Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Plenković nije znao

Ministar zaštite okoliša Tomislav Ćorić, kojeg mediji časte ministrom od brojnih afera, u krivo se vrijeme našao u još jednoj. S obzirom na kronologiju prethodnih to nas i ne čudi.

Možda više od drugih odjeknula je njegova afera s Nacionalnim parkom Krka i imenovanjem koje je proveo po blago Ministar Coricrečeno sumnjivim kriterijima. Naime, iako je imala najviše kvalifikacije, Ljiljana Zmijanović, jedina doktorica znanosti u natječaju, autorica dvanaest radova, zaposlenica Nacionalnog parka dvanaest godina – jednostavno nije izabrana. Kao što je poznato, nakon njezine žalbe, Upravni je sud, baš kao i inspekcijski postupak pred nadležnim inspektoratom, okončao postupak i donio odluku kojom je već svršeno imenovanje Nelle Slavice poništeno. Time se sporno imenovanje, vraća ab ovo. No za ministra Ćorića to još uvijek nije značilo da njegova kandidatkinja ne može, i u konačnici ne će biti, ponovno izabrana. Donio je „novu“ odluku i Nella Slavica, kadar šibenskog Veleučilišta, imenovana je za ravnateljicu NP Krka na rok od četiri godine. I bolje da je tako jer ako novom žalbom bude srušena i ta odluka, ministar će morati donositi istu. A treću, četvrtu…

Tek, ostaje gorak okus u ustima, ispravni ministar ustrajao je na svojem ispravnom stajalištu i nije se izjašnjavao niti o stručnoj spremi protukandidatkinje niti o njezinih gotovo 500 dana u borbenome sektoru. Još manje o njezinoj pripadnosti HOS-u. Ni prednost nezaposlene hrvatske braniteljice nije mu značila. Pa se na kraju logično pitati je li ta Ljiljana Zmijanovicimpozantna ministrova nepokolebljivost otuda što mu je smetao i još mu smeta HOS? U Vladi micatelja HOS-ove ploče, Andreja Plenkovića, ništa čudno.

Nekada čelnik Ministarstva rada sada zaštite okoliša, sutra… Tomislav Ćorić u novoj se aferi našao u najgore vrijeme po HDZ i Andreja Plenkovića. Začuvši novinarevo pitanje o izvozu hrvatske nafte u Mađarsku, pogubio se potpuno. Ne samo da nije odgovorio na pitanje, već je umjesto odgovora istresao: „U jednoj novinarskoj grupi u kojoj komunicirate jasno ste izrazili svoje nezadovoljstvo… Pogledajte svoje poruke u grupama, što pišete…“

Ovakav neviđen milicijski oblik ušutkivanja dugo već nismo vidjeli. Javno reći da mu je kao ministru u Vladi RH poznato što pojedini novinar piše na omrežju u komunikaciji s drugim novinarima, znači u najmanjem biti nepametan. Javno ići s tvrdnjom tipa „znamo mi tko ste vi i što pišete“ neodoljivo podsjeća i potkrjepljuje ministrovu totalitarnu (ne)svijest. To je povratak u vrijeme kada se ljude moglo zastrašivati podacima koji su negdje i nekada o njima detaljno prikupljani (ali „državnim“ sredstvima) i s kojima onda podobne skupine i vodstva mogu amoralno manipulirati kada i kako hoće. Kako i kada im zatreba, požele li diskreditirati pojedinca. Provjereno: apostrofirana osoba redovito ostaje osupnuta. S tim „znamo mi“ počinjale su javne harange u socijalizmu i loše završavale po proganjane. Počesto Hrvate.

Bez obzira na komunikaciju tog novinara u „offu“ pa i na njegove javne tekstove, ovakav istup ministra sasvim je nedopustiv. Ako je riječ o novinaru koji svojim stajalištima, nema kredibilitet niti ima pravo postavljati pitanja ministru, zašto nije odstranjen? Ovako je novinarima, poslana poruka tipa - znamo mi, pratimo mi – ali i svim građanima Hrvatske i to kao potvrđena opaska. Poruka je to kojoj još samo nedostaje ono prijeteće, starijima vrlo dobro poznato: „O tebi će druže odluku donijeti…“

Poruka je to uostalom kojom se potvrđuje (jer otvara cijelo područje pitanja) da se prati objave i klasificira novinare. Čak i u „zatvorenim i internim“ grupama, baš kao što ništa takvo na omrežju ne postoji. Sada izlazi da se takav Plenkovićmaterijal i politički javno zloporabi i to na razini ministra u Vladi RH a to Hrvatska, ipak već vrlo dugo, nije vidjela. Neki kažu „čak ni u ratu“.

Ovakav ispad ministra u Vladi Andreja Plenkovića može se shvatiti na razne načine a jedan od njih je i: nemam što izgubiti, idu izbori, za mene je Ministarstvo prošla svršena stvar. No ono što će razvući mnogi novinari, iako ih je već i u trenutku ovog pisanja mnogo, su nove izjave ministra Tomislava Ćorića u kojima ne negira postojanje Memoranduma o isporuci nafte i pokušava nas uvjeriti kako je taj posao lukrativan za RH a nikako znak podčinjenosti. Priznaje kako je nafta iz Hrvatske putovala u Mađarsku umjesto naftovodom do Rijeke te kako je to isplativije. O toj logici isplativijeg dalo bi se govoriti, pogotovu kad su državni interesi u pitanju. Po prvostupanjskoj presudi Sanaderu, izgleda i u tom je „predmetu“ bilo isplativije.

Ministar nam dalje zbori kako Memorandum nije pravno obvezujući a i riječ je „tek“ o poslovanju dvaju kompanija. Kako je u tako strateškom poslu moguće da Plenković ništa nije znao? Je li Plenković znao bar išta suštinsko? Jer, ni drug Tito isto. Isto-isto nije znao…

Ministar se sve dublje ukopava izjavama o odgovornosti i to uzaludno jer: skupaj ste tovariši. Očito se na Markovu trgu dogodio „razgovor“, možda čak i nešto slično onom informativnom. „Svu odgovornost snosit ću ja“ - kaže potom Ćorić i odmah nam bi lakše. U nekoliko kratkih rečenica čak tri puta ističe „detalje“ pa nas zanima i kako to njegov predsjednik Vlade donosi odluke. Bez detalja?

Ako je posao s prodajom nafte Mađarskoj dobar posao i ako je štoviše potpisan Memorandum o tome, kako to da se Vlada RH ili barem ministar Ćorić, ranije nisu osjetili ponukanima pohvaliti se tim „dobrim“ poslom?

Ako Memorandum, za koji će ministar Ćorić naknadno reći da će biti dan novinarima na uvid, nije tajna, kako to da INa Molće biti dostupan tek sada? Upravo i zbog i nakon novinarskog pitanja? Ili je to tako dopo la siesta, kad je ministar prespavao ono već izrečeno i nalijepljeno novinaru te je donio novu mudru odluku?

Kako to, sad će cijeli dokument Memoranduma biti dan svima na uvid, a ministar je prvotno bjesnio i na samo pitanje o tom poslu? I što će taj dokument sada uopće dokazati?, posao je obavljen. Kako ministar promjenu svojeg stajališta može zaogrnuti tek u problem s dotičnim (izgleda suspektnim) novinarom? Pravu je posudicu vjetrova otvorio ovaj naš nepokolebljivi Plenkovićev ministar.

Kad se isti ovako zaplete između interesa Vlade RH i predsjednika Vlade na odlasku, Mađarske strane i novinara u Hrvatskoj, znakovito je da je taj, kažem isti, drugi dan po svom napadu na novinara, promijenio ploču. Odjednom želi razgovarati o toj temi. Nestalo dokolice? Više ne pretražuje omrežje?

Nakon ovog najnovijeg ministarskoga soliranja ili ne, svakako pogubnog djelovanja, u nizanki njegovih lupinga, imamo pravo propitivati što je rekao i kako. Je li ga nakon napada na novinara pozvao na šamponiranje (brade) predsjednik Vlade Plenković? Naime, još traju gužve po frizerajima… Je li mu nacrtano kako s ovom, najnovijom Ćorićevom aferom, jedan predsjednik Vlade ne smije u predizborno vrijeme imati baš nikakve veze? Je li zato ministar pokornički i iskupljenički već drugi dan tri puta blagoglagoljao kako je jedina odgovornost samo njegova?

Mi bismo mu naime jako rado povjerovali ali u politici to tako ne hoda. Ne može ministar pogodovati bogatim poslovima (da li i uzimati provizije?) ili ih samo amenovati a da njegov nadređeni, kao prvi ministar, ne pobere skorup. Makar samo politički. Bez obzira na to je li ovdje riječ i o tome ili nije.

Čini se kako Plenković sada užurbano radi na saniranju štete, idu izbori, a aferozni ministar Ćorić, koji ih je do sada nanizao respektabilan broj, svakako mora izdržati kampanju. Za razliku od svih poispadalih drugih. Upravo bijes ministra na novinara koji postavlja nedozvoljeno pitanje (inače antipatičnog medija N1 TV) pokazuje nam da je pogođeni ministar pobjesnio kad je „njegov“ posao razotkriven. Čovjek si naime, nije mogao pomoći. A zašto? Ako je posao povoljan… nije li trebao prvo biti ponosan?

Je li uhvaćeni s prstima u pekmezu zato i pobjesnio? Je li se time svima ukazalo kako je to trebao biti sjenovit povoljan posao za najuži krug? Primarno ne nužno i dobar posao po RH jer zašto bi ga inače skrivao. Zašto još ne znamo brutto iznos tog „povoljnog“ poslića? Koliki je uopće iznos poslića koji politika u Hrvatskoj drži minornim? To bi nam moglo biti značajno da saznamo koliko odista mažnjavaju, ako i kada stvarno mažnjavaju. Apetite je u politici jako važno znati (na vrijeme).

Jasno je i to da taj i takav Plenković, koji „ne zna“ detalje, kao preslikan od tolikih loših hrvatskih političara, kao isti, isto mora i otići… želimo li barem mali pomak nabolje.

Javor Novak

 

 

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

Uto, 24-11-2020, 02:34:33

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.