Marko LjubićMarko Ljubić

Rasprave o državnosti

 Izazovima pred kojima se nalazi predsjednik Vlade Andrej Plenković

Plenković je uistinu dao razloge za nezadovoljstvo svoga biračkoga tijela, pri čemu mnogi griješe svodeći ga samo na HDZ članstvo, iako je ono bar prema broju osvojenih glasova na izborima očito bilo presudno. Ne radi se tu o nezadovoljstvu članstva, opasnije je to što se radi o tinjajućem nezadovoljstvu većine naroda, koje nije od jučer i koje svaki put nakon izbora dobije nove razloge i novi poticaj. Nije Plenković nikako mogao biti, niti jest, odgovoran za čitav niz stvarnih razloga nezadovoljstva, pa i zabrinutosti nacionalne, suverenističke Hrvatske. Odavno, a u nekim elementima od prvih dana uspostave države ispod slavlja i prirodne euforije zbog toga postignuća, ljudi su primjećivali i uočavali čitav niz osoba kojima u tim povjesnim događajima nije bilo mjesto.

Plenković u odnosu na Tuđmana ima problem da se uz njegovo ime ili uz ime njegovih najbližih suradnika za sada ne može vezati nikakav opipljiv, povijesni, važan i toliko veliki uspjeh koji bi mogao prekriti i crne točke u državnom poretku i politici, koje izazivaju negodovanje. Plenkovićev pokušaj da oko sebe u svojevrsnom savjetu mudraca kako ga se u narodu kolokvijalno nazvalo, okupi Šeksa, Gregorića, Matešu, Granića pa da eventualno na njihovim imenima osigura javnu percepciju državotvornoga naslijeđa i dio tih epohalnih ostvarenja, donio mu je samo više podozrenja. Jer svi ti ljudi uspkros njihovim realnim zaslugama u određenom razdoblju, bili su operativci koji baštine jedino negativnosti iz povijesnog vremena stvaranja države, a Tuđman je jedini prepoznat kao – kanon. A oni najčešće kao njegov antipod.

Koliko je to stvarno utemeljeno to nije bitno, ali upravo njima bliska lijeva ili antifa struktura, koju su oni reafirmirali u razvoju države i pozicija moći, vodeći kampanju protiv Tuđmana i detuđmanizaciju zemlje, upravo je njih obilježila kao nositelje epohalnih negativnosti. Nitko iz te kampanje nije mogao izaći čist, jedino Tuđman, što je karakteristika inače za povijesne veličine i pobjednike za koje se neupitno može vezati povijesno ostvarenje. Što su ga više nastojali, čak i neki od ovih mudraca, ocrniti, on je postajao sve veći, a oni – crnji.

Utjecaj na desnici

Birajući ljude u najuži tim oko sebe, s kojima je očito htio napraviti odmak od najčešće umjetno stvorene percepcije nacionalnih politika svoga prethodnika DesnicaBirajući ljude u najuži tim oko sebe, s kojima je očito htio napraviti odmak od najčešće umjetno stvorene percepcije nacionalnih politika svoga prethodnika Karamarka, Plenković je očito htio postići javnu relaksaciju smirivanjem tenzija na pretežitoj medijskoj ljevici, a s druge strane nije imao odgovarajući instrument niti mehanizme za utjecaj na desnici, pogotovo što sama desnica nije homogena struktura, niti ima nekakvu hijerarhijsku personalnu vertikalu, niti pretežite medije, niti koherentne politike ili vrednote, preko kojih bi mogao ostvariti nekakav utjecaj na tom području.Karamarka, Plenković je očito htio postići javnu relaksaciju smirivanjem tenzija na pretežitoj medijskoj ljevici, a s druge strane nije imao odgovarajući instrument niti mehanizme za utjecaj na desnici, pogotovo što sama desnica nije homogena struktura, niti ima nekakvu hijerarhijsku personalnu vertikalu, niti pretežite medije, niti koherentne politike ili vrednote, preko kojih bi mogao ostvariti nekakav utjecaj na tom području.

Jedina izgrađena konzervativna struktura s jasnim desnim i nacionalnim obilježjima u ovome trenutku u Hrvatskoj, koja ima glavu i rep, je udruga UiO, ali upravo zbog toga je s jedne strane sotonizirana godinama na antifa medijskom i političkom spektru, a s druge strane, otklonjena kao neugodan suparnik ili potencijalni konkurent s deklarativne desnice. Priče o snazi i potencijalu braniteljskih udruga, nekakvim grupicama ili grupacijama su – smiješne. Te platforme nanose u mnogim elementima više štete nego koristi svojom nekompetencijom i stihijskim, većinom propersonalnim aktivizmom i nastojanjima.

Nakon rata nespremnost za borbu preko političkih institucija

Prestankom rata devedeset pete i pobjedom Hrvatske vojske, svekoliki rat se prenio u političke institucije, a za to suverenistička Hrvatska nije bila spremna, pogotovo nakon Tuđmana. Ovdje je važno istaći jednu činjenicu, koju danas gotovo nitko ne dovodi u kontekst razvoja događaja, a specijalno u ovome trenutku u kontekstu aktualnih prilika, primjera radi, famoznih osam pomoćnika ministara ispod Pupovčeve šape. Ta činjenica uvelike određuje realne odnose društvenih snaga u Hrvatskoj, više nego bilo što drugo.

Neposredno nakon međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske, britanski ministar Douglas Hurd je mirno rekao, da je to samo moralna satisfakcija Hrvatskoj u ovome trenutku, bez ikakvoga ozbiljnog sadržaja, koja će trajati neko vrijeme, a bitno je što će od toga na kraju ostati. Otprilike tim riječima, a točno tako rekao je tada moćni Britanac.

Čak i ako je danas, a moglo bi se naslutiti prema Plenkovićevim izjavama u Sarajevu, nešto drugačija situacija, ako su se neki odnosi u svijetu promijenili, ostaje naslijeđe tih političkih namjera u Hrvatskoj.

Politika Douglasa Hurda i njegovih nasljednika, politike većine moćnih europskih država prema Hrvatskoj, što zbog njihovih interese, još više zbog nepostojanja jedinstvene nacionalne politike u Hrvatskoj, gdje su se političke Douglas HurdOdnosiPrestankom rata devedeset pete i pobjedom Hrvatske vojske, svekoliki rat se prenio u političke institucije, a za to suverenistička Hrvatska nije bila spremna, pogotovo nakon Tuđmana. Ovdje je važno istaći jednu činjenicu, koju danas gotovo nitko ne dovodi u kontekst razvoja događaja, a specijalno u ovome trenutku u kontekstu aktualnih prilika, primjera radi, famoznih osam pomoćnika ministara ispod Pupovčeve šape. Ta činjenica uvelike određuje realne odnose društvenih snaga u Hrvatskoj, više nego bilo što drugo.platforme mogle svrstati i još uvijek se svrstavaju u rasponu od nepotrebnosti hrvatske države i platforme da je hrvatska državnost izraz opasnog fašizma, do nacionalnog izolacionizma, ostavile su svoja snažna uporišta u Hrvatskoj. S tim što je prva platforma vrhunski organizirana, druga egzotična i manjinska, a treća koja se praktično ne vidi, racionalna, nacionalna i nacionalno-proeuropska bez operativne snage zbog nedostatka kontrole nad institucijama društva. A Srbija i njoj skloni međunarodni centri, nikada nije odustajala od pokušaja zauzimanja što sigurnijih i što formalnijih pozicija u Hrvatskoj, za neko naredno vrijeme.

Srbiji je u prilog išla i želja Hrvatske da se što prije i što više približi euroatlantskim integracijama, pa su mogli na tom putu godinama postavljati klasične sačekuše, koje je jedno vrijeme štitila Britanija, jedno vrijeme Francuska, a jedno vrijeme Njemačka, pa povremeno svi zajedno, a te zasjede su imale snažno uporište u hrvatskoj ljevici, snažnome i razvijenome antifa sektoru te u konačnici u institucijama koje je Pupovac uz pomoć međunarodne zajednice i same hrvatske države razvio u Hrvatskoj u nerealne i opasne razmjere.

HRT

Sve te procese pratile su tihe, podmukle i posljedično dugotrajne promjene na HRT-u kao glavnom postratovksom instrumentu modeliranja društvenih standarda u Hrvatskoj, te ostvarivanja političkih platformi koje sam istakao. Svi zatečeni problemi iz prethodnog razdoblja danas su činjenice.

Na žalost Pupovac je danas jedna takva činjenica, jednako tako kako je Milošević ili notorni i smiješni pajac Martić u jednome trenutku bio činjenica. Činjenice se mora respektirati, jer probleme koji one simboliziraju drugačije ne može nitko riješiti. Političko umijeće je otkloniti neugodnu činjenicu, a ne ispasti problematičan u međunarodnom okruženju.

A tu Plenković ima problem na desnici i u hrvatskom narodu, jer su ljudi s pravom izrazito nestrpljivi, nepovjerljivi i s pravom očekuju rješenja – odmah. Kako to pomiriti bez kompromisa i izaći iz svega kao pobjednik s nekim opipljivim rezultatom?

Samo snažnim javnim komuniciranjem, a instrument koji ima pod rukom je HRT. Jer, trebat će vremena za duboke promjene i istodobno poštivanje često i nakaznih procedura.

Ljevica je bolje ovladala procedurama

Naime činjenica je da kompletna naslijeđena struktura iz bivšega režima, pa i dio kadrovske strukture koji je u njenom krilu nastao tijekom razvoja samostalne hrvatske ProcedureČinjenica je da kompletna naslijeđena struktura iz bivšega režima, pa i dio kadrovske strukture koji je u njenom krilu nastao tijekom razvoja samostalne hrvatske države, jednostavno daleko bolje razumije i vještija je u definiranju i u upravljanju procedurama, pri čemu su vrlo lako iz administrativno birokratskih navika iz komunističkoga režima aplicirali na procedure u europskom i svjetskom poretku.države, jednostavno daleko bolje razumije i vještija je u definiranju i u upravljanju procedurama, pri čemu su vrlo lako iz administrativno birokratskih navika iz komunističkoga režima aplicirali na procedure u europskom i svjetskom poretku. Ljudi ne znaju da su procedure upravljanja društvom i državom, bez obzira radi li se o radikalno suprotnim režimima po njihovim obilježjima, manje više slične. Zbog toga je ljevica daleko lakše i bolje ovladala tim procedurama, pa je od postojećih znanja, vrlo lako usvojila i demokratske procedure za – varanje same esencije demokratskog poretka. Mi u Hrvatskoj imamo nevjerojatno detaljno razvijen sustav, koji izgleda kao izraz demokratskoga poretka, a zapravo mu je esencija duboko destruktivna i iznimno opasna po razvoj zemlje, utoliko ukoliko sve više sliči na vrhunske demokratske mehanizme. Zato je moguće da recimo Nina Obuljen kaže da je HAVC vrhunski instrument za upravljanje hrvatskom kulturom, iako je on zapravo surogat efikasnoga instrumenta, koji je osmišljen upravo na način da potpuno zametne tragove personalne odgovornosti u ostvarivanju svoje uloge.

Čitav niz postojećih procedura i upravljačkih instrumenata u Hrvatskoj, opasno pretežit, razvijen je tako da su autori imali političku odluku, ali i autorsku viziju s pogledom na stanje zatečenih interesa postojećih struktura, prema kojima su izrađivali nove upravljačke projekte. A bilo je nužno takve projekte raditi bez obzira na te strukture, s jasnim političkim razvojnim ciljem i na načelu izvrsnosti, a ne zatečenih karakteristika. Zato su ti instrumenti i procedure postali smetnja efikasnom upravljanju, a ne njegov poticajni element. Točno tako je stvoren HAVC, koji uopće nije jedinstven niti novost, pogotovo ne vrhunski model efikasnoga upravljanja, nego tipičan primjer neznanja u izgradnji upravljačkih instrumenata. Razvojne ciljeve se isključivo može ostvariti jasno personaliziranim instrumentima i na njima snažnom personalnom odgovornošću. Bez toga nema razvoja ni napretka, niti u kompliciranim sustavima, a Hrvatska je premrežena njima u svim sferama,pa se samo stvara prostor za tisuće devijacija i zametanja tragova golemim zloupotrebama. Zato je moguće da Hribar radi to što radi u HAVC-u, stotine ravnatelja u državnim agencijama to što rade tamo, te da ispod radara isto tako formirane javnosti tisuće kreatura budu navodni kreatori politika, a u biti su štetočine najgore vrste, koje proizvode tisuće opasnih kostura iz ormara teške milijarde, milijarde kuna i nesagledivih multipliciranih šteta.

Goleme obveze pred Plenkovićem

Plenković ima pred sobom goleme i to trenutne obveze. Prije nego uspije postići vidljive i opipljive rezultate, mora kupiti vrijeme, mora vrhunski komunicirati, a osnovni preduvjet za to je da ne smije dopustiti destrukciju na najmoćnijem mediju u zemlji. A to može jedino postići snažnom afirmacijom izvrsnosti, ne podobnosti, ne mediokoritetstva, makar mu podobnost, odanost i mediokritetstvo u jednome trenutku odgovaralo kao zaštita. Razbit će mu se o glavu, otprilike kako se razbilo o glavu Sanaderu, koga su pokopali bez suđenja mediji koji su od njega stvarali – svetinju. Jedna od najvažnijih trenutnih oveza mu je dakle imenovanje rukovodstva HRT-a. To mu je presudna i ključna politička točka, koja će jasnije od mnogo čega ukazati na pravac kojim on ide. Iako to ne izgleda kao političko pitanje prvoga reda, to je top pitanje, vrhunskoga društvenoga i političkoga značaja. Odbijajući prepustiti Hasanbegoviću mjesto predsjednika saborskog odbora za medije i imenujući Jasena Mesića, koji je s Ninom Obuljen jedan o kreatora aktualnih procedura u kulturi, ali i medijima, ako isključimo izmjene PodstrukturaOko HRT se dvadeset godina gomila jedna zastrašujuće moćna paradruštvene struktura, potpuno parazitska i silno umrežena u sve relevantne državne i interesne grupacije, što zbog presudnoga utjecaja na javnost, što zbog golemih novaca koji se mjereno milijardama kuna godinama izvlače kroz različite modele prevare. Ne znam ima li Plenković na umu da nikako nisu imuni na tu parazitsku podstrukturu ni Obuljen ni Mesić, zapravo gotovo nitko iz njegovoga najbližega političkog okruženja. Niti HDZ u cjelini.zakona o HRT-u koje je uradila Kukuriku vlada, Plenković je poslao poruku da mu je to mjesto – važno mjereno rizikom zaoštravanja neugodne percepcije sukoba s Hasanbegovićem.

Plenković je percipiran kao čovjek koji simbolizira izvrsnost i služi se njome u nametanju njegovoga europskoga mainstreama u Hrvatskoj. Izvrsnost podefiniciji ne može biti polovična. Ili jeste ili nije i tu nema kompromisa. Problem izvrsnosti i kompetencije je i u tome što ne niče nakon kiša, nema ju pod grmljem, niti u stranačkim labirintima, a ne postoji ni serijska proizvodnja toga proizvoda na skupo plaćenim sveučilištima, koja su odavno upravo mediokriteti sunovratili ispod svake pristojne razine. Izvrsnost kao kategorija kad postane moto službene državne politike nužno postavlja goleme zidove pred antifu, nužno isključuje kaubojštinu na desnici i stihiju u odlučivanju. A nigdje ta izvrsnost ne nedostaje kao u medijima, a pogotovo na HRT-u.

Tamo je to kroničan problem, a rupetinu koju tamo Plenković i mi svi imamo, stvarale su generacije i strukture koje i danas, ne samo upravljaju i ljevicom i desnicom, ovim ili onim centrom društvene moći, nego i razvijene strukture i procedure koje su osmišljene da zadrže mediokritete, poltrone, neznalice, korumpirane grupe i grupacije, koje se već godinama premještaju kao volovi s njive na njivu, ovisno o dolasku novoga gospodara i debljaju se na izrasloj travi uništavajući sve oko sebe. To Plenković mora izborom prvoga čovjeka HRT-a odmah presjeći.

Oko HRT se dvadeset godina gomila jedna zastrašujuće moćna paradruštvene struktura, potpuno parazitska i silno umrežena u sve relevantne državne i interesne grupacije, što zbog presudnoga utjecaja na javnost, što zbog golemih novaca koji se mjereno milijardama kuna godinama izvlače kroz različite modele prevare. Ne znam ima li Plenković na umu da nikako nisu imuni na tu parazitsku podstrukturu ni Obuljen ni Mesić, zapravo gotovo nitko iz njegovoga najbližega političkog okruženja. Niti HDZ u cjelini.

Ovaj i slični problemi pred Hrvatskom, dakle i pred Plenkovićem, ne mogu se riješti u okviru postojećih procedura, niti njihovom nadogradnjom. To je moguće samo najčešće potpunom izmjenom istih, a dok se to ne postigne, nužno je onemogućiti postojeće strukture da ne rade veću štetu, te postići bar male iskorake. Zbog toga je izuzetno bitan ispit Plenkovićeve vjerodosotjnosti, ali i umijeća - novi ravnatelj HRT-a.

Marko Ljubić

Sub, 14-12-2019, 04:28:11

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.