Preduskrsno predjelo

Reality show

Hrvatska televizija pokreće novu humorističku emisiju, doduše s manjim zakašnjenjem jer prvi travnja je prošao, no od koje (svejedno) mnogo očekuje. Još se ne zna hoće li to biti nizanka i s koliko epizoda, ali svakako bit će emitirana u udarnim terminima. Po džepovima pretplatnika. Novost je što će u nju biti uključen i sam vrh te kuće. Radni joj je naslov: ''Na HRT-u ne postoji cenzura, niti lista zabranjenih gostiju''. S HRT-a zato očekuju kako će već i sam naslov izazvati veliko veselje u većine gledatelja. Naročito ako se HRT oslobodi “policajca u sebi” te ikad započne preuzimati “nepoćudne” goste iz primjerice Press kluba Tihomira Dujmovića, iz Podcasta Velebit Marka Juriča ili s Laudato TV-a. O portalima i intervjuima na njima da i ne govorim. Spomenuto veselje moglo bi biti još i veće s obzirom da su maske protiv corone napokon pale, doduše (još) nisu i one vrlo stare, s HRT-a.

I inače ljudi ovih dana imaju mnogo razloga za veselje: sve cvjeta, sve raste, naročito inflacija, režije. S proljećem, za čišćenja koje traje i koje nam još predstoji, i političari očito drže potrebnim stresti prašinu sa svojih rejtinga. Tako je predsjednik Milanović bio u Švicarskoj, gdje se raspituje o uvjetima štednje i tajnostima pologa za sve nas a možda malo i za sebe. Sigurno je na poklon dobio i poznati švicarski multi-praktik džepni nožić, kao jamstvo značajno unaprijeđenoga partnerstva Hrvatske i Švicarske. Izbavitelj je pak odlučio svladati razne registre pjevanja koji bi mu mogli podići podršku među glasačima. U tu svrhu zapjevao je u Banskim dvorima s Matom Bulićem. Ton hvala Bogu nismo dobili, ali zato je tu pokloni svoj mi foto. Navodno se osiguranje s Markova trga umah razbježalo, već na prve note, srećom Sabor je već otprije ispražnjen. U oba ova politička slučaja i kad se kralj dijaspore susreo s kraljem RH, korist po Hrvatsku je nemjerljiva, ništa više ne će biti isto, bilo da su vam zlatne poluge u Švicarskoj ili doma pokušavate zapjevati. Od muke. Kralja da vam je.

Usput, omrežjem kruži donekle neumjesan vic: koja je razlika između Izbaviteljevih i Putinovih ministara? Nikakva, obojica ih mijenjaju kao košulje.

Tu se nadovezao i sudac svih sudaca Radovan Dobronić, koji želi od sudaca stvoriti i imati djelatnike koji ne rade prvenstveno u fušu a povremeno malo i na sudu pa kaže da smo po tim hobijima najgori u Europi. Ne znam zašto ga to toliko smeta, kad je poznato da razbibriga pozitivno djeluje na ljudsko raspoloženje. Ne znam ni zašto je tako nepravedan i ljubomoran na tuđe hobije: a sada malo ta tlane. Ne znam ni je li i ovdje na pomolu nova humoristička emisija koja još nema radni naslov: Sredio sam pravosuđe. Hvala svim tim plinovođama.

Ceh angeleka Merkel

U Europi, a što se prelijeva i na nas, vlada energetska panika, naročito oko plina. Načelnicu općine Omišalj, Mirelu Ahmetović, tako godinama glasnu protiv LNG-a, sad odjedared ni čut ni vidjet. Jer, slogan Misli zeleno, preko noći se promijenio u Misli bez Rusije. Na tom svijetlom putu u budućnost, iako nas je svake godine sve manje, Hrvatska žudi za sve novim bušotinama u Jadranu, za novim LNG lukama i novim plinovodima. Na naplatu nam sada dolazi i potpuno zapuštena željeznička mreža, ruku na srce: ona zaboravljena od cijele poslijeratne vlasti u Hrvatskoj. Tempom kojim posljednjih godina ubrzavamo dionice duge tek 10 do 20 km, pruge ćemo graditi još slijedećih pola stoljeća, ako EU tada još bude postojala, kako bi navlačili novac iz njezinih fondova. Samim tim ni Riječka luka ne će, niti može, tako skoro ugledati predratne poslovne rekorde. Ni blizu.

Možda, zbog svega, napokon i Zagreb dobije kaskadne hidroelektrane kao na Savi oko Brežica i Krškoga umjesto Bandićeva Manhattan-a. Svima će nam u Europi sada dobro opet doći i stari ružni ugljen a prodaju drvne mase (najboljih trupaca) Italiji, sada će pratiti i dodatno piljenje po domaćim državnim i privatnim šumama, jer, svi bi rado prešli na grijanje drvima. Sve nam je to ubrzana lekcija koliko smo komotni, koliko uništavamo prirodu oko sebe i koliko je velika naša civilizacijska glad i jagma. Nema više onog lakonskog: uvest ćemo, Hrvati se napokon pitaju koliko imamo domaćega? I to svega: nafte, plina, struje, hrane, ogrjeva, sjemena i gnojiva, baš svega. Zagnojili smo ga temeljito, nema što.

I. Pilar: “Uvijek iznova Srbija” (1933.)

Osim sporadičnih članaka o tome kako Vučić naoružava Srbiju, u Hrvatskoj nema podrobnih javnih analiza što sve srbijanska vojska ima, što kupuje, što je već uvezla, a što od respektabilne vojne vatrene moći naručuje. Nije naravno nimalo sporedno ni tko to danas naoružava Srbiju. Ti su planovi vrlo vjerojatno i opsežniji nego što se u nas o tome piše. Priče o zastarjelosti tog oružja ne drže vodu, ni najmanje. Sjetite se samo ilustracije: kakvu je znatnu ratnu funkciju u prijevozu (141-og!) ranjenika, u dostavi hrane i sanitetskih paketa braniteljima na prvoj crti te u unošenju panike i u razaranju prvih neprijateljskih redova, imala početna hrvatska, spora i zastarjela, (dvokrilna!) poljoprivredna zračna flota, u Slavoniji. Legendarni (a često zaboravljeni i preskakivani) Samostalni zrakoplovni vod Osijek. Jer: oružje je oružje a improvizirane bombe, napravljene od starih plinskih boca, sijale su velik strah u neprijateljskim redovima… Zvali su ih bojleri!

Možemo se zato samo nadati da oni, koji su opisom radnog mjesta zaduženi za praćenje susjedne vojne moći, znaju mnogo više. I ne samo da su zaduženi pratiti i znati, nego i brinuti i ostvarivati sve kako bi Hrvatska vojska imala ravnopravniji vojni položaj. Lovački zrakoplovi i tenkovi i poneki helikopter, ni izdaleka nisu dovoljni. Tim prije što velik vojni poraz od pobjedničke Hrvatske vojske Srbija nikada ne će zaboraviti. Pogotovo to ne će i pogotovo taj velik poraz peče Miloševićevsko-Vučićevu Srbiju, koja nastavlja svoju tradicionalno agresivnu hibridnu politiku iz 90-ih s kojom nikada, još i dan danas, ne priznaje svoju agresiju na Hrvatsku. I ne samo na nju.

NDH u pet rečenica

Nitko nema kukavičko, poslijeratno pravo hrvatskim braniteljima, junacima HOS-a, oduzimati krvlju i slavom natopljeno znakovlje niti zabranjivati ratni, uvriježen pozdrav Za dom spremni, pod kojim su ginuli i bili ranjavani istaknuti suborci. Isto tako, čuo sam od junaka pobjedničkog HOS-a da s prijezirom gledaju na NDH tvorevinu i ne žele imati nikakve veze s njom, jer pozdrav Za dom spremni, mnogo je stariji od Pavelićeve NDH.

Tvrditi zatim, kako bez NDH ne bi bilo ni suverene Hrvatske, osim što je politički štetno i gubitničko vezivanje uz poraženu stranu, činjenično i povijesno potpuno je pogrješno. I konačno: koja je svrha slavljenja kratkotrajne a poražene NDH u vrijeme kad, punih trideset godina, imamo pobjedničku hrvatsku državu, kakva jest da jest? Ako je RH sljednica NDH, kako tvrde, a nije, onda čemu ne slaviti živu RH namjesto mrtve NDH??

Obavijestite svoje tele-operatere

Na kraju jedno upozorenje koje vrijedi ponavljati. Proteklih dana, s nepoznatog broja i uporno, zaprimam više (uzaludnih) poziva. Ne javljajte se na pozive automatski, često su to dugački telefonski brojevi, provjerite prvo tko vas zove. Kriminalci vas žele znatno financijski oštetiti. Zaprimio sam čak četiri poziva s brojeva 44 20 3376 2867 i sa 44 20 3376 0119.

Tom se kriminalu možemo oduprijeti jedino ako se ne javljamo na te pozive ali i ako svome tele-operateru obvezno prijavimo sat i broj pozivanja te tome dodamo svoj broj. Operater tada provjeri pozivanje te ih blokira a oni izrone s novim brojem. Zato je vrlo važno da se što veći broj ljudi redovito obraća svom teleoperateru i prijavljuje kriminalce i sve njihove brojeve. Mnogi mi odgovaraju kako se oni ionako nikada ne javljaju na takve pozive, no, to nije ni izbliza dovoljno. Pozivi ne će stati dok se ne stvori kritična masa ljudi jednog područja, koja te brojeve redovito prosljeđuje svojim tele-operaterima na blokiranje.

Proširite ovo upozorenje na svoje mlađe članove obitelji kao i na sve vama poznate. Niste ništa propustili, onaj tko vas zaista treba, uvijek može doći do vas putem poznatih kanala.

Javor Novak