Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 Socijalizam s Titovim ljudskim, nakaznim likom (4.)
(metode i njegovi patenti mučenja neistomišljenika)

Taj Titov ogroman zločinački aparat pod kojim su (u miru, u zemlji i svijetu) stradali milijuni, stalno se granao i umrežavao, hobotnica se reaktivirala svako malo, posebno po inozemnim hrvatskim klubovima te s Hrvatskim proljećem te se sve češće umrežavala s tajnim službama stranih država ostvarujući brojne Tito smrtDnevnikMeđu višim oficirima bilo je obrazovanih ljudi koji su pročitali frustracije mladog vojnika, ali i nešto puno važnije: detaljan opis gdje, kada i kako niže starješine krivotvore izvještaje, prešućuju ranjavanje vojnika na terenu i... vjerojatno i to kako pucaju po svojim vojnicima. I onda su veliku, noćnu, četnu uzbunu, dobile starješine, a ja negativnu karakteristiku pri povratku u Zagreb.međunarodne „suradnje“. Udba je tolika, toliko mnogokraka, da je s Titovom smrću (1980.) odumro samo manji dio njezina periferna sustava, sustava jednog ogromnog polipa, preselivši i ojačavši krake prvo u republičkim okvirima, a zatim i u novonastalim demokratskim i vojnim strukturama novih vlasti svih bivše-jugoslavenskih, danas osamostaljenih država (od 1990.). Nevjerojatno, ali slijevala se do u najsitnije rukavce.

Za služenja tzv. JNA u Postojni 1979/80 nutkali su nas sve da čitamo. Oficiri su nam svima non-stop ponavljali da se učlanimo u knjižnicu jer da je bogata odličnim naslovima. Vrlo brzo pronašao sam tri tatina, sjećam se kao danas, u svakoj od njih s prvih deset stranica vrištale su crnim flomasterom debelo podcrtane nepodobne rečenice. Ostao sam zatečen, ali time i slučajno upozoren.

Mnogo prije nego su mi pronašli dnevnik kojim sam se praznio od općeg i svakodnevnog primitivluka, bili smo na JNAterenu, na manjoj vojnoj vježbi. Za života oca nisam mu ovo smio ni spomenuti: poručnik me glatko poslao da osiguravam streljanu i to tako da stojim iza meta!! Naravno, prošao sam brzo u stranu u borovu šumu. Tada je poručnik (kako sam kasnije saznao od vojnika) izvadio pištolj i pucao po meni. Kad sam začuo fijukanje zrnadi bacio sam se na zemlju i slušao kako zrnad udara u tvrdu koru stabala i odbija se. Brojao sam njegove hitce. Ispraznio je šaržer na mene, a za punjenja novog već sam se uspio otkotrljati u šumu. Kad sam se vratio u jedinicu, poručnik se ponašao kao da se ništa nije ni dogodilo.

No, našao je mjesto u mom sutrašnjem dnevničenju, a kako su i on i kapetan bili budale odnijeli su taj moj dnevnik (u tri teke!) u Komandu grada Postojne, pukovnicima i generalima da pripreme stvar za tužbu i za vojni sud. I tu su se debelo zaigrali! Među višim oficirima bilo je obrazovanih ljudi koji su pročitali frustracije mladog vojnika, ali i nešto puno važnije: detaljan opis gdje, kada i kako niže starješine krivotvore izvještaje, prešućuju ranjavanje vojnika na terenu i... vjerojatno i to kako pucaju po svojim vojnicima. I onda su veliku, noćnu, četnu uzbunu, dobile starješine, a ja negativnu karakteristiku pri povratku u Zagreb.

I danas se još pitam čime sam to zaslužio da me se pokušava raniti ili čak likvidirati? Prije vojske javno nisam ni djelovao, niti okupljao se igdje. Dnevnik tada nisu još ni vidjeli, nekmoli čitali... Ali udbina hobotnica je hobotnica i ona počiva na mreži njihovih odanih suradnika i njihovih privilegiranih tipova te na nizu mračnih izvještaja prepunih udbaopakih i utuživih sumnji i bolesnih konfabuliranja podobnika GoliJedan mali odjel, Titova zločinačkog sustava bio je udaljen od većeg grada, tamo negdje dolje, bez dobrih pristupnih cesta, tamo negdje u duboku moru, burom ogoljen i pust, bezvodni i beživotni Goli otok do kojega ne voze ni trajekti ni brodovi, doli policijski. Već treće poslijeratne godine, 1948., napunio ga je Tito stvarajući svjetski pojam mučeništva u komunizmu, socijalizmu s tzv. ljudskim, a u stvari, nakaznim likom.koji su se njima dokazivali..., a mi Novaci nikada nismo bili ni jedno ni drugo ni smo pisali treće...

Mnogi su se s nevjericom čudili u Republici Hrvatskoj tom udbinom preživljavanju nakon „prevrata“ devedesetih, zaboravljajući da je već od 60-ih godina Udba prebacivala zaradu, glavnicu kapitala od prodaje oružja i droge u sigurne velike tvrtke i banke Zapada i Moskve. I sam Tito imao je mamutske račune u tada najpouzdanijim i najaktualnijim švicarskim bankama otvoreno zlatnim polugama podupirući terorizam i tolike državne prevrate diljem kugle po zemljama Trećega svijeta. Ali inicirajući, podupirući i štiteći i ljevičarske kilere-teroriste (kako za „domaće“ potrebe po inozemstvima) tako i protiv neomiljenih demokratskih zemlja. Preživjeli su na dobiti velikih stranih kompanija i banaka i kao takvi su vječno vrelo protu-hrvatskih organizacija štavljenih amalgamom mrskih kapitalističkih deviza uparenih sa svojim uvriježenim balkanskim koruptivnim ljestvicama i piramidama. Zato je (i) fašistička Srbija, nakon što je u RH potučena do korijena, nakon tri izgubljena rata još na nogama... na dimu preostalih jugoslavenskih (popljačkanih Hrvatskoj) para.

Taj i takav, masonsko-zločinački, Titov ogroman i diktatorski aparat, pod kojim su (u miru, u zemlji i svijetu) stradali milijuni, stalno se granao i umrežavao eto još od svibnja 1944. Baš slučajno uoči njegova (izmišljena) rođendana.

Jedan mali odjel, Titova zločinačkog sustava bio je udaljen od većeg grada, tamo negdje dolje, bez dobrih pristupnih cesta, tamo negdje u duboku moru, burom ogoljen i pust, bezvodni i beživotni Goli otok do kojega ne Goli otok2voze ni trajekti ni brodovi, doli policijski. Već treće poslijeratne godine, 1948., napunio ga je Tito stvarajući svjetski pojam mučeništva u komunizmu, socijalizmu s tzv. ljudskim, a u stvari, nakaznim likom.

Ali to je bilo dolje, u moru, na pustome otoku. Ipak je sasvim nevjerojatno, da su u samome središtu Hrvatske, u Zagrebu, ne tako daleko od središta grada haračili Titovi zlotvori - tzv. Lajbek milicajci i svakodnevno prakticirali sva ova najstrašnija, gore opisana divljaštva Ozne... Da su tolikih desetljeća bili uspješno prikrivani i neimenovani (sve do danas) od svojih drugova „antifašista“... A bili su gospodari života i smrti brojnih nevinih ljudi. Mučili su ih iživljavajući se na ženama i starcima, muškarcima i djeci, MilicajciTi su milicajci Ozne, odjeveni u šarene šestinske lajbeke, posebno i poznato okrutno mučili, batinali, bolesno inventivno ubijali i strijeljali svoje sumještane svih životnih dobi, bez obzira na spol. Bez optužbe, bez suđenja, bez presude. Tako su punili skrivene jame. One u godinama i desetljećima kasnije skrivane pod prijetnjama, obavijene jezom uz bezglasni strah živućih, a onemjelih svjedoka.prije smrti..., a nakon pljačke odjeće i kuća... Mučili su ih i noću, najstravičnijim batinanjima, po kućama za koje se danas zna. U Gračanima i Mlinovima iz kojih su dopirali očajnički krikovi mučenih, još jedva poluživih.

No, jedna je kuća bila pojam najstrašnijih muka, mjesto stravičnih pogubljenja, lokus ukupna zločina u podsljemenskom kraju. I nije mogla biti tek lokalno iživljavanje pobjednika nad civilnim stanovništvom za koje, za koje zločine, za koja mnoštvena ubojstva i tolika ljudska trupla, njihove glavešine nisu znale.

Ti su milicajci Ozne, odjeveni u šarene šestinske lajbeke, posebno i poznato okrutno mučili, batinali, bolesno inventivno ubijali i strijeljali svoje sumještane svih životnih dobi, bez obzira na spol. Bez optužbe, bez suđenja, bez Stevo Krajacicpresude. Tako su punili skrivene jame. One u godinama i desetljećima kasnije skrivane pod prijetnjama, obavijene jezom uz bezglasni strah živućih, a onemjelih svjedoka.

Postojale su i postoje kosti pod zemljom, šutnjom obavijene među brojnim susjedima, rodbinom i dan današnjim svjedocima. Tako su prepunili (za sada poznate) tri jame u neposrednoj blizini crkve Svetog Mirka u Šestinama.

Tko zna tko sada živi u onoj jezivoj kući dolje. Ako može živjeti. Nema je na karti Titovih socijalističkih gulaga. U podrumima nečovještva i mesnici bolesna, komunističkoga uma. U kanalizaciji hrvatske, navodno, uljudbe. General Stevo stanovao je nedaleko od nje u (otetoj) i naravno luksuznoj tuđoj vili... Nekažnjeno. Nedodirnut sve do danas.

Tko zna tko je danas pod tim zatvorskim, oronulim krovom na dvije vode, u neobilježenu, zaboravljenu kućerku skrivenom gušćim zelenilom, s tihim zemljanim... stražnjim pristupnim kolnim puteljkom... bez tragova ikakvoga, pa i najstarijeg betona ili asfalta. U potleušici mokre i umorne žbuke a tolikom dvoru torture. Na Titovu gubilištu. Ordinirali su ondje jugoslavenski dr. Mengele i ostali ispuzali, a doseljeni zlodusi Titova socijalizma. Šljam pobješnjelih drugova antifašista, euforičnih egzekutora iz široke ekipe milicijskih monstruma. U kući zarasloj u zaborav i sram. Ugniježđenoj u drač i dugačke, savitljive puzavice.

- svršetak -
Javor Novak

Čet, 18-07-2019, 11:47:49

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.