Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Mi smo ti koji smo potrošni

Proteklih tjedana, udarni mediji u Hrvatskoj, u udarnim nam terminima i vijestima, sustavno ispiru mozak američkim predsjedničkim izborima. Svi analitičari, na konkretno pitanje novinara, kako će se ti izbori odraziti i odražavati na budućnost Hrvatske, tiho odgovaraju: gotovo pa nikako. Pa zašto nas onda ispirete? Tomu unatoč, sluganski nas se, i potpuno provincijski, bombardira „presudnim“ pitanjima: Trump ili Biden. Ono kao: prva zemlja svijeta, trump bidennajmoćnija sila. Pa što? Prvo, SAD već neko vrijeme, nisu ni najmoćnija sila, ni najveće gospodarstvo svijeta. Kina je u stalnom usponu a Putinova Rusija uzdigla se do donedavno nevjerojatnog značaja. Pad Berlinskoga zida, vrijeme kad su najviši ruski časnici sramno prodavali najvrijednije dijelove svog vojnog arsenala, da bi preživjeli, daleko je iza nas.

Kad je tako, zašto nam se ispire mozak američkim predsjedničkim izborima? Zašto nismo toliko bombardirani izborima u Rusiji? Zašto nula ili gotovo tako, ne znamo ništa o Kini? O njihovoj komunističkoj inačici „demokracije“? Kina je daleko veće gospodarsko čudo od Rusije i Amerike zajedno.

Amerika nije zemlja zla, kao što bi to time, islamski fundamentalisti, htjeli opravdati svoje globalno raširene zločine. Terorističke zločine kojima je Europa prva (ne i jedina) na udaru. No, je li američka državna politika ona, uz zapadne (kolonijalne) saveznike, kumovala tome? O tome ćete vrlo malo ili ništa saznati u Hrvatskoj. Mediji tu temu ne će dodirivati. Nećete slušati o tome kako su doslovno svi kapaciteti policije u RH već godinama okupirani dužnostima obrane EU granica. Šengenske granice, ulazak u Šengen, dobar posao hrvatske policije… imigranti, štete na vlasništvu hrvatskih građana, kombiji koji švercaju ljude, izbjeglički kampovi… Sve su to teme kojih smo puni. A gdje je uzrok? Ima li ga?

U Hrvatskoj, u medijima koji, nota bene, uopće nisu hrvatski, nećete pronaći udarne reportaže o uzrocima imigrantskog vala, kako se pejorativno (a stalno) želi abolirati poplavu i zbjeg naroda iz Sjeverne Afrike i Blistoka, kako ga je svojevremeno bio nazvao onaj naš bivši, pokojni ali podobni komunjarski medijski izvjestitelj. Ne govori se o valovima koje su izazvali (i još izazivaju) imperijalistički ratovi Zapada. Taj me ukupni odnos Hrvatske, osim što je nedvojbeno sluganski, podsjeća na onaj vic o tajnici. Svi ju …. a ona taji.

Hrvatska je, tobože radi svojih vanjskopolitičkih vrijednih ciljeva, pristala biti slugom. Naša politika briselskih konjušara ide dalje. Policije nemamo dovoljno, naši policajci izloženi su napadima, zarazama i stradavanjima a sve nas to i te kako mnogo i košta. Neki će reći: pa EU nas pomaže i financira. Ne, nema tu pomoći EUnama, već sluganstva njima. EU taj prljav, zahtjevan i vrlo riskantan posao nameće nama, kako bi oni imali manje posla. A onda oni nekažnjeno probiru, u našim i talijanskim i grčkim imigrantskim kampovima, kao da su bijela nadmoćna rasa, onu djecu, one mladiće, koji njima trebaju. Koji su njima perspektivni, njima dohodovni prije svega, njima potrebni za uzdizanje i razvoj njihovih bogatih društava i gospodarstva. To je nov oblik njihova starog kolonijalizma. I demografski im i fertilitetni „popravak“.

Svijet se time „uzdiže“ u novi Reich, ali onaj koji je danas dopušten. Čak će se zapadne europske zemlje hvaliti koliko su djece „prihvatili“. A nisu oni ništa i nikoga prihvatili, nisu ni humani a niti su uljudbeni. Oni provode golu biološku selekciju, novi nacizam. Oni provode sramotnu selekciju. Probiranje ljudskih duša kapitalističkih profita radi. Oni gledaju kako opstati i napredovati i profitirati na račun „potrošnih“ nacija i narodnih skupina, na račun zemalja Trećega svijeta. Kad bi htjeli pomoći, tada bi priznali vlastitu krivnju i primali bi ih sve. Bez razlike jer su oni, te suicidalne pogubne valove i izazvali, svim svojim ratovima. A što Hrvatska ima s time?

I kad govorim o potrošnima, vi nećete u udarnim hrvatskim terminima slušati o jezivim istinama američkih Hollywoodskih pedofilskih lanca, to će tek probiti u nas gdje-gdje, tek u popodnevnim emisijama dr. Oza. U terminima koji su slabo gledani. Ali ćete zato u svim vijestima biti naciljani i sustavno probodeni vijestima je li Trump ili je Biden. Naravno, ljevičari to niti ne skrivaju: samo Biden i nitko do li blistavoga Bidena.

Usput, nemam osobito mišljenje o Trumpovim medijskim istupima, oni su odbojni. Ali poanta nije kako pojedini američki predsjednik komunicira s medijima, prioritet je što je on donio Americi. Čak i najveći njegovi ljevičarski mrzitelji u RH, otvoreno mu priznaju uzlet američkog gospodarstva. Vidimo i golem paradoks: Hispanoamerikanci su uz njega! Unatoč gradnji zida prema Meksiku, unatoč njegovim izjavama o kriminalcima i narkomanima i lancima dilera koju upadaju ilegalno u SAD i izazivaju velike financijske štete. Unatoč zalaganjima da se izdavanje zelene karte pooštri te uvede (još jače) češljanje Hispanoamerikanaca. Trump se nije proslavio ni zagrljajem Afroameričke populacije u SAD. Pa ipak… No, za mene je Trump već poražen jer je imao prednost od četiri godine, a sada je njegov odnos s Bidenom tijesan. No, nije mi simpatičan ni deda Biden. Otkako ga je Trump nazvao slabim, Biden komično trčkara po pozornici, odnosno s nje, baš kao da ga na stranu tjera staračka prostata. Ono što je važnije, on ima filo-komunističku prošlost i veze sa šugoslavijom, a to bi nam imalo biti opomena.

I dok u sluganskoj Hrvatskoj, mediji nameću pitanje predsjedničkih izbora kao nešto presudno, njome pokrivaju korupcije i skandale i elementarne i perzistentne, a upravo kavernozne probleme hrvatskih ljudi. Ljudi kojima standard osjetno pada, ljudi koji jedva plaćaju svoje režije. A kada ih i plate (da ne bi postali ovršenima) ne ostaje im ni za što drugo. Rade samo zato da bi platili poreze i režije. Je li to život? Je li to život za našu djecu? Jest, ali takav da se iz Plenkovićeve Hrvatske bježi glavom bez obzira. Bježi tko god može.

I kada govorim o potrošnima, ne bismo li o toj Americi, za koju tvrdim kako nije nikakva tvrđava zla, trebali više znati kao o Hollywoodskim lancima pedofilije? O tome kako se američko društvo jako bori zaštititi tek bogate i moćne, kako se njihova policija trudi prešutjeti po život ugrožavajuća zastrašivanja onih zviždača, koji razotkrivaju mračne strane njihova društva. A ta su zastrašivanja, u 21. stoljeću (!) nevjerojatna po sličnosti s dobro nam znanim komunističkim likvidacijama nepoželjnih.

C. Feldman u emisiji dr. Oza (u stranu šou) govori o prijetnjama smrću koje mu upućuju desetljećima. Da, dobro ste pročitali - desetljećima. Govori o kamionima koji se noću sinkrono zalijeću na njega kao pješaka na ulici, punom brzinom. Govori o policijskom maltretiranju ni zbog čega. Govori o tome kako se američka policija pravi gluhom i slijepom, kako brišu tragove njegovih službenih svjedočenja. Podsjeća li vas to na nešto mračno, poznato (i) u nas?

Sjećamo li se kako je ušutkan hrvatski intelektualac, povjesničar i pravaški političar Milan Šufflay, šipkom u Dalmatinskoj ulici u Zagrebu? Usput, 1931. Kako je isto tako za prve šugoslavije, u Tuškancu pod sumnjivim okolnostima, stradao dr. Ivo Pilar. Usput, 1933. Auktor kapitalnog geopolitički sintetskog djela „Južnoslavensko pitanje“. Njegova je smrt slabo istražena, manipuliralo se samoubojstvom, međutim istraga nikada nije objavila rezultate. Indikativno je da je „umro“ nakon što je objavio svoje vrlo kratko izdanje, isto tako kapitalnog i povijesnog značenja: „Uvijek iznova Srbija“.

Sufflay

Milan Šufflay

Pilar

Ivo Pilar

Sjećamo li se kako je istaknuti hrvatski ihtiolog, akademik i dr. Tonko Šoljan, kamionom „slučajno“ pregažen u Sarajevu? Usput, godine 1980. Kako je ubijen u Njemačkoj Stjepan Đureković? Usput 1983. Podsjeća li vas sve to na suvremenu Ameriku? Jer, sve su to ubojstva kojima se ovaj ili onaj režim štitio od nepodobnih, od istine. Istim zločinačkim metodama.

Soljan

Tonko Šoljan

U jednom je intervjuu hrvatski redatelj Antun Vrdoljak govorio o godinama u kojima mu je bilo onemogućeno snimati. Odlučio se otići u Centralni komitet na Prisavlju, izravno glavnome, Ivici Račanu. Pitao ga je bi li mogao nastaviti snimati? Svi su znali da je na crnoj listi i dobio je odgovor da ne može. Tada je Račana upitao a bi li mogao otići u inozemstvo? „E tada ćemo te ubiti na granici“ uslijedio je brz odgovor.

Već trideset godina (!) SAD štiti pedofilske grane bogatih pervertita od svjedočenja američkog glazbenika i glumca Coreya Feldmana. Jedne od žrtava pedofilskih grana, ne samo lanaca u nastranoj vrhuški šou biznisa u Americi.

Umjesto sluganskom zaluđenosti američkim predsjedničkim izborima ne bi li bilo kud i kamo primjerenije za mlad naraštaj u RH, odgajati ga od ranih školskih klupa? Psihološki i etički analizirati američku pop kulturu, posebice iznimno nasilne filmove. Filmove tipa „The Expendables“ glasovitoga Stallonea ili filmove o Vijetnamskome ratu? I to nije samo jedan film o plaćenicima i o potrošnima već o cijeloj nizanki istih. Kako se branimo a koliko ne reagiramo, to između ostaloga, svjedoči i nedavni atentat na Markovu Trgu.

Cijeli su grozdovi američkih filmova kojima oni sami govore o famoznim i „akcijskim“ crnim operacijama (kao da su herojske). O ubojstvima civila u Vijetnamu, o državnim udarima diljem svijeta, o operacijama same Vlade SAD-a u kojima neizravno angažiraju militarističke tipove i pse rata (s kojima nemaju baš „ništa“) da za nju, u potpunoj tajnosti, ruše režime u drugim suverenim državama, ubijaju Americi nepoćudne a demokratski izabrane predsjednike. Služe se svim mogućim najbrutalnijim i najprljavijim sredstvima tamanjenja, uzimaju pravdu u svoje ruke. Kojim pravom? A zatim javno o tome snimaju filmove i prodaju ih diljem svijeta. Nude nam svoj amoral (i) u 21. stoljeću. I još nam to prodaju kao hollywoodske uspješnice. To je pravda? Štiteći „American way of life“??

Da zaista, to mi je (već mjesecima) najvažnije: Trump ili Biden? Umjesto zamračenih kapitala: Kutle, Sanader, Vidošević, Mamić, Borg, Rimac ili Kovačević. Mi smo ti koji smo (dragovoljno) potrošni. A to bi trebali biti „naši“ vodeći političari.

Javor Novak

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

Pon, 30-11-2020, 12:08:12

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.