Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

Performer Frljić: Kazalište kao samopomoć

Kao što je Fekal Tribune u 90-ima bio žestoko frustriran nastankom hrvatske države, pobjedama Hrvatske vojske, posebno VRO Oluja i posebice hrvatskim predsjednikom pa je vrijeđao na najprimitivnije načine, tako i neduhovitost Pupovčevih Novosti ne radi ništa drugo već utjelovljuje, ponavlja i učvršćuje mržnju. Iz istoga mozga i ne može drugačije. Problem je samo u tome što hrvatski porezni obveznici obilato plaćaju to sporo, vrlo skupo i tek djelomično izlječenje.

Pupovac sabor

Žestoku frustraciju godinama smo mogli pratiti i na listinama Miljenka Jergovića, kojemu je život iz okupiranog Sarajeva spasio hrvatski junak, general Slobodan Praljak, ali se Jergoviću nije omakao ni jedan tekst zahvalnosti. Čak ni minimalno, post mortem. Teške su to frustracije i jalovi pokušaji da se izbriše vlastito pamćenje. Sve su to zatočenici vlastite nesvijesti. I vječito bijesni. Na one druge. Ovi su dečki - deca s posebnim potrebama.

miljac jergovic

I Frljić izgara u vlastitoj mržnji. Duboke su to frustracije i potpuna nesposobnost da se igdje drugdje gradi karijera, život, egzistencija. Pravi umjetnici izričito biraju gdje će raditi i stvarati i odlučuju se za locus gdje im je najdraže i najbolje. No, gdje će Frljić, u Beograd? Pa tamo bi ga ubili na cesti da njihovu zastavu izvuče iz (svoje) vagine. Pupovčeve redakcijske junake i simpatizere u Beogradu i Srbiji zovu podcjenjivački: Prečani. I ako nisu sluđeni i pobunjeni u Hrvatskoj – oni ih u Srbiji ne trebaju. U tom zecu leži grm. Zakinuti za zavičaj. Otuda polutanima njihova silna životna i upravo životinjska frustracija.

frlji gace

O kakvom se rastrojstvu radi u Olivera Frljića najbolje pokazuju njegove patološke predstave. Igrokazi njegovih nakaza. Izgleda da on ne može baš nigdje drugdje raditi nego u hrvatskoj. Tu vjerojatno leži i njegova golema jama podsvijesti - žestoka frustracija: mrzi Hrvate i Hrvatsku, mrzi većinski narod ali mora živjeti baš među nama. I dođe mu to kao najveća kazna. Sam se stavio u vlastitu ćeliju.

frljic resetke

Nema mu Jugoslavije i njegova je bol i svakodnevna i krvava. Mrzi Hrvatsku jer ne može Srbiju. Imali bi svi oni i dom i domovinu, da je pobijedila velika Srbija, ali im je razbijena. Da im je barem ostala sinonimna Jugoslavija i tada bi imali gdje čučati. I ta bi im Srboslavija dobro došla. A ovako? Kako će se pomiriti da su bježali kao zečevi??Ne žele se ni sjetiti da ih je njihov rođeni vožd nazvao zečevima pa im je onda za sve kriva pobjednička Hrvatska vojska. I sad se koprcaju u Hrvatskoj, ne mogu disati u njoj a ne mogu je nitinapustiti. Zato Frljić mrzilački, fatamorganski opsesivno vidi samo kotac, brlog, krmače jer nema gdje drugdje bitisati... unutar je svoga toraita njegova frustracija domesticus pucaga na entu potenciju.

A koliko je banalna i plošna Frljićeva inspiracija najjasnije ćemo vidjeti ako (ne daj Bože) uđemo u neku trulu krčmetinu. Istina, u Zagrebu ih ima vrlo malo, ali tu su narodnjački klubovi. Urbano ili ruralno dno u tim je humanim štalama puna primitivna asocijacija i inspiracija Oliveru Frljiću. Upravo na tim se mjestima pljuje krajstola i tanjuraa loče iz rukava. Psuje se i svađa, dere i povraća. Upravo u toj zaglušujućoj balkanskoj krčmi rade noževi i pištolji. Miješa se znoj s krvavom sluzi. Amazona. Čučavci glume toaletni prostor a guzice su na pozornici.

guzonje

U tom ljepljivom carstvu podzemlja i kriminala Frljić je kao doma. To je njegov prirodni revir i sav svijet dosanjanih prizemnih halucinacija.Tu se osjeća srastao s dimom i blatom, sa svim svojim nakazama, prikazama i sumišljenicima.To je carstvo njegove umjetničke slobode. Tu crpi ideje za sve svoje vizijske falsifikate i mazohističke imitacije.On bulazni, on misli da se iživljava nad drugima.

hha

No, dovoljno mu je u lice reći pobjednička Hrvatska vojska i on će odmah, kao zec,strugnuti pod stol, grickati nikotinskim sjekutićima hitro i sanjati gnojnu osvetu. Kukavički i za sutra. Sva su njegova kazališna priviđenja puka osveta i sva osveta njemu posvudašnjim ustašama, pa me uopće ne čudi da ga već toliko godina drži gastritični rahitis. To mu je i kreativni rahitis, jer da ne posjećuje krčme, Frljiću ne bi na pamet pala nijedna od njegovih mračnih i svinjarskih ideja. Tako tu periferijsku pretprobavljenu kašu ponovo vraća u svoja mračna usta a zatim gargujski istovaruje na scenu. Samo u tom svom nabubrjelo kiselom ambijentu, kao u buragu ili u balegi i kalu, on se osjeća toplo. Onda uđe u grad i prenese svinjsku zarazu: imitira krčmu pod reflektorima grada i na čistome asfaltu. Ma pokušava on nešto osmisliti, dodati ili nadograditi, uzima Pirandella ali mu ne ide. Treba mu neki plašt zasve ono što je već zapamtio i usvojio iz rusvaja periferijske krčme. Iz kreveljenja pijanih, drogiranih i maloumnih. Treba mu neko veliko ime kaokrinka i mamac za brojnu snobovsku publiku.

Ne uzima Frljić logično mu pripadajućeg i bliskog peščeničkog Malnara već slučajno Pirandella... za kojeg pišu kako iznosi ideje o iluzornosti realnog života i realnosti subjektivnih iluzija. Jer to je upravo besprizorni Frljić, koji realni život živi u svojoj gadnoj iluziji i te svoje snomorne i opake subjektivne iluzije - doživljava kao realnost. Pobjesni čim se otrijezni i dođe mu da si iskopa oči. Ne uzima Frljić slučajno velikog Pirandella. Za svoj društveni kriminal on trebapovršni uzor i odskočnu dasku. Uzor, rodom sa Sicilije... poput Pirandella, čije djelo, ni krivo ni dužno, baca na daske i zločinački masakrira. I Pirandello je ustaša.

frljica

Koliko mu je frustrativno i teško u Hrvatskoj vidimo po tome što su njegove opsesije vagina i zastava, gaće i svinje, ubojstva i vrijeđanja. Zaista je to dubok psihički rastroj. Ne bih mu volio biti u glavi noću, kada sanja. Da nije performer, Frljić bi vjerojatno bio težak kriminalac. Ovako je fikcijski kriminalac, zarobljen u svome oboljelom duhu i kržljavu tijelu. Kazalište mu dođe kao samopomoć. Sve što u svom raspamećenu prividu stvarnosti vidi i opsesivno želi - natakne na pozornicu. I bi mu, tako načetome, privremeno lakše. Silom prilika, moramo mu praštati: dečko se (još) liječi.

Javor Novak

Pon, 9-12-2019, 09:53:26

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.