Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Indiferentni i letargični mediji

Trivijalije

Ništa se novo u Hrvatskoj nije dogodilo. Lokalne radio postaje uredno cvrkuću stare pjesme: pjevači zavijaju o ljubavi, žale ili kukaju za onom radioizgubljenom, pjevaju svojoj bivšoj kao o ljubavi cijelog svog života, a pjevačice, već po običaju, „biglišu" ovako: „Zamijenit ću te gorim... Namjerno/Zamijenit ću te gorim... Ležerno... Ležerno."

U famozno istrošenoj pjesmi „Ulica jorgovana" već se tri desetljeća pitam što znači stih: „Pčela sanja bijeli vijenac/Dubok kao gorski zdenac"?? Onda još zakmeči i Zdenka Kovačiček, kao vrlo loša kopija Diane Ross. Hrvatskim medijima prevladavaju trivijalije. A onda me presiječe šokantna vijest, zapravo više ona prva pjesma na hrvatskom, puštena odmah nakon teške vijesti. Glazbeni se urednik lokalne postaje iskazao, nema što, refren odmah s početka pjesme poručuje nam ovako: „Svatko plaća svoje greške"

Horor da, ali haaški

To smo mi. Sada kada granate ne padaju toliko nam znači drakonska kazna od stravičnih 111 godina šestorici sestPresudaTužitelj je toliko likovao da je mimo običaja suda, a odmah po izricanju tih prvostupanjskih svinjarija, brže-bolje izašao pred sud, pred novinare i iskazao svu svoju punu sreću i opširno zadovoljstvo presudama. Naravno, jer ponovio se isti slučaj prvostupanjskih presuda generalima Markaču i Gotovini, kada je sudačka presuda jednostavno prepisala optužnicu te istoj prilijepila mamutske kazne.hrvatskih generala. Tužitelj je toliko likovao da je mimo običaja suda, a odmah po izricanju tih prvostupanjskih svinjarija, brže-bolje izašao pred sud, pred novinare i iskazao svu svoju punu sreću i opširno zadovoljstvo presudama.

Naravno, jer ponovio se isti slučaj prvostupanjskih presuda generalima Markaču i Gotovini, kada je sudačka presuda jednostavno prepisala optužnicu te istoj prilijepila mamutske kazne. Presuda je takva da joj zamjera čak i jedan Zoran Milanović!

Sada to izgleda ovako: 25 godina zatvora visokom dužnosniku BiH Jadranku Prliću (Đakovo, 1959.); 20 godina zatvora generalu Hrvatske vojske i generalu Hrvatskog vijeća obrane, legendarnom zapovjedniku Sunje Slobodanu Praljku (Čapljina, 1945.); 20 godina zatvora zapovjedniku Stožera obrane HVO-a Bruni Stojiću (Hamzići, 1955.); 20 godina zatvora general-pukovniku, načelniku Stožera HVO-a Milivoju Petkoviću (Šibenik, 1949.); 16 godina zatvora ministru MUP-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne Valentinu Čoriću (Čitluk, 1956.); i krvavih 10 godina zatvora visokom dužnosniku HVO-a Berislavu Pušiću (Mostar, 1952.).

„Svatko plaća svoje grješke", je li? U optužnici su još navedeni, kao pripadnici udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja Herceg Bosne - svi redom: Boban, general Bobetko, ministar Šušak, dr Franjo Tuđman! Svi.

Pranje mozga je na akciji

Prve reakcije nisu bile samo glazbeno budalaste, bilo je i hrabrih političkih analitičara, koji su trabunjali kako je „dobro što je Bundestag upravo ratificirao hrvatski pristupni ribic press1-090113ugovor s EU jer poslije ove presude", nastavlja mudri analitičar sveopće prakse – „pitanje je što bi bilo."

Dok gori hrvatski dom, mediji nas obilno zasipaju sindikalnim trivijalijama. Vilim Ribić dere se na početku svih vijesti, svakoga sata, udarnih vijesti, već punih tjedan dana. To nam je sada najvažnije, četrnaest puta dnevno. Đelatskoj osudi šestorici Hrvata već sutradan nema mjesta u vijestima. Ali zato sindikalne vijesti, bez vijesti, ponavljaju kao papige, kao neku mantru, kao pranje mozga narodu: ministar M Mrsić je opunomoćeni... V. Ribić pregovara. Punih tjedan dana nema vijesti. Nema je. Nikakav dogovor nisu postigli, ali se sindikalisti deru, a Vlada tiho reži i ne odustaje. To je vijest?

Idu do dna

Može li nas išta nakon ovakve nepravde iz Haaga uopće može još šokirati i stresti? Može. Nova haaška presuda, stansimdonesena valjda namjerno već sutradan, kojom se oslobađaju dva Srbina: Stanišić i Simatović, članovi Službe državne bezbednosti i prva dva Miloševićeva poslušnika te poznata kreatora ratova u bivšoj Jugoslaviji, kako ih svi nazivaju... oslobađaju se svake krivnje i puštaju iz zatvora. Istoga dana već su i u Beogradu. Nije im dokazana namjera! A obuka koljača dragovoljaca i arkanovaca je valjda bila tek dokazana namjera uzgajanja cvijeća... Reakcija vlasti u Hrvatskoj smjerno je izostala. Pa nisu oni valjda dužni biti upoznati s agrokulturama.

Mediji su zatim prenijeli novonastalu dodatno mučnu „pravnu" situaciju: to je posljednja optužnica, kojom je Srbija bila optužena za agresiju na drugu državu, na BiH! I sada je oslobođena. Zgražaju se mnogi jer time ispada kako je Zagreb ratovao u BiH, štoviše, ne samo ratovao nego najviši državni vrh bio je udružen u zločinački poduhvat za koji smo mislili da je jednom zauvijek srušen na mukotrpnom suđenju generalima Markaču i Gotovini. Tako je (i na taj način) Zagreb ratovao u BiH, a Beograd nije! Svatko plaća svoje grješke??

Prof dr. Sc. Josip Jurčević, kratko je komentirao: „Presudom je Srbija amnestirana od agresije na Hrvatsku i BiH od 1991.-1995." I tome se malo što ima dodati osim jetkog nizanja podataka.

Zatočenici Haaškog Novog Mesta nisu vijest

Indiferentni hrvatski mediji to jedva da donose: a naši Hrvati robuju već sedam godina. Oni prenose V. Ribića i M. Mrsića kao da je riječ o boksu i nezaboravnom meču: UZPMediji su zatim prenijeli novonastalu dodatno mučnu „pravnu" situaciju: to je posljednja optužnica, kojom je Srbija bila optužena za agresiju na drugu državu, na BiH! I sada je oslobođena. Zgražaju se mnogi jer time ispada kako je Zagreb ratovao u BiH, štoviše, ne samo ratovao nego najviši državni vrh bio je udružen u zločinački poduhvat za koji smo mislili da je jednom zauvijek srušen na mukotrpnom suđenju generalima Markaču i Gotovini. Tako je (i na taj način) Zagreb ratovao u BiH, a Beograd nije!Muhammad Ali - Mike Tyson! Preostaje nam samo jetko konstatirati, što ta presuda Hrvatima stvarno znači? Po ovoj nepravomoćnoj presudi: Prlić će izaći u svojoj 72-oj haaggodini, Praljak u 81-oj, Stojić u 71-oj, Petković u 77-oj, Čović u 66-oj, i Pušić u svojoj 64 godini! Toliko stoji borba za slobodu hrvatskoga naroda. Takva je pravda „koja ide na dolare" kaže odvjetnik Ž. Olujić.

Takav je to sud, kojeg su raskrinkale i same Carla Del Ponte, a posebice Florence Hartmann. Obje su vrlo potanko u svojim knjigama opisale pritiske na sud i ucjenjivanja suda od strane velikih sila, a koje su naravno izuzetno sramne.

I po ovim drakonskim presudama vidi se koliko su bezočne, bez obzira što su prvostupanjske. Srbiji se sada pogoduje, takvoj Nikolićevoj i Dačićevoj, četništvo se tolerira, presizanje Virovitica, Karlovac, Karlobag također, Kosovo je Srbija također, Srbiji se već daje i termin početka pregovora... i trenutna ju hrvatska vlast spremno grli i ljubi kao i Tadićevu.

Sedamnaest strategijskih, ratnih knjiga generala Praljka ova vlast u ovoj zemlji proglašava šundom i naplaćuje mu krvavu porezninu, pa zašto onda Haaški sud ne bi udario po Hrvatima kad nam to vlast u Hrvatskoj čini već godinama? Dvostruki general i legenda Sunje kao Haaški optuženik i porezni je okrivljenik! Ima li toga igdje u svijetu? Ma dajte još jedan red Ribića i Mrsića...

Hrvatski martirij...

Nakon okrivljenog generala Blaškića i Norca, nakon krvavo zatočenog Kordića, ovo je ona razorna kap, hbkoja prelijeva čašu. S time će Haaški sud ovjenčati skori svršetak svoga sudovanja: abolicijom Srbije. Ma kakva tužba za genocid i ratnu odštetu! „Svatko se treba ispričati svakome", kazao je onaj kojeg su zvali čovjekoliki.

Mogli smo pretpostaviti, ne i znati, da će famozna međunarodna zajednica s Velikom Britanijom na čelu, nakon što su joj čudom izmakli pravedni generali Markač i Gotovina, u drugome procesu, u finalu, iskazati svoj puni bijes na cjelokupnu Hrvatsku, njezino međunarodno priznanje (jer nije bilo dosta krvi, trebalo je još hrvatskoga mesa za te molohe) za priznanje za koje su lajali da je preuranjeno, istresti svoj puni bijes na Herceg Bosnu (ali Republika Srpska, jasno, ostaje) bijes i mržnju na cijeli vojni i državni vrh dvaju hrvatskih država. Šestorici Hrvata zato se ima razrezati krvničke kazne.

Šokantno, strašno, drakonske kazne, ogromna nepravda, povijesna laž... sve su te riječi izgovorene prošlu srijedu dok smo se bili prisiljeni pokušati pomiriti s tom imperijalističkom i nametnutom laži, koja je već utamničila tolike hrabre hrvatske vitezove. Tko je taj koji će sada organizirati prosvjede? Tko će se, osim svijetlih pojedinaca poput akademika Pečarića usprotiviti takvome sudu?

... I nenarodno tkivo

Hrvatska je prepuna ljudi suženoga racija i logike, koji će svaku presudu ili svaku riječ moćnika, odmah prihvatiti i kao pravednu i kao istinitu jer dolazi odozgo. To su ti isti, sibila-petlevski-gosca-poetskom-druzenju-slika-364524brojni kotačići, a ne ljudi, na kojima je socijalizam bio moguć. To su ti, koji su uvijek krivnju tražili u narodu, nikada u vlastima. Hrvatska će isto tako iznenada, ali nijemo primiti i drugostupanjsku presudu. Sve od nje možemo očekivati samo ništa pravedno i dobro ne.

Kakvu presudu dati svim Hrvatima, kad je u njih moguća takva sloboda govora, navodna sloboda govora, kakvu rigaju Jergović, Sibila Petlevski, Butković ili čopor iz splitskoga geta, koji nije vrijedan niti imena? A upravo taj Miljenko Jergović nakon što ga je baš general Praljak izveo i spasio iz opkoljenog Sarajeva, iz užarenog Sarajeva, iz neprekidno bombardiranog grada, ne prestaje pljuvati po Hrvatskoj i Hrvatima među kojima sada već godinama živi!

Tako i Sibila Petlevski piše nekakve prostačke drame u kojima pokušava ismijati rodoljube u ratu, hrvatske vitezove i ratne vojne invalide logikom: sami su si krivi. To su bijedna ispiranja savjesti, za to oboje... i pola onoga geta. Kakvu presudu izreći Hrvatima koji, nakon rata, krvi, mrtvih i nestalih, to trpe među sobom? Što reći o predsjedniku Josipoviću i ministrici Pusić, koji se i ondje gore grle s Britanijom kao što se grle i dolje? Sa Srbijom.

Poruka izvan boce

Jedna zanimljiva autorica, ima tome koja godina, objavila je u Hrvatskoj matici iseljenika, kratak i jezgrovit rad o riječkoj još zanimljivijoj autorici, a koja piše o nama slabo PljuvačiKakvu presudu dati svim Hrvatima, kad je u njih moguća takva sloboda govora, navodna sloboda govora, kakvu rigaju Jergović, Sibila Petlevski, Butković ili čopor iz splitskoga geta, koji nije vrijedan niti imena? A upravo taj Miljenko Jergović nakon što ga je baš general Praljak izveo i spasio iz opkoljenog Sarajeva, iz užarenog Sarajeva, iz neprekidno bombardiranog grada, ne prestaje pljuvati po Hrvatskoj i Hrvatima među kojima sada već godinama živi!znanoj i nepravedno neznanoj Amelii Batistich (1915.-2004.) s Novoga Zelanda. U mislima na sjajno elaborirane tvrdnje generala Domazeta o tome tko vlada Hrvatskom i „regionom", zaprepastili su me sljedeći podaci s drugog kraja svijeta... koje su nam donijele spomenute tri pametne žene: etnička spisateljica Batistich tako piše o „ponekad okrutnim Englezima"... „Anglosaksonski doseljenici na N. Zelandu ne vole Hrvate jer smatraju da im je prioritet laka zarada, a ne trajni boravak u toj zemlji."

Nedavno preminula spisateljica na engleskom jeziku, rođena Novozelanđanka Batistich, navodi kako su se Hrvati od početka vrlo dobro slagali s Maorima, ali problemi Flag of New Zealand.svgnastaju nakon preseljenja u Auckland „u kojemu su vladala vrlo stroga pravila britanskog imperija." Spisateljica progovara „o uklapanju došljaka u život anglosaksonske sredine, te o odnosu između starosjedilaca i došljaka, osobito Hrvata, koje Anglosaksonci vrijeđaju i ponižavaju."

U svojim knjigama nadalje piše o tome kako su Grci, Bugari (pravoslavlje!) puno bolje prihvaćeni od Hrvata. Batistich-eva progovara u obranu svih etničkih manjina, tvrdeći kako „nijedan etnicitet ne zavređuje zapostavljanje ni obezvređivanje". Nekadašnje i stare predrasude Batistich-eva naziva zbiljom s ciljem „da se Dalmatince riješi epiteta neprijatelja Novozelanđana u Prvome svjetskom ratu." Članak završava potkrijepljenom i poznatom tvrdnjom kako su se „usprkos svim poteškoćama (Hrvati) vrlo uspješno uklopili."

Amelia Batistich tako je (možda i ne znajući) ispričala daleku, ali identičnu priču poznatu i u ovim našim krajevima, u domovini. Poznatu i iz Drugog svjetskog rata. Tada su se naime u oslobođenom Bariju engleski vojnici i časnici s velikim prijezirom odnosili spram Hrvata partizana, pa čak i ranjenika. Kako je svijet mali. Nekada na Novom Zelandu, u modernije vrijeme u talijanskome Bariju, u Domovinskom ratu i dan danas u Hrvatskoj i Bosni. Stvarno... (globalna) slučajnost.

Javor Novak

Čet, 13-08-2020, 11:24:52

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.