Svjetlo nam se piše… doduše crnim

Korona divlja, točnije svi oni koji su na teorijama zavjere, svi divljaju. Za sve nas. Liječnici i medicinske sestre padaju s nogu. Diljem svijeta. Mjesecima. Ali ne smije se to, baš otvoreno, u nas reći. Ne previše. Bolnice postaju šator gradovi, ali ima još mjesta, poručuju nam vlastima odani bolnički ravnatelji. Onda dobro, idemo do kraja. Dok kreveti ne počnu nicati i bez šatora, po livadama. Ima mjesta. Na grobljima sve manje. Hrvatski poljoprivrednici i onako ne obrađuju svoja polja. Treba ih zato staviti u uporabu. Nego ima li negdje dr. Đikića?

Oni, svi ti kockari s našim, vašim i svojim životima odani su tulumima. Tulumariti necesse est, vivere… Ili hrvatski: tulum ne dam život dam. Igraju se sa životima a ni za vlastiti nije im stalo. Ima toga i u Japanaca, ne biste vjerovali. A razvijena nacija. Njihova morbidna zabava zove se riba fugu. Oni je namjerno, kao i ovi naši, uvjereni u zavjeru Covid 19, naručuju u restoranima. I plaćaju njezin otrov. Doduše, nazadni su ti Japanci, riskiraju samo taj svoj pacifički, jedan život. A ovi kod nas… Možda da tu otrovnu ribu uvezemo i mi?

To je, inače, jedna ružna i bucmasta riba, a ne ima nigdje dr. Đikića da Japance prosvijetli. Zato oni slobodno jedu. Neki samo jednom. Ali kad bi imali dr. Đikića… eee... Zapravo, on snosi očito, veliku i još k tome globalnu odgovornost. Zato se i objavljuje iz dana u dan. A ima i preporuke.

Otkako su se naši mladi pojapančili, brojke nemilice rastu „i nikoga nema da ih s fraze skine“. Dok ne završe na kisiku. Božinović doduše već prijeti globama, kud ćeš prije. A i sam Izbavitelj, se brine, dojmilo me se to. Jako. Kud on sam sa sobom, ima veliko povjerenje u sve nas. Da se nećemo fugirati. I tješi nas (da ga ne osudimo) kako mu nisu drage sve te sankcijetine. Uostalom čemu? Pa i zašto bi mu bile kad je sve lijepo, sve fino. Imamo još kreveta. Danas nas je 4.000, sutra 8.000. Ima vremena do Božića. Danas jesi, sutra gdje si? Konačno mi ne jedemo ribu fugu, mi imamo fugu od vlasti. Glazbenu. Onako više diskrepantnu. A nismo ni Japanci. Dakle čemu bijenale? Nego, jeste li negdje čuli dr. Đikića?

Kažu, morat će udariti s globama. Ma kad prije? Nije li taj naš Izbavitelj uranio? Čini se da je on taj pijetao koji je prerano zakukurijekao. I sad smo svi u njegovu loncu. No, čemu uopće panika, pa dnevno (za sad) umire svega pedesetak tih nekih, tih bez veze… i s nekim komorbiditetima. Samo ime ti kaže. Njihzi su si krivi. A lijepo je i uvjerljivo, naš Izbavitelj, još u lipnju objavio, da smo coronu pobijedili. A ovi umiru, sram ih bilo. Jesmo, jesmo pobijedili ali nismo (njegovu) fugu. Od odgovornosti.

Brinuti se nemamo oko čega, stožer sve prati. Možda i ribe. Mrzak im je doduše IGP, isključivi gospodarski pojas, unatoč preporuci Bruxellesa da ga slobodno možemo proglasiti. E kad možemo, mi baš sad nećemo. Naš vrli Izbavitelj sigurno zna mnogo više od nas, pa prateći klimatske promjene, nekad globalno zatopljenje, prati i moguć uplov tropskih, a i mogućih pacifičkih ribetina u naš Jadran. Zato mu je tako mrzak IGP. Jer, kad bi u Jadranu bilo fuga, tko zna, tko to može predvidjeti kako bi se fugirali svi naši mladi. Zato Izbavitelj sve do Božića a možda i sve do daljnjega, ne proglašava Isključivi gospodarski pojas. Zdravlja radi. Zna on što radi. Talijani pojma nemaju. On je naš zračni jastuk i sigurnosni pojas a možda i onaj, ovaj, pojas nevinosti. Nego ima li negdje dr. Đikića, dugo ga nisam čuo? A bilo bi nam presudno imati ga. Da nas konačno povede u isključivi gospodarski pojas.

I dok Izbavitelj ima očiglednog konkurenta, nametnuo nam je sve druge zabrane. Osim trgovačkih centara i kina. Ali zato vam nema više kokica i sokova. Ne, ne. Nećete žvakati. Samo vam damo filmove. O političkoj fugi. Opće je poznato da u kafiću ima mnogo više ljudi nego u kinu. A tek u prodajnim centrima? Tamo nema ni žive duše. Crni će petak. Zato svi infantilni, navalite. Ne ćete se više ni ženiti Hrvateki. Od vjenčanja i onako samo slijede (kasnije) štete. Rađajte lijepo izvanbračno. Kad se već mladenkama toliko žuri. Nekojima je sasvim nevjerojatno da se ne bi (bogato) udale. Imale svoj najvažniji dan u životu. Što smeta ako je i posljednji.

Još mi se sviđa i ono s liftovima. Samo jedan po jedan. Kao u vojsci. To je i za same liftove puno bolje. Zbog podmazivanja. Briga za njih od vitalne nam je važnosti. I neka se glancaju. Čistačice možda nisu stanarke neke pojedine zgrade ali što smeta, neka spavaju u liftovima i čim se neko spusti, neka sve stanare obrišu. Ta je mjera sasvim logična jer to je mali prostor pa ga one lako mogu slizati. Treba uvesti i noćna dežurstva za sve čistačice, sa šatorom, kad su već u modi, na svakome katu. Ako se već ne žele stalno voziti. A i one su neke, samo izvolijevaju.

Nego nitko, ne znam jeste li to primijetili, baš ništa ne piše da u ovoj coroni, koja nas sve očito i nasušno oduševljava, a posebice sve te mudre mjere Izbavitelja, ima i zanimanja i privrede koja cvjeta. A svi o njoj šute. „Ljudi moji, pa je li to moguće?“ A plaćaju i porez i prirez i PDV. Dodatno zapošljavaju. Čak ništa o njima ni dr. Đikić. A pune proračun.

Baš ništa o tom gospodarski naprednom i vitalnom inkasu. Svaki dan sve većem. O ljudima koji vrijedno rade, privređuju i ne stignu sve ni završiti. Kako to, da ni ministar Marić, ni Izbavitelj, ni onaj njegov s vjetrom, ovaj, s njegovim vjetrom… dobro sad, nije pristojno, ali što ću kad je vjetreni a i njegova je rimsko vjetrena tu štoviše… nitko, baš nitko ni zuc o tom toli dohodovnom sektoru. Rastućoj industriji. Nadi za mlade i prosperitetu, na jednom dužem vidiku.

Nije to meni jasno, zašto ih tako uzastopno i nepravedno prešućuju a našim grobarima posao eto načisto cvjeta. Već tako jedno duže vrijeme. Više se čak ni ne reklamiraju. Vidite, svi vi pesimisti, koji sve samo gledate crno, nije istina da nemamo i svijetlih primjera. Čak i ucCoroni. Čak što više. A imamo i perspektivu. Budućnost. Svi mi. Dakle, zašto? Ne razumijem zašto?

Nego, ne znam jeste li ga vidjeli? Tu je negdje… onaj dotur, bez kojega ne možemo. Ma kad on uopće radi?

Javor Novak

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.