Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Dva (mnoštva) pitanja

Nitko naravno, nema ništa protiv toga da se gospodarski, kao i svaki drugi kriminal istražuje, osumnjičenike privodi na ispitivanja te da se podižu optužnice i u konačnici da se sudi okrivljenima. Nije u Hrvatskoj problem što se kriminal procesuira, nego što se krupan politički kriminal „otkriva“ tek pred izborima i što se ne procesuira na mjesečnoj razini.

Međutim jedna me druga, ustaljena i redovita praksa u nas, zanima. Uhićenje osobe, po logici stvari, nije dokaz Policijanjezine krivice. Nije dokaz ni da će optužnica biti podignuta. Nije dokaz ni da će osoba na sudu biti i osuđena. Uhićenje je jedino odraz uvjerenja kako istraga ima dovoljno dokaza, da prema vlastitoj ocjeni, ispita osumnjičenika te protiv njega podigne optužnicu.

Ako je to tako, a jest, onda zašto i po kojem to zakonu policija pravi predstavu od nekih svojih „najzanimljivijih“ uhićenja? Radi li to za sebe ili za politiku ili za arenu? Čini mi se da sam, primjerice pri uhićenju direktora Hrvatskih šuma, tamo vidio samo mikrofon HRT-a. Kako funkcionira taj mehanizam? To bi me jako zanimalo. Tko je zadužen nazvati novinare, pozvati ih, kazati im točno u koji sat i na kojem mjestu imaju „priliku“ snimati uhićenje te i te osobe? Koja je naravno nevina dok joj se ne dokaže suprotno. Kako ide ta uhodana hrvatska praksa? Ta kohabitacija policije i nekih, dragih im i pouzdanih, novinara? Policija zove u odabranu redakciju? Policija zove glavnog urednika medija? Ili policija zove svog „pouzdanika“ u pojedinom mediju? Ili sve to poduzima istraga? Dokazuju li oni nama tako svoj velevrijedan rad, već unatoč i unaprijed?

Dodatno je pitanje je li se te informacije na određeni način honoriraju? Što policija dobiva time? Redakcije naravno Medijidobivaju udarnu vijest, to je jasno, ali što istraga ima od toga? I tko u istrazi, tko u policiji. Je li naivno pretpostavljati da policija time samo želi postati važna? Je li naivno pretpostaviti da se policija time želi postaviti u neki i nekakav povoljniji nadpoložaj, pred predstojećim sudom i pravosudnim postupkom? Žele li nam time tek reći: eto vidite da smo imali pravo, osuđen/na je. Želi li istraga i tužiteljstvo time biti korak ispred obrane?

Svima je jasno da kad kamera snimi uhićenog, daj Bože još i s lisicama na rukama, on automatski postaje zločinac. On je odmah u očima puka, ništa manje nego Al Capone kojeg su konačno čopili, pa neka se isti, u Hrvatskoj, poslije pere i opere kako i ako može. Arena misli da ni ne mora, sve je već jasno. Policiji i novinarima je dakako sasvim jasno kad se nekoga privodi, pa dovodi sucu istrage, pa ga se ispituje, pa mu se prevrće sve što ima, pa ga se pušta ili mu se određuje pritvor, da se taj isti uopće ne stigne od svega toga braniti. Nema se kada, od svih tada važnijih stvari. On nema kada postavljati zakonsko pitanje: kojim ste me pravom snimali? Iskorištavaju li upravo to stanje stvari s jedne strane novinari a s druge policija, istraga ili tužiteljstvo?

Ako smo svi nedužni dok nam se ne dokaže krivica, ako svi na ulici imamo pravo zaustaviti novinare koji nas nešto žele pitati i otkloniti ih od sebe, ako pogotovo imamo pravo odbiti da nas bez naše dozvole snimaju, onda zašto uhićeni, nevini, nemaju to isto pravo baš kao i svi mi? Koji je to viši interes združenih snaga istrage, policije i podobnih novinara? Koji je to zakon?

Za novinare je jasno koji interes imaju i kako ga snimanjem zadovoljavaju. Međutim koji je interes policije? Zašto u Uskoktakvim situacijama novinari ne dežuraju, ali naknadno tijekom dana, pred ravnateljstvom policije ili Uskokom te ne traže izjavu glasnogovornice? Kako to i kome to treba, da novinari dolaze i prije same predstave uhićenja na točno najavljeno mjesto radnje? Zašto nam kao društvu, nije dovoljno da se u medijima pojave inicijali privedenih? Službena izjava policije i eventualno USKOK-a, ako ne već prvi, onda drugi dan, s izjavama za što se te ljude sumnjiči? Zašto oni moraju odmah i trenutno biti poniženi, izgubiti sav svoj ugled, karijeru, cijeli jedan život, a da im još ništa nije dokazano? Nisu još ni ispitani. Kome se to tako, potpuno samovoljno, žuri da ljudima presudi mimo i prije zakonski provedene istrage? Je li to toliko naplativo i isplativo? Ide li poziv novinarima iz prostorija sudaca istrage? Pozivaju li oni javnost na predstavu? Žele li oni biti ti koji će time steći prednost u postupku? Sumnjam da je to tek neko ne materijalno pitanje slave, ali imamo pravo pitati odakle (tako redovito) curi i tko je Cezar.

Drugo što me zanima je kako to da je predsjednik Vlade RH, Andrej Plenković, mjesecima branio referendumskog slavodobitnika Lovru Kuščevića, i nikako nije dao tog svog omiljena ministra? Unatoč skidanju imuniteta i istragama, Lovreodbijao ga je smijeniti. A sada, vidi vraga, u samom danu uhićenja, Plenković trenutno smjenjuje dvije osumnjičene žene. Koja ekspeditivnost. Netko će reći izbori su. Nisam sklon tom opravdanju na prvu loptu. Radije želim pitati je li predsjednik Vlade znao odmah (ili još i prije) s kakvim dokazima istraga raspolaže? Je li znao za od policije podmetnutu „bubu“ i snimke koje su iz nje detaljno iscijeđene te sada već dohodovno raširene po cijeloj Hrvatskoj? Odakle sada odjednom takva sigurnost u Plenkovića (u jednome danu) da krivnja dviju žena postoji, a kod Kuščevića su milili tjedni i mjeseci, istraga još jezdi kroz oblake njegove nevinosti… Je li Plenković sada dobio „pouzdanu“ informaciju, tip? Kako to da se sada nije moralo (po uvaženoj stranačkoj proceduri) sastati baš ni jedno mudro stranačko tijelo? Čak ni časni sud. Znači smjena bez rasprave? Na čemu se onda temelji ta prijeka presuda?

Isto tako, ako se svi političari u Hrvatskoj jako dobro čuvaju da ne zadiru u pravosudne postupke koji još traju, tko ima pravo zadirati u ta postupanja sudaca istrage? Kako to da novinari uredno dobivaju ispis s tonskih snimaka? U tijeku istražnog postupka! Kako to i od koga znaju? Optužnice još nisu ni podignute, nekmoli dostavljene sudu a novinari već znaju što će one sadržavati. Je li istražni postupak time kontaminiran? Je li time tužiteljstvo u svakom od Sudtih postupaka postavljeno u povoljniju poziciju nego obrana? Ne bih se složio s lakonskim tvrdnjama kako u Hrvatskoj oduvijek i od svukud cure podaci... i da je to jednostavno tako.

Za uhićenje se izdaje nalog, u svakom se slučaju zna tko ga potpisuje, a tko ga provodi, izvodi se zatim ispitivanje istražnog suca, zna se tko i to radi. Znaju se imena iz tužiteljstva i tim koji sastavlja optužnicu. Zna se konkretno i broj osoba koje su izravno u dodiru s točkama zapisnika i točkama kasnije optužnice. No tko je taj koji već prije suđenja i prije ispitivanja lifra podatke novinarima? Oni ne smiju odavati svoj izvor, smije li policija, smije li ih prepoznati istraga i USKOK? Brine li ikoga u represivnom aparatu što je u Hrvatskoj postalo normalno da podaci o unaprijed žrtvovanim ljudima cure? Cure u javnost, cure u parasudski postupak medija.

Čiji je to obrt? Jer, to tzv. curenje informacija iz pretpostupka pa istražnog postupka funkcionira tako glatko i toliko ustaljeno i već godinama da je sasvim prirodno pitati tko tu kome sve te podatke prodaje, plaća i dokidajući prava osumnjičenika iznosi javno, čime mu apriori sudi. I ne samo da mu narušava ugled i karijeru i dostojanstvo dok je još nevin, već mu prejudicira i krivnju.

Kako to da se nitko u nas ne pita, zašto je to tako i po kojem zakonu je to tako? Tko su moćnici koji takvu rabotu trajno prakticiraju kano obrt? Postoji li možda, kojim slučajem, onako usput, i neka mala njihova odgovornost? Odgovornost zbog narušavanja elementarnih zakonskih prava osumnjičenika, ne još i presuđene osobe.

Ako tu kupoprodaju ne rade s vrha, nego je to tek sitni obrt uslugicama, svaki put drugog pojedinca, koji se ilegalno domogao podataka te on trži podacima po placevima i kafićima, gdje je tu odgovornost vrha? Što sustav poduzima protiv te rabote? Tko je u nas zadužen za to da osumnjičenik/ca ima sva svoja prava zajamčena? Kako to da nismo ni u jednom bombastičnom slučaju imali uhićenja onih koji su trgovali podacima a u stvari urušavali pravni sustav i prava i dostojanstvo nevine osobe?

Tko je taj, koji tim miševima, moguće sa sve tri strane, dopušta da se nesmetano bave takvim rabotama, svaki put? Nemojte mi samo reći kako je te podatke iz istrage (koja ovako postaje dijelom i javni linč) nemoguće sačuvati i kako se ne zna tko sve s njima dolazi u doticaj. Jer ako je tako, onda se uopće nismo odmakli od zakona Divljeg Zapada na kojemu se (dok sudac ne stigne kočijom) može linčem objesiti svakog onog „za kojega i onako svi znaju da je kriv“.

Javor Novak

Ned, 12-07-2020, 20:58:28

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.