Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Što znamo, a što ne znamo o Andreju Plenkoviću

Sva su moja skeptična očekivanja ispunjena, sada, kad najveće izglede ima g. Andrej Plenković za predsjednika HDZ-a. To rađa ponosom i diže temperaturu. Odlično je to i više od toga, kada ga biraju nenarodni mediji sa slabo skrivanim oduševljenjem. Iako čujem i zlobne glasove oko sebe kako su to sve plaćeni oglasi po novinskim plahtama i internetskim zrncima koja tvore montiranu sliku. U to ne vjerujem, kao što ne vjerujem i u sinkronitet predsjednika HDZ-a i medija. Od početaka pa sve do danas. Divno je zato to suglasje nenarodnih medija što me ostavlja u uvjeri da je na sceni veliko sapunanje. G. Plenković to naravno odlično zna, koliko je mnogo masti nekada bilo potrebno, da bi čak i omanji tanker bez loma, vatre i dima s navoza, kliznuo u dublje more. Da o većim nositeljima ambalaže ili kontejnerske stvarnosti i ne govorimo.

Posebno sedativno djeluje ovaj dobro podmazan medijski ispraćaj na otvoreno more kada znamo koliko je kratko vremena ostavljeno izbornoj kampanji, osposobljavanju časnika i kapetana te onim završnim radovima na trupu, štivi, a i na palubi HDZ-ova broda koji će se, ako pobijedi na izborima, naći na pučini svjetskoga mora. Zato mi ovo inteligentno, sinkrono ugođeno hvaljenje jednog jedinoga kandidata, djeluje napokon pro-hrvatsko. Iako neki misle pro-korejsko. Napokon, svi su mediji složni. I sada brzo možemo ravno u izborni poraz, jer to je ono što nam sapunaju.

Kao osobu stariju od stupajućih političara jako me veseli sama stranačka, ali i društvena demokracija, u svojem kamenom dobu, koja doduše daje glas svakome biraču, daje mu pravo da glasuje, daje mu pravo da kao nekad Plenkovic EU parlamentza Tita prekriži cijeli listić i bude siguran da tako isti ne može biti zloporabljen, ali mu hrabro ne daje pravo izbora. Sporedno, ali istinito. Bira se dakle u stranci, ali nema ni tri kandidata. Jedva jedan. I drug Tito je bio jedan, isto smo išli na izbore i birali, ili ne? Pa zar je tako neostvarivo bilo pronaći, pored zvijezde, barem još jednu kandidatkinju i jednog kandidata? Ne bi li se oni zapravo s obzirom na brojnost članstva i povijesni značaj stranke trebali natjecati u rješenjima hrvatskih dubokih problema javno, u VrhHDZ misli za nas i pobijedit će na izborima s kandidatom kojeg mi ne poznamo. Oni nam to malo doduše i nabijaju na nos, što smo neznalice, nestranački ljudi i neinformirani. To nam i pisani mediji zamjeraju, oni su nenarodni, ali htjeli bi da ih čitamo. Tako je ovo zapravo HDZ-ov elitizam, samo oni znaju i to ne članstvo, fućkaš 220.000 ljudi - nego predsjedništvo. Vrh vrhova.dvobojima, trobojima na javnim, komercijalnim, malim i velikim televizijama, radijima, internetskim clip-ovima? Zato to mene toliko i oduševljava: zvijezda stranke ima vrlo dugu biografiju po gradovima, zemljama i institucijama zapadne Europe, ali biva izabran dekretom. To je znanje na djelu - šah mat. Mi smo brzi. Utoliko bolje... da se već uče na nama.

Što je tomu tako i da je normalno, govori nam samo dvadeset i pet godina ili četvrt stoljeća demokracije pa su tako do nas došli iz velikog pravednoga svijeta samo obrazovani pojedinci, a norme i zakonitosti će u drugoj polovici - krajem demokratskog stoljeća. U Hrvata. Ako nas dotle bude. Mislim dok doplove tankeri s hrđavim kontejnerima tuđe, neinventivne demokracije. Imamo mi i političke ne samo tehničke inovatore.

Kako se nemam pravo miješati u unutarstranačke porkarije, oduševljen viđenim razmišljam izvanstranački: kad i ako g. Plenković pobijedi na izborima, formira Vladu, rasporedit će po Saboru tko kome sjedi u krilu, ovladati najvitalnijim državnim institucijama te... Onda sam se probudio. Jedino možda još ono: tu i tamo izvan svega i daleko od očiju uhljebi kojih 50.000 zaslužnih, a radno, oduvijek nesposobnih. I bi dobro.

Kažem gledam dalje pa mislim o funkcioniranju države koju vodi čovjek o kojemu malo znamo. No i tu me vodi optimizam jer da znamo više sigurno bi zanovijetali. Ne bismo se mogli odlučiti, kako nismo znali ni između Josipovića i Grabar-Kitarović. Zato, da nam se ne ponovi neodlučnost, malodušje i grižnja savjesti, HDZ misli za nas i pobijedit će na izborima s kandidatom kojeg mi ne poznamo. Oni nam to malo doduše i nabijaju na nos, što smo neznalice, nestranački ljudi i neinformirani. To nam i pisani mediji zamjeraju, oni su nenarodni, ali htjeli bi da ih čitamo. Tako je ovo zapravo HDZ-ov elitizam, samo oni znaju i to ne članstvo, fućkaš 220.000 ljudi - nego predsjedništvo. Vrh vrhova. I kad oni jednoglasno zaključe kako se nema smisla kandidirati jer ili nemaju razliku s Plenkovićem, ili se boje poraza (kao da svaka rasprava i natjecanje nije korisna pri državi izbušenoj sa svih strana) ili kažu kako se nema smisla iscrpljivati - zahvalan sam im. Još sam naime iscrpljen od glasovanja u sedamdesetima i osamdesetima, izmožden štoviše. A nije bilo ovako vruće kao ovoga ljeta. Onda i nije bilo ljeta. Zato ja ni ne želim da se moji omiljeni Hadezeovci izlažu toplotnom udaru skriveni od sunca iza klima uređaja na maksimumu. Konačno, treba odraditi i godišnji odmor. Šteta, nije više tri sada je samo dva mjeseca. Srećom pa imaju i zimski odmor kad se najradije vozim praznim Zagrebom. Čim odu skijaši. Dakle i to sve lijepo - sve fino. Može.

Tragika u „komediji od života“

Kako nisam od onih, koji vjeruju da će se sve to samo riješiti i bit će dobro, devastirana stranka i Domoljubna koalicija, brinu me i bez nenarodnih medija i tobože iznenađujućeg manevra kojime nas žele dekapitirati zvjerski, kao ISIL savezničke pilote. Godinama sramoćena stranka, proizvedeno dno da stvarno političko dno ne primijetimo, kriva je i sama sebi po bezličnom vodstvu sanaderštine i kosorovštine te po ovom najnovijem. Dokle idu te kontuzije malo tko je bolje dokazao od gđe Kosor u čiju se taštinu politika usudila taknuti, pa nam sada bivša neizabrana premijerka nudi zajedljive optužbe iz visina koje su joj bile nedostupne i nepoznate dok je vladala. I to me veseli, kad čovjek progleda nakon vlasti, a ne za vrijeme.

Ima tu i tragike „u komediji od života“ kad čovjek pogleda nasljednike velikog državnog djela kako su politički, već drugo desetljeće nepismeni. Domoljubno neborbeni, a vladari zemlje, zraka, vode, neba i vatre. Slijepi i gluhi sa savjetnicima, u četama prebogati, prebrojni, a ne znaju primijeniti znanja i iskustva '90-ih. Kolike su to lezije ili englezije. Da pukneš od smijeha ko' nos nad poznatim plinom dušikova oksida.

Da tragično nepoznavanje, prvotno Josipovića i Milanovića, zatim Mostovaca,, ali i premijera Oreškovića, ne bi postalo popratna pojava svih izbora u Hrvatskoj, bilo bi dobro ipak nešto znati o g. Plenkoviću osim kvocijenta inteligencije ili stupnja školovane elokvencije. Ako malo uronimo u njegovu autobiografiju više će nas detalja osvojiti bez ikakve zadrške. Budite osvojeni i vi na: http://www.andrejplenkovic.hr/page.php?id=1

Ovaj iznimno opširno opisan europski put, kojim se autobiografski predstavlja g. Plenković, jest tekst duži od 13 kartica. Kad sve pročitate na gornjoj poveznici, čini vam se nemoguće da Plenković već nije postao predsjednikom Belgije ili barem Europske unije. Netko je to tko sigurno ne čeka..., a i ne želi pristati biti predsjednikom Jugosfere.

Iako je prvi dojam da je sve rečeno, zapravo je rečeno EUIako je prvi dojam da je sve rečeno, zapravo je rečeno malo. Nemoguće je naravno datirati svaki od poslova koje je obavljao točno po mjesecima i sažeti s kakvim rezultatom. Ne bi čovjek rekao, ali ima i vremenskih preklapanja. Možemo reći da je tu bilo puno odrađivanja, a puno premalo borbe. Hrvatskoj međutim sada u liku izbornog pobjednika (pa makar i stranački instaliranog) treba borac protiv upravo te i takve europske birokracije, protiv poznatih imperijalizama u Europi i onog sada već izvan nje.malo. Nemoguće je naravno datirati svaki od poslova koje je obavljao točno po mjesecima i sažeti s kakvim rezultatom. Ne bi čovjek rekao, ali ima i vremenskih preklapanja. Možemo reći da je tu bilo puno odrađivanja, a puno premalo borbe. Hrvatskoj međutim sada u liku izbornog pobjednika (pa makar i stranački instaliranog) treba borac protiv upravo te i takve europske birokracije, protiv poznatih imperijalizama u Europi i onog sada već izvan nje. Ima tu puno lipih stvari.

Andrej Plenković rođen je 1970-te u Zagrebu u obitelji iz Dalmacije od oca Maria Plenkovića, sveučilišnog profesora i majke Vjekoslave Raos-Plenković, internista kardiologa: „Tečno govorim engleski, francuski i talijanski, a služim se njemačkim. Pravni fakultet upisao sam 1988, a diplomirao 1993. na temu 'Institucije Europske zajednice i proces donošenja odluka' na Katedri međunarodnog javnog prava kod profesorice Nine Vajić, sutkinje Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Početkom devedesetih (sa 30 godina – op. J.N.) počele su me zanimati europske teme, te sam aktivno sudjelovao u Europskoj udruzi studenata prava (ELSA). Bio sam predsjednik ELSA-e Zagreb 1991., prvi predsjednik ELSA-e Hrvatske 1992., a 1993. predsjednik Međunarodnog odbora ELSA-e sa sjedištem u Bruxellesu.“ Studentsku praksu obavio sam 1992. u odvjetničkoj tvrtki Stephenson Harwood u Londonu.“ No, nigdje Domovinskog rata.

Zadržimo se malo na toj organizaciji, toliko dobro zakamufliranoj da sumnja raste već pri ovim prvim podatcima: http://elsa-zagreb.hr/.

ELSA je The European Law Students' Association. „ELSA Zagreb organizira prvu školu retorike za studente Pravnog fakulteta u Zagrebu. Škola se sastoji od 4 dana radionica tijekom kojih će studenti imati prilike upoznati Elsase sa osnovnim bontonom retorike i iskušati svoje sposobnosti putem debatiranja na 4 različite teme.“ Zatim slijedi niz uobičajenih ljepljivih fraza: „ELSA - The largest independent law students' Association; Train your legal skills; Join our association; Work with the best; Become one of them; Moot court competitions (simulacija sudskog natjecanja); Discover other Flagship projects (otkrij druge glavne projekte)...

Na prvi je to pogled skupina mladih pravnika, koji upravljaju vrlo velikom organizacijom što se raskriljuje nad brojnim međunarodnim područjima ljudskih prava i prava općenito. Malo teže je doći do onoga tko je tu ideju stvorio i pustio iz boce, a pogotovo tko to sve kontrolira i plaća. Troškovi seminara, vježbanja prava, putovanja, tima za lektoriranje, grafičkog tima, informacijsko tehnološkog tima i još brojnih drugih, sigurno su mali. Jedanaest navedenih tvrtki, udruženja, škola i drugih vrsta partnera tek su početak istraživanja na temu što to ELSA udruženje zapravo jest... a koje se hvali s dva pojma: najveće i neovisno. Ne može istinitije.

Diplomatska karijera

Da bismo imali dublji uvid u autobiografiju Andreja Plenkovića ovako bi svaki od navedenih podataka trebalo pročešljati i time ga ozbiljnije evaluirati. Inače, prozirnim metodama, ostajemo zatrpani.

A. Plenković dalje kaže da se u diplomatskoj karijeri, a zapravo u usavršavanju zadržao u gradovima u kojima svoj boravak smatra najvažnijim: Bruxelles, Prag, Firenza, Maastricht, London, Bruges, Pariz, Atena te Boston i Cambridge. Nema Njemačke, Austrije, Madžarske, Švicarske...

„U Ministarstvu vanjskih poslova zaposlio sam se 1994. kao stručni suradnik u Odjelu za europske integracije. Bavio sam se odnosima Hrvatske s Vijećem Europe i Europskom unijom, uključujući pregovore o Sporazumu o EUA. Plenković dalje kaže da se u diplomatskoj karijeri, a zapravo u usavršavanju zadržao u gradovima u kojima svoj boravak smatra najvažnijim: Bruxelles, Prag, Firenza, Maastricht, London, Bruges, Pariz, Atena te Boston i Cambridge. Nema Njemačke, Austrije, Madžarske, Švicarske...suradnji između Hrvatske i EU.“ Znam koliko to danas može biti plus kad znamo da je sramni referendum o ulasku u EU bio teledirigiran i prekratak te uz prijetnje, a EU se samo tri godine po našem ulasku, na očigled sviju, letalno raspada. Šteta što se nismo prije ukrcali na Titanik. „Iduće godine postao sam voditelj Ureda tadašnjeg zamjenika ministra Ivana Šimonovića, što mi je omogućilo da steknem širi uvid u funkcioniranje Ministarstva i ukupne vanjskopolitičke aktivnosti Hrvatske.“ Ovaj odlomak čini cjelinu s narednima: „U Parizu od 2005. do 2010. bio sam zamjenik veleposlanika u Francuskoj te sam surađivao s veleposlanicima Božidarom Gagrom i Mirkom Galićem. Bio sam zadužen za politička i organizacijska pitanja.“

I još: „Po povratku u Zagreb na poziv ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića obavljao sam od travnja 2010. do prosinca 2011. dužnost državnog tajnika za europske integracije u Vladi Jadranke Kosor. U tom razdoblju dao sam politički i stručni doprinos dovršenju hrvatskih pregovora s Europskom unijom. Upravljao sam radom Ministarstva na političkim i gospodarskim odnosima s članicama Unije, na usklađivanju hrvatskog zakonodavstva s europskom pravnom stečevinom, na provedbi Komunikacijske strategije za članstvo Hrvatske u Uniji i informativne kampanje za referendum te na prevođenju pravne stečevine.“

Velika količina poslova okosnica je ove autobiografije, puna je i usklađivanja s Unijom. Kad to čovjek čita stječe dojam da su ti poslovi krucijalni, temeljni, nezaobilazni... ma kako smo uopće disali bez njih? Jer, sada kad imamo sređeno pravosuđe, zdravstvo i obrazovanje - korupcija je dotučena. A proteklo je tek pet godina otkako se ništa nije dogodilo... U biografiji nema Domovinskog rata...

Što nije poznato?

U doslovce moru konferencija, susreta, govora i predavanja znamo li koja su stajališta g. Plenkovića po pitanju primjerice Haškog odbacivanja hrvatske tužbe za genocid i priznavanja srbijanskoj protutužbi da je za Oluje i poslije nje bilo brojnih imovinskih zločina na štetu Srba, a s hrvatske strane? Što gospodin misli o puštanju Šešelja koji se slobodan iz Srbije i dalje ruga Haagu, sudu i žrtvama i Srebreničkim žrtvama... ostavljenim iza sebe? Što misli o vojvodi Tomislavu Nikoliću i drugim vojvodama koji defiliraju kroz srpsku politiku nakon Miloševića? Misli li da takva Srbija predstavlja doprinos Europskoj uniji? Treba li Hrvatska biti katalizator takova doprinosa? Što misli o graničnim pitanjima, adama i Dunavu, o traženju žrtava? Koliko poznaje Domovinski rat? Jesu li postojali srbijanski logori? Je li Srbija agresor ili je čuvala Jugoslaviju do travnja 1992.? Koliko za njega vrijedi osamostaljenje Slovenije i Hrvatske gotovo godinu dana prije? Međunarodno proglašeno na jesen 1991. s općim međunarodnim priznanjem u siječnju 1992.? Do kojeg su nadnevka srbizirana JNA i srpske paravojne jedinice i krvavi orlovi i kriminalne beretke činili zločine? Ili možda uopće nisu? Je li do tog krajnjeg datuma jugoslavenska savezna republika Srbija s autonomnim pokrajinama počinila na stotine zločina i jesu li oni procesuirani? Što misli primjera radi o ZERP-u? O stoljetnoj pljački ribljeg fonda hrvatskoga dijela Jadrana? Je li mu važnija suradnja sa Slovenijom ili Srbijom? Ili sva ta pitanja treba ostaviti nekome drugome, u budućnosti, da se nagomilaju, inficiraju i dobrano zagnoje? Da ih se tada mačem i krvlju, kao čir kojeg se prešućuje, ponovno reže i ispire. Mi se još ni danas ne smijemo baviti ničim od ovoga nego jedino bogom trgovine, gospodarstva, novca i frazerskom budućnošću „dvaju susjednih naroda“. Pa to smo bili i u ratu. Treba li rat našoj djeci?

To su naravno, samo neka od vrućih pitanja koja izravno utječu na hrvatsku sadašnjost i budućnost, bez obzira na održana stručna predavanja g. Plenković se treba obratiti javnosti i odrediti se prema političkom (ne)stanju i gospodarskom i demografskom ponoru. Sada. Birači, kad on do njih dođe, rijetko kada će pretraživati ovu epsku autobiografiju jednog po svemu svjetskog čovjeka, obrazovanog i formiranog (koliko u Hrvatskoj, a koliko vani to ne znamo). Glasačko tijelo znatnim dijelom je i starije dobi, ne služi se naime internetom.

Formativno razdoblje zatim, je individualan pojam, i po DRFormativno razdoblje zatim, je individualan pojam, i po vremenu kada ga neka osoba stječe i po mjestu stjecanja. Nisam još rekao, ali Domovinskog rata nema u biografiji. Što znamo o svemu tome? Karijera iznad svega. Ok, ali s kakvim prohrvatskim stajalištima? S kakvom spremnošću na borbu protiv niske razine diplomacije? S kolikom otpornosti na uobičajene pritiske velikih?vremenu kada ga neka osoba stječe i po mjestu stjecanja. Nisam još rekao, ali Domovinskog rata nema u biografiji. Što znamo o svemu tome? Karijera iznad svega. Ok, ali s kakvim prohrvatskim stajalištima? S kakvom spremnošću na borbu protiv niske razine diplomacije? S kolikom otpornosti na uobičajene pritiske velikih?

Kao osoba koja je izgleda više živjela u inozemstvu nego u Hrvatskoj g. Plenković treba se daleko temeljitije predstaviti. Mi o njemu, biografijama unatoč, ne znamo mnogo, tj. znamom, ali nedovoljno. Mi nemamo kulturu javnog i u živo rešetanja više kandidata političara, mi smo još pri glorificiranju na neviđeno. Još smo nemoćnici pri demokraciji i budimo se tek pod sam kraj mandata.

G. Plenković zatim navodi kako je sudjelovao u brojnim javnim debatama, televizijskim i radijskim emisijama. To nije isto, to pripada prošlosti, sada s pozicije izglednog izabranog predsjednika HDZ-a stvari stoje bitno drugačije. Pogotovo kada znamo da je izborna kampanja počela i kada glasači moraju znati kako po brojnim pitanjima diše kandidat HDZ-a da bude pobjednik izbora.

„Godine 2011. pristupio sam Hrvatskoj demokratskoj zajednici, čija temeljna načela i vrijednosti dijelim te čiji program i statut podržavam. Nakon sedamnaest godina profesionalnog rada posvećenog hrvatskim interesima u diplomaciji, međunarodnim odnosima i europskim poslovima odlučio sam započeti novu fazu društveno odgovornog angažmana na političkoj sceni.“ Nije li se bez karijernih političkih ambicija moglo biti članom HDZ-a i prije 41 godine starosti?

„Svoje političko opredjeljenje pokazao sam još 2000., kada sam vodio izborni stožer predsjedničkog kandidata HDZ-a Mate Granića.“ Političko opredjeljenje je pokazao s 30 godina starosti kada je kao nestranački čovjek vodio izborni stožer predsjedničkog kandidata HDZ-a?

„Bio sam zamjenik člana Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini Mediterana te član skupina prijateljstava s Bosnom i Hercegovinom, Italijom, Francuskom, Maltom i Marokom.“ Više na jug i istok manje prema zapadnoj i srednjoj Europi.

„Moje dosadašnje političko, diplomatsko i europsko iskustvo pružilo mi je temeljit uvid u europske politike, a radeći Plenki i Zokina tim poljima stvorio sam razgranatu mrežu kolega i prijatelja u europskim institucijama.“ Lijepo zvuči. Samo oni su mreža nad mrežama a vi ste u Hrvatskoj šumi sami.

„Kao član Izaslanstava za odnose s jugoistočnom Europom sudjelovao sam na susretima s Albanijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom, kao i u radu Izaslanstva za odnose s Indijom.“ Šteta da nismo imali svog čovjeka i u Pakistanu, to je isto velika zemlja kao i Crna Gora. No, nismo stigli jer, kako se čini, europska mreža neusporedivo brže radi pa je g. Plenkovića okrenula Jugosferi.

Ovaj uvid u autobiografski opus zvijezde svih hrvatskih medija, obujmio me zadovoljstvom još i više, sada kad se mogu vratiti na neke od perfektnih raskrsnica velike karijere, najvišeg znanja, višestranih i višestrukih usavršavanja, a bez temeljnih nacionalnih sidara. Nadam se da će medijske „hartije“ i sutra biti prošarane nepresušnim hvalospjevima, naročito sa fotografijama koje sto riječi vrijede. Zato se i Bandić bio fotografirao s gospodskim Kastorom, pardon, kućnim ljubimcem. Jer mi smo to zaslužili.

Javor Novak

Sri, 28-10-2020, 17:57:22

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.