Koliko vrijedi ljudski život, sloboda u europskoj RH?

Svojevremeno sam pisao o govoru g. Marka Franciškovića održanom na Trgu bana Jelačića i istaknuo moguće nebuloze ili teorije zavjere te moguću militar-sljedbu manijaku Fidelu (načinom odijevanja)… No u demokratskim državama sloboda govora ne može se proglašavati terorizmom, ma kako isprazna ili neuvjerljiva ona bila, tim prije što MF nije pozivao ni na kakvo nasilje. Citat iz njegova govora: “Nikakvo nasilje ne smije sada doći u obzir!” U obraćanju ispred HRT-a, govori Natko Kovačević, citat: “Nikakve vaše prisile nisu potrebne. Radite po slovu zakona.” Zatim govor MF-a koji je još jednom istaknuo: “Ja uopće ne prijetim nasiljem, da to bude jasno, ja sam došao ovdje mirno…” No već mjesecima odvija se nasilje nad njim, a to ću osuđivati po onoj poznatoj filozofskoj: ne slažem se s vama, ali ću do posljednje kapi krvi braniti vaše pravo na slobodu govora, slobodu mišljenja, pa tako i vjeroispovijesti.

Marko Francišković uhićen je i pritvoren u Remetincu još 3. prosinca 2021. Prvobitno mu je sutkinja odredila jednomjesečni pritvor, da bi mu poslije sudac istrage odredio tromjesečni pritvor, koji je trebao isteći 3. ožujka 2022. Pritvor je, dakako, mogao trajati i kraće, ali nije, organi progona naknadno su zaplijenili pritvorenikov mobitel i računalo, a sve prilikom naknadnih pretraživanja stana. Navodno su pretraživali i osobnu elektroniku njegove supruge, a sada zatražili (i drugo) produljenje pritvora od petnaest dana. Supruga je od tada pod mjerama redovitog javljanja u policiju. No vještačenja još nisu provedena ni okončana. Kao da još nije pronađen modus, kako ćemo ga? Je li to glad za dokazima koja vlada?

Kako vidimo, 3. ožujka je prošao, a MF još nije na slobodi. ŽDO je žalbom zatražio i dobio produljenje istražnoga pritvora od 18. ožujka. Navodno zato što nisu uspjeli od prosinca do ožujka (!) obaviti vještačenje zaplijenjenih mobitela i laptopa? Baš kao da su to bili (i ostali?) isprazni topovi tužiteljstva. Cijeli ovaj proces izgleda kao proizvodnja žrtve pravosuđa. Izgleda kao da dokaza zapravo ni nemaju, ali neka osumnjičenik odleži još koji tjedan duže. Što više to bolje. Po punom vremenu (od tri mjeseca!) koje je bilo na raspolaganju tužiteljima, a za vještačenje elektronike, pokazuje se sramnim čovjeka držati u zatvoru, a ne obaviti posao kako treba: ili ima elemenata za tvrdnju o terorizmu, pod kojom je uhićen, ili je nema. Inače, za duševne boli prozvanih političara nemam baš nikakvih olakotnih okolnosti. Možda da se vještačenje dodijeli nekom novom vještaku, za nova tri mjeseca?

Budući da su se na g. Marku Franciškoviću svojevremeno već iživljavali neupitni pravosudni autoriteti te ga zatvorili čak i u psihijatrijsku ustanovu, a kolegij psihijatara se jasno očitovao kako dijagnoze nema, bilo bi u najmanjem ljudski sada ga optužiti temeljem čvrstih dokaza ili ga pustiti pri njihovu izostanku. Sve drugo što se odvija s ovom sumnjivom i neuvjerljivom prolongacijom, baca jako loše svjetlo na postupak koji se nad njim provodi. Je li to iživljavanje, politička osveta ili maltretiranje? Sumnja li tužiteljstvo u opravdanost podizanja optužnice? Zašto se odugovlači s vještačenjem elektronike? Koji proziran izgovor. Još uvijek nevin, nedokazano kriv čovjek, leži u zatvoru i nikoga za to nije briga, jer - hura, mi smo slobodarska Europa.

Može se politika u hrvatskoj praviti grbava koliko god hoće. ali glas Franciškovića i njegovih sljedbenika odgovor je i reakcija. a ne akcija. Glas je to nezanemarive skupine građana koja je izrazito nezadovoljna njome i upravo njezinim dugogodišnjim odnarođivanjem. HRT je poluga toj vlasti i to kao nezavisan javni servis čime uporno iritiraju brojne svoje prisilne pretplatnike. Idu čak “novinarski” i “informativno” tako daleko da i skup na Trgu i skup na Prisavlju hrabro prešućuju (novinarske struke radi?) kao da se to uopće može, kao da su upravo oni jedini i mogući izvor informacija. Ne žele ni prenijeti vijest o okupljanju tolikih građana pred HRT-om (najvećeg broja do sada) te čak ni razgovarati s građanima okupljenima na tom mirnome prosvjedu. Zgodna je ta inokosna pozicija tih nedodirljivih i neodgovornih pretplatnicima, nešto poput nijekanja prava na demantij.

Politika je ta koja je eto, već drugo desetljeće, prigrlila SDSS i ne samo da nije lustrirala, nego čak nije zabranila ni grb, ni zastavu okupatora, koji je devedesetih razarao Hrvatsku, a toga ipak nema nigdje u svijetu. To je otvoreno pljuvanje u lice svima nama, a posebice našim hrvatskim braniteljima, najvećoj žrtvi koju su podnijeli, a čini se osuđeni su ju podnositi i u novom vremenu, sada bez oružja, no neprekidno - sporim, ali svakodnevnim davljenjem.

Fraciškovićeve prosvjede i okupljanja svojom je u najmanje apsurdnom protu-politikom stvorila upravo politika sama. Našla se i uvrijeđenom i pogođenom hrvatskim skupovima na kojima ju se osuđuje i pokazala nam sav svoj okrutni egoizam samodržaca. Pokazuje nam još jednom i koliko je udaljena i od naroda i od demokracije i od slobode. Slobodna misao im je terorizam. Svojom prepotentnošću (i) ovim kaznenim progonom, pokazuje nam kako je ona važna jedino sama sebi, baš kao po onoj staroj totalitarnoj paroli: “Da sa tvoga puta ne skrenemo”.

Sjećate li se hrvatskog slavnog tenora Vice Vukova? I njemu se prvo sudilo kroz medije: zbog povika Bog i Hrvati te Gdje su sablje? nakon arije iz Zrinjskoga, proglasili su ga “samozvanim tribunom” te optužili za “anarhoidno politikantstvo” i “falsificiranje političkih ciljeva hrvatskog naroda”, a zatim su uslijedile totalitarne optužnice, suđenje, progon i zabrana svih njegovih pjesma. Sve to čak prije pola stoljeća! Zvuči poznato? Već godinama ga, a tako i dan danas, jako rado, slave sljednici njegovih ondašnjih satrapa i politički ispravnih progonitelja…

Ako sustav misli da će pritvaranjem g. Marka Franciškovića išta postići, vraća nas u stara represivna vremena i crta karikaturu vlasti koja iz povijesti baš ništa nije naučila. Ako misle da će preodgojiti odrasla čovjeka u skladu sa socijalističkim zvjeronazorom, grdo se vara, stvorit će jedino pravosudnu žrtvu, stvorit će čovjeka koji će sljedećih godina obarati njihove optužnice i presude putem odšteta, hrvatskih koliko i europskih, a one, ne brinite se, ne će izostati. G. Francišković svoje stajalište nikada ne će promijeniti. Sve što se ovakvim trapavim optužnicama može postići, a postići će se, to je da od Franciškovića naprave novog Veselicu, novog Gotovca, a za ta smo vremena, izgleda naivno, vjerovali da su daleko i zauvijek iza nas. Prije neke nove mahlojke s vještacima i rokovima, pa dajte, pripremite najveću moguću dvoranu sudnice (a ni ona ne će biti dovoljna) pa suđenje otvorite za javnost.

Javor Novak