Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Ipak smo (postali) plemena

Zakon kakvog nema

Možemo li u prometu, udariti nekažnjeno i razbiti recimo samo žmigavac na automobilu ispred svojega? Možemo li izaći nakon sudara i reći: pa vi ste isto krivi, vi ste naglo zakočili, ali ispričajmo se jedan drugome, hajdemo svaki svojoj kući, okrenimo se budućnosti? Možemo li to reći kod tako banalne štete, štete na plastici, kod tako čestog prometnog prekršaja i slučaja? Možemo li mi, ako smo krivci, optuživati drugu stranu?

Možemo li mi, takvu nepravednu nagodbu nametati, ako smo nepobitni krivac? U kojoj je to državi na svijetu tako? Gdje je to moguće da krivac od krivca postane nevinim; tko bi pristao na takvu „inicijativu" i pod optužbama koje žrtvi namjenjuje krivac?

Koliko daleko, trenutna vlast u Hrvatskoj, misli da će moći dalje gurati taj svoj opći apsurd... u ponore nasilnih nemira, razbijenih glava i bubrega i punog gospodarskoga bankrota? Znači li njima išta rumunjski slučaj, rumunjska povijest iz 1989-te? Još ne?

Poslovi ministrice regionalne integracije

Jučer je, kao da je riječ o pametnom investiranju u Hrvatsku, ministrica vanjskih poslova i europskih integracija, a na evidentnom poslu regionalnog integriranja, hrabro izjavila kako se približavamo međusobnom povlačenju tužbi za genocid! Vidimo da se suradnja na pronalaženju masovnih grobnica iz rata i nestalih u ratu, maknula s mjesta, pa razgovaramo o povlačenju... kaže nama Pusicministrica Pusić. To svakako i jest povlačenje... ali pravde. I do te točke se slažemo. No, tužba za genocid:

1.) u svojoj suštini nije tužba za pronalaženje ubijenih i nestalih,

2.) ona utvrđuje zločine koji su počinjeni i traži krivca za njih te zahtjeva kažnjavanje odgovornih,

3.) iz presude je tada moguća i ratna reparacija, nakon što jedna strana bude proglašena agresorom i okupatorom,

4.) a ukidanjem tužbe za genocid, Hrvatska pristaje na srbsku „istinu" kako su obje strane krive i kako se svi svima trebaju ispričati (uključujući i Bosnu),

5.) Hrvatska bi se valjda trebala ispričati Srbiji/Jugoslaviji što ju je raketirala, bombardirala, palila i rušila,

6.) tužba za genocid nije nešto što jedna Vlada ima pravo povlačiti bez referenduma, bez provedenog narodnog konsenzusa, i odobrenja većine hrvatskih stranaka i građana.

Igrajmo se dobra domaćina

U Hrvatskoj je jučer sjajno ugošćen, prvi potpredsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Kao srbijanski predstavnik, odbio se ispričati... on je samo nastavio trabunjati o tome kako je prošlo osamnaest godina, „deca su već punoletna" te PusvucTužbaEto, što će biti postignuto povlačenjem tužbe za srbijanski genocid: imat ćemo različite poglede na hrvatske žrtve, ali gradit ćemo budućnost kakva odgovara četničkim vojvodama i njihovim posilnima. Srbija povlačenjem tužbi nikada ne će platiti za sva razaranja po Hrvatskoj, ne će biti proglašena okupatorom, niti krivcem, ne će otkriti svoje masovne grobnice u Hrvatskoj ni tipično fašističke, koncentracijske logore u Srbiji.kako je vrijeme da se okrenemo budućnosti. Tome je dodao: „A to, što imamo različite poglede na zajedničku prošlost ne znači da ne možemo da gradimo budućnost"...

U stvari ima on i pravo, s obzirom da protivljenja s hrvatske strane nema ni slučajno, oni će nama stvarno izgraditi budućnost. Jer već su nam sagradili prošlost, onakvu kakva njima u Beogradu, ponajviše odgovara.

Eto, što će biti postignuto povlačenjem tužbe za srbijanski genocid: imat ćemo različite poglede na hrvatske žrtve, ali gradit ćemo budućnost kakva odgovara četničkim vojvodama i njihovim posilnima. Srbija povlačenjem tužbi nikada ne će platiti za sva razaranja po Hrvatskoj, ne će biti proglašena okupatorom, niti krivcem, ne će otkriti svoje masovne grobnice u Hrvatskoj ni tipično fašističke, koncentracijske logore u Srbiji.

Poslužit će se prijevarom kao i njihov ondašnji predsjednik Boris Tadić, kada je donio bezvrijedne papire iz Vukovarske bolnice i još se jednom narugao hrvatskoj žrtvi, svim Hrvatima i predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću... u otvorene oči. Tako srbska vlast, kako ondašnja tako i sadašnja pod vojvodom Nikolićem, vidi „suradnju" s Hrvatskom.

Što sve u stvari donosi povlačenje tužbe za genocid?

Osim što nestaje okupator, kao rukom odnesen i sva šteta koju je počinio jer se ista relativizira, time gubimo i bilo kakvu mogućnost nadoknade. A ona, računana na mah i približno, iznosi više od trideset milijardi dolara. Ili, kako bi trgovačkim rječnikom rekli trenutni političari, trenutne vlasti u Hrvatskoj: obostrano ne će biti vukovar-potraživanja.

Jasno, Hrvatska tada ne će potraživati nadoknadu za ratna razaranja, koja je počinio agresor i okupator Srbija, a Srbija se istovremeno odriče prava da joj Hrvatska, kao agresor na Srbiju/Jugoslaviju isplati nadoknadu za razaranja po Srbiji/Jugoslaviji, pa i šire. I logično i pravedno. Nadasve.

Hrvatska time gubi i bilo kakvo pravo nadoknade troškova za ratne izbjeglice koje je (godinama) zbrinjavala. Hrvatska gubi i za svu obnovu srbskih kuća i u pokojem slučaju, obnovu kuće hrvatskome branitelju. Gubi bilo kakvu pravnu osnovu potraživati i troškove liječenja izbjeglica, hrvatskih civila i naravno hrvatskih branitelja. Ni troškovi pogreba, invalidnine, operacija... kao da ne postoje. Za sve je to, valjda, Hrvatska sama sebi kriva. Obitelji teško ranjenih i poginulih ne će moći računati ni na kakvo obeštećenje za „svoje" stradale, ali svoje najmilije.

Trebat će nam i više od Jovanović-Jozićeva pravopisa

Nadalje, što su to hrvatski branitelji? Ako nije bilo agresije, odnosno ako je agresija bila obostrana, postoje li uopće časni hrvatski branitelji? Koga su oni u stvari BraniteljiNadalje, što su to hrvatski branitelji? Ako nije bilo agresije, odnosno ako je agresija bila obostrana, postoje li uopće časni hrvatski branitelji? Koga su oni u stvari branili? Oni će postati, u očima svijeta i povijesti, prvo hrvatski okupatori, a onda u istome i hrvatski branitelji. Kako su to dva potpuno suprotna pojma, matematički pravopsgledano kao plus i minus, oni se savršeno i bez ostatka pobijaju. Hrvatski branitelji postaju ništa!branili? Oni će postati, u očima svijeta i povijesti, prvo hrvatski okupatori, a onda u istome i hrvatski branitelji. Kako su to dva potpuno suprotna pojma, matematički pravopsgledano kao plus i minus, oni se savršeno i bez ostatka pobijaju. Hrvatski branitelji postaju ništa!

Što je to hrvatska država i na čemu je nastala, ako smo istovremeno bili i agresori i mi i Srbija/Jugoslavija? Hrvatska je država znači nastala na agresiji, rat nam nije bio nametnut, obrana nije bila ni legitimna niti pravedna, a nije ni bila obranom. Hrvatska je država znači nastala na krvi drugog naroda, ekspanzionistički, naroda kojeg smo mi napali. Ne znam koliko će još novih rječnika biti potrebno (pored pravopisa) kako bismo opisali sve ove nove pojave, pojmove i elemente novo-povijesti.

Kakav je rezultat Domovinskog rata, ne ratni, nego konačni, mirnodopski i povijesni? S hrvatske strane, to je agresorski rat na Srbiju/Jugoslaviju, koji smo izgubili. Nismo osvojili ni Srbiju, a niti Jugoslaviju. Iz povlačenja tužbi za genocid očito je kako smo to htjeli, baš kao što je Srbija htjela osvojiti Hrvatsku. A kako se svaka strana povlači na početne pozicije znači imali smo pretenzije na njih koliko i oni na nas. Konačno, mi se sa Srbijom/Jugoslavijom mirimo kao agresor s agresorom, zar ne. Mi smo gubitnici – oni su gubitnici, odnosno pobijedila je i jedna i druga strana. Svjetsko ratovanje možda još nije imalo taj slučaj, ali zato je Hrvatska tu da im bude svima svijetao primjer...

Kako pokvariti hrvatsku supstancu

Povlačenje tužbe za genocid presedan je u povijesti ratovanja: bilo je rata i golemih šteta, ali nema veze! Nema reparacije, nema agresora, nije bilo ni štete, ali ima popljačkanog kulturnog i sveg drugog hrvatskoga dobra. To je takav galimatijas da ga pas s maslom ne bi pojeo. Ali, to je i nešto daleko teže. Pokvareni kriteriji, koji se s državnoga vrha pokušavaju nametnuti zdravoj pameti, logici i povijesnim mjerilima, nisu slučajna zbrka. Nisu zbrka koju milanovic-josipovic-pusic-leko-bbcaddca5911630e4b3e5b77f16bee4e view articlePusićeva, Milanović i Josipović ne razumiju, jer oni točno znaju što rade.

Devastiranjem Domovinskog rata oni razaraju hrvatsku supstancu. Ljubljenjem s četničkim vojvodama na vlasti u Srbiji, jučer, danas ili sutra, oni pokušavaju svim hrvatskim građanima ubiti dostojanstvo, moral i ponos. Opraštanjem okupatoru, u naše ime i bez referenduma (znači i bez dopuštenja) dokida se hrvatska suverenost i otvaraju se vrata budućim nekažnjenim zločinima svih vrsta i sa svih strana na Hrvatsku.

Osim što to izaziva pokvaren podsmjeh, već i danas. Nakon povlačenja tužbe, nakon mirnodopskog hrvatskog poraza - sve su opcije otvorene. Mi sada tobože uvjetujemo povlačenje - pronalaskom skrivenih masovnih grobnica u kojima su nesrbi... mi trgujemo s našim za naše. Umjesto da Srbija pod svjetskim pritiskom prizna kako je bila jedini i potpuno naoružan agresor i okupator, umjesto da plati ratnu štetu i vrati popljačkano kulturno blago pa da zatim u istom političkom paketu otkrije i sva svoja stratišta u Hrvatskoj i sve koncentracijske logore u Srbiji, mi pristajmo na bijedne kompromise. Mi se igramo dobrog domaćina, ono kao nešto sasvim spontano, kao da je to pitanje martinija ili votke.

Regionalno ministarstvo inostranih poslova

Hrvatska možda više i ne treba vanjsku politiku. „Naši" političari samo će imati visoke plaće kao da rade, imat će i dalje mnoštvo privilegija, vozače i sve službene limuzine, ali sve drugo odlučivat će se baš kao i nekad – u sudenjeNaopakoUmjesto da Srbija pod svjetskim pritiskom prizna kako je bila jedini i potpuno naoružan agresor i okupator, umjesto da plati ratnu štetu i vrati popljačkano kulturno blago pa da zatim u istom političkom paketu otkrije i sva svoja stratišta u Hrvatskoj i sve koncentracijske logore u Srbiji, mi pristajmo na bijedne kompromise. Mi se igramo dobrog domaćina, ono kao nešto sasvim spontano, kao da je to pitanje martinija ili votke.Beogradu.

Ako se povlači tužba razuma za srbski genocid počinjen u Hrvatskoj, povlači se i posljednja krpica dostojanstva jedne države. Bez referenduma, bez rasprave u Saboru? To je sramotno popuštanje istome agresoru. To je hipoteka koju je svijet već odavno voljan skinuti sa srbskih leđa. To je preporuka velikih. Mi kao žrtve u ime naših mrtvih sami skidamo krivnju... mi koji smo razarani i paljeni, koji smo krvarili, mi ćemo agresoru oprostiti, dokinuti zločine i svu odgovornost?! Mi ćemo agresora rehabilitirati do razine nekažnjenog ali i nikada više kažnjivog koljača?

Ova trenutna vlast u Hrvatskoj, ona je, koja će čistiti i očistiti srbski obraz?... ona je koja će pokušati nemoguće? Ona je koja će, iako se u Srbiji već odavno poljuljala sintagma o građanskome ratu, građanski rat ponovno vratiti na stol? Unatoč tome što u Srbiji postoji nekakav slabašan potočić intelektualnog poštenja, koji pomalo oštrije već osuđuje fašista Miloševića, srbijanske zločine i koji priznaje okupaciju Hrvatske i ne samo nje te sva razaranja od Vukovara do Konavala, ova vlast u Hrvatskoj suprotstavit će se povijesti i istini tvrdnjom: obje strane su podjednako krive! Zločine su činili i jedni i drugi pa tobože nije bitno tko je rat započeo... a Srbi imaju čak i više poginulih i nestalih.

Priprema je davno izvršena

Ova je trenutna politička Hrvatska ona koja će nam zapečatiti „istinu" za vijeke vjekova. Njihova novo istina pokušat će i ono nemoguće: ući u povijest i tamo ostati i potrajati koliko i mit, laž i manipulacija brojkama iz Jasenovca. Znači barem pola stoljeća. Hrvatskoj i Hrvatima, hrvatskim građanima, svima, pa čak i braniteljima, imat će obraza ovakvim povlačenjima tužbe, čepiti usta za Racan-58933vsva vremena. Misle da će silom moći. Nakon povlačenja tužbe, pa gdje su se to uopće hrvatski branitelji borili? Čije su interese u „dogovorenom" i u „građanskom" ratu obranili?

I kada sad s povijesne distance pogledamo kakav je bio tzv. hrvatski tisak iz devedesetih, vidimo kako je on već tada spremno govorio o zločinima na obje strane, o građanskom, vjerskom, plemenskom ratu, o dogovoru Miloševića i Tuđmana, o hrvatskoj agresiji na Bosnu. U tim je godinama, upravo tada, postavljen prljavi oslonac kao paravan za sve ovo što trpimo danas. Zato su Račanovi tobožnji socijal-demokrati odmah treće-siječanjski započeli s obratom teza, s procesuiranjem hrvatskih branitelja, s ukinućem rada bilo kakve komisije za istraživanje partizanskih, antifašističkih i komunističkih zločina poslije Drugog svjetskog rata.

Zato je Račan, da bi osnažio svoju sudačku poziciju u Hrvatskoj, predao nadležnost nad Olujom Haagu, kako bi doma mogao slobodnije haračiti. Istina je smetala drugovima, tada, kao što im smeta i danas. „Socijal-demokrati" žele imati primat nad poviješću u oba rata. Baš kao što i ministar školstva Jovanović, želi imati zadnju riječ i nad hrvatskim pravopisom, i nad spolnim obrazovanjem, i kada su u pitanju „novi" školski udžbenici. „Crveni su pauci nebo premrežili", kaže jedan hrvatski pjesnik, dragovoljac i rodoljub...

„Ko nas bre zavadi"

Kad ponovno dođemo pod beogradsku čizmu, samo ovoga puta ne iz ne znanja, ne dobrohotno i ne bez lošeg iskustva, politika u Hrvatskoj moći će evocirati i pojačati PrimatZato je Račan, da bi osnažio svoju sudačku poziciju u Hrvatskoj, predao nadležnost nad Olujom Haagu, kako bi doma mogao slobodnije haračiti. Istina je smetala drugovima, tada, kao što im smeta i danas. „Socijal-demokrati" žele imati primat nad poviješću u oba rata. Baš kao što i ministar školstva Jovanović, želi imati zadnju riječ i nad hrvatskim pravopisom, i nad spolnim obrazovanjem, i kada su u pitanju „novi" školski udžbenici. „Crveni su pauci nebo premrežili", kaže jedan hrvatski pjesnik, dragovoljac i rodoljub...sve svoje poznate optužbe za hrvatski nacionalizam, ustaštvo i one druge brojne zločine, kojih smo, kao što dobro znamo, kao Hrvati, počinili najviše na svijetu.

Tako će i politički Zagreb, sukladno vječnom nam tutoru Beogradu, svakodnevno glagoljati o protu-državnim elementima i neprijateljima. Preuzet će u potpunosti (i kao main-stream) svu srbsku retoriku koja je još do prošloga mjeseca ovdje jedva i sramežljivo prelazila usnu ogradicu: svi su Hrvati ustaše, i svi zločinci.

Svi su suradnici nacističkog okupatora i izdajice bratskoga naroda, pravedne borbe i srbske otadžbine. Uvođenje verbalnog delikta i novo-pravopisa samo je prijelazna faza. Bit će to napredak u prošlost. Slobodne riječi uskoro će potpuno nestati, a u školama ćemo ponovno imati ćirilicu i Vukov pravopis. Ne samo u Vukovaru. Nije to nešto čime bi Hrvati trebali razbijati glavu, Beograd „će da misli..." naše je samo da to provedemo i sebi radosno nametnemo.

Ide oluja, ali perad još zoblje

Zato me strah završetka toga puta, onog, koji danas tako glatko protu-hrvatski teče. Iako je godina i po prekratko razdoblje, tlak u političkom kompresijskom prostoru – raste. Klip je već krenuo na gore. Najteže je što pernata i opernatila koalicija, unatoč gospodarsko-političkom čerupanju, glumi kako je sve u redu: jaja su sva zdrava, sva na broju i sva cijela. Nigdje mućka. Upravo to, političko dokazivanje valjanosti i pravo-vjernosti od strane povremeno bijesnog Linića i često Linicpobješnjelog Milanovića, ubrzat će uspinjanje klipa.

Upravo to što (i) Linić poput Milanovića i Stazića u javnosti kipti, vrijeđa i propada, samo je katalizacija nezaustavljiva procesa. Ovo je vlast koja bjesni pred istinom, bjesni što istina postoji, bjesni što je ne može sakriti, bjesni što ne može svim ljudima baciti pijesak u oči, bjesni što druga strana ima moć govora, što govori ili prosvjeduje i nije ušutkana. Bijes je u peradi velik. Oni bjesne jer vide da im se kraj približava, kokoti se javljaju karikaturalno, karikirana sadržaja i melodije pjeva, na svoju, ne samo na našu, demokratsku sramotu.

U koaliciji, baš kao i u SDP-u, vlada opći kaos, nerad i izostanak svake strategije. Pa čak i one njihove jalove koja ih je svojevremeno, silom gole sile teže - dovela na vlast. Oni se gube u javnim ispadima jer nikakvog rezultata nemaju do li puke uličarske galame.

Povijest im nije učiteljica

Lijeva je kuga zaista premrežila hrvatsko nebo, i gotovo se bojim kako će to završiti. Hrvatska je bila razorena i pritisnuta nakon 1971-ve, jedva se hrvatski i politički disati moglo. Ali te su godine prošle, proći će i ove. A onda je Hrvatska stala na noge, i stat će opet. Zar će zaista naša najbolja mladost ponovno morati ginuti? Tko bi danas ili jučer ili ikad u Europi prebrisao spužvom agresiju na svoju domovinu?

Tko bi kazao što je bilo - bilo je, ili, još gore, kao u hrvatskome slučaju: „jedni drugima trebamo se ispričati!"... jer smo jednako krivi za rat i teška razaranja?! Tko bi nakon okupacije kazao tek: okrenimo se budućnosti. Tko bi zaboravio svoje mrtve, svoje žrtve, pa ako hoćete čak i po uzusu starih krvoločnih Grka: tko bi zaboravio svoje i neprijateljeve mrtve, ali mrtve!? Ali žrtve!

Molim dođite da vas pomilujemo

I na sve rečeno četnici pozvani dolaze u Zagreb, najavljuju i dolazak svoga vojvode, da bismo im upravo mi, kao žrtve, dali legitimitet za ulazak u Europu. Ima li veće perverzije? Izvukli su se kao da su napravili karambol, a ne euizazvali smrt, ranjavanje i patnju milijuna ljudi oko sebe. Dolaze upravo k nama, po želji imperijalista sa Zapada, ne bi li im Srbija opet bila stari jugoslavenski i balkanski žandar.

Dolaze k nama ne bi li bez i jednoga uvjeta dobili pristupni datum. I kad im damo sve što od nas trebaju, što smo mi? Što je to današnja politička Hrvatska? Ona je balkansko pleme... ipak smo (postali) dio šireg balkanskoga plemena. Nitko drugi u Europi, nijedna država svijeta ne bi tepala svome dželatu kako mu politička Hrvatska jučer, danas i sutra, navijeke spremno guguće.

Ipak su nas utjerali u tor. Ipak smo postali dio balkanskih plemena. Potpuno je svejedno pod čijim su pritiskom nazovi hrvatski političari pristali na pomirenje bez pravde. Koga više zanima je li to britanska, francuska, nizozemska ili kanadska kuhinja... i je li nam na kraju to isto nametnula i Njemačka ili SAD?

Započeli su s ekvidistancom krivnje, još za rata, a mi smo naivno vjerovali kako to u suvremenom međunarodnom pravu dvadeset i prvog stoljeća jednostavno nije moguće. Zapravo i nije moguće, ali jest moguće da sveučilišni profesor prava, trenutno predsjednik Republike, dokine paragrafe i običaje međunarodnog kaznenoga prava i povuče tužbu za genocid. Čak ju je dijelom i pisao! Moguće je jer se događa. Povuče na našu i svoju štetu. Povuče da bi bio proklet i stigmatiziran sve dok povijest postoji... „dokle pamćenje u smućenoj mi glavi stoluje..."

Javor Novak

Čet, 6-08-2020, 11:41:12

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.