In memoriam Veri Tomašek

S velikim me iznenađenjem i žalošću zatekla tužna i neminovna vijest o smrti drage Vere Tomašek. Kao tada još snimatelj, često sam na Radiju, osamdesetih, surađivao s Verom i uvijek je to bilo ne samo korektno, već obostrano, s veseljem. Vera je bila čovjek koji je sobom nosio druželjubivost i poštovanje. Rijetke vrline, koje su u novinarskom poslu a pri radu, pri brzini i pri terminskome škripcu, bile i ostale, vrlo, vrlo rijetke. Radila je, nikada u nervozi, nikada u grču. To Vera nije priznavala niti odobravala. Bila je zaista izuzetna i topla osoba a riječi to ne mogu opisati. Bila je osoba s kojom biste poslije posla, bespogovorno i odmah, pristali poći na kavu. I neobvezno čavrljati. Razlikovala se stubokom, od onih koji su posao shvaćali i odrađivali, bez emocija.

Njezina profesionalnost nikada nije bila upitna. Sjećam je se kad je još bila na svom samom profesionalnom početku i odmah je oduševljavala sve oko sebe. Vera je doista zračila i bila je, i ostala, osoba za pamćenje. Profesionalno, bila je vrlo egzaktna, elokventna i agilna. Vera je bila osoba kakvih baš i nema previše na HRT-u. Prema poslu, bila je posebno angažirana, energična i svaki je prilog radila bez ostatka ili zadrške, predano, baš kao da joj je on jedan i jedini. Nije joj bilo presudno za koji program Radija Zagreb, kasnije Hrvatskoga radija, radi svoj prilog, ona mu je jednako pristupala uvijek i s vrijednom lucidnošću. Kako na Radiju tako i kasnije, u njezinim izravnim a elokventnim javljanjima, na Televiziji.

Teško je naći prave riječi kojima bi se opisala osoba, veličina Vere Tomašek. Novinara, čovjeka, za primjer. Ostavila je trag, zaista. Time je moje žaljenje, ovim gubitkom, još i veće. Toliko je toga, svojim marom i znanjem, još mogla dati.
Izražavam sućut Verinoj obitelji i istovremeno tugujem sa svima koji su je poštovali. Neka ti je laka hrvatska zemlja, draga Vero, koju si toliko prerano napustila. Hvala ti na druženju i radu. Ostaješ trajno u mojem i općem nezaboravu. Tebi to, kao rijetkima i izuzetnima, s punim pravom, zauvijek pripada.

Javor Novak