Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 Ptica, ali u tuđem gnijezdu

Prošlo je mnogo godina i malo se ljudi još konkretno sjeća da je prof. dr. Slaven Letica Tudjman Leticasvojevremeno bio savjetnik predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana. Tako je pomalo palo u zaborav i to da se navedeni profesor odmah po prestanku te visoke dužnosti vrlo ružno izražavao o osobi i o najvišoj dužnosti svoje domovine i države kojoj je tada služio i za što je bio plaćen. Razloge takvome bijesu nikada nam nije pružio i u to vrijeme, kada smo mislili da ga ta srdžba jenja, prof. se Letica stao javno nuditi za savjetnika balkanskome krvniku i predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću! Osim što je to bilo vrlo ružno, jasno je da bi takav jedan potez značio i odavanje najviših državnih tajni pa je takvo Letičino eventualno novo radno mjesto, imalo jako zainteresirati i Državno odvjetništvo RH.

Kada je i ta bura i bruka konačno prošla, vraćao sam se kasnije noću s puta iz Dalmacije i u zagrebačkom sam domu iz znatiželje „prelistavao“ brojne tv kanale. Nemalo sam se iznenadio kada sam u sitne noćne sate, već zapravo ujutro (tko tada gleda tv?) u prostačkoj Malnarovoj „Noćnoj mori“ ugledao kako u studiju sjedi ništa manje Malnarnocna moranego Slaven Letica. Mrtav hladan. Ta Malnarova, pokoj mu duši, sramna emisija stekla je kultni status među maloumnima i retardiranima, a kao ideja bijedni je i običan plagijat.

Dok su se fakini hrvatskog novinarstva upinjali izdizati Malnara zbog te njegove „izvorne“ emisije, tražeći i nalazeći u njoj nepostojeći humor, geg i nekakvu slobodu u eteru, sadržaj iste bio je vrlo banalan: Malnar je oko sebe okupio ekipu psihijatrijskih bolesnika, retardiranih ljudi i zdušno i pretjerano njegovao njihov primitivan, da nije mogao biti primitivniji, prostački izraz. S kim si takav si. Tobože ono kao demokracija. Tobože kao nitko nema te hrabrosti kao Malnar. Tobože jedino je on bio bez ograničenja, a ovdje je to značilo okrutno prostačenje, vrijeđanje gosta u Letstudiju, rjeđe samog Malnara. I u tom je uličarskome studiju sjedio, takvoj je atmosferi pribivao, uredno primajući sve Samo-afirmacijanotorni Malnar je ovdje sporedan, ključno je da je g. Slaven Letica, pogubljen u kriterijima, odlučio odsjediti u toj tzv. emisiji do samog njezinoga kraja, slušati i trpjeti redom sve uvrijede pokušavajući nešto kao reći i nešto kao odgovoriti na Malnarova kao pitanja.Da je riječ o silnoj potrebi za samo-afirmacijom, a ako može, daj Bože i nekom honoraru, Letica nam je zatim pokazao prerušavajući se u bana Jelačića i jašući na konju uspinjao se do Svete Gere. Naravno, prije toga se pobrinuo da kamere idu za njim i s njime i da odmah zabilježe njegov „vrhunski“ performans. Onaj bez baš ikakva politička rezultata. Ali zato je Letica opet bio u tv kadru, nije li?psovke i vrijeđanja - naš Slaven Letica, jer, kamera je bila upaljena, a slava (kako vidimo) s njome stiže zajamčeno.

Davne 1975. u kultnom filmu Miloša Formana „Let iznad kukavičjeg gnijezda“ antologijsku je ulogu odigrao velik Jack Nicholson (pored brojnih drugih ostvarenih sjajnih uloga njegovih kolega). Slobodno možemo reći da je svoj ludički karakter Nicholson pronašao, usvojio i fascinantno ostvario upravo u tom filmu, koji je snažno obilježio njegovu ukupnu svjetsku karijeru. Kao što je poznato iz radnje filma, njegov je vrhunac bio kada Nicholson osolobađa zatvorenike iz psihijatrijske klinike, svi za njim bježe na slobodu te se čak upuštaju u nekažnjeno isplovljenje i plovidbu kočaricom na kojoj su zatim ljubovali s prostitutkama te lovili ribe u oceanu. To je dalo ideju Malnaru koji je učinio isto to: okupio oko sebe retarde i bolesnike i dao im slobodu. Govorite što hoćete, vrijeđajte koliko hoćete, psujte po mogućnosti što više. Zaista genijalna ideja.

Naravno, notorni Malnar je ovdje sporedan, ključno je da je g. Slaven Letica, pogubljen u kriterijima, odlučio odsjediti u toj tzv. emisiji do samog njezinoga kraja, slušati i trpjeti redom sve uvrijede pokušavajući nešto kao reći i nešto kao odgovoriti na Malnarova kao pitanja.

Da je riječ o silnoj potrebi za samo-afirmacijom, a ako može, daj Bože i nekom honoraru, Letica nam je zatim pokazao prerušavajući se u bana Jelačića i jašući na konju uspinjao se do Svete Gere. Naravno, prije toga se pobrinuo da kamere idu za njim i s njime i da odmah zabilježe njegov „vrhunski“ performans. Onaj bez baš ikakva Letica Jelacicpolitička rezultata. Ali zato je Letica opet bio u tv kadru, nije li? Nosio je i plakat... ako ga niste vidjeli u tv kadru, portret Letice bio je na plakatu... s plakatom. Za plakati.

Osim što se iz sociologa prometnuo prvo u glumca naturščika pa zatim u političkog analitičara postao je i traženi politički analitičar, ali samouk. Baš kao što je i prof. dr. Tvrtko Jakovina, koji više nije povjesničar po struci nego je i on izgleda, putem Žarka Puhovskog, svoju struku bacio u trnje te je postao politički analitičar opće prakse. Taj tvrtkoljubi, a omiljeni analitičar HRT-a, kojeg se barem NezanimljivPoznat kao čovjek koji ne iznosi emocije, u svojim se knjigama pokušao analitički i dubinski osvrnuti na ratove, političke stranke i strujanja, ali beskrvno i na nezanimljiv način. Na način da nije čitan. E pa kad nije čitan neka barem bude gledan.dva puta tjedno zove u studio da nam tumači Brexit, mađarskoga premijera Orbana ili što već i kada već kojem HRT-ovu novinaru to treba, upušta se u sve što treba. Ove političke sluškinje dežuraju kraj mobitela i uvijek su spremne uključiti se u eter. Etera ti. Još je nešto iz tih primjera naučio prof. Letica: mora biti u središtu pozornosti..., ali s potpuno efemernim stvarima na koje se neobrazovan puk lijepi i (jedino) o njima govori. Konja više nije mogao koristiti to je postalo passe... a i ban Jelačić je danas ništa spram grla jednog Milana Bandića. Na konju ili bez. S grlom od progutane sablje.

Tako je ovaj bivši sveučilišni profesor i saborski zastupnik dr. Slaven Letica, u skladu sa svojom beskriterijskom potrebom da se gleda na televiziji, nedavno osvanuo i na banjalučkoj televiziji. Poput Igora Mandića, Letica je naučio provocirati i izazivati skandale. A kad mu to ne uspijeva, on sam, u svojim kolumnama u „Hrvatskome tjedniku“, stavlja poveznicu upravo na tu tv emisiju. Nezadovoljan stečenom količinom slave (nikada dosta) i niskom senzacionalnošću, isti nas upozorava da je gostovao gdje hrvatski intelektualac nema zašto gostovati. Da je diskutirao ondje gdje se nema o čemu argumentirano diskutirati. Što uopće itko iz Hrvatske ima tražiti (i davati joj legitimitet) u državi nastaloj na genocidu, u državi osuđenih ratnih zločinaca, u državi koja VRO Oluju naziva zločinačkom i ustaškom? Ima tražiti samo netko tko je ispod, svih tih humanih kategorija, netko tko u takvom gostovanju pronalazi svoju uzak (i vrlo plitak) osobni interes. I hrani svoj ego, pa što košta da košta. Ako me već ne volite u Hrvatskoj ja ću vam iritantno mahati crvenom krpom iz banjalučkog studija... Kano hrvatske sponzoruše u Beogradu.

Čak i jedan omraženi Stipe Mesić imao je svojih svijetlih trenutaka... jedan od kojih je upravo bio stavljanje Dodika i tzv. RSK na njihovo pravo zločinačko mjesto. No, ne i Letica. On je valjda bio uvjeren, baš kao i uzor mu Mandić, PogubnoPogubno je pri tom što ovaj gospodin stavlja svoj intelekt na raspolaganje takvima kakvi se valjaju u blatu zločina, klevete i obrane fašizma. Pogubno je pri tom što jedan ovakav kapacitet i retoričar diskreditira sam sebe. Što on, što bilo tko iz Hrvatske ima objašnjavati barbarima? Koji je to drugi razlog ako ne osobna patnja zbog općeg mu zaborava, zbog neprepoznavanja sve te Letičine veličine, u stvari poboljele, a uznapredovale sure grandezze?da treba svugdje nastupati, gdje god te pozovu (ili im se sam ponudiš?) po onoj odurnoj maksimi „nije važno dobro ili loše, glavno da se o meni govori“. Letica valjda isto tako računa da je time proširio svoju čitalačku publiku na Letica tvfamozne „zemlje bivše Jugoslavije“ odnosno na regioon, koji nam je valjda budućnost. Eto, on mu se, među prvima, nudi.

Poznat kao čovjek koji ne iznosi emocije, u svojim se knjigama pokušao analitički i dubinski osvrnuti na ratove, političke stranke i strujanja, ali beskrvno i na nezanimljiv način. Na način da nije čitan. E pa kad nije čitan neka barem bude gledan.

Banjalučka je televizija naravno u službi Dodika, danas, kao što je nekada goebelsovski bila u službi Miloševića. To nije isto, ali jednako vonja. Čemu dakle takva (ponovljena) egzibicija bivšeg zagrebačkog profesora? On je možda zaključio kako će hrvatskoj publici, koja ga se očito zasitila, suprotstaviti onu velikosrpsku i tako proširiti tržište svojih ideja. Povećati opseg smetlišta?

Pogubno je pri tom što ovaj gospodin stavlja svoj intelekt na raspolaganje takvima kakvi se valjaju u blatu zločina, klevete i obrane fašizma. Pogubno je pri tom što jedan ovakav kapacitet i retoričar diskreditira sam sebe. Što on, što bilo tko iz Hrvatske ima objašnjavati barbarima? Koji je to drugi razlog ako ne osobna patnja zbog općeg mu zaborava, zbog neprepoznavanja sve te Letičine veličine, u stvari poboljele, a uznapredovale sure grandezze?

Je li Letica nakon Malnara otkrio kukavičje gnijezdo? Je li postao utjelovljenje tog lika ili neki naš neshvaćeni, a novi Jack? Tužno za što se prodaje, za što se izdaje, netko tko je nekada bio sveučilišni nastavnik pa savjetnik predsjednika Republike. Eto, nije uspio zaokružiti kod Miloševića, ali čini se da je pronašao svoje novo gnijezdo. Nije bitno je li ono tuđe. Je li honorar (popljačkan iz Hrvatske) bio izdašan?

Javor Novak

Uto, 18-06-2019, 18:14:19

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.