Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Prosvjed protiv ćirilice i reakcije vlastodršaca

Ne znam koliko bi braniteljskih skupova trebalo proći dostojanstveno i mirno, a da bivši predsjednik i trenutni premijer prestanu gledati na branitelje kao na negativnu pojavu, kao na opasne skupove ili kao na zveckanje oružjem. Ne znam koliko bi puta branitelji trebali javno isticati da su oni (da smo mi) suverenisti, koji ne žele rušiti hrvatsku državu.

Država to sam ja

Istina, i sadašnji premijer, i bivši predsjednik još uvijek smatraju kako su oni Hrvatska. Da su oni ta dragocjenost koja nikako i nikada ne bi smjela biti srušena. Taj usađeni komunjarski kompleks „tko nije s nama taj je protiv nas", a „tko nije s nama s njim pod pete" nikako da se pomiri s demokracijom. U demokracijama padaju i predsjednici, i premijeri, i ministri, i saborski zastupnici, i nikome ništa. Država ostaje, demokracija tako napreduje, čisti se od zaostataka, u ovom slučaju rigidnih komunjara.

Govor mržnje dok mrze i dok govore

Stjepan Mesić u više je navrata doživio opravdane neugodnosti od hrvatskih branitelja i on im je to zapamtio za sva vremena. Jedva je 220206a 0 6D7AKdočekao da umirovi sve one generale s kojima je naumio „pod pete", ali kako su ta vremena prošla, a zasluge iz Domovinskog rata su svevremene, umirovljeni generali opet su primljeni kod predsjednika Republike Hrvatske (sada) Ive Josipovića.

Zbog tako dubokog animoziteta, točnije mržnje, Mesić još uvijek, četrnaestu godinu nakon smrti još uvijek mrzi i kleveće prvog hrvatskog predsjednika, valjda zato što se prvi predsjednik braniti, već dugo, ne može.

Zbog svega rečenog treba usporediti Milanovićev (blaži) govor mržnje s Mesićevim žestokim govorom mržnje. Oba su javno izrečena povodom demokratskog i dostojanstvenog, nedjeljnog skupa hrvatskih branitelja, rodoljuba, vukovarskih branitelja i svih drugih slobodno okupljenih pod nazivom: „Ne ćirilici".

Odmah treba reći dvije stvari: posvuda u demokratskom svijetu na javnim se skupovima proziva Vladu, zviždi se na njezin spomen, traže se promjene i tereti se Vladu da je nesposobna ili izdajnička. Govori se i da je predsjednik klevetnik, da bi trebalo s njime u zatvor i još se mnogo daleko gorih stvari vani govori. Premijer je ili imao velik strah pa sada kad vidi kako je prošao nedjeljni skup više je nego zadovoljan, ili je jednostavno pametnije odreagirao nego Mesić.

Premijeru je za skup drago (a tek kako je nama)

Koje su njegove prve dvije neistine koje svi vidimo iz svemira? Prva je kada kaže kako je očekivao ovako velik broj prosvjednika. Hrvatski branitelji posljednjih su godina imali mnogo skupova i nitko nikada nije znao koliko će se ljudi okupiti. To se pogotovo nije moglo znati za ovaj skup, jer su u tu prohladnu i milanovicPremijerposvuda u demokratskom svijetu na javnim se skupovima proziva Vladu, zviždi se na njezin spomen, traže se promjene i tereti se Vladu da je nesposobna ili izdajnička. Govori se i da je predsjednik klevetnik, da bi trebalo s njime u zatvor i još se mnogo daleko gorih stvari vani govori. Premijer je ili imao velik strah pa sada kad vidi kako je prošao nedjeljni skup više je nego zadovoljan, ili je jednostavno pametnije odreagirao nego Mesić.vjetrovitu nedjelju gro prosvjednika imali stići iz najudaljenijih dijelova Hrvatske.

Jedino ako nam je predsjednik najlošije Vlade, od kad postoji RH, htio i osobno svima potvrditi sve one javne tvrdnje kako se brojni branitelji već mjesecima prate i prisluškuju kao da su neprijatelji ili kriminalci... Tada je premijer sigurno mogao znati koliko se veliko more prosvjednika valja prema Zagrebu, i u samome Zagrebu. Samo, u čemu je tu neki njegov domet?

Druga prozirna laž izvire iz tvrdnje kojom premijer želi uvjeriti javnost kako je njemu drago da se ljudi mogu okupiti i prosvjedovati. Rekli bismo da je premijer bitno ublažio retoriku s obzirom da je prije skupa daleko oštrije napadao hrvatske branitelje, vrijeđao ih tvrdnjama o crno-košuljašima, rigidnim desničarima i da ne navodim sav arsenal govora mržnje koji je SDP-ov jastreb Stazić samo iskitio odurnim epitetima o suvremenim barbarima i prolupanim tipovima.

Zanimljivo, iako usput, taj se jastreb voli kupati, što baš i nije oznaka njegova roda, i kad mu se prohtije, s Brijuna bi se kupao čak u Medulinskom zaljevu. Što je to za pticu? Kada ga za sedam kuna godišnjeg odmora Hrvatska vojska treba prevesti gliserima do plažice - tada to nisu ni barbari, a niti prolupani tipovi. Pa ne bi valjda plovio s njima? Tada je to osoblje iz osiguranja. Mada on pojma nema ni tko su ti časni ljudi kojima je bilo mučno, a još manje poznaje njihov ratni put. Ali, tada je u džep, pa može. A skup na trgu je iz džepa - pa to onda nikako ne može.

Puna usta zakona, a nešto manje stranke

Premijer je u svojoj trećoj laži pokušao uvjeriti javnost kako je njemu zakon nešto iznad svega. Pa je tako raspalio o poštivanju, o razumu lišenom svake strasti, o Ustavu, o zakonu kojeg on poštuje cijelo vrijeme i tako dalje u nedogled do gluposti.

Onda se sjetio kako je još do prije koji tjedan kresnuo u mikrofon kako on ne će poštivati prijavu o tome da su zakasnili. Vikao je kako nisu zakasnili s godišnjim izvješćem. Onda su ga uvjerili, pa je kazao kako je blagajnica bila teško bolesna... onda su mu još malo govorili o zakonu (koji on tako silno poštuje) pa je kazao kako će on taj zakon poštivati, ali će ga vrlo brzo promijeniti. Krasno oslikana vrijednost zakona, zar ne.

Četvrta neistina sastoji se u namjernom brkanju formulacije prava manjina u Ustavu i formulacije prava manjina u zakonu, koji je na žalost, HDZ-sluganstvom na državnoj razini i podilaženjem EU-ucjenama, izglasan u Vukovaru na lokalnoj razini. Zašto je to različito?

Ustav govori o pravu manjina na korištenje nacionalnog pisma (usput sada nisu strašni ti nacionalisti koji hoće svoje pismo?). Tko je Srbima u Podunavlju branio, brani ili će braniti da koriste to svoje pravo? Nitko. Pisali su, pišu i pisat će, čak i cijela sela su zvali i zovu i pišu ćirilicom. I jučer i danas. Ustav se dakle ne krši, niti je upitan.

Pošten zakon na nepoštenu popisu

Zakon pak izglasan lokalno, propisuje po kriterijima poznatim samo vijećnicima, pravo srpskoj manjini, ukoliko prijeđu učešće od 30% u ukupnom stanovništvu, zakonitu dvojezičnost u svemu. Ne samo Lažni popisiKao što je mnogo puta rečeno, branitelji ne bi reagirali čak ni na taj lokalni zakon, da je popis stanovništva proveden lege artis. Ali nije. Broj lažno prijavljenih Srba opće je poznata stvar, to nije tako samo u Podunavlju... Autobusi dolaze iz Srbije i glasuje se u cijeloj kninskoj krajini po obrascu viđenom posvuda, pa i u Bosni.u imenima mjesta. Taj je zakon nešto mnogo više nego što to propisuje Ustav, ma koliko se premijer gradio nevještim pa on tobože ne vidi nikakvu razliku. On to sve zove ustavnim pravom (što je nonsens), a i brka Ustav RH s jednim lokalnim zakonom.

Kao što je mnogo puta rečeno, branitelji ne bi reagirali čak ni na taj lokalni zakon, da je popis stanovništva proveden lege artis. Ali nije. Broj lažno prijavljenih Srba opće je poznata stvar, to nije tako samo u Podunavlju... Autobusi dolaze iz Srbije i glasuje se u cijeloj kninskoj krajini po obrascu viđenom posvuda, pa i u Bosni.

Policija je u Podunavlju u nekoliko slučajeva već ustanovila to lažno prijavljivanje, ali se tom poslu stalo na kraj iz Zagreba. O lažno prijavljenim boravcima u Podunavlju više nigdje nema čuti niti riječ. Baš kao što u nedjelju ni na jednoj tv ili radio postaji (osim na radio Sljemenu) niste mogli čuti ni riječ dok je skup još trajao, a pogotovo uoči skupa. Toliko o onoj radosti premijera što se ljudi mogu okupljati i prosvjedovati. Ta je dragost tolika da cenzura radi autonomno po svim medijima, kao dogovorena, ne bi li umanjili brojku koja je i onako bila impozantna.

Tko se sjeća generala Jacques Paul Klein-a?

Kao što se Milanović rado poziva na zakon kada mu odgovara, a kada mu smeta tada odmah prijeti da će ga mijenjati, tako ga nikada ne ćete čuti da spominje primjerice Sporazum o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, sa snagom ne samo državnog zakona čiji dio je i učenje povijesti, već i rezolucije UN-a broj 1023.

Nikada još nitko u Hrvatskoj nije čuo ikoga od tih naših zaljubljenika u zakone, kako govore o tome državnom zakonu, a onda i o međunarodnoj rezoluciji od 23. studenog 1995. A tamo lijepo stoji: prvih pet godina djecu će se učiti tzv. različitu povijest, a poslije toga, učit će jednu, jedinu, zajedničku povijest.

To je značilo da smo prvih pet godina pristali da postoje etničke, eksteritorijalne škole, izuzete od važećih zakona na svim ostalim dijelovima hrvatskog državnoga ozemlja. U njima se tako djecu učilo veličini Vuka Stefanovića, o jednom jeziku, o četnicima kao antifašistima, o Oluji kao zločinu itd. Nakon pet godina, ta je rabota imala prestati, a one kojima to nepodnošljivo smeta nitko ne će tjerati da im djeca idu u hrvatske škole.

Preko granice ima srpskih koliko žele. Što je s tim zakonom? Jesmo li odustali od njegovoga duha i smisla? Jesmo li pristali na kompromis u korist vlastite štete i još jednog potkresivanja hrvatskoga suvereniteta? Jesmo. Unatoč rezoluciji, potiho. Djeca ne će učiti o Oluji. Tako je najlakše, a možemo reći i da dvije „strane" različito gledaju na oslobodilačku akciju Oluja (što nismo unaprijed znali). Time smo djeci sigurno podastrli jasne činjenice zašto je akcija Oluja bila nužna i što je ona uopće bila.

Ne ću sad al ću poslije

Vrhunska je odluka tih naših zaljubljenika u zakone da ćirilicu nametnu Vukovaru poslije izbora za EU parlament i poslije lokalnih izbora. „Zakon ćemo braniti..." viče premijer kao da hvata zalet za "Demokracija"Kao što je mnogo puta rečeno, branitelji ne bi reagirali čak ni na taj lokalni zakon, da je popis stanovništva proveden lege artis. Ali nije. Broj lažno prijavljenih Srba opće je poznata stvar, to nije tako samo u Podunavlju... Autobusi dolaze iz Srbije i glasuje se u cijeloj kninskoj krajini po obrascu viđenom posvuda, pa i u Bosni. Policija je u Podunavlju u nekoliko slučajeva već ustanovila to lažno prijavljivanje, ali se tom poslu stalo na kraj iz Zagreba.Solunsku frontu „i postaviti ploče..." Ništa manje! Postavit će ploče. Je li to najveća odluka koju je ova mudra Vlada donijela?

Poslije-izborno namjestit će ploče, prvo izbore... (ćemo imati)... a onda će namjestiti i ploče. Premijer to ističe gotovo kao svoju mudrost i genijalnu odluku. Kad ga neki nazivaju nenarodnim, to nije zato što bi ga prvenstveno željeli uvrijediti nego zato što donosi odluke koje narod odbacuje, protivi im se i smatra ih lošima. Baš kao što je zakon o ćirilici loš za cijelo Podunavlje i sve Vukovarce, nije samo za Hrvate. Nove nacionalne tenzije ovime dobivaju na svakodnevnoj malignosti, a Hrvati se naravno, potpuno opravdano, smatraju dvostruko prevarenima.

Ako je premijeru tako silno drago što je demokracija na glavnom trgu u Republici moguća i što se ljudi mogu okupiti i prosvjedovati, onda mu ne bi trebala smetati ni demokracija u Vukovaru. Ona koja će se dogoditi nakon postavljanja ćirilice upravo u ispaćeni Vukovar, upravo u srce Hrvatske, upravo tamo gdje abolirani četnici šeću slobodno, gdje se bolesni silovatelji smiju u lice svojim nekadašnjim i dan-današnjim žrtvama, i gdje će četnici, kao nagradu, sada dobiti još i dvojezičnost.

Ne samo na početku i na kraju grada, već uskoro i u školama, i u svim javnim ustanovama i na svakom koraku paklenog života u tom nekada divnom podunavskom gradu. I povijest će biti na ćirilici. Ako je premijer takav ljubitelj zakona, a još više i demokracije, zašto se onda boji znakove postaviti sada, prije ta dva izborna kruga?

Zašto će ih postaviti kukavički, post festum? Pa mogao ih je postaviti i prije ovog dugo najavljivanog velikog skupa u Zagrebu? Da je imao hrabrosti. Je li možda misli da bi narod mogao reagirati? Ako misli i toga se boji, zašto želi spriječiti narod? Demokracije radi ili zato što voli lupati glavom o zid? Ma tko će narod spriječiti?!

Želi izbjeći izbornu kaznu?

Kada na kraju premijer kaže kako on nema ništa protiv dok se „ovakvi prosvjedi održavaju mirno i dostojanstveno", tu on pokazuje i sebi korisnu lukavost, želeći nas (pa makar i falš) uvjeriti u svoju tolerantnost. Da se ne bi dogodilo da narod izborno kazni njegovu koaliciju. Ali taj je strah od svih navedenih najmanje realan. Koalicija će tako i onako dobiti što je zaslužila, glagoljao on o ovom ili onom. Raspisivao on i napisivao izbore ove ili one, prije ili poslije.

No, ako ništa drugo, pokazao je i oportunizam i samokontrolu, a nju Mesić slabo poznaje. Bivši predsjednik nije se kao premijer ograničio na govor mržnje samo prije prosvjeda (upućen medijima kao priprema i naputak kako imaju gledati na taj skup) on je zadržao mrzilačku retoriku i poslije skupa. Čak ju je i zaoštrio. Očito opet uvrijeđen. On se naime često i dugo vrijeđa. Pa kaže kako je onaj Milanoviću dragi skup „udar na ustavni i zakonski poredak Hrvatske", kao da je o dva poretka riječ. A Milanović sljepić - ne vidi nijednog!

Da s njegovoga puta ne skrenemo

Iako temeljito brifiran od više savjetnika i nekolicine njemu dobronamjernih sumišljenika, predsjednik je i dalje slabo-uvjerljiv. On nas, slično Milanoviću, prvo želi uvjeriti kako nema ništa protiv skupova koji ne dijele niti će ikada dijeliti njegova stajališta. Doduše s tim je MesićKako demokraciju slabo poznaje, a Krivični zakon Jugoslavije rado je želio primijeniti i na potpisnike Deklaracije o hrvatskome jeziku, njemu je neshvatljivo da (i) u Hrvatskoj već dvadeset i tri godine možeš reći kako Vlada ne valja. I ja ga razumijem. I nije to zato što je njemu stalo do zakona ili što bi bio zaljubljen u Vladu, a ova onda u zakone... što čini logičku cjelinu, već je stvar ako ovi pljuju i ruše Vladu, pa sutra će njemu doći pod prozore. Macbeth je strašna stvar... šuma koja hoda, a ne samo u glavi.mali problem (koji dugo traje) jer se rijetko zna koje stajalište zastupa kad govori, a koje kad pjeva. Tako u toj kakofoniji stajališta od Bobana pa do Broza... Ma nije njemu ljudi, lako.

Jedan od njegovih potencijalno najjačih argumenata osude potencijalnog skupa je osim odora taj što: „okupljanje potencijalno je opasan pokazatelj kojim bi putem mogli krenuti oni kojima se...". Opće je poznato da je među najtežim zločinima potencijalnost. Još ako je riječ o pokazateljima... Tako je taj skup (za sve vidovite) potencijal potencijala. I to nije sve. To je i „opasan pokazatelj kojim bi putem mogli krenuti oni kojima se iz dobro poznatih razloga..."

Malo me doduše zbunjuje predsjednikova elokvencija, muči me pa ne znam je li pokazatelj kao takav opasan ili su samo putovi kojima bi oni mogli krenuti (njemu ideološki) zastrašujući. Svakako, ono što sam razumio - kloniti mi se je pokazatelja putova. Pa to je kao u Vukovaru, ne? Ali misao ide još i dalje... „pokazatelj kojim bi putem mogli krenuti oni kojima se iz dobro poznatih razloga ne sviđa", pa da.
Znamo mi koji su to ti i koji su njihovi razlozi (nama poznati) ...a njima se još i ne sviđa. Sramota.

Kako demokraciju slabo poznaje, a Krivični zakon Jugoslavije rado je želio primijeniti i na potpisnike Deklaracije o hrvatskome jeziku, njemu je neshvatljivo da (i) u Hrvatskoj već dvadeset i tri godine možeš reći kako Vlada ne valja. I ja ga razumijem. I nije to zato što je njemu stalo do zakona ili što bi bio zaljubljen u Vladu, a ova onda u zakone... što čini logičku cjelinu, već je stvar ako ovi pljuju i ruše Vladu, pa sutra će njemu doći pod prozore. Macbeth je strašna stvar... šuma koja hoda, a ne samo u glavi.

Ma da bar nismo različiti...

Zato je to za njega, koji radosno posvuda priča uvrjedljive viceve predsjednicima stranih zemalja, neshvatljiv skup netolerancije i nedemokratskog izražavanja različitog mišljenja. On čak štoviše i ponaosob misli da je to i skup nerijetko mržnje. A ja mislio da je baš bilo rijetko... Kako ga zabrinutost za Vladu ne napušta, on onom dragom, dragom skupu kako ga vidi Milanović, sugerira da je riječ o nedvojbeno otvorenoj „prijetnji legalno i demokratski izabranoj vlasti".

Da, prijetnji, jer po ideolozima samoupravnog socijalizma, nije problem što ljudi misle, pa čak nije problem niti koliko ljudi to isto misli, problem je kad se to kaže. E to, to. To treba trajno zabraniti, kako bi se sačuvala Jugoslavija. I onda si miran. Zato su ideolozi te šuge u tome, kako je opće poznato, i uspjeli. Ma šutnja je recept. Jedino ne znam kako ide ono: kada sam rušio...

Onda ga opet muči to pojavljivanje u vojnim odorama jer to „dodatno..." (znači još i dodatno?) „...naglašava opasnost onoga što poručuju..." Kako li me to lijepo podsjeća mojih studentskih dana, sintagma do sintagme, sve isto baš kao referat druga Bakarića o natražnim pojavama u našem socijalističkom društvu.

Sve same opasnosti

Trga me jedino što se ne mogu sjetiti, koji je to bio plenum CK SKH? No, sve u svemu drug Mesić vidi u svemu tome mnoge velike i u svemu opasne opasnosti. A ima i znakova. Zatim kao i drug Milanović brka opet onaj nesretni lokalni zakon iz Vukovara o dvojezičnosti, s Ustavnim pravima manjina. E tu se već kod obojice vidi namjera. Jednom je jednom, ali dvaput je dvaput. Kaže zatim da ga nešto tjera.

To me odmah zabrinulo jer kaže da ga naprosto tjera. Tjera ga „da se to nedjeljno okupljanje..." (tu mislim da mu se omaklo, jer to zvuči kao da se dodvorava malograđanima, nekima iz obitelji i tako to) a i ako se tu radi o tolikim znakovima opasnosti te prijetnjama, onda kako to on kaže okupljanje?! Kakvo mirotvorno okupljanje kad je to pokazatelj onog, pogađate, potencijalnog puta! To nisam shvatio. Osim da ga nešto tjera.

Što ga tjera još se ne zna.... To nedjeljno okupljanje ga tjera (i to) na Trgu bana Jelačića... da gleda na cijelu stvar. E sad koju? Da naprosto gleda i kao na udar i kao na ustavni i kao na zakonski poredak ove zemlje. Ti bokca, pojma nisam imao da su prekjučer dečki udarali na toliko stvari odjednom.

U stvari, sad su mi se tek otvorile oči. Zato imam jedno pitanje, ako može, mislim, dok još gledam: ako je onaj Milanoviću dragi skup na Trgu bana Jelačića bio udar, prijetnja, sve najgore, što je onda bilo s onim naslovom „Kako sam rušio Jugoslaviju"? Kako on to smije rušiti, a drugi ne, to me sad jako muči. Malo je to strašno, a malo i pohvalno... pa kad bolje pogledam: i mene tjera.

Čak me i zabrinjava. Zabrinjava me kao i Mesića "lakomisleno podcjenjivanje opasnosti što se krije u porukama netolerancije i pozivima na kršenje Ustava i zakona". Jer koliko je meni poznato Ustav dopušta javno okupljanje, čak i kad krije opasnosti, a pogotovo kad je ono tu nešto itakodalje, potencijalno. To je zapravo najgore od svega. I bez puta.

Još ima nesvršena posla

Mesić misli da bi i EU trebala jasnije poduprijeti manjinska prava u Hrvatskoj, doduše time joj indirektno predbacuje da ju cijela stvar nedovoljno tjera. A trebala bi, kao što su recimo natjerali Francusku da ipak prizna nacionalne manjine, ili kao što su Sloveniju natjerali i pritjerali i dotjerali da sredi stvar s Hrvatskom nacionalnom manjinom, s Madžarskom, a pomalo i sa Izbrisanima.

Sve je to već EU-sređeno, i Srbija priznaje manjine. Jedino još ta Hrvatska. Ma razumijem ja bivšeg predsjednika, on je na tome toliko radio ali vita brevis mandat nije i sada je ostala samo Hrvatska u Europi, a možda i šire, koja ima te opasne skupove i ne podupire prenapuhane manjine.

Kao i na plenumu CK SKH kad se govornik zaleti, tako i Mesić što dalje sve teže i mudrije optužuje. To se zove gradacija, u sto gradi, ili kako hoćete. "U pitanju je daleko više od ćirilice", kaže on nama, a nekako predosjećam da je i poanta blizu: „...a prihvaćanje formule: ćirilica je isto što i Srbin, a Srbin je isto što i četnik, dovodi u pitanje i sam karakter ove države..." Istina, tu rečenicu odmah bih osudio, već i zbog toga što nisam shvatio što je to karakter države i kakve s njom veze imaju Mesićeve analogije. Doduše čekaj, jedno izlazi iz drugog, čekaj, čekaj, drugo iz trećeg... to sam kod nekog filozofa već pročitao.

Inače se u svemu slažemo

Svakako najbolji mu je dio ovo jedno iz drugog. Mudro, iako izmišljeno. No, za sada to je kazao samo Mesić pa ja tu nešto opet nisam shvatio. A i slab sam s filozofima, za razliku od njega. Ako on to kaže, jel' on to sam sebe optužuje ili ima grižnju savjesti što je pjevao?

U preostalim točkama i zarezima se inače potpuno slažem s bivšim predsjednikom. Posebno s onim dijelom da bi „ova država" (koju ja s neznatnim pomakom iritantno zovem Hrvatska, a predsjednik „ova država") „trebala biti demokratska i pravna država ravnopravnih građana". Pa zato ovo i pišem. Trebala bi biti ali eto „trenutno" nije. U Vukovaru, ovim dekretom, slave silovatelji, razaratelji i okupatori Hrvatske. Ma u svemu se drugo, predsjednik i ja, inače, potpuno slažemo...

Javor Novak

Čet, 13-08-2020, 16:24:47

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.