Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Tko se i gdje osvrnuo?

Hollitzer Verlag“, Beč, ovih je dana objavio naslov „The Italian opera libretto and Dubrovnik theatre (17th and 18th century)“ troje uglednih hrvatskih znanstvenih auktora.

 

Viktorija Franić Tomić

Slobodan  Prosperov Novak

 Ennio Stipcević

To su: Viktorija Franić Tomić, Slobodan Prosperov Novak i Ennio Stipčević (foto: Fah, HRT).

Kao što je poznato, riječ je o gđi. dr. izvanrednoj profesorici na Fakultetu Hrvatskih studija u Zagrebu (hrvatska književnost, Držić, povijest hrvatskoga kazališta)... Riječ je o g. prof. dr. sveučilišnom profesoru (hrvatska književnost) ADU Zagreb, hrvatskom povjesničaru književnosti, komparatistu, novinaru, političaru, teatrologu... Riječ je o g. sveučilišnom profesoru MUZA, članu suradniku HAZU (odsjek za povijest hrvatske glazbe) na kojemu i radi, hrvatskom muzikologu (renesansa, barok, arhivska istraživanja i glazbena paleografija)...

Popis radova ovih znanstvenika poprilično je dug i ostaviti je čitatelju da traži i sam nalazi odgovore. Namjerno sam, ovom bilješkom, tek skicirao titule i područja rada. Nije moje osvrtati se na te širine i teme, ali će me zanimati kako će i kada ovu knjigu prihvatiti hrvatska stručnoznanstvena, ali i kulturna javnost.

Opera autori

Više o ovom engleskom izdanju u prijevodu Grahama McMastera vidi na poveznicama (pristupi ostvareni 16. i 17. travnja 2020.):

1.) The Italian Opera Libretto and Dubrovnik Theatre (17th and 18th Century)
2.) Viktoria Franic Tomic: The Italian Opera Libretto and Dubrovnik Theatre (17th and 18th Century)
3.) The Italian Opera Libretto and Dubrovnik Theatre (17th and 18th Century)

Tko se i gdje osvrnuo?(2)

A sada nešto sasvim drugo“. Nije baš uobičajeno, barem takav slučaj nije jednostavno pronaći na međumrežju, da neki hrvatski književnik u matičnoj udruzi (DHK Zagreb) istoga dana predstavi dvije svoje nove knjige. Koliko god opseg djela nije mjerilo - on je podatak - nije ni slučaj u kratku vremenu objaviti dvije knjige takva opsega: 480 i 310 stranica. Predstavljanje je bilo 19. veljače i moguće je o tom događaju pronaći samo šture podatke, uglavnom na stranicama prodaje knjiga. Prije nego navedem auktora dvaju knjiga, treba reći da je Ministarstvo kulture RH na čelu s gđom Ninom Obuljen Koržinek, prošle godine, odbilo oba ova naslova. Čini se da je to česta praksa te (is)provocirana sudbina auktora, posebice onih koji su hrvatski nastrojeni. O „književnim“ kriterijima Ministarstva kulture na portalu hkv-a nekoliko je puta već bilo (opravdano) i kritički i negativno pisano...

Dvije knjige Davora Velnića: „Vrijeme mahnita čovjeka“ i „Didaskalije“ izazvale su pozornost Hrvatskoga radija (autor i voditelj Andrija Tunjić) i Denisa Derka (Večernji list). I to je sve. Ma koliko Večernjakov prostor ne dopušta širi okvir (ne daj Bože vikendom i esej ili recenzija) u svom brzinskom pregledu od osvrta, Denis Derk je čini mi se indikativno i daleko-dostižno i pregnantno poantirao o Velniću ovako: „A tko ga kao respektabilnog autora nije prepoznao danas, prepoznat će ga sutra. Vječnosti se ne žuri.“ Dok se u zaborav (očito) žuri ministrici, dodao bih.



Velnica knjiga1

Velnica knjiga2.jpg

„Didaskalije“ su inače, dvanaesta Velnićeva knjiga a puni profil interesa mogu donekle dočarati naslovi: Otoci i sjećanja (1998.), Sveti prah, Čitajući Krležu, U svijetu glagoljice, Šest od šest, Pola suze, Nije namjerno, Kineski šapat, Krajolici zla, Dno je uvijek dublje, Vrijeme mahnita čovjeka (2019.) te Didaskalije (2019.).

Velnic5

No uz Davora Velnića (Rijeka 1953.) vezuje se još jedna zanimljivost. Ako pogledate gornje nadnevke, onog prvog i najnovijih naslova, primijetit ćete raspon od samo dvadeset i jedne godine. Opazit ćete i da je prvi naslov objavio sa četrdeset i pet godina. Koliko ste puta čuli „umjetnički“ izraz „kasno cvjetanje“ (late blooming) ili onu famoznu rečenicu „u književnosti se javio kasno“? Što je to dakle u Velnića kasno? Sudeći po većini... a što je to u umjetnosti većina? Po čemu kasno? A onda valjda, izlizanom analogijom, i prekasno!?

Velić

Ovo govorim da bih ponovio i postavio kao moto gornju rečenicu D. Derka i zapitao se tko se i gdje literarno, esejistički i kritičarski pravom mjerom osvrnuo ne samo na Velnićeve najnovije knjige, već i na, mislim, dojmljiv opus? Ako je to važno, osobno me ponio „Kineski šapat“ ali propust je struke dvostruk: sastoji se u ne odnosu spram dvaju novih knjiga i cjelovitu ne odnosu spram ovog zanimljiva auktora. To tim više što se nakon polemičkih i izvornih stajališta, Velnić dokazuje i u pričama i u romanima i u putopisima (govoreći en gros)... dočim „Vrijeme mahnita čovjeka“ nije hibridno djelo nego polemičko, pozitivno hermetičko i filozofsko. Ako ćemo baš hibridizirati onda je Velnić prije, kao auktor, rodonačelnik novog literarnoga žanra a ne neki cross-over ili hibrid, već svoj, neovisan i što je najvažnije: osebujan i uvjerljiv. Time usput, postaje sasvim jasno kako auktor, mimo ladica, slika slobodom. I, osim poezijom, onom punom književnom paletom.

U djelu „Čitajući Krležu“, ne po prvi put i ne samo na početku svojega puta, Davor Velnić daje pun heretički pristup. Pristup velikome i neupitnom i opusom fascinantnome Krleži. Čini mi se, ta je hereza tako oštra kakvu dugo nismo imali. Potrebna. A oštrina, kako znamo, ne znači ništa bez argumenata. Velnićevi esejistički, pripovjedački, romaneskni i filozofski uzleti djeluju svježe i izvorno te i te kako potkrijepljeno. Pobijati Velnićeva stajališta može samo netko otvoren za polemičke i estetske esencije ali i netko... onaj, koji će istim načinom cjelovita literarna pisanja, punim svojim štivom, pokušati obarati počesto fulminantna Velnića... na pitanju Krleže kao i na pitanju brojnih dotaknutih suvremenalija u „mahnitu čovjeku“... a koje sve odreda vivisecira. No, taj se odgovor još nije dogodio. Ovakav predznak opusu, ovome je auktoru vrlo vjerojatno, priskrbilo atribut i neželjenog i nepoćudnog, što je (usput budi) puna intelektualna sramota.

„Vječnosti se ne žuri“ pa prema tome, baš kao i za početni, gornji naslov: „The italian opera libretto and Dubrovnik theatre (17th and 18th century)“ troje auktora, pitam isto: Tko se i gdje osvrnuo? Ma koliko to bilo „nešto sasvim drugo“ sa zanimanjem ću željeti saznati tko će se i gdje (na sav ovaj trud, rad, stručnost i talent) i kada... osvrnuti. Jer, teško (im) je breme. Vjerujem.

Javor Novak

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

Čet, 3-12-2020, 12:14:02

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.