Komesarijat istine

Nedavni odličan razgovor Marka Juriča na podcastu Velebit sa sjajnim prof. dr. sci. Andrijom Hebrangom, potakao me sjetiti se hrvatskoga junaka, general pukovnika i erudita Slobodana Praljka. Krajem studenoga obilježavamo i tužnu trogodišnjicu otkako si je, u samoj Haaškoj sudnici, oduzeo život uz memento: „General Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu!“ Radije umrijeti, nego živjeti nepravedno osramoćen. Je li to bilo haško ubojstvo?

Od svih sramota, zbog haaških suđenja hrvatskim vitezovima, ipak je najveća ona kako su hrvatskom generalu i junaku Slobodanu Praljku „pomagale“ hrvatske institucije tijekom samog trajanja suđenja.

Zaustavljen Reuters

Hrvatski fokus, lipnja o. g., iz pera Željka Maršića – Zenge, donosi članak o nekadašnjoj ministrici kulture RH a sadašnjoj ministrici kulture i medija RH gđi Nini Obuljen Koržinek. Facebook je izbrisao i blokirao stranicu tog tjednika uz obrazloženje: »Vaša objava krši naše standarde zajednice u vezi s opasnim pojedincima i organizacijama. Samo osobe koje upravljaju Hrvatski Fokus mogu vidjeti ovu objavu. Imamo ove standarde da bismo spriječili ili prekinuli izvan mrežno nanošenje štete.« Time su ugasili fb Hrvatskoga fokusa na 30 dana. Komesarijat istine, dakle, već radi. Prvo njihova „presuda“ postane pravomoćna a nakon toga možda se možete i žaliti.

Pogledajmo druge izvore, Wkipedija piše ovako: „Tijekom suđenja Praljak je izdao 26 knjiga s dokumentima iz Domovinskog rata i analizama rata u BiH. Ministarstvo kulture i Ministarstvo financija u vrijeme Vlada Jadranke Kosor i Zorana Milanovića te je knjige proglasilo šundom na koje se plaća PDV, te je ovrhom nad njegovim računom naplaćeno 435.000 kuna.“ Nisu šund već brošure.

Brošur-majstorica

No, Wikipedija je zaboravila jedan bitan podatak: tko je taj koji prosljeđuje odluku Vijeća za knjigu i nakladništvo Ministarstva kulture RH o brošuri, Poreznoj upravi a na koju se plaća nemali „porez“. U stvari globa. Globa na manje vrijedna izdanja a sve za trajanja sudskog procesa u Haagu! Portal Narod.hr piše ovako: „Knjige generala Praljka – za vrijeme ministra Bože Biškupića, državna tajnica Nina Obuljen Koržinek proglasila je ‘šundom’“. Nadalje: „Praljkove knjige izvorni su dokumenti iz Domovinskog rata, vezane uz rat u BiH te odnose Hrvatske i BiH, međutim Ministarstvo financija je, zahvaljujući Nini Obuljen Koržinek i njezinoj kvalifikaciji šunda, s Praljkova računa ovršilo 435.000 kuna“. Nije šund nego je brošura, što za oboje znači penaliziciju: plaćanje poreza. Koja je dakle razlika?

U priopćenju, Nina Obuljen Koržinek, komentira situaciju: “Osobno apsolutno podržavam sve napore generala Praljka da dokumentima potkrijepi svoju obranu na sudu i mislim da mu država u tom smislu treba pružiti svu moguću pomoć. Potpisala sam mišljenje stručnih službi kako se radi o brošurama, riječ ‘šund’ se uopće ne spominje niti bih ju ikad koristila, a u daljnjoj proceduri knjige su oslobođene PDV-a i tvrtka generala Praljka nije morala platiti nikakav porez.” Hm… podržava i to izričito: „…apsolutno podržavam sve napore generala Praljka da dokumentima potkrijepi svoju obranu na sudu…“. Još i mozga: „…i mislim da mu država u tom smislu treba pružiti svu moguću pomoć“. Spora zapravo za NOK niti „nema“ jer: „tvrtka generala Praljka nije morala platiti nikakav porez.”

Torpediranje obrane

Nepravda spram generala kojemu se upravo tada sudilo, koji se branio i u tijeku koje obrane mu se u domovini zabijalo nož u leđa, kasno je ispravljena. Haška su optužba i sam sud, mogli ratnu stručnu biblioteku knjiga generala Slobodana Praljka, glatko i odbaciti, jer eto, i u samoj njegovoj domovini Hrvatskoj cijela ju ministarstva (kulture pa financija) te još i Porezna uprava, štoviše, kao državna tijela, oporezuju i proglašavaju brošurama. Nisu knjige! Lako su dakle mogle biti i odbačene kao dokaz a general Praljak mogao je ostati ogoljen. Koliko je to utjecalo na dvije osuđujuće presude, zaključite sami.

Na žalost pete kolone u Hrvatskoj, Haški je sud prihvatio svu Praljkovu biblioteku kao dokazni materijal i uvrstio ga u (opširan) spis. Ali, knjiga HHO-a, o zločinima nakon VRO “Oluje”, u Haagu je odbačena kao nevjerodostojna. Međutim, riječ je o „knjizi“ koju isto to Ministarstvo oslobađa poreza. Vidi vraga, kojih li slučajnih kriterija. “Neshvatljivo i skandalozno”, kaže Pero Kovačević, pravni ekspert iz tima generala Slobodana Praljka, piše Večernji list.

Buđenje sustava, ne i ministrice

„Nakon što je generalu Praljku, u to doba već financijski iscrpljenom zbog visokih troškova obrane, odbijena žalba na rješenje“, piše dalje Narod.hr, javili su se mnogi, od tadašnjeg ministra branitelja Freda Matića, do Zorana Milanovića kao predsjednika Vlade, koji je ustvrdio: 'Bilo bi normalno da su dokumenti, koje je prikupio i objavio general u svojim knjigama, objavljeni uz financijsku potporu hrvatske države', uz zaključak da se na predmetno izdanje, a neosporno je riječ o knjigama, PDV plaća po stopi od nula posto, istaknuo je Milanović“, navodi Večernji list. Zanimljivo je i da su se predsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja javili potpuno samoinicijativno, temeljem napisa u medijima. Nitko to od njih, nije tražio, pogotovo ne general Praljak ili obitelj.

I nova brošur-majstorica „osvjetlala“ obraz

General Praljak, 01. veljače 2012., od nove ministrice kulture Andree Zlatar, traži novu procjenu tog mišljenja. Dugo nije bilo nikakva odgovora a zatim je stigla naplata: nakladniku knjiga, tvrtki Oktavijan, stiglo je rješenje Ministarstva financija temeljem kojega mora platiti 628.726,64 kuna na ime neplaćenog poreza, navodi Maxportal.hr. Slučajni kontinuitet odgovornih ljudi Ministarstva?

Kao što vidimo, više medija prenijelo je istinu o hrvatskoj financijskoj odmazdi generalu Praljku. Ona znači nije ni bila, ni ostala, nikakva tajna. Nekadašnja državna tajnica, gđa Nina Obuljen Koržinek napredovala je u poslu, danas vidimo i po drugi put. Sad je dobila i Komesarijat za medije? Pa kako to da nema demantija njezine izjave: „…u daljnjoj proceduri knjige su oslobođene PDV-a i tvrtka generala Praljka nije morala platiti nikakav porez.” Izgleda da Narod.hr iz prosinca 2017. ima krive podatke. Izgleda da Max.portal ima krive podatke. Izgleda da Braniteljski portal ima krive podatke. Izgleda da i Hrvatski fokus ima (ovogodišnje) krive podatke. Da stvarno, je li danas pokojni general Praljak morao platiti tu pozamašnu globu ili nije? Tko je bio nadležan javiti Poreznoj upravi znajući što to sobom povlači? Komesarijat će šutjeti…

Demanti da, ali na druge teme

U svom Zahtjevu za ispravkom (u više točaka) a upućenom portalu Dnevno.hr siječnja 2018. Nina Obuljen Koržinek negira da je publikacije proglasila šundom. Pobija i da je MK, u kojemu je bila državna tajnica, spornu literaturu proglasilo šundom. Pobija da je Ministarstvo naplatilo PDV društvu Oktavijan d.o.o. Negira da je bila članica Vijeća za knjigu i nakladništvo MK kao donositelja mišljenja. Međutim potvrđuje, kako je točno da je kao državna tajnica potpisala dopis kojim je Ministarstvo financija – Poreznu upravu, obavijestila o mišljenju Vijeća za knjigu i nakladništvo Ministarstva kulture povodom zahtjeva za davanjem mišljenja radi obračuna poreza na dodanu vrijednost", stoji u Zahtjevu za ispravkom ministrice kulture Nine Obuljen-Koržinek, piše Dnevno.hr. Čitateljima ostavljam zaključiti je li državna tajnica MK neko neovisno tijelo, tijelo neke druge institucije, tijelo koje nema utjecaja pa je kao takvo, tek kurirski, proslijedilo odluku Vijeća u Poreznu upravu? Ako im NOK nije bila nadređena, onda zašto Vijeće samo nije poslalo svoju odluku u Poreznu upravu?

Reakcije hrvatskih intelektualaca

Radeći doslovno do zadnjega daha, danas već nažalost pokojni, a nezaboravni prof. dr. sci. Zdravko Tomac, predsjednik ratne Vlade RH, Vlade narodnog jedinstva i bliski suradnik predsjednika Tuđmana, na Portalu dnevnih novosti a povodom ove nacionalne sramote izjavljuje sijedeće: „To je još jedan dokaz da i šest mjeseci nakon oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, ali i rehabilitacije cijele Hrvatske i dalje u Hrvatskoj djeluje peta kolona. General Praljak veličanstveno je branio istinu ne samo o sebi, već i o državi Hrvatskoj, te je skupio dokumente koje je trebala skupiti država Hrvatska. On je, dakle, obavio posao umjesto države, da bi ista ta država njegove knjige proglasila smećem!“ Dodao bih: i obavio i platio te otrpio takvu uvrjedu od RH.

Treba naglasiti, da se hrvatska financijska presuda generalu i sinu Praljku odigrala „slučajno“, upravo za vrijeme prvostupanjskog procesa, koji je započeo 2004. a financijsku odmazdu proslijedila je Obuljen Koržinek 2008. da bi haška, prvostupanjska optužnica generalu stigla 2013. Ponavljam: „…skupio je dokumente koje je trebala skupiti država Hrvatska. On je, dakle, obavio posao umjesto države, da bi ista ta država njegove knjige proglasila smećem!“
Zato je nedavno u podcastu Velebit prof. dr. sci. Andrija Hebrang s pravom kazao kako je današnja ministrica, još dok je bila državna tajnica u ministarstvu, ovakvim svojim radnjama spram generala Praljka, „položila prijamni ispit“. A Andrej joj Plenković (za nagradu?) iskazuje svoje povjerenje 2016. da bi ju 2020. još i unaprijedio. Kao, kako sam javno ističe, svojoj kućnoj prijateljici. I eto nama, opet, Komesarijata istine. A šuti i gđa. Jadranka Kosor. Kao učestala blogerica (povremeno sa simpatijama za Vesnu Pusić).

Difamacijsko zamagljivanje

Da ne bi bilo zabune, u prosincu 2017. Linićevo Ministarstvo financija, piše portal Dnevnih novosti, ovršilo je tvrtku Oktavijan d.o.o. Tako eto, već gotovo pune tri godine čekamo demanti ministrice kulture (sada i medija) Nine Obuljen Koržinek po pitanju te „nepostojeće“ a brutalne ovrhe. Ali nikako da se Komesarijat ispriča. I sve je to otpočeto dok se hrvatski junak, general pukovnik HV-a i HVO-a tukao u Haagu da sud i svijet napokon čuju punu istinu i da spere ljagu sa svog osobna ali i ukupnoga hrvatskoga imena.

Na kraju niza, pa i tv-petljanja pri sučeljavanju s Karolinom Vidović Krišto, ministrice Koržinek, nije istina da novac nije naplaćen. Porezna je uprava skinula novac s računa i naplatila PDV. Nisu priznali nultu stopu PDV-a, obzirom da Praljkove knjige nisu priznali knjigama. Dana 08. 04. 2013. godine, skinuto je 431.401,22 kuna glavnica i 1.113,19 kuna kamata. Sve je ovršeno putem Fine po Poreznoj upravi. Oktavijan d.d. pozivao se na Unescovu definiciju knjige, koju je prihvatila i Republika Hrvatska, a knjige su zadovoljile sve Unescove kriterije. No nije pomoglo. Peta je kolona birokratski jahala a Komesarijat je uredovao…

Poslije su, tek nakon žalbe, novac ipak vratili i to na intervenciju tadašnjeg ministra branitelja Freda Matića i predsjednika Vlade Zorana Milanovića. Bolje ikad nego nikad. A je li ministrica Obuljen Koržinek povukla svoj kurirski potpis? Je li se gđa Jadranka Kosor kao predsjednica Vlade za trajanja dijela te financijske fertutme, u Haagu i domovini, ikada odredila spram pljenidbe novca pa povrata tek nakon žalbe i intervencije? Bezgrješni Komesarijat će, naravno, šutjeti…

Modus operandi perspektivne tajnice

Evo još nekoliko tvrdnji ali i pitanja koje je postavio Željko Maršić – Zenga u cenzuriranom Hrvatskome fokusu: „Je li Nina Obuljen Koržinek u funkciji ministrice kulture surađivala s Republikom Srbijom tijekom snimanja filma Dnevnik Diane Budisavljević, koji obiluje povijesnim krivotvorinama? Nedvojbeno da. Jednostavnim uvidom u katalog hrvatskog filma uočljiva je koprodukcijska suradnja Hrvatskog audio vizualnog centra i Filmskog centra Srbije. Osnivač HAVC-a je Ministarstvo kulture Hrvatske. Sramotno je ministričino negiranje uloge njezinog resora u ovome ruganju s hrvatskom nacijom. Suradnja je bila toliko snažna da su javne televizije Hrvatske i Srbije, HRT i RTS, film prikazale istu večer.“

„28. siječnja 2019., ministrica Obuljen Koržinek je održala radni sastanak s predstavnicima Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije. Naoko običan radni sastanak, ukoliko se čitaju samo izvješća iz Hrvatske.

Jasenovačku istinu tražila od Srbije

No, uvidom u pisanje srbijanskih medija, osim suradnje na kulturnome planu, naša je ministrica dogovorila mješovite hrvatsko-srpske konferencije o logoru Jasenovac u Zagrebu, Beogradu i Jasenovcu, na kojima bi povjesničari s obje strane „sagledali činjenice o tom logoru iz Drugog svjetskog rata”. Ta ista ministrica je bila na čelu tog resora kada je HRT krenuo, po ne znamo više koji put, proganjati i suspendirati Karolinu Vidović Krišto, radi gostovanja Igora Vukića na temu njegovog istraživanja i knjige o logoru Jasenovac a koja je sufinancirana od hrvatske Vlade i reklamirana na istoj toj televiziji“. Sic!

Ministričin srpsko-hrvatski

„Gđa. Nina Obuljen Koržinek potpisala je zatim i skandalozno očitovanje o knjizi 'Jezik i nacionalizam'. U 'dobar posao' Nine Obuljen, koji ističu 'kulturni djelatnici', spada i prihvaćanje novčanog podupiranja od Ministarstva RH (pseudo) znanstvenih projekata koji ne samo da negiraju stožerne odrednice hrvatske kulture nego i samo postojanje kulture hrvatskog naroda. Knjigu 'Jezik i nacionalizam', kojom se negira postojanje hrvatskog jezika i nastoji dokazati postojanje ‘srpskohrvatskog jezika’, financiralo je ministarstvo kulture s Božom Biškupićem na čelu. Na prijavu odgovornih osoba u Ministarstvu kulture Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu iz Ministarstva kulture stiglo je očitovanje s potpisom tadašnje državne tajnice Nine Obuljen Koržinek u kojem stoji, glede skandaloznog financiranja, 'da su se članovi Komisije vodili kriterijem stručne utemeljenosti i relativne zanimljivosti problematike, a nipošto ideološkim ili dnevno-političkim motivima'. Podsjetimo, riječ je o knjizi koja ne 'raspravlja o sudbini hrvatskog jezika' nego taj jezik ne vidi na lingvističkoj karti Europe, odriče mu zasebnost i pravo na život pod hrvatskim imenom.“ No, i ta je tužba protiv Ministarstva, odbačena.

Drag joj je Frljić…

„Potiče li Ministarstvo kulture pod ravnanjem Nine Obuljen Koržinek istinu o Domovinskom ratu? Za jedinu braniteljsku predstavu i jedini projekt o Domovinskom ratu u Hrvatskoj, koji objedinjava i kulturnu baštinu i narodne plesove i pjesme ali i jedinu predstavu na kojoj se nikada ne naplaćuje ulaz, nije bilo novčanih sredstava. Dotična ministrica je odbila i projekt 'Domovina u pjesmama', jedinstven glazbeni uradak koji govori o hrvatskom identitetu, ljudima koji su ga branili, dotiče se pitanja iseljavanja i sl. U isto vrijeme, tijekom 2017., za skandaloznu predstavu orjunaškog ekstremista Olivera Frljića, 'Turbofolk', ministarstvo intervenira čak dva puta i Frljića potiče s 28.000 kuna, te potom i s još 26.000 kuna. Na sučeljavanju, ministrica je ustvrdila kako za njezina mandata Frljić nije financiran.“ Meni osobno, ostala je u sjećanju ministričina izjava u kameru (povodom Frljića) kako je tu riječ o umjetnosti.

Drag joj je i Tomić

„Koržinek izgleda ništa od navedenoga nije ni čula ni vidjela a niti su je zasmetale ni avansne isplate od par stotina tisuća kuna Anti Tomiću i sličnima. Tomić se hvali kako od države niti traži, niti dobiva išta. Točno. Traži i dobiva od države u državi – od HAVC-a, pod ravnanjem partnera Obuljen-Koržinek i Hribara. Za to vrijeme ministričin ljubimac Hribar po Beogradu mantra kako je “Hrvatsku zahvatio grip fašizma” (rečeno srbski a hrvatski misleći na gripu?).

„U vrijeme dok je obnašala dužnost predsjednice Programskog vijeća HRT-a, od kraja 2012., do početka 2015., na HRT-u se dogodilo niz skandala, među ostalim, nezapamćena cenzura i gaženje medijske struke u svrhu zataškavanja činjenica o tzv. spolnom odgoju u hrvatskim školama. Dokazi o spolnom odgoju utemeljenom na pedofiliji prikazani su u emisiji 'Slika Hrvatske“. Tadašnja urednica emisije, gđa. Karolina Vidović Krišto, tada biva izložena izvanrednom otkazu i šikaniranjima. Tek sudskim putem vraćena je na posao. Toliko (usput) i o utemeljenosti otkaza ali i o sposobnosti Pravne službe HRT-a.

Drag joj je i Danilo Šerbedžija

„Ministrica Obuljen-Koržinek blagoslovila je imenovanje Danila Šerbedžije savjetnikom za film pri HAVC-u. Danilo tako postaje jedna od osoba koja će odlučivati koje će adrese krčmiti desetke milijuna kuna hrvatskog novca. Imenovanje je obavljeno potiho, pod krinkom Covid19 krize. U isto vrijeme Danilo i njegov otac Rade Šerbedžija mrežnim istupima javno podupiru monstruozno blaćenja Hrvatske od makedonskog direktora Agencije za film Gorjana Tozije. Ministricu Obuljen-Koržinek nije osvijestila ni prosvjedna nota, koju je hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uputilo makedonskim vlastima, povodom bestijalnih istupa njihova dužnosnika“ – zaključuje autor Željko Maršić – Zenga, u cenzuriranome Hrvatskom fokusu.

Ante Beljo, u upravo objavljenoj knjizi „Uz 75. obljetnicu Bleiburške tragedije 1945.-2020.“ upozorava kako se opisani trendovi uporno nastavljaju. “Prava je poplava zloćudnih antihrvatskih filmova koje financira Ministarstvo kulture, od filma 'Posljednji Srbin u Hrvatskoj', preko filmova '15 minuta-masakr u Dvoru', 'Ustav Republike Hrvatske', 'Ministarstvo ljubavi', 'Kakva je ovo država', animirani film 'Chriss the Swiss'. Svi redatelji pozivaju se na umjetničke slobode, ali u svim tim filmovima jedino su Hrvati prikazani kao ubojice, fašisti, monstrumi.“ Hvala profesorici Nevenki Nekić što nas je na ovu knjigu upozorila.

„Navek on živi ki zgine pošteno“

Za kraj, dvije slike iz života velikog generala i velikoga čovjeka:  Gospodin Slobodan Praljak diplomirao je na tri fakulteta. Na elektrotehnici, filozofiji i sociologiji te na Akademiji za kazalište, film i televiziju. Diplome su stizale kao na traci: 1970., 1971. i 1972 te je vidljivo ne samo da je završio tri fakulteta, već i da ih je završio simultano. I to elektrotehniku čak s prosjekom 4,5!

Zatim, nazočni haški branitelj, Amerikanac Michael G. Karnavas (odvjetnik Jadranka Prlića) međunarodni odvjetnik s više od trideset godina iskustva, u svojim „Sjećanjima na generala Slobodana Praljka“ piše slijedeće: „…mogu reći, s punom odgovornošću, da je ono što sam vidio tijekom suđenja, bila parodija, šarada, teatar apsurda zamaskiran suđenjem. Svatko tko je bio na MKSJ-u, to je vidio“. Je li to dakle bilo sudsko ubojstvo?

„Hrvatski general Slobodan Praljak veličanstveno je branio istinu…“ za nju je, nonkonformistički, bespogovorno i junački, dao i svoj vlastiti život. “Dokle pamćenje u smušenoj mi glavi stoluje, moj bijedni duše, sjećat ću se tebe!“

Javor Novak

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.