Dan sjećanja na žrtve Holokausta

Sva uljudba diljem svijeta obilježila je i obilježavat će dan sjećanja na milijunske žrtve Židova u Drugom svjetskom ratu i poslije njega. Riječ holokaust dolazi iz grčkog: potpuno spaljen, a za stradanja Židova uobičajen je hebrejski izraz Šoa (katastrofa, opustošenje).

Nuernberškim zakonima iz 1935. Židovi su bili lišeni svih građanskih prava te proganjani, zatvarani u geta i ubrzo zatim mnoštveno ubijani. Rasno su zakonodavstvo za Njemačkom uvodile prvo Rumunjska (1937.), Italija i Mađarska (1938.) a potom i drugi. Sjajan je primjer tada bila Bugarska, koja je odbijala provoditi neljudsku politiku progona Židova.

Najzloglasniji koncentracijski logori stvoreni su na teritoriju okupirane Poljske (Auschwitz, Treblinka, Majdanek i Sobibor). Navodi se podatak o šest milijuna Židova stradalih u Holokaustu te pet milijuna u drugim narodima. Pod utjecajem nacističke Njemačke, po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske, i u nas su doneseni rasni zakoni. Pod njima, židovske su zajednice znatnim dijelom uništavane, prognane a samo manji broj Židova uspio je preživjeti.

Patnja židovskog naroda jedna je od najstrašnijih i ostaje nam trajno zapamćena. Nacistički i fašistički zločini bili su državni genocid mračnih i neljudskih režima po cijeloj Europi. Režima, koji nisu birali ni starosnu dob, ni spol, ni državu u kojoj su masovno uništavali tolike i tolike živote. „Trajno rješenje“ mučkog pogubljenja milijuna Židova samo zato što su Židovi a nisu arijci ili arijevci donijelo je strahote plinskih komora, do tada neviđene u svijetu. Perverzija smrti radi, istrebljenja radi, temeljem bolesnog „prava“ arijske rase da uništava i sije smrt drugima i drugačijima, očituje se i u samom korijenu riječi arijevci što iz sanskrtskog jezika znači plemenit...

Najmanje što danas možemo učiniti jest da dostojno uzdižemo istinu, memoriju i sjećamo se te patnje, strahota žrtava i užasa počinjenog nad milijunima ljudi, nad živim bićima... starcima, ženama i djecom.

Hrvatska enciklopedija e-izdanje, nema jedinicu ni pojam Jom Hašoa, već ga podvodi pod srodne pojmove. Hrvatska radio televizija, nakon prijenosa uživo iz Jasenovca, obilježavajući Jom Hašoa, niti minutu nakon prijenosa, udarila je ulomke iz svojeg zabavnog programa: kreveljenje, cerekanje, đipanje i šareno preskakanje... Već je to toliko puta viđena neprimjerenost i izostanak svakog osjećaja za pijetet i profesionalni tv program. Još gore: pojedinci na samom obilježavanju Dana sjećanja na žrtve Holokausta u Jasenovcu, još ne znaju da se počast ne izražava s neurednom kravatom, s rukama u džepu, niti sa šilt-kapama na glavi... Te sijede glave očito imaju mnogo neopravdanih sati iz kućnoga odgoja.

Javor Novak