Osuđujem

Je li se predsjednik Vlade Andrej Plenković ikada zapitao zašto se ubilo više od 4.000 hrvatskih branitelja? Zašto taj broj stalno raste? Unatoč tome što on ponavlja: ne samo u mojoj Vladi. Izgovara se tako i širi nov prijezir. Je li se ikada zapitao kako to da hrvatski branitelji učestalo ponavljaju: „Nismo se borili za ovakvu Hrvatsku!“ Kako to da se to događa i za Vlade Andreja Plenkovića? Kako to, kad je donio Zakon o braniteljima, kad je generala Medveda privukao u Vladu? Kako to kad je navodno toliko učinio za hrvatske branitelje?

Je li Plenković dobro promislio prije nego li se krenuo sluganski ispričavati Aleksandru Vučiću povodom HOS-ove ploče u Jasenovcu? Što mu je tada bilo važnije: stajalište hrvatskih građana ili četnika u Srbiji? Je li pomislio na to kako će tu činjenicu primiti hrvatski branitelji? Kojim je pravom ekspresno dao skinuti ploču na mjestu pogibije HOS-ovih vitezova? I s kojim obrazloženjem? Da je to mjesto pijeteta već zauzeto? Znači, ljudske kosti više nikada ne će moći biti pokopane u Jasenovcu?? Ni jedna spomen ploča nikada se više ne smije tamo postaviti?? Bez obzira na to što su ljudi upravo tamo poginuli?? Braneći okupiranu domovinu. Gdje je u Hrvatskoj Plenković ikada postavio neku drugu ploču u zahvalnost junačkim postrojbama HOS-a? Kad nije, nema pravo ni skidati nijednu.

Kada je Plenković ikada „sišao“ sa svoje visine i ušao među hrvatske branitelje? Kada ih upitao što treba mijenjati, što im smeta, kakvu Hrvatsku žele? Ili on vodi i gradi idealnu i savršenu Hrvatsku? To najbolje govori koliko je učinio za hrvatske branitelje. Koliko se založio za to da samoubojstava hrvatskih branitelja bude što manje. Kada je organizirao ili potakao simpozij na tu temu, kada otvorio kanale da se glas hrvatskih branitelja neometano čuje? Nema čak ni petlje ući među njih.

Njegova je omiljena poštapalica: ne za ove Vlade, ne za moje Vlade. Pokušava se izrugivati s tvrdnjom kako je njegova dvostruka trulo-trgovačka koalicijska Vlada razlog zašto ga se napada. Spominje SDSS ali nikada Pupovca ili Čačića. Osobe koje mediji vezuju uz smrti u prometu i uz teško i zvjersko mučenje te patničku smrt dr. Šretera. To su njegovi koalicijski partneri, oni ga drže iznad mutne vode. A on se onda pokušava izgovoriti pa kaže kako je SDSS bio koalicijski partner i drugih Vlada prije njega. Da stvarno, zbog tog kontinuiteta sigurno će hrvatski branitelji biti mnogo manje ogorčeni. Zbog toga višegodišnjega zbroja svima nam je draže.

Hrvatski će ljudi, po Plenkoviću, valjda i dalje biti presretni što on plaća i to s 300.000 kuna mjesečno, srpske Novosti. List koji je leglo žestoke međunacionalne mržnje i pune radikalizacije u Hrvatskoj. Već godinama. Hoće li ga prestati podmazivati novcem sviju nas? Hoće li se napokon ohrabriti pa prozvati uredništvo za njihov stalni i otvoreni govor mržnje? Ne čujem da Plenković (baš nijednom!) Proziva ili samo poziva Pupovca, ni Novosti. Njemu je najveći trn u oku zastupnica Karolina Vidović Krišto, njega muči Miroslav Škoro. Legitimna borba kroz Sabor tako je Plenkoviću sporna, ali nije (ne daj Bože) rudimentarni Pupovac i njegove četničke Novosti. Kako onda da u hrvatskome društvu ne bude radikalizacije, čitaj: društvenog otpora nad i zbog državnog, Plenkovićeva nasilja.

Umjesto rada, Plenkoviću je do razmjene besmislene paljbe: do šmrkavca kontra plamenog jazavca. Do obrane neobranjive ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek koja je do sada isfinancirala toliko „hrvatske umjetnosti“ da nam se svima od nje bljuje. Od Frljića do Petnaest minuta masakra nad cijelom Hrvatskom, ne samo nad Dvorom. I onda Plenković ne zna zašto se i dalje ubijaju hrvatski branitelji. Čudi ga radikalizacija društva. Da stvarno, odakle (samo od sebe) dolazi sve to?

Delegirao je generala i junaka Medveda, ministra, u Grubore u kojima je Hrvatska Vlada samoinicijativno preuzela odgovornost za pokolj Srba iako ni nepravomoćne, niti pravomoćne presude nema. Ne zna se tko je pokolj počinio ali je tobože ključni argument taj što je do pokolja došlo poslije VRO Oluje. Punih dvadeset dana kasnije. To je stvarno dokaz. Tko je taj koji pouzdano zna da čopor kriminalaca nije pobio ljude nakon pljačke, Beli orlovi ili one jednake odore, koje su nađene na mjestu prvog sukoba Muslimana i Hrvata u bih? Ali Plenković prejudicira i pokornički preuzima krivnju u ime svih nas. I nastavlja onu: „genocidnost Hrvata“, staru i vječnu kolektivnu krivnju svih nas „ustaša“. I onda slično slugansko ponašanje i u Varivodama. Ali dopušta Pupovcu da se grlati po Negoslavcima kada su jedva uhićena dva koljača. Uhićeno devet a brzo pušteno sedam. Kako to da se tada nitko nije oglasio iz DORH-a i kazao da je to Pupovčev otvoreni pritisak na neovisno pravosuđe?

I nije to prvi Pupovčev izlet u optuživanje Hrvata, u govor mržnje, u punu radikalizaciju. Nije prvi put da nas poraženi Srbin, s rodbinom na drugoj strani Domovinskog obrambenog rata, vrijeđa svojim stalnim govorom mržnje. Svojom radikalizacijom i napadom na pravosuđe. Kad će ga, napokon, uočiti i Plenković? Kad se odvažiti i usuditi?

Neosporna je činjenica da je za Obrambenog rata u Negoslavcima bila komanda JNA i da se odatle napadalo Vukovar. Ljudi otvoreno govore kako tamo nema srbske kuće bez oružja a što je poduzeo Plenković? Je li policija tamo ušla i obavila pretrese kuća i tražila oružje? Ima li tamo radikalizacije društva? Sukoba tih maloljetnika s hrvatskima? Po kojim knjigama uče povijest u odvojenim školama? Onima koje su po sporazumu odavno već trebale biti jedinstvene.

I kada se Plenković preplašio pucnjave po trgu sv. Marka i brže bolje pobjegao u Bruxelles, dugo mu je trebalo da barem preko svojih ministarskih trbuhozboraca kaže kako su to bili pucnji u Vladu, u njega osobno. I kada govori o radikalizaciji društva on glumi začuđenost. Odakle to? Pa on vodi tako tolerantnu politiku. Da točno, vodi, ali prema četnicima. Prema svima koji mogu rastočiti Hrvatsku. I ne će mu tu pomoći nikakva blindirana vozila ni cenzuriranje komentara na portalima. Što više zabrana to će biti više proboja.

Optužujem zato predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da je upravo ovakvim nizovima postupaka (a ima ih još koliko hoćete) doveo cijelo hrvatsko društvo, na čelu s hrvatskim braniteljima, do žestokog stupnja ogorčenja. Do radikalizacije. Do ruba ponora, nad kojim se, tko će dalje, svakodnevno nadmeće u mokrenju. Mokrenju s predsjednikom, tko će jače, po svemu relevantnom za hrvatske građane. Dok se ne zaborave Rimčeva i Kovačević, afere u kojima se participiralo.

Dok hrvatski građani masovno postaju robovi stranih banaka, dok corona neometano hara, ljudi umiru a poduzeća propadaju, ovaj naš Izbavitelj, uporno se nadmeće s potpuno besposlenim Milanovićem. I razmeće obećanjima: da ne vjerujete. Ove je godine obećao porast prosječne hrvatske plaće na 7.600 kn. Ove je godine obećao ništa manje nego 100.000 novih radnih mjesta. Smanjenje PDV-a na 13 %, povećanje poljoprivredne proizvodnje za ništa manje nego čak 30 %. Obećao je čak 22 milijarde europskoga novca. I sve to baš ove, krizne godine. To više nisu potezi samo Izbavitelja već i Hiromanta.

Izbavitelj međutim, nije zakopao ni onaj najmanji JNA ašovčić u ruševine poslije potresa u Markuševcu, Zagrebu i Zagorju. U ono što nikako nije smio zaboraviti. Pa ipak, sve je te stradale građane, potpuno zaboravio. Čini se čak i u punom sinkronicitetu s gradonačelnikom Bandićem.

Zima je već za koji dan i doći će naglo, predugo je trajalo dugo toplo ljeto. Građani, pogotovu umirovljenici u ruševinama, koji nemaju 10-15.000 kuna za popravke i uvođenje grijanja, nemaju ni kontejnere. A oni koji žive u kontejnerima do sada su mogli biti na otvorenom. S dolaskom sezone grijanja, koja je zapravo već započeta, zbijat će se u osam kvadrata kontejnera u kojemu je i bračni krevet i kuhinja. A kupaonica? To je već viša matematika. No ni Bandić ni Izbavitelj po tom pitanju već vrlo dugo ne lansiraju baš nikakva obećanja. Šute kao zaliveni. Potresa izgleda nije ni bilo. Novinari kao da su dobili zabranu izvještavanja o tim našim napuštenim ljudima. Tome služi afera Rimac, Slovenska i Janaf, tome služe svakodnevna i cjelodnevna mokrenja u vjetar obaju besmislenih predsjednika. Kako ih nije sram pred narodom i Europom?

Koga dakle treba čuditi razočaranje hrvatskih vitezova ovakvom državom? Plenkovićevim smjerom standard žestoko pada dok on glagolja o europskim fondovima kao da su mu u džepu a njih još nisu odobrile ni osnovne zemlje platiteljice. Nekmoli da su sredstva na putu.

Izbavitelj tako godinama već otvoreno vrijeđa zdravu pamet hrvatskih ljudi. I sada, pod svim stolovima, manijakalno traži orwelovske krivce i zloguke nositelje opće radikalizacije. Traži stranačke zabrane i čistke među mladim hrvatskim ljudima Domovinskog pokreta, Suverenistima i Mostovim nezavisnima a koji će ga nedvojbeno pomesti. Prije ili kasnije ali dileme nema. Zato se Izbavitelj tako gorljivo i obrušava na njih, prepoznaje on dobro tko u hrvatskome društvu jača i od koga on evidentno gubi. Pa se na njih obrušava kao iz Beograda, četničkim rječnikom i veliko-srpskom pameti. Kao iz tuđe glave.

I drug Tito je tako. Svaki put kad bi mu zagorjelo pod petama, bacio bi se na bijesni obračun s narodnim „neprijateljima“. Neprijateljima bratstva i jedinstva, nacionalistima, protivnicima socijalističke izgradnje, izdajnicima „naše pobede u ratu“ i „svetlih antifašističkih tekovina“.

Optužujem zato Plenkovića za povratak na staro. Za povratak u punu totalitarističku svijest i progon novostvorenih nositelja govora mržnje, kao nekadašnjih vještica. Optužujem ga što ne radi posao hrvatskoga predsjednika Vlade već samo misli na svoju trulu trgovačku koaliciju opstojanja na vlasti. Na svoj blindirani Mercedes, misli tek na sebe i kako od Trga sv. Marka napraviti bunker. Baš ništa nije naučio o propalih, svih onih Titovih bunkera. Kao velikih spomenika još veće političke gluposti.

Javor Novak

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.