Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Hrvatska bez strategije

Zašto Hrvatska nema nijednu strategiju?

Svaka ozbiljna država ima političku i vanjsko-političku, gospodarsku i izvoznu, financijsku, kulturnu, vojnu, znanstvenu i turističku strategiju. Mi ne trebamo Vladu s više od osam ministara. To znači da postoje službenici, nestranački profesionalci u ministarstvima, koji se ne mijenjaju dolaskom svake nove Vlade. Zašto u Hrvatskoj nije hdzsdptako? Ozbiljnoj državi nisu manjine središnje pitanje političkog bitka, već većina. Nisu manjine bitne ni Srbiji, ni Italiji, niti Austriji. Zašto manjine, trajno, Hrvatskoj jesu bitne?

U nas se dvije najjače stranke međusobno mrze. To nema veze s predizbornim kampanjama, ali nažalost nema veze ni s hrvatskim interesima. U Hrvatskoj, nakon karizmatika i graditelja domovine, vlada svađanje običnih dekadenata, slabih političara, diletanata, pa bome i potpunih polu-inteligenata. Svakako dakle, medijima defiliraju, medijima se blamiraju - ljudi bez vizije i sposobnosti vođenja hrvatskih državnih interesa. Oni jednostavno, nisu dorasli vremenu i izazovima.

A jakih izazova ima uvijek, nisu oni pojava koja je prisutna samo u krizi. Umjesto rada na problemima, mi imamo vlast koja se iscrpljuje u govoru mržnje, prepucavanjima i razaranjima bilo koje strategije. Oni strategiju ne žele, misle kako ju stvaraju u hodu, i kako taj hodogram drži vodu. Svaka nova vlast u Hrvatskoj, još i prije nego zasjedne u fotelje već se počne grlatiti: „kad miii dođemo na vlast, miii ćemoo..." I tako svaka vlast u Hrvatskoj počinje (glavinjati) iz početka, i svaka je uvjerena kako kreira svijet.

Kao naručeni diletanti

Sile i silnice u međunarodnoj politici obožavaju takvu vlast, jer joj mogu sve nametati, nikada se ne će sudariti s primjerice hrvatskim strateškim interesima. Tako su nam nametnuli (i) Koopanje po smecupitanje manjina, što miriše BahaostOsim što je svaka nova vlast u Hrvatskoj prezauzeta 24 sata dnevno u češljanju vlastite dlake i pomnom biranju laštila za krzno, oni su bahati i zato što su pretrpani privilegijama, provizijama te plaćama. To stvara konglomerat pljačke, značajan i u svjetskim okvirima. Kad se cijelu plaću, pa i još ponešto mnogo preko, svaki mjesec pretvara u eure, dolare ili zlato, gubi se svaki kontakt s realnim životom.na Britaniju, jer su Srbi u pitanju. Istovremeno, hrvatska manjinska prava u Srbiji ili u Vojvodini – potpuno su (vidi vraga) nepoznat pojam.

Odakle ta nadmenost u maloj Hrvatskoj, pri svjetski zanemarivom BDP-u? Osim što je svaka nova vlast u Hrvatskoj prezauzeta 24 sata dnevno u češljanju vlastite dlake i pomnom biranju laštila za krzno, oni su bahati i zato što su pretrpani privilegijama, provizijama te plaćama. To stvara konglomerat pljačke, značajan i u svjetskim okvirima. Kad se cijelu plaću, pa i još ponešto mnogo preko, svaki mjesec pretvara u eure, dolare ili zlato, gubi se svaki kontakt s realnim životom (ne samo u Hrvatskoj). Zato se predsjedniku moglo i omaknuti da pljucne na svoj narod i kaže kako svi kukaju.

Pa naravno, jer narod, kojemu bi on trebao biti skromnim predsjednikom, ne može drugo doli kuburiti, jedva preživljavati. Za kante za smeće u mome dvorištu i prekapanja po njima, godinama je bio zadužen ili bolje rečeno, osuđen na njih - pojedinac. Unatrag nekoliko mjeseci, za taj otpad, primjećujem da se nadmeće njih troje. Samo što se ne tuku, bez obzira na spol! Bore se za svoju poziciju i nastoje se (o svome prvenstvu) dogovoriti sa stanarima. Koliko je to strašno zaključite sami predsjedniče Josipoviću i premijeru Milanoviću... ministre SLiniću. Ako ste u stanju vidjeti... to što svi mi gledamo i vidimo. A vi samo gledate.

Oni bi jeli, ali vlast nema vremena

Na tim ljudima netko je ne tako davno ubrao provizije, prodao tvornice za kunu, pogodovao (stranim) bankama i domaćim tajkunima. Njima je netko razrezao nemoguću, ali lihvarsku josipovic 257384S1kamatu u švicarcima. Netko je godinama njihova poduzeća isisavao. Na tim ljudima punio je svoje džepove. Vi ste to omogućili.

Sve što ste preuzeli, odmah ste isto tako nastavili, samo još gore, još dalje i još brže. Kakva onda strategija? Vi ste strategija jedino za sebe i sama sebi. A predsjedniku kukanje ide na živce, to ga ometa, ono tobože nije odraz stvarnog stanja. Stanja, koje nije palo s neba, nego ga sasvim konkretan netko, iz dana u dan, unazađuje. To ga „kukanje" iritira jer mjesečno ima pet puta više nego što je svima bližim i daljim njegovima potrebno za krasnu egzistenciju.

Novac, para, šuška i privilegije s provizijama, ono su što svaku „novu" Vladu u Hrvatskoj trenutno, čim zasjedne, maljem opali po glavi i oni koji su u njoj - više ništa drugo ne vide. Intelektualno su podkapacitirani, od savjesti su operirani, a uvaljeni su u mast i slast. I sada neki dolaze k njima i kukaju. Sramota. Ometaju predsjednika dok sluša iritantnu bienalnu glazbu i premijera dok gleda prijenos iz narodnjačkoga kluba.

Da mi je vidjeti mene, ali meene na televiziji

Premijer Milanović, cijelu je polovinu prve godine mandata - šutio. Snimao je svoje ministre, medije i čekao kada će on napokon biti vijest. Prva vijest. A zatim je otpočeo svoje Zoran Milanoviclančano svađanje (redoviti NovacNovac, para, šuška i privilegije s provizijama, ono su što svaku „novu" Vladu u Hrvatskoj trenutno, čim zasjedne, maljem opali po glavi i oni koji su u njoj - više ništa drugo ne vide. Intelektualno su podkapacitirani, od savjesti su operirani, a uvaljeni su u mast i slast. I sada neki dolaze k njima i kukaju. Sramota. Ometaju predsjednika dok sluša iritantnu bienalnu glazbu i premijera dok gleda prijenos iz narodnjačkoga kluba.dotok eura nije mu više bio upitan?) i on se zaželio važnosti, medijskog slikanja i provođenja tvrde politike: „ja uvijek imam pravo, moja je uvijek zadnja." To je tragikomično otkliznuće od svakog kriterija. Vrlo se brzo pokazalo: premijer napadne HDZ, a pokaže se da je kriv i umočen i SDP; svi se smiju engleskom, a on ga brani do iznemoglosti pa napadne profesore.

Onda svi njegovi hvale intervju za CNN, a nitko ga u Hrvatskoj nije ni vidio niti čitao. Brani jedno, a upada u dvije nove kontradikcije, i tako u krug sve do Špičkovine. Metafore su mu glupe, nefunkcionalne i usiljene. On trokira izgovarajući ih i fabulira pri stvarima koje su sasvim jasne i konkretne. Ne nedovoljno - već mizerno i očajno za jednoga premijera. Nikada slabije i neuvjerljivije. Može li se tako voditi išta, pa čak i klub penzionera? Može. Uz medije koji mu se dive. Klicali su i Neronu. Srećom pa premijer nema glazbenoga talenta. Možda onda zapali predsjednik?

Imenuju nesposobne, kako bi oni ispali sposobni

Zašto Milanović s time ne prestaje, zašto se nikada ne ispričava? Zato što je on najpametniji. Zato jer je on sto puta bolji od prethodne Vlade. On ima rezerve... on može letjeti u Migu, može glisirati s pomorskom i goldstein 270096S1graničnom policijom, verati se po Patriji i padati uz smiješak, glavinjati Brazilom ili Bugarskom svejedno, on može braniti Ingrid kako bi prekrio još gori gaf u Parizu, koji je (po)činio dr. Ivo Goldstein, veleposlanik u Francuskoj bez ikakvoga znanja francuskoga.... ali s velikom željom da brlja. Pri dolasku u Hrvatsku to si ne dopušta čak ni predstavnik British Foreign & Commonwealth Office (FCO)...

Prethodne Vlade itekako su birale koga će gdje slati, ali ova Vlada je u svemu bolja... Kad (gafove) bira premijer – tad putuje i dejstvuje Ingrid, kad je na gaf - potezu predsjednik - tad nas sramoti Goldstein. Oba su pala. Novac, pare, šuška, to je ono zbog čega su ministri u Hrvatskoj vrlo daleko od toga da postanu hrvatski ministri. Što oni rade, što zapravo radi premijer ili predsjednik, kad imaju svi zajedno toliko vremena u ovolikoj krizi non-stop biti u medijima? Premijer je postao ono što je nekada bio Mesić: svakom loncu (jalov) poklopac. A kada on radi?

Gdje su rezultati te najnesposobnije Vlade koju je Hrvatska ikada imala? „Da, točno. Nema ih!" – suvislo odgovara ministar i liječnik Ostojić, pa odmah zatim sasvim nesuvislo traži: „Ali dajte nam novu šansu". Što, mazohizma radi, ili kako? Imaju li kirurzi drugi šansu?Nema rezultata, sve nam je gore, imamo ministra SLinića čiji je domet (osim bahaćenja) stalno povećanje harača i dugova. I taj se vrti u krugu kao seoski ljepotan, loveći od dosade vlastiti rep. A vrijeme leti dok dug države gomilaju. Pa to bi znao i srednjoškolski knjigovođa...

U ratu sa samima sobom

I onda kada mu se to kaže, započinje salva uvrjeda prema zastupniku sve do gubitka glasa u Saboru, dok je još bio opozicija, kada ga umalo nije kolpalo jer nije mogao naći odgovor, pa se usoptio i uznojio crveneći se u uvrjedama. To je potpuno isti obrazac i premijera Milanovića. Njega jednostavno i legitimno pitanje izbaci iz cipela. Tada ne samo da riga uvrjede, nego najčešće vadi podatke iz milicijskih dosjea, koje su mu pripremili njegovi odani kameradi i doušnici, o svima za koje zna da bi ga na aktualnom prijepodnevu mogli nešto vladarhneugodno pitati. A nemaju pravo?

Zašto ta obojica, mada vrlo nalik, iskaču iz cipela i postaju neuljudni praznoslovi? Zato što su realna i legitimna pitanja u dubokom nesrazmjeru s njihovim punim džepovima. Zbog tih krcatih džepova umislili su si da su bogovi, pa kad stigne neko zemaljsko ili obično zastupničko pitanje ono ih uvrijedi do kosti. Kako se netko, tim faraonima, uopće usuđuje postaviti pitanje: Što ste napravili do sada, premijeru? Gdje su rezultati ministre SLiniću? Zašto još vozite, bivši ministru Čačiću? Oni pobijele u susretu s realnošću...

Očekujem zakon po kojemu zastupnici uskoro ne će smjeti gledati ni u premijera, a niti u ministra dok im postavljaju svoja (suvišna) pitanja. Očekujem zakon, po kojemu se pitanja smiju postavljati samo pognute glave i pogleda uprta u saborski tepih... I dajte više oslobodite Čačića, pa vidite koliko sve to već traje.

Kako dakle onda, kada svakoj vlasti u Hrvatskoj povijest započinje s njima, kada svaka misli da sve zna najbolje i sve, baš sve mijenja, instalirajući svoje posvudašnje poslušnike i proganjajući stručnjake, dok uhljebljuje jedino svojtu, stranačku i obiteljsku, kako osmisliti ikakvu suvislu strategiju? Nešto što traje duže od pukog jednog mandata? Kako onda i na temelju čega građani Hrvatske mogu očekivati da će napokon dobiti hrvatske ministre i hrvatskog premijera, a ne tek ministre i premijera u Hrvatskoj? Kad će se pozabaviti većinom, a srbsku manjinu staviti na ono mjesto na kojem je u Srbiji hrvatska manjina?

Neukusni performer Pupovac

Prošlo mu je to relativno neopaženo, možda se ljudima zgadilo kakvim se sve metodama služi... Mračno doba holokausta, patnje, poniženja i mučeničke smrti cijelog jednog naroda, Židova, ne može biti štof Juden freiAsocijacija koju je žutom trakom donešenom u Hrvatski sabor priželjkivao izazvati - je ustaštvo. Vječno ista ploča velikosrba: Jasenovac, genocidan narod, fašisti, koljači. I njega nije sram zloporabljati žutu traku danas? Danas kada je opće-poznato kako Srbija nema argumenata ništa predbacivati Hrvatskoj jer je sama bila nešto još gore: Juden frei.iz kojeg bilo tko pokušava skrojiti svoje bijedne političke poene. Žuta zvijezda, žuta traka na rukavu, Židove i sve koji, logično, suosjećaju, podsjeća prvo na Pupovac gostbol i poniženje.

Na gubitak ljudskog dostojanstva, a ne na sitno-stranačke interese. Pa ipak, Pupovac nije odolio. Kad je čuo da je hrvatska država hrvatskih građana, a ostali su gosti, našao se pogođenim. Znači li to da se ne osjeća hrvatskim građaninom? Da se zalaže za izmjenu zakona o azilu i državljanstvu? Ili priželjkuje neko drugo državljanstvo?

Asocijacija koju je žutom trakom donešenom u Hrvatski sabor priželjkivao izazvati - je ustaštvo. Vječno ista ploča velikosrba: Jasenovac, genocidan narod, fašisti, koljači. I njega nije sram zloporabljati žutu traku danas? Danas kada je opće-poznato kako Srbija nema argumenata ništa predbacivati Hrvatskoj jer je sama bila nešto još gore: Juden frei. I time se za razliku od Pavelića hvalila, i kako piše pokojna profesorica Ljubica Štefan još 1996. („Srpska pravoslavna crkva i fašizam, Globus, Zagreb), Srbija je tiskala posebne poštanske marke kojima se hvalila svojim „podvigom". Jedinstvenim u Europi!

Holokaust nije kostim, koji svaka budala može posuditi iz teatarske garderobe i navući ga kad mu zatreba ne bi li nisko-stranački, sasvim neprikladno i neukusno impresionirao sumišljenički publikum. Prvo treba pomesti ispred svojih vrata.

Dopustite da vas podsjetim, čime se poigravate

Osim onoga što je povijesno istražila pravednica među narodima i profesorica Štefan, o koncentracijskim logorima za Židove, o Banjici i Sajmištu u Srbiji, poznato je kako Tito nikada nije htio doći u 86Jasenovac, pokloniti se žrtvama. Logično, pa ne će se valjda doći klanjati (i) svojim žrtvama, koje su tamo skončale od 1945. do 1948.

N. Živković („Sinagoga u Pančevu") opisuje kako su rušene sinagoge po Srbiji, manirom „nema Boga, nema Jevreja, nema ni sinagoge". Vrlo je velik broj sinagoga srušen u Srbiji. Tijekom Drugog svjetskog rata, na desetine i desetine njih. Često se upravo tim ratom i opravdavaju sva rušenja sinagoga u Srbiji. Međutim, što ćemo gospodine Pupovac s ovim sravnjenim sinagogama: 1947. u Novom Bečeju i u Padeju i u Temerinu.

Što ćemo s onima srušenima: 1948. u Bačkom Brestovcu i u Bajmoku i u Banatskom Aranđelovu i u Bezdanu i u Čanoplji i u Crvenki, i u Feketiću i u Gospodincima i u Horgošu i u Kanjiži i u Kuli i u Novom Kneževcu i u Pačiru i u Prigrevici i u Parabuću i u Riđici i u Silbasu i u Sivcu i u Sonti i u Tovariševu i u Vrbasu i u Đurđevu? A 1949. i u Martonošu... Što ćemo sa sinagogama koje je Tito dopuštao rušiti čak i: 1950. u Čurugu i u Beloj Crkvi i u Stanišiću i u Titelu i u Žablju; 1951. u Bačkom Petrovom Selu, 1952. u Beogradu, 1955. u Pančevu i Bačkom Gradištu, 1956. u Bačkoj Palanci i u Srbobranu, 1960. u Molu, 1962. u Starom Bečeju... Što ćemo sa sinagogom srušenom u Vršcu čak 1966-te?

Što ćemo sa svim ovim sinagogama sravnjenima u Srbiji za Titove Jugoslavije, gospodine Pupovac, neukusni? Potražite i provjerite na stranicama Jewish Heritage Europe o sinagogama srušenima u Srbiji, daleko poslije rata. Ispravite me i recite kako ih nije srušeno točno 40 (četrdeset). Podsjećam: poslije rata...

Tko su bili „gosti"...

Kad su vaši građani Srbije rušili Vukovar, oni pojma nisu imali koliko u njemu živi Židova, Madžara, Rusina i brojnih drugih manjina? Svih redom građana Hrvatske. Umjesto mojeg odgovora za sve te počinjene zločine, evo vam pjesma prerano preminulog akademika Antuna Šoljana:

VUKOVARSKI ARZUHAL
Miroljubiv čovjek sam,
a pomalo već i star,
al vam velim, gospodo,
platit ćete Vukovar.

Satrli ste cijeli grad,
napravili grdan kvar,
stog vam kažem gospodo,
platit ćete Vukovar.

Da u mojoj kući gost
hoće biti gospodar –
ne ide to, gospodo,
platit ćete Vukovar.

Što ste htjeli, zlo ste htjeli,
i bit neće nikadar –
zapamtite gospodo,
platit ćete Vukovar.

Dugo će još Dunav teći
platit će se svaka stvar –
ja vam jamčim gopodo,
platit ćete Vukovar.

...A tko osobe od dane riječi

Prema tome, kada se Pupovac godine 2013., u krivotvorenom i manipulativnom kontekstu, igra žutom trakom na kojoj ispisuje gost, on se poigrava s nevinim žrtvama genocida. On želi prešutjeti do neba urlajuće, sve srušene sinagoge u Srbiji. Poslije rata. Genocid, barem u svjetskoj uljudbi, ne poznaje prizemno strančarenje, niti ikakvo saborsko SDSS-ovsko tv-paradiranje. Nedavno je na pitanje tv voditelja I. Z. Čičak, ispred HHO-a, odbio reći išta više o Miloradu Pupovcu. U Bujančevoj sjajnoj tv-Bujici govorilo se u kontekstu knjige S. Degoricije („Nije bilo uzalud", Ljevak, Zagreb, 2009. - ostavimo sada na stranu što je to izvorni naslov filma Nikole Tanhofera još iz 1957.)...

U toj knjizi, autor opisuje, kako mu je u ured, za rata, došao naš neshvaćeni glumac Milorad Pupovac i molio da se obavi zamjena zarobljenika. Dva hrvatska za dva četnička. Razmjena je obavljena: Degoricija je dogovor ispoštovao, Pupovac nije nikada... Ivan Zvonimir tada je izgovorio ključnu rečenicu o osobi koju je i kroz instituciju HHO-a i kroz svoj (dug) politički život, jako dobro upoznao: „O toj osobi ne želim uopće govoriti. O tako niskom moralu, ne želim niti riječi više trošiti..."

Javor Novak

Čet, 1-10-2020, 08:55:48

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.