Problemi u raju. Pa kud prije?

Pesnica ulazi u Zagreb

Kad se neka stranka toliko zaleti da započne kadrovirati Zagrebom i prije nego što su izbori završili, to govori o velikoj nezrelosti njezinih članova i gramzivosti koja probija iz svih njihovih pora. Oni nikako ne mogu, nisu sposobni, dočekati. Vlasti da im je. Time svi njihovi velevažni projekti, nekakvo odgovorno i brižljivo vođenje grada, služenje građanima i razgovori s njima, planovi zbrinjavanja zagrebačkog otpada... padaju u drugi plan. Oni su iz Potemkinovih zaselaka. Ma kakvi Zeleni. Ma kakvo razbijanje koruptivne hobotnice, to je stvaranje novog, međunarodnog polipa.

Drugo, ako Zagrebčani u velikom broju ne iziđu na izbore u nedjelju, Tomašević, seka i braco Benčić, Rada i Urša, persone bez ikakva poslovna iskustva, upravljat će ljudima u gradu koji su se educirali za ekonomiste, upravu, urbaniste, menadžere, pravnike... i cijeli svoj život radili u struci. Zato: ajmo, Zagrebčani. Tomaševićeve perjanice, koje nikada nisu vodile tvrtku, obrt ili nekadašnju kućnu radinost - zapovijedat će stručnjacima. Nekakvi aktivisti, glumica i gongovci, kadrovi su koji Zagrebu imaju donijeti boljitak? Kako nakaradno. Može li gore? Zagreb broji više od 800.000 stanovnika, a ova hidra u nastajanju nije dobila ni 150.000 glasova.

Treće, Tomašević se nikada nije ogradio od ljevičarskog ekstremizma i sufražetkinje Rade Borić. Dapače. Nikada od militantnog feminizma koji Radom rađa znatne podjele u društvu i zaoštrava ih gdje god stigne. Benčićka nas želi uljuljkati, tobože njihova je kampanja pozitivna, oni ljude ne dijele. Osim na ljevičare i fašiste, ne dijele. Osim na kraljice žene i pse muškarce, ne dijele. Oni okupljaju oko projekata koje odobravaju i realizirat će ih ignoranti Tomašević, Benčić, Rada&Raukar? Tomašević se zatim nikada nije ogradio od ekstremizma nekakve Radničke fronte. Od njihovih zahtjeva za nacionalizacijom, ukidanjem privatnog vlasništva i ideološkog obračuna s neistomišljenicima. Kako to da „civilizacijski“ Tomašević nikada nije osudio izjavu čovjeka sa sveučilišnom karijerom i dostignutim doktoratom - odioznog Kapovića koji bi se defecirao na Bleiburgu? Kako to da te osude nema, nego se s tim i takvima ulazi još i u koaliciju? I razilazi tek na podjeli plijena, a nikako ne na ekstremnoj ideologiji. Tomašević se ne razilazi na mržnji prema građanima Hrvatske, ona mu je izgleda ok. Mržnja spram žrtava, a imamo u gotovo svakoj hrvatskoj obitelji žrtvu Bleiburga, Križnoga puta, Jazovke ili Kočevskog roga, Golog otoka ili Grgura, Maclja ili tolikih još nepoznatih a mnoštvenih, antifašističkih jama. Stratišta koja su Titovi koljači prepunili.

Takva Tomaševićeva šutnja i neljudska koalicija, koalicija na nepoštivanju života, ovih je dana u porodu od tmine izbacila još nešto što nije slučajno. Ne sjećam se, otkako godinama pišem kolumne na ovome portalu, kada sam pročitao nešto toliko ogavno, neljudsko, bolesno i upravo monstruozno. Svi znamo za Hudu jamu, za tisuće ljudi koji su skinuti do gola i živi pobacani u rudarsko okno a zatim zazidani iza jedanaest zidova i ostavljeni da se tjednima guše, da se sporo uguše. Svi znamo da su u Hudoj jami pronađene odrezane djevojačke pletenice i dugmad s narodnih nošnji. Poznato je kako su partizani i posebice krvave partizanke mrzile sve ono građansko, sve ono istinsko narodno, a pogotovo sve što se od njih sa šumskom, tifusarskom frizurom razlikovalo, bilo lijepo, isprepleteno i s ljubavlju majki održavano. Takve su žene prve bile unakažene. Na sve bolesne i monstruozne načine. Ovih su se dana na našoj mreži, među komentarima, pojavile nakaze koje ne samo da sve ovo negiraju nego kažu da su to konjske pletenice, a ne djevojačke! I koji se svemu tomu još i smiju! To nam govori na kakvo društveno dno padamo. To nam govori kakvi neljudi dižu glavu. I ne samo da dižu glavu, nego oštre i očnjake. A Tomašević, Benčić i Raukar o žrtvama sramotno šute. Čak i o tolikim zagrebačkim jamama. Za njih izgleda te stotine tisuća žrtava ni ne postoje, ideološki oni su s radikalnom Radom i s bolesnom Radničkom frontom. S drečavim jugoslovenom, centralno-komitetlijom Vilijem Matulom. To je zadah ideologije koji s Možemo (za početak) ulazi u Zagreb, na vrlo bogatu kopanju. A kad se osile i omaste...

Kompetentno pobrkali

Tako seka i braco Benčić već prijeti neistomišljenicima, pročelnicima i zamjenicima u gradu: „Ako ne budu htjeli, postoje načini da ih se razriješi, no očekujemo da će biti kooperativni.” Urša Raukar, brišući usta, ponavlja: „Očekujemo da svi pročelnici i direktori Holdinga stave mandat na raspolaganje. Vjerujem ipak da će svima biti jasno da je poštenije dati mandat na raspolaganje. Smatram da je to elementarna demokratska potreba.” To su trbuhozborci mudrog Tomaševića koji je isto to više puta i sam najavljivao. Ali javila mu se Mirka Jozić, pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša i kazala: „Taj je javni poziv 'promašio ceo fudbal'”, te sugerira Tomaševiću i Možemo! da pročitaju zakon pa neka onda dođu voditi grad. A kad ga pročitaju, otkrit će da pročelnici, tumači Jozić, nisu ministri koji stavljaju mandat na raspolaganje. „Bilo bi korektno pričekati da prvo dobiju izbore, da dođu i upoznaju se sa stanjem pa onda da donose odluke”. Smatra da su se ‘malo požurili’. “Zar misle da su loši baš svi ljudi koji su prošli javne natječaje, položili stručne ispite, dodatno se obrazovali i rade godinama? Ako doista misle provesti u djelo što su najavili, to je očito političko postupanje i to znači da im baš nitko tko nije iz Možemo ne valja. Gradska uprava i trgovačka društva su kompleksan sustav i kako u Možemo nemaju nikakvo iskustvo, dobro bi im došli kvalitetni ljudi. Tomašević sije strah. Mislim da bi se trebao tim ljudima i javno ispričati. Govori da će raspisati javne natječaje na koje se mogu javiti svi koji su sposobni. Što to znači? Da su oni koji rade u gradskoj upravi nesposobni?”

Pa mu se javio Pavle Kalinić: „Nadam se da će se mnogi, koji su sada opijeni ovim odličnim rezultatom, ipak vratiti u realnost, a ako ne, postoje pravni procesi i to će biti riješeno u skladu sa zakonom. Problem kod mnogih je što misle da povijest počinje i završava s njima. Mislim da će se neki morati sjetiti da postoji nekakav zakon i da će se morati pridržavati tog zakona.” Bivša intendantica HNK u Zagrebu i pomoćnica ministra kulture Ana Lederer dodala je još nešto: “Treba smanjiti broj gradskih ureda? Pitanje je što u toj koncepciji smeta Možemo. Smeta li ih možda broj pročelnika? Sigurno se neki uredi mogu spojiti” – kazala je dodajući kako broj ljudi ostaje isti. “Oni će to mehanički spojiti, kao ministarstva. Za mene su to promjene koje nisu suštinske. Nemojmo biti smiješni, uvijek je ideološka platforma u pitanju. Neizbježno je o tome govoriti. U programima se ta ideološka komponenta, itekako čita.”

Tomašević se očito usosio između gladi svojih militantnih birača, svog glasnog obećanja njima te stvarnosti zakonskoga okvira. Reteriranje je započeo žaleći se: “Jako je teško voditi vladu s 27 gradskih ministara.” Već sada mu je to tako jako teško? A grlatio se kako će biti neumorni, nepotkupljivi i otporni na sve pritiske.

Tito: „Ne držite se zakona kao pijan plota”

A zatim je dobio još jednu pljusku. Izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu Vedran Đulabić upozorio je na zakon: „demokratsko se i civilizirano društvo od drugih razlikuje po tome poštuje li pravni poredak ili ne”. U članku 10. zakona piše: U postupku primopredaje državne vlasti i izvršnih ovlasti u jedinicama lokalne i područne samouprave zabranjene su kadrovske promjene, osim pri dužnostima u kojima se zakonski podnosi mandat na raspolaganje. Osobe sa statusom službenika postavljaju se na radno mjesto temeljem imenovanja po prethodno provedenom javnom natječaju te one nisu dužne stavljati mandat na raspolaganje danom stupanja na dužnost Vlade, odnosno općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba“.

Tomašević sa svojim Možemo, tako se već na prvoj stepenici sapleo i pokazao da Ne znamo i Ne možemo. Zato se stao povlačiti: „Ništa neće ići preko noći. Želim dijalog sa svim političkim opcijama i konsenzus oko velikih projekata. Mi ćemo pričati sa svim pročelnicima i direktorima”, misleći vjerojatno reći da će razgovarati. A kako sad razgovarati nakon što im je putem medija i prije nego je završio drugi krug izbora prijeteći poručio kako očekuje njihove ostavke? Kako će razgovarati nakon što su se već sada izblamirali kao potpune neznalice koje poput Urše Raukar ispaljuju: “Mislim da je poštenije dati mandat na raspolaganje. Smatram da je to elementarna demokratska potreba.” Poštenije je ne poštivati zakon?? To je elementarna demokratska potreba?? Mača da mi je.

Ukratko: čak i da im Tomašević ukine urede, mora ih ostaviti na plaći. Nova ih vlast mora trpjeti do isteka njihova mandata. Koja blamaža i pokušaj revanšizma već u startu. Točnije, još i prije samoga njega. Može li bjednije?

Istina pobjeđuje

Sabornik Zlatko Hasanbegović o prosvjedima kaže - aktivisti Zelene akcije pobunili su se protiv gradnje garaže u Varšavskoj. U svakom trenu sjedenja na toj cesti, Tomašević je putem stranih dotacija uzimao mjesečnu plaću koja je bila veća od mjesečne plaće hrvatskog učitelja ili medicinske sestre. Tu se ne radi o skupini volontera koji su o kruhu i vodi sjedili na cesti i spavali u vrećama za spavanje, već o financiranim bukačima. Tomašević je bio djelatnik nečega što je pretenciozno nazvano institutom, a zapravo je to bila dotirana udruga, ne samo iz stranih izvora, već i iz hrvatskog državnog proračuna.

Ovdje se radi o jednoj vrsti strane ideološke penetracije, jedne parapolitičke aktivističke skupine. Gospođa Benčić nije ni jednu kunu u životu zaradila izvan stranih dotacija, izvan državnog i izvan Bandićeva proračuna. On je bio jedan od financijera te hobotnice, NGO-ovske. Isti je Bandić bio sufinancijer i najmoprimac tih ljudi u Gradskoj skupštini. Svi ti koji su vješto prikrivali gospođe Radu i Uršu - bili su strani i domaći plaćenici! Pola liste Možemo su zaposlenici gradske uprave: gradska kazališta, gradske različite ustanove… Organizatori prosvjeda bili su profesionalni agitatori koji su živjeli od dva prihoda – domaćeg i vanjskog. Građani moraju znati da se iza skupine tih demagoga kriju ljudi koji predstavljaju stranu ideološku franšizu - zaključio je Hasanbegović.

Žalim one naivce koji su nasjeli na Tomaševićevu demagogiju o obnovi Zagreba. Možemo će se baviti jedino sobom jer će se pograbiti oko (velikog) plijena, baš kao što su se razišli i s Radničkom frontom oko Rijeke. Konačno, već su počeli pucati i prije nego su zasjeli, pa bi otpuštali pročelnike, pa ne bi, pa bi razgovarali… a u stvari niti znaju raditi, niti poznaju zakone. A niti išta mogu, osim destruirati i ideološki osvećivati se.

Proteklih godina, iz proračuna Grada Zagreba, državnog proračuna RH i stranih donacija, prvaci Možemo izvukli su 131 milijun kuna. U mnogim je slučajevima više od 70 % tog javnog novca isplaćeno za plaće, honorare i putne naloge njihovim vođama. I to za osobnu, a ne javnu korist. Dobili, a ne zaradili. Na RTL sučeljavanju Tomašević je pokazao svoje uličarenje i svađanje a Škoro je pročitao taj precizan financijski podatak. Tomašević to nije demantirao nego je išao tek s epitetima. Dvije glavne tv kuće u RH vijest su, u udarnim terminima, hrabro prešutjele iako njihovi dnevnici vremenski kasne za RTL-om i unatoč tome što su tzv. glavni e-mediji o toj vijesti brujali cijeli dan. Istina boli.

Tomašević sada u očaju zaziva Uskok da provjeri njihove račune baš kao da je riječ o pljački. Pa nije riječ o pljački nego o moralnom sukobu interesa i otvorenoj podvali građanima. Možemo su dobili ogroman novac od onih protiv kojih su navodno prosvjedovali. Prosvjedovali su kao izdašno plaćeni a ne kao volonteri. Zato se Tomašević koprca i nikako to ne može demantirati.

Izađimo na izbore

Na kraju vrijedi dodati: posvuda po Europi ljevica propada, bilježi teške gubitke. To ne može biti slučajno. Taj gubitnički trend je honorar koji su im, zbog velike nesposobnosti a jake ideologije - isplatili birači. Nadu nam ulijeva činjenica da će u nas, u drugome krugu, i mnogi osviješteni hadezeovci glasovati za Škoru. I mnogi koji su dali svoj glas drugima, sada se odlučuju podržati Miroslava Škoru. Nada je i što će izaći mnogi koji u prvom krugu nisu a sve s ciljem da se spriječi ova strana, rigidno ljevičarska franšiza, kako kaže dr Hasanbegović. Spriječimo nalet ekstremne ljevice. Inače pesnica ulazi u Zagreb. Zagrebčani, gdje ste?

Javor Novak

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.