Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

Iz prešućene povijesti Radija (2)

(trice o kojima insajderi ne smiju ni misliti)

Zateklo me puno suđa i kasnio sam s pripremom ručka danas. Eee upravo tu me je čekao Javor NovakVŠiljak, legenda koja se oduvijek nekim svojim kanalićima znao izboriti za termine u kojima Radio caruje. Nemam s terminima i vezama problem jer kvaliteta sadržaja je ono što igra, ostalo je ljudski sitnež.

Ove je subote tako na reptoaru, rečeno narodski, bila nagrađena emisija. Radijski dokumentarac, tzv. fićer. I to međunarodno nagrađeni fićer. I to na festivalu Radija i to čak za cijelu Europu a morti i širje... Kako lijepo: voditelj se prisjetio mnogo mlađeg a naglo preminuloga kolege. Kako sentimentalno i pošteno. Zatim je penzionisani voditelj iskitio i potanko naveo biografiju nagrađenog puno mlađeg novinara, urednika, direktora marketinga, voditelja, zaista sposobnog radijskog čovjeka. Zaista korektno od našeg subotara, voditelja. Što je ljudski i humanije nego prisjetiti se preminulog kolege, što je vrjednije nego istaknuti (iz mora radijskih emisija) onu koja je međunarodno nagrađena, hvaljena i ovjenčana lovorikama. Ništa. Osim što se sve navedeno dade zagaditi. Kako, zar, čime?

Jednostavno, voditelj je penzioner, honorarac, sponzorarac, legendarac. Da pa? Pa u nedostatku tema zašto ne bi Vojo Siljak HRTreciklirao sam sebe? Kako sebe... ako slavi uspjehe (nota bene pokojnog) kolege. Pa uvod mu je bio sjajan, biografija kolege također, međunarodne lovorike impresioniraju... ali. Prividno sve štima zar ne? E pa ne.

Naša legenda od voditelja zatim najavi i pusti tu sjajnu snimku, taj fićer na temu zviždanja. I on je, da se odmah razumijemo sasvim ok, tekst fićera je dobro sročen, tema je obrađena sustavno, tonski potkrijepljenja primjerima zanimljivo, ukratko ništa u fićeru nije sporno. Što onda jest? Osim umakanja, tendencioznog navođenja onih nekih imena, koja su onomad surađivala na tom fićeru, no ali. No ali su se kasnije javno i žestoko obrecnula na VŠiljka.

Jedan mali detalj: slaveći preminulog kolegu, voditelj se u sebeljublju toliko neinventivno, ali nepogrješivo sebično zaigrao da je pustio u eter, reciklirao je sebe sama. U tom fićeru naime, od jutra do sutra, konferansu, moderansu i diletantsku dramatizansu vodi slučajno baš VŠiljak.

No, pa? Pa čovjek najavio sam sebe, pustio sam sebe velebnog, a za sve mu poslužio preminuli (mlađi) kolega. Ma NeukusJedan mali detalj: slaveći preminulog kolegu, voditelj se u sebeljublju toliko neinventivno, ali nepogrješivo sebično zaigrao da je pustio u eter, reciklirao je sebe sama. U tom fićeru naime, od jutra do sutra, konferansu, moderansu i diletantsku dramatizansu vodi slučajno baš VŠiljak. No, pa? Pa čovjek najavio sam sebe, pustio sam sebe velebnog, a za sve mu poslužio preminuli (mlađi) kolega. Ma fuuj! Procijenite neukus sami...fuuj! Procijenite neukus sami...

Glava druga

Kako mrtva usta ne govore a od našeg legendarnog voditelja kontekst nerado možemo saznati, pokušat ću na Zvonimir Bajsicpristojan način oslikati istinu. Da li je to bilo okupljanje na nacionalnoj bazi? Vjerojatno nije, ali ono što znam, znam kolikih je svakotjednih problema imao jedan zaista legendarni radijski redatelj Zvonimir Bajsić. I nije samo on, na nesreću. I on je, isto ovako, okupio ekipu koju je želio, i on je dobivao (o i te kako) međunarodne nagrade ali vidi vraga njemu su ispirali mozak, njega su na kolegijima mrcvarili, njemu su spočitavali i pakirali svašta, njemu su glasovitu radio dramu godinama držali zabranjenom, na ledu, u bunkeru... On je trpio sve ono s čim ovo nacionalno okupljanje koje ovdje spominjem nikada nije imalo nikakava problema u Hrvatskoj. Hajdmo biti blagonakloni pa ustvrdjeti kako svaki auktor sam bira svoju ekipu ljudi s kojima se razumije i s kojima radi.

Dobro. Ali kako onda objasniti da je naš legendarni voditelj po radiju skupljao “svoje” za vrijeme Domovinskog rata, svoje i od sobe do sobe prikupljao svoje kano piliće da bi ih se zatim organiziranim kombijem s Prisavlja (sigurno) odvezlo doma? Ugroženi?.. s početka devedesetih. Kako to da nikada nije viknuo Zvonimire idemo, kombi čeka. Već je glasno dovikivao otvorivši vrata svake pojedine (odabrane sobe) i glasno pozivao: Milena idemo, Mira idemo, Dragana idemo... Eto to su neke slučajnosti uz slučajne još i neukusne viceve o Hrvatskoj vojsci a kojih se mnogi od nas (s nelagodom) živo sjećaju... A da možda ovo s nacionalnim okupljanjem, koje nije hrvatsko, nije malo nategnuto? Hja, bit će da je.

Glava treća

Život, žene, brakovi i razvodi svakakve kombinacije donose i odnose i pred nas stavljaju. Tako je spomenuti pokojni kolega, kojeg jasno ne ću imenovati, za razliku od VŠiljka ovakvog, onakvog, vi već znate kakvog, jednoga popodneva osvanuo u mojemu susjedstvu, nedaleko zagrebačkoga Kaptola. Čak štoviše u samoj kući do. Metri su nas eto od tog dana dijelili, on u prizemlju ja na katu. Pa što.

Pa što? Pa ništa, koliko se sjećam bilo je to bistro, tiho i ugodno nedjeljno jutro. Kako je vrag uvijek u slučajnosti, upravo sam otvorio sve prozore, zraka radi. Tako nisam mogao ne vidjeti da se pred vežom do “moje” zaustavlja oldtimer, glomazan i crn i sjajan Mercedes kojim je upravljao vozač Hrvatskoga radija, slučajno recimo da se zove Milutin. Izašao je otvoriti vežu, ali je iz crnog mrcinedesa uskoro iskočio i naš krupan kolega, koji će meni zauvijek ostati u sjećanju po sjajnom radijskom baritonu, iznimnom poznavanju medija, po svojoj odličnoj igri s mikrofonom i po moderatorstvu sa slušateljima ali i s vrcavim idejama koje su gotovo uvijek bile izvorne i zanimljive, jako dobro donesene. Uopće dakle ne dvojim (nisam izdržao odslušati svu emisiju o fućkanju naše rado zvane radijske legende Hrvatski radio2Šiljka) da je (i) ta njegova emisija o fućkanju i Zagrebu, bila upravo na toj istoj, visokoj razini. Pa onda što je više u pitanju?

Nije u pitanju već je činjenica da je iz mrcinedesa nakon PjesmuljakMožda taj, možda supijani pjesmuljak, ne bi bio tako patogen već bi predstavljao narodno slavlje (naivnima) da u pitanju nije bila koja godinica nakon VRO Oluje a nakon Daytona i nakon uspostave tzv. Republike Srpske. U tom kontekstu pjesma je bila i prkosna i provokatorska i uvrjedljiva u središtu Zagreba i predstavljala je nastavak okupatorskog filo-velikosrbskog presizanja. Pričali mi ovo ili ono...vozača ispuzao i omalen brkat čovjek, prljave odjeće za kojeg mi je bilo malo čudno da se tako luksuzno (do)vozi. Čudno pa što. Zatvorio sam prozore, prozračio i dohvatio se posla u sobi. No, kako sam tada još izvrsno čuo i razlikovao zvukove motora (od 1980. sam bio na ti s radijskim tonom) ubrzo sam začuo da mercinedes ne ulazi u vežu, već ga vozač vozi unatrag koliko je trebalo da se okrene i nastavi ulicom do župne crkve sv. Ivana. Malo čudno, slabo zanimljivo. No, ono o nacionalnom okupljanju...

Nešto sam ponovno, vrag je u detaljima, želio provjetriti u stanu i ponovno sam otvorio velike prozore na ulicu. Kako se pokazalo i naš radijski kolega otvorio je prozore na ulicu ili ih ostavio otvorenima ili je ostavio malog brkajliju samoga u stanu ili... Kako bilo, taj se čovjek brzo pokazao majstorom parketarom i stao je strojno brusiti parkete u budućemu novom domu moga novog susjeda a našeg radijskoga kolege. Obnoviti stan je uvijek poželjno, vrlo korisno i dobro čak i za kuću, čak i za druge stanare, za goste i prolaznike kroz stan, uređenje je uvijet i za druženja i večere. Pa i za nacionalna okupljanja? E to ne znam. Nisam bio pozvan. A nikada to nisam niti želio biti. Ne volim pijančevanja.

Oko sat vremena nakon odlaska uglancanog oltimera, crnog funkcionerskog mrcinedesa a pri širom otvorenim prozorima u nedjeljno sunčano jutro, majstor parketar učinio si je pauzu. Bit će čovjek i zapalio jedan duan a možda je i trgnuo koju, onako znate, zbog tolike prašine. Bilo kako bilo, odjednom se ulicom stala razlijegati njegova omiljena pjesma, kakve pjesme nikada u svojoj ulici, a pamtim najkasnije od ’61-ve, nisam čuo. Poprilično podrapana glasa ali vrlo ponosito i glasno odjekivalo je: “Heej, haej Srbin prekoo Driine, Srbin preekoo Driinee. Heej haaj!”

Možda taj, možda supijani pjesmuljak, ne bi bio tako patogen već bi predstavljao narodno slavlje (naivnima) da u pitanju nije bila koja godinica nakon VRO Oluje a nakon Daytona i nakon uspostave tzv. Republike Srpske. U tom kontekstu pjesma je bila i prkosna i provokatorska i uvrjedljiva u središtu Zagreba i predstavljala je nastavak okupatorskog filo-velikosrbskog presizanja. Pričali mi ovo ili ono...

Da ne bi bilo zabune, o ovoj sam istoj temi, upravo tada i upravo s ovim činjenicama istupio tekstom u Hrvatskome slovu. Postoji dakle provjerljiv trag, nije radijska emisijica.

Glava četvrta

Bilo bi logično sada opisati kako je na taj moj tekst, sumnjam da mu je promakao, reagirao radijski kolega, danas prerano pokojni. Ali kako nisam VŠiljak, taj ću dio preskočiti. Ukratko bilo je sve ljudski, sve novinarski, ništa neobično. Ali: “Heej haj Srbi preko Driinee, Srbi preko Driineee...” Znači još jedna slučajnost i još jedno slučajno (dopustivo) nacionalno okupljanje a kakvo znamo, još od 1971. Hrvatima na JRT i HRT nije bilo dopustivo već se s velikim očima gledalo (baš kao i danas) na te nacionaliste, maspokovce, proljećare, šoviniste, klerofašiste, ognjištare, mrzitelje i širitelje govora mržnje (kad god bi kazali istinu) a Hrvate. Hrvate u Hrvatskoj, mislim... Dajte VučičMPupovacPredstavnik manjeg dijela Srba u Hrvatskoj MPupovac tako već danima ima priliku u našim oktroiranim medijima osvrtati se na što? Na tri rečenice? Imam li se ja pravo osvratati na “Heej haaj Srbi preko Drine, Srbi prekoo Driinee?” Hoće li i ljude poput mene spremno pozvati u eter profesionalna Jasmina Kuzmanović? Za svoj intervju tjedna? Hoće li pozvati i “većince” Hrvate da kažu kako se oni osjećaju kad četnici slave prelazak Drine? Pad Vukovara??više izmislite neku novu etiketu, stigmu i pokrenite konačno nešto uvjerljivije sve te svoje pokušaje... novih, jasenovačkolikih ucjena.

Zašto to danas pišem? Zbog majušnog penzića - manjinskog štićena kviska, koji sam sebe reciklira i gradi se umišljenom legendom? “Tko će te hvaliti ako se nećeš sam?” Ma ne.

Spremno i bez grješke, kada neki Hrvat, daj Bože sin saborskog zastupnika blebne nešto u svom supijanom stanju (imamo li mi uopće pravo na naša supijana stanja?) ili samo u slavlju, isto ovako javno nešto strašno, a što bi imalo i moglo biti silno bolno pa čak i (zamislite) vrijeđati srpsku manjinu, grudobolničke političke veliko-Srbe ili samo nacionalno (pre)osjetljive Srbijance ili sve ostale prekodrinske Miloševićeve alergene i humanitarce, a koji svu svoju sreću vide u poniznosti spram i pred Aleksandrom i to još onim glinskim Vučićem, neskrivenim četnikom i hrvatožderom, kada dakle jedan Hrvat počini istovrsni krimen, tada to ne samo da se procesuira. O tome se medijski trubi danima. Kao u komunizmu: jedno je sudska presuda, prvo mora (odmah) ići ona društveno-politička. Javna.

Predstavnik manjeg dijela Srba u Hrvatskoj MPupovac tako već danima ima priliku u našim oktroiranim medijima osvrtati se na što? Na tri rečenice? Imam li se ja pravo osvratati na “Heej haaj Srbi preko Drine, Srbi prekoo Driinee?” Hoće li i ljude poput mene spremno pozvati u eter profesionalna Jasmina Kuzmanović? Za svoj intervju Pupovactjedna? Hoće li pozvati i “većince” Hrvate da kažu kako se oni osjećaju kad četnici slave prelazak Drine? Pad Vukovara??

Hoće li ova Radmanova miljenica i srdačna družica iz kafića u Martićevoj a gdje su često ‘časkali’, nakon Pupovca i takvog pledoajea s dijapazonom pitanja o novom počinjenom hrvatskom verbalnom deliktu, jednako spremno reagirati i kad je riječ o jednako presudnom zločinu sa srbske strane? Hoće li i Aleksandar Stanković ući u taj lanac spremno? Hoće li perpetuirati (istu) temu do neba i natrag? Na koliko će mjesta Pupovac gostovati i do kada? Kada je dosta? Kada je ta famozna tema obrađena, izlizana, potrošena? Nije nikad? Ili će (napokon) gđa Kuzmanović i g Stanković pozvati i nekog hrvatskoga branitelja koji će jasno medijski oslikati što njemu znači kad na grobljima iskrsnu četnički hvalospjevi nekom srbijanskom poginulom koljaču. Oslikati što nama znači kad HRT prikazuje krivotvorine a sufinancirane filmove koji opako glagoljaju o zločinima (plural!) Hrvatske vojske.

Kad će dakle, mjera novinarstva ili sada “novinarstva” biti jednaka? Kada ćete nas prestati dojiti vašim lažima i SuživotSuživot uključuje prvo vas, da se pospete pepelom i priznate da ste bili blagonakloni (malo je reći) spram okupacije Hrvatske, okupacije i vaše domovine. Nakon toga možemo o novinarstvu tj. o nategnutom novinarstvu JKuzmanovićeve ili ostalih umreženih trabanata i trbuhozoraca trajne srbske nacionalne provokacije kao provjerenog im oružja.prkositi nam svojim nacionalnim okupljanjima? U radijskome eteru (‘kobajagi’ fićer!) u televizijskome eteru, u filmskom eteru, u radijskim ‘kobajagi’ aktualnim intervjuima? Do kada ćete raditi na provociranju i ishoditi, proizvoditi tako razloge i falša opravdanja, svome političkome postojanju?

Ako nećete i ne želite prestati s tim i takvim prozirnim krivotvorinama (“aktualijama”) i manipulacijama, nemojte se čuditi odgovoru. Uvijek ćete ga dobiti. A on će, budite uvjereni, nadilaziti vaša očekivanja. Jednako kao što ste potcijenili hrvatsku vatrenu moć (pa onda sramno ostavili svoj narod da ga pregaze vaši tenkovi, vaše zaštitnice, vaše tzv. JNA).

Suživot uključuje prvo vas, da se pospete pepelom i priznate da ste bili blagonakloni (malo je reći) spram okupacije Hrvatske, okupacije i vaše domovine. Nakon toga možemo o novinarstvu tj. o nategnutom novinarstvu JKuzmanovićeve ili ostalih umreženih trabanata i trbuhozoraca trajne srbske nacionalne provokacije kao provjerenog im oružja.

Možemo li mi uopće, u svojoj napaćenoj ali oslobođenoj domovini, označavati i označiti i sve druge sijače recentnih netrpeljivosti? Dokle ćemo dakle slušati i gledati taj paračetnički medijski igrokaz?

Da li oni nama sve to možda rade i na svojoj nacionalnoj osnovi? Ma nije valjda. Onoj osnovi s koje slave prelazak Drine i Vuke? Moj lobi traži pravo na intervju istoga trajanja na istome mjestu. “Događaja”, “događanja”, “skandala” i uvrjeda koliko hoćete. Trpimo godinama i imamo ih od vas preko glave. Sami vi, drugovi HRT-ovi obojeni a politički novinari, izaberite temu.

Javor Novak

Pet, 13-12-2019, 13:15:15

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.