Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Igre oko proslave 25. godišnjice pobjedničke VRO Oluje

Svim obiteljima nestalih i poginulih hrvatskih branitelja, svim invalidima Domovinskog rata, svim dragovoljcima i braniteljima, čestitam Dan hrvatskih branitelja, Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti. Tim redom i nikojim drugim.

Virus kao izlika

A kako je protekla proslava dvadesetpetogodišnjice slavne Vojno redarstvene operacije Oluja i u stvari završetka Obnovaobrambenog rata? Prvo, protekla je tako da je politička vrhuška, baš kao i na proteklim izborima, iskoristila i zlorabila epidemiju virusa i epidemiološke preporuke. Jedino u svoju korist.

Tobože zdravstvene distance radi, ono kao kninski trg je mali, pa je vrhuška probrala uzvanike tako da se ne bi slučajno dogodilo da se Milanoviću opet zviždi, da mu se opet ne kaže što ga ide, što su hrvatski branitelji govorili i Mesiću, da se jadnome Milanoviću ne dogodi crvena krpa i pad tlaka pa da opet ugleda majicu HOS-a i pozdrav iz Domovinskog rata, pozdrav Za dom spremni. Bili su dobri dok su ginuli, sada tražimo da se odreknu svojeg znakovlja pod kojim su se borili s pokličem s kojim su obranili Hrvatsku.

Uz tu navodnu svrhu, Dan hrvatskih branitelja ostao je bez hrvatskih branitelja. Čak se išlo dotle da se na trgu nisu predstavile ni postrojbe iz Domovinskog rata ili samo iz Oluje. Vijorile su tek daleke zastave. Vrhuška je tako probrala podobnu publiku i svoj nametnuti sadržaj te ostavila junake iza ograde, što je sasvim nedopustivo poniženje hrvatskim dragovoljcima, hrvatskim braniteljima HOS-a i brojnim drugim hrvatskim braniteljima i obiteljima. To nije bila srž Domovinskog rata. Trg je popunjen, da bi se stvorila lažna tv-slika, tek s onim profesionalnim hrvatskim vojnicima. Jeste li primjerice vidjeli Markicu Rebića, admirala Domazeta Lošu, generala Markača? Je li ih itko u govorima i spomenuo? Jeste li vidjeli kreatore Oluje osim Gotovine? Zašto niste? Da bi postojeći i podobni političari ispali što veći i jedni jedini.

Razočarani branitelji

Koliko su izgovori o epidemiološkim pravilima prozirni pri odstranjenju hrvatskih branitelja sa središnjega trga, ali i iz Dan pobjedesamog središta proslave, najbolje se vidjelo čim je vrhuška napustila trg: odjednom epidemiološka pravila i preporuke nisu više bili bitni… ili, hrvatski branitelji tada više nisu bili bitni (!) pa je na trg pušteno mnogo ljudi a na njihovu međusobnu udaljenost odjednom se više nije ni moralo paziti. Zanimljivo, kad ne bi bilo bijedno. Koja očajna poruka cijeloj hrvatskoj javnosti i hrvatskim braniteljima i to baš u Kninu, i to baš na njihov Dan pobjede! Sramota do neba.

Naravno da su hrvatski branitelji s punim pravom ogorčeni takvim prozirnim „epidemiološkim“ mjerama baš kao što su hrvatski branitelji primjerice Petrinje zaboravljeni i isto su tako s pravom bijesni jer se VRO Oluja ne slavi i u Petrinji. Njihova žrtva u krvi, izgleda, nije se ni dogodila. Predlažem zato da 26-tu obljetnicu VRO Oluje Plenković organizira u Banskim dvorima samo za Pupovca, sebe i Milanovića uz lomljenje hleba i Hristos se rodi… I… neka ne zaborave onu istu, higijensku žličicu od usta do usta. Njima hrvatski dragovoljci, branitelji i junaci HOS-a ionako samo smetaju. Branitelji bi zamislite, nosili svoja ratna obilježja! Jest da to zovemo njihovim danom, jest da je to pobjeda hrvatskih branitelja a ne briselske sluganske vrhuške - ali znakovlje? E to ne može! Anemični krivinaši ti su koji odlučuju, povijesti unatoč.

SDSS-ovac kao zvijezda

Drugo, novinari su stvorili klimu u kojoj je tobože najvažnije što će po prvi puta predstavnik SDSS-a i hrvatskih Srba biti na proslavi. Neš ti prekretnice. Činjenica da je SDSS do sada žestoko optuživao sve naše 24 proslave, više izgleda, nije bitna. Činjenica da su već odavno trebali priznati svoju agresiju i ispričati se hrvatskom narodu i svim drugim lojalnim građanima Hrvatske u najmanjem zbog 16.000 poginulih hrvatskih branitelja; zbog pobijene djece u Slavoniji; zbog sravnjenog Vukovara; tolikih raseljenih te zbog ogromne materijalne štete; zbog tolikih pokolja; sve to Boris Milosevicizgleda više nisu bitne činjenice… Plenković se, oksimoronski, ponaša kao ponosni gubitnik koji nije dobio ratnu odštetu ali je ponosan na jednog jedinog SDSS-ovca u Kninu. I to je, nema što, velik uspjeh.

Boris Milošević šutke je sjedio u Kninu, nije pljeskao i ta je stoička prisutnost onirički odjekivala medijima u Hrvatskoj. Tobože sućutni smo koliko mu je bilo teško, koliko ga njegovi napadaju. Bavimo se njime, ne i istinom. Činjenica da je prvo službena Hrvatska morala ponuditi ništa manje nego ministarsko mjesto u Vladi RH jednome SDSS-Srbinu kako bi on onda napokon sjeo u Kninu i nazočio proslavi VRO Oluje, više nije važna. Hrvatski se Srbi nikada nisu ispričali, niti se odrekli ni Miloševića, ni Raškovića, ni Babića, ni Hadžića, ni Martića, ni Šešelja, ni Arkana ni Mladića ni srbočetničke JNA a ni velikosrbstva i svojeg okupatorskoga grba i zastave a niti sve svoje svojte u Haagu osuđenih četničkih zločinaca. Nikada nisu zatražili oprost. Štoviše, oni nam već 25 godina neprekidno dociraju što bismo mi i kako trebali prema njima. I nikome ništa. Nema odgovora od strane vrhuške u RH. Možda okupatorski SDSS-ovci učine korak bliže cilju priznanja istine čim im beskičmena hrvatska politička oligarhija ponudi mjesto samoga premijera u Vladi RH? Ne i prije.

Da, Boris Milošević došao je na proslavu ali prvo mu je moralo biti poklonjeno ministarsko mjesto u Vladi RH te uz ucjenu da se predstavnik Vlade RH obvezno dođe pokloniti u Grubore. Danas. Sutra vjerojatno i u Paulin dvor, Šaranovu izmišljenu jamu, u zločinački Srb i tko zna gdje sve ne diljem mitske mape vječne im svetosavske i nebeske Srbije. Dopušta im se da oni nama svakodnevno dociraju, umjesto da im se istakne njihova istinita i zločinački realizirana krivnja.

Trgovački humanizam

Nekakav lažni humanizam Plenković danas svodi na pojam opće žrtve ne spominjući da je VRO Oluja trajala samo 84 sata i da zločini poslije nje ne spadaju u Oluju. Zašto su dakle plenkovićevci popustili i gnjecavo pristali na to da se o Gruborima govori na dan najvećeg hrvatskog vojnog slavlja i najčišće i najveće pobjede? Plenković faktografski krivo i još udvornički glagolja i preskače činjenicu da su stvarne žrtve pale kao žrtve agresije, planski razoružane i u Plenkovićjunačkom otporu a druge su bile iz redova naroda i soldateske koja je uzrok tolikim pogibijama te koja je pokrenula i izvršila krvavu agresiju. Ali, kako RH ima zakone kakve nitko nema i Ustav kakav nitko nema o ravnopravnijim manjincima tako eto imamo i poštovanje tzv. žrtva. Da li okupatorskih pomoćnika i simpatizera, vojnika u civilu a uskoro valjda i orlovskih postrojbi?

Europski i svjetski humanizam

Nisam uvjeren da Francuska, Britanija ili Nizozemska obilježavaju na državnoj razini i komemoriraju „žrtve“ među Hitlerovim vojnicima. I to uz sam dan svoje pobjede! Ili da na državnoj razini obilježavaju mjesta stradanja onih Francuza, Britanaca ili Nizozemaca koji su se borili na strani nacista. Jesu li to i njima bile tek humane žrtve rata?

Je li to tako i na paradi antifašista na ruskom Crvenome trgu?

Treća stvar u samoj proslavi su četiri održana govora: generala u miru Gotovine, predsjednika Vlade Plenkovića, predsjednika Sabora Jandrokovića te predsjednika Milanovića. Odmah treba reći da je Jandrokovićev govor bio drugi najslabiji, a Plenkovićev onaj ponajbolji. Prvi najslabiji govor bio je onaj umirovljenog generala Gotovine. Malo sam bio razočaran onim Gotovininim govorom na Jelačić placu odmah po povratku iz Haaga. S onim „Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti“ kao da je citirao komunjare koji to papagajski ponavljaju. No, čovjek je godinama bio u zatvoru nevin, tamo ga je, umjesto kao legendarnog junaka kojeg treba slaviti, izručila hrvatska vlast kao kriminalca. Nije se dakle čuditi što je rekao to što je rekao i tako zaobišao politiku u Hrvatskoj, nikako hrvatsku politiku u koju je tada, s punim moralnim pravom, bio stubokom razočaran. No sada u Kninu… na dvadeset petoj obljetnici, bio je to šupalj i vrlo razočaravajući govor, slabog govornika ujedno i genijalnog vojskovođe i povijesnog hrvatskog junaka. No Gotovina jednostavno nije govornik.

Biznis prvo

No nije samo to. Gotovina je već godinama poslovni čovjek, pa čak i hrvatski biznismen, a takvi obično u širokom Gotovinaluku zaobilaze kritiku politike i sve političke teme kao takve. Ne venu za domoljubljem već li za srebrom. I general Gotovina ima puno pravo na to. No on je svojim govorima otišao još i mnogo dalje: i večer ranije i na samom kninskome trgu njegovi govori imali su jednu jedinu poruku a ona je nažalost bila otvorena snishodljivost spram predsjednika Milanovića. Kako prvo na tvrđavi, tako ponovljeno i na Kninskome trgu. Nažalost, čak dva puta.

Preskočimo začas Plenkovićev govor. Milanović je već dosadan sa tim svojim recikliranim citatima velikih svjetskih državnika u čijem društvu valjda vidi i samog, grandioznoga sebe. Potpuno je promašeno u slavljeničkom tonu izreći optužbu i dvoličnu optužbu. a kakve je Milanović obje, ignorantski, lansirao. Kazao je kako je u Oluji bilo najmanje Zagrepčana. Ako je i istina, vrijedi li to i za cijeli obrambeni rat? Ako je to istina, zar je proslava pobjede trenutak da se stigmatizira bilo koje građane - branitelje RH? Ako je to istina, zašto nije kazao gdje je on sam bio… kao Zagrepčanin… za vrijeme tog istoga rata? Ako je to istina, zašto prvo ne pomete ispred svojih vrata? Zašto ne kaže gdje je za vrijeme tog istoga rata bio i njegov briselski kamarad Plenković? Gdje su bili oni… kao Zagrepčani?

Sve ostalo što je rekao bilo je velik napredak za Milanovića, a nikakav za branitelje i hrvatske ljude. Da ne kažem da se o herojske postrojbe dragovoljaca HOS-a nije, s ponosom, ni okrznuo. No činjenica što je odlikovao postrojbe HVO-a i druge časnike hrvatske vojske za svaku mu je pohvalu.

Sadržajan govor

Što je rekao Plenković? Prvo, bio je to vrlo lukav i pomno brušen govor. Beskrajno sam zahvalan predsjedniku Vlade što i ovoga puta nije zaglagoljao o povijesnom predsjedanju Hrvatske… Dugujem mu i veliku zahvalnost što i ovoga puta nije potanko objasnio omotnicu od 22 milijuna eura koju će Hrvatska „dobiti“. Posebno sam zahvalan zato što nas je poštedio razveseliti s iznosom kamata koje će otplaćivati unuci mojih unuka. Beskrajno sam mu zahvalan i na izbornoj slavodobitnici, ministrici Obuljen Koržinek, kojoj se ispričavaju svi hrvatski branitelji što je proslavom stalno bila ometana u svom pisanju porukica na mobitelu. Drugarici je bilo vrlo dosadno čak i za trajanja gazdina govora što iziskuje oštru i trenutnu partijsku opomenu pred ono pogubno i konačno isključenje. Srećom, nije ju vidio Plenković a ni uhodani pisač opomena, ravnatelj svih ravnatelja HRT-a, Kazimir Bačić. Njegove su kninske grimase, stvarno bile živopisne.

U Plenkovićevu govoru, bio je tu sloj hrvatskih branitelja, sloj Domovinskog rata, sloj pravednog i nužnog rata i… i… i suštinske pogrješke pri citatu dr. Franje Tuđmana. Iz onog poznatoga govora u Vukovaru po integraciji hrvatskoga Podunavlja. To je ona poznata rečenica o pobjedniku i praštanju, o onima koji ako ne praštaju siju sjeme novoga rata. Odmah treba reći: ondašnje predsjednikove tvrdnje nisu bile samo korektne već i plemenite i kršćanske. Ali u datom vremenu, Plenkoviću. U datomu vremenu. A ne pune 22 godine kasnije. I grčki su filozofi, primjerice, u svome vremenu, ljubili dječake i veličali tu iskrenu i čistu ljubav… ali u svome vremenu. Poredba je nenamjenska…

Izgubljen kontekst

Kad je predsjednik Tuđman govorio kršćanski o humanizmu, oprostu i pobjednicima, govorio je to kao čovjek koji je možda izbjegao krvoproliće, koji nije znao hoće li mirna reintegracija zaista i dugoročno uspjeti i kada je želio učiniti Tuđmabaš sve da spriječi novi ratni sukob, ma kako tada Hrvatska vojska već bila jaka. Da se spriječe novi gubitci mladih ljudskih života. Manje se naglašava, iako je to jako dobro poznato, kako je predsjednik Tuđman iznimno teško podnio pad Vukovara.

No predsjednik Tuđman nije bio za to da se obilježavaju stratišta i napuhane srpske žrtve iz Domovinskoga rata. Posebno je bio protiv vezivanja pojedinačnih hrvatskih zločina uz Oluju jer ih u njoj jednostavno nije ni bilo. Predsjednik dakle nije bio ni za kakvo praštanje sumnjivim počiniteljima, u kontekstu kako to danas zloporabi Plenković. Inače bi kićenje okupatorskih grobova već tada bilo organizirano. Jer bi to značilo i zaista i znači, ništa manje nego ekvidistancu krivnje za rat i puni ekvilibrij zločina na obje strane. A to je upravo to što je sada, dogovorom sa strankom pune zločinačke etimologije, s SDSS-om, „postigao“ inkluzivni Plenković. Mister Izbavitelj te Mister izborni od čak 16 %.

Nigdje važeći kriteriji

Mogu prihvatiti, da su sva hrvatska vodstva, još od samoga početka prije trideset godina, pa sve do dana današnjeg, EUpod stalnim pritiskom srboljubaca iz Europe između ostaloga i zato što smo ostvarili demokraciju i što smo postigli fantastičnu vojnu pobjedu a oni su nam (s poznavanjem) superiorno davali tek dva tjedna „protiv mašinerije pete vojne sile u Europi“. No toj i takvoj Europi treba napokon jednom reći kako RH nikada više ne će biti eksperiment, niti igralište velikih, nego, ako žele da provedemo neku politiku, neka se prije toga pozovu na obrasce i zasade kakve oni sami već primjenjuju u postojećoj svojoj politici i u svojim domicilnim demokratskim zemljama. Ništa preko toga.

Ako je, dakle, Hrvatska zemlja istih žrtava, ako na našem primjeru ne postoje agresor i napadnuti, već smo zemlja jednakovrijednih žrtava s obiju strana, onda neka nam to pokažu i dokažu na svojem vlastitom primjeru primjerice slavljenja žrtava pobijenih Hitlerovih vojnika. Neka nam objasne zašto su Saveznici, tako bjesomučno, bombardirali Dresden i ubijali civile, zašto su isto tako prekomjerno bombardirali i civilni Zadar? Ako nam to ne priznaju, ako ne mogu i nisu u stanju, neka nas zauvijek oslobode svih onih svojih genijalnih zamisli o kriterijima i standardima iznad svih standarda i dvostrukih kriterija.

Javor Novak

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sub, 26-09-2020, 11:22:22

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.