Blockbuster cijelome svijetu

S obzirom na medijski muk, ne znam sjeća li se itko uopće još onoga bučnog ćiriličnog drona sos krasnaja zvezda – zvizdom petokrakom i njegovih rasparanih šarenih gaća od padobrana nad Jarunom… ali, podsjetio nas je na taj organizirani rašomon i čini se evergreen, predsjednik Milanović, naravno, u svome stilu.

Koji baksuz… a nije nas ta gvožđarija udarila ni u petak a ni trinaestoga. Zabila se još 10-oga ožujka, u četvrtak, ne poštujući kućni red, vrlo kasno navečer. I onda je počelo: od zastarjelog ruskog drona, od bespilotne letjelice, od izviđačkog projektila, od besposadne prazne letjelice, od naoružanog borbenog projektila, od pogrješke u lansiranju, od osamostaljene letjelice, od hakiranog borbenog drona, od skandaloznog propusta NATO-a u trima državama, od namjerne letjelice i prijetećeg ruskog upozorenja Hrvatskoj, od neugodne raketne epizode, od imali smo sreće, od pao je jer je ostao bez goriva a ne zato što je gađao Zagreb (samo još fali ono: nije on to namjerno)… do 120 kg eksploziva, do toliko teške bombe ali nije sve nego je samo manji dio bio eksploziv, do zastarjelog drona ruske proizvodnje kojeg posjeduju obje ratne strane, do jedne vrste avio-bombe, pa do opasnosti od 40 kg eksploziva pa natrag do besposadnog izviđačkog drona i manje količine eksploziva namijenjene tek samouništenju elektronike a onda opet do eksplozivnog projektila i do famozno (tihe?) eksplozije u našemu tlu (ma da nije grunulo down under: u Australiji?) do eksplozije koja nije raznijela ni dron a niti je izazvala jaku nadzemnu eksploziju, koja bi pokosila stabla i stvorila desetinu metara širok krater i snažno razaranje isprevrtanih do neprepoznatljivosti, okolnih automobila, da i ne govorimo o Studentskome domu, ljudskim životima ili o podzemnoj infrastrukturi. Cijevi nedalekom Trešnjevkom ionako već same od sebe pucaju (od zdravlja). U svako doba dana.

Ma da to nisu nešto slavili Kinezi? Oni vole jak vatromet. Ili je onaj obli Kim Jong i još un, kojemu su draže sve rakete nego osnovna hrana njegovim Korejcima? Ima bombe - nema eksploziva, je Putinova – nije, je li ukrajinska? Svega smo se naslušali. Ali, daleko mi je najdraža izjava kako je balističkim vještačenjem utvrđena, pazite sad, ne putanja projektila već: da je riječ o avio-bombi. Jer svakako, općepoznato je: balistika je znanost o vrstama eksploziva. Sama riječ ti kaže.

Pa onda Plenković za govornicom maše fotografijom kao nekoć Ante Marković u SIV-u novim jugo-dinarima, pa piše pisma, pa ispravlja Stoltenberga koji ne zna ni gdje je letjelica zapravo udarila, pa jesu li ostatci pregledani od MORH-a, pa nisu do kraja, pa je li vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić” okončano ili nije… pa još važnije od svega: je li taj Centar (napokon) donio onaj i onakav politički žuđen nalaz (bilo je eksploziva) ili taj nalaz treba prešutjeti (kad već nije bilo eksploziva). I tako u krug… dijagnoza ima više nego gelera… ma koji komunikacijski kaos, koliko državničkih lupetanja.

Od pada tog drona gori je samo naknadni pad s tom hrvatskom političkom specifikacijom, nazovimo ju, po izjavama onih vodećih koji se gube i ne snalaze. Oni bi se rado opredijelili ali još ne znaju kako. Može li budalastije? Ako je dron zaista poslan s ruskom namjerom a i inače, oni su se jako dugo, slatko smijali i još mnogo više uživali nad svim tim hrvatskim “stručnim” reakcijama, više zbog hrvatskih objašnjenja i maštovitih, lutajućih identifikacija te propucanih imaginacija, nego od samog udara sporne letjelice. Eto koliku je zbrku i blamažu politika u Hrvatskoj (pa i šire) razbacala!

Nije tajna da Izbavitelju treba što je moguća veća i dublja drama prema NATO-u i Bruxellesu ali ovo je već postala nacionalna tragikomična numera. I Milanović ne posustaje. Gotovo da se smijem koliko i Rusi i Srbi, toliko smo pali. Veću smo štetu napravili mi sami sebi, točnije Izbavitelj i njegovi ministri, nego što je taj dron učinio glavnome gradu. Još se jedino šibicari i hiromanti nisu uključili da nam sve odtumače jer to manipulatori nedorasli situaciji, već jesu. Ne prestaju konfabulirati, grlate se oko teme o kojoj pojma nemaju. Koprcaju se, odnosno imaju informacije ali im one ne trebaju, oni proizvode svoje. Ti tako, unatoč urnebesnoj lavini svehrvatskih duhovitih video clipova. Internet im gori pod nogama, ali utoliko su sluđeni i u toliko otuđeni, od naroda. Inače jako vole gelere. Ali samo na fotografiji.

Da dron možda nije bio nuklearni?, još nam samo to nisu rekli. Indikativno je, što se u svom tom uzaludnom dinamitskom potkrjepljivanju, oglasilo i Županijsko državno odvjetništvo. I ono bi e ali ne bi. Čekamo (u repovima) konačni nalaz, ali do tada svesrdno lajemo, zar ne, bildajući ovaj sadašnji, promašen i jalov eksplozivni paranamaz, op ne, paranalaz. Svojim očima sam ga vidio i mobitelom čak i snimio, poručuje nam Izbavitelj. Dakle zna čovjek što vidi, manje što govori.

Još se Izbaviteljevi pijuni nisu odlučili vrijedi li išta struka u Ministarstvu obrane ili vrijedi više ona struka u policijskom forenzičnom centru “Ivan Vučetić” a ta kaže kako vještačeni uzorci “nisu pokazali tragove eksploziva na dijelovima letjelice”. Ali čekajte, čekajte, možda još budu pokazali, ako to politika isforenzicira. Jer: Mujo još uvijek zabrinuto gleda na sat i sav oprezan zaključuje: “Još se ne zna”…

S eksplozivom ili bez, silno nas tješi ocjena NATO-a i Secretary general Jens Stoltenberga da je projektil pao pokraj Zagreba, na periferiju. Onda dobro, pozdravlja ga Google Maps. Utješio nas je i s apriori ocjenom kako projektil nije imao eksploziv, znači logično, zato ga NATO nije ni uočio, još manje nas upozorio.

A da ga je biloo… e onda bi Jens poslao i nosače zrakoplova nad Zagreb.

Mađari sada, upravo zato što opasnosti uopće nije ni bilo a niti je NATO zakazao, histerično dižu Gripene JAS - 39 i na sam zvuk nečije praćke, nekmoli kad poleti kamen. Svi bi sada sanirali štetu osim Izbavitelja a on ne će pa ne će. Jedini nerazumno zaoštrava situaciju a nije mu to baš (po osobnu karijeru) pametno. Nije ni inače. Još manje pametno za njega ako mu još vrijedi kao i do sada: veži konja tamo gdje ti gazda kaže. No, zato nam je mnogo lakše otkako USA Army, pored NATO-a, zna i tvrdi kako “dron nije namjerno lansiran prema Zagrebu”. Oni pak “znaju” ne samo tko ga je lansirao nego i kakve su lanserima bile i namjere i ciljevi. Znaju sve, ali baš ne će reći. Tko zna, možda su im poznati i snovi ispalitelja? Hvala im, definitivno su nas utješili svojim naknadnim saznanjima. Bez uvjerljiva pokrića.

Sve ovo, očekujem, potaknut će hrvatske kazališne auktore na slaganje vodvilja, burleske ili urnebesne komedije na vrlo potkrijepljenu temu: bio je ali nije, letio je ili nije eksplozivan projektil a da nam uopće nije želio zla. Sačuvaj Bože. Zato je i nosio padobrane… On je samo pao, nije doletio. Ma da nije bio umoran? Izbavitelj i Banožić, nutkaju se sami, kao uvjerljivi naturščici u Kerempuhu, koji bi publiku imali i mogli razgaliti, sve do suza. I to ne tek u Ilici, već i na samome Broadwayu. Samo i ako se istini dadu. Pogotovo ono… znate… to je sam vrh predstave… kad Izbavitelj zamahne fotografijom gelera. A oni naslagani ko Kerumove šnite pršuta. Predlažem da to bude finale predstave, koju još čini se nismo odgledali do kraja. Iako premda, jesmo, što još uvijek možda ne znači: tek mi to budemo.

I da, afrički su poglavice nekada ponosno nosili ogrlice oko vrata s kljovama razne moćne zvjeradi ali to poslije Tita, Todorića i Vidoševića, više nije u modi. Izbavitelj bi, u skladu s eksplozivnim modernim trendovima a prije pada zastora, kao u epilogu mogao iskočiti na pozornicu iz mraka, tamno premazan a polugol, s gelerima na ogrlici oko vrata i mahati ćirilicom ukrašenim kopljem. I svima odmah viknuti: Nije ovo šala! i pokazati nam na sve svoje felere, ops! Znate što sam mislio.

Jamačno, ta bi humoristična, a tako stvarna hrvatska igra, predstava za svijet, mogla doživjeti i domaće i međunarodne a bezbrojne reprize. Bila bi blockbuster, čak i u Africi. Ni sami ti bogovi očito ne znaju što ih sve još čeka i je li to s neba pao samo eksploziv ili čak i (prazna!) boca Coca – cole?

Javor Novak