Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije


Ali natjecanje ministara još traje

Toliko su bedastoća u medije, političari istovarili prošloga tjedna, da sam zdvojan. Koga da preskočim koju izjavu, a da ne ispadnem djelomičan?

Ponestalo im poglavlja

Nakon desetljeća ucjena koja nam je EU postavljala razvlačeći „naš put"; nakon izručivanja pobjedničkih hrvatskih sinova i generala kao da su balkanski divljaci koje treba goniti; nakon tzv. razgovaranja s hrvatskom vlašću (ma koja ona bila) kao s niže rangiranim birokratima ministarstva vodnog gospodarstva s prezrenog europskoga Istoka, ukazala nam se, sva nova, tipski Crazy Horse ministrica vanjskih i sveopće integrativnih poslova. I kaže ona nama nešto pametno: EUNakon puna trideset i tri slijepo-uličanska poglavlja i nakon što smo naivno mislili kako je ucjenama i poniženjima napokon došao kraj, pjeva nama ministrica nedužno, kao da smo to i očekivali, kako nam Europa sad odjednom postavlja neka nova poglavlja, podpoglavlja, nadpoglavlja, zadaće i tomu slično... Tek desetak, kaže ministrica, desetak manjih... Njima domaćih zadaća, koje samo moramo časkom odraditi do srpnja 2013. i eto nas već u velikoj i bratskoj, fino raspukloj i monetarno kolabiranoj Europskoj Uniji. Lijepo. Le Crazy Horse de Paris nije nam kazala da se samo sažetak tih zadaćica proteže na dvadeset gusto tipkanih stranica...

Nego usput, ne znam imaju li Parižani i gerijatrijski C. Horse? Znan mi je samo onaj s mlađom postavom, ali znam da je ucjenama davno trebalo graknuti dosta! (i ugledati se na Srbiju). Ma koliko se „našoj" ministrici činilo logičnim da mi sve to (i to bespogovorno) trebamo ispuniti i kako to nije ništa nego tek nekoliko domaćih zadaća, neka si ih rješava privatno. Može i pod instrukcijama. A tvrdnja, kako će Republika Hrvatska zbog toga postati najspremnija europska država, koja je ikada ušla u Uniju - kosi se sa zdravim razumom i defektom pri metaforama. Pobrkala je reflektore. Možda je ovdje donjogradski smog, a ondje pariški spleen, obostrano začepljujuće djelovao na njezine vratne karotide? Možda je smanjio kapacitet rasuđivanja? Ili je možda preskupi šampanjac iz gornjeg glasovitog 'plesačkog' noćnoga kluba odradio svoje... Bilo kako bilo, morti u klub ujdemo, al bi rada da Uniju ne bumo.

Velesila Slovenija

DiplomacijaDa bi se bilo djelotvornom ministricom, voditeljicom državne diplomacije - nije dovoljno promijeniti šiške. Nije dovoljno glasno govoriti, treba znati i moći otvoreno reći tko lobira protiv Hrvatske, a ne rečenice započinjati s „ja mislim". Možda je to u Jugoslaviji bilo efektno jer nitko ništa nije smio misliti, Partija je za sve nas mislila. A Pusićeva je već tada bila avangarda. Da li beogradska? Ali danas, više od dvadeset godina kasnije, mi očekujemo da hrvatska diplomacija djeluje, a ne da nas preskakuje jedna prgava, mala Slovenija, koja nas vreba iza svakog ugla... na našem veličanstvenom putu u EU... Ministricu je upitalo je li Njemačka protiv ratifikacije Hrvatskog ulaska u Uniju? Ona odgovara površno i kolokvijalno kao da je na kavi: Mislim da je to samo jedno pojedinačno mišljenje, a ne stav njemačkoga parlamenta... Jedan diplomat nema što misliti i nagađati. On navodi ime njemačkoga parlamentarca ili stranku iz koje taj jest i točno prenosi njegovu izjavu. Misli li ministrica da zna njegovo ime ili ga ne zna? Izgleda mi, a čak tako i mislim, da su njoj to dva jednaka pojma. Ne mislim nego znam, kako je ovime naša simpatizerka kluba stvorila slab privid da zaista radi svoj posao. Da ga zna. A ne da misli... da je to samo... da je to pojedinačno... SLoi da je mišljenje. Netko se u Njemačkoj, kao što nam vrijeme to već lijepo pokazuje, našao dobrano protuhrvatski izlobiran. Slovenija se ponovno uspjela nametnuti našoj tzv. diplomaciji.

Prvo nas je izigrala ušavši s nedefiniranim granicama na Savudriji, s gadnim problemom Sv. Gere, Ljubljanske banke i još koječim. Sada, kada s istim tim problemima treba ući Hrvatska, sada je to odjednom pitanje monitorniga, a sada već i negativnog izvješća o monitornigu. Svakako krupniji problem. Da. Jest problem, problem što po RH diplomaciji, koja je permanentno tiha, stalno mokri slovenska diplomacija. I tako dobro lobira da gubimo naše najjače i najbolje saveznike. To je tobože naša i tobože diplomacija.

Da bi se bilo djelotvornom ministricom, voditeljicom državne diplomacije - nije dovoljno promijeniti šiške. Nije dovoljno glasno govoriti, treba znati i moći otvoreno reći tko lobira protiv Hrvatske, a ne rečenice započinjati s „ja mislim". Možda je to u Jugoslaviji bilo efektno jer nitko ništa nije smio misliti, Partija je za sve nas mislila. A Pusićeva je već tada bila avangarda. Da li beogradska? Ali danas, više od dvadeset godina kasnije, mi očekujemo da hrvatska diplomacija djeluje, a ne da nas preskakuje jedna prgava, mala Slovenija, koja nas vreba iza svakog ugla... na našem veličanstvenom putu u EU... Gdje ćemo biti, kako kaže naša barovima opčinjena ministrica - najspremnija zemlja koja je ikad ušla... Sve puca od naše pripravnosti. Po svim diletantskim i korupcijskim šavovima.

Samo jedan dan nakon ministričinog „mislim" i nakon njezine tvrdnje kako je to izdvojeno pojedinačno Pusićmišljenje, a ne stav njemačke vlade, u vijestima nas bombardiraju izjavom predsjednika njemačkog parlamenta, koji smatra kako Hrvatska još nije spremna. Bombardiraju nas vijestima kako njemačka vlada podržava taj stav. Gdje je dakle u svemu tome naša izgubljena ministrica Vesna Pusić? Ona je pokušala minimalizirati jedan značajan problem, ona je pokušala osude Hrvatske učiniti anonimnima ne govoreći nam da je riječ o predsjedniku njemačkog parlamenta, ne govoreći nam (već čak suprotno!) da je to stav njemačke vlade. Na kraju balade, ona sad napokon javno iskazuje kako je riječ o teškim zadaćama i kako ih ima mnogo. Dakle, poluinteligentnom manirom misli da može prevariti hrvatsku javnost, a kad vidi da ne može tada izlazi s velikim dijelom istine na vidjelo.

Što nam to govori? Da je pokušala prvo s obmanom, a sada nas mrtva-hladna želi uvjeriti „u težinu zadatka kojeg mi možemo ispuniti" kao da se ništa dogodilo nije. Kao da još jučer nije trabunjala o izdvojenom pojedinačnom mišljenju koje nije stav njemačke vlade. I sada kada je, kad to više ne može skrivati, sada se zagrće frazetinom o teškom poslu, koji treba obaviti, ali koji je ona... koji je Hrvatska u stanju ispuniti. Zdravo sumnjam... Ili mediji krivo prenose.

Isto je bilo i nakon presedanske odluke o uvođenju monitoringa. Jednako se kasnije, sada, danas, pokazalo koliko monitoring opak može biti i koliko nas može zakopati, poslovno, investicijski, gospodarski, a onda i stvarno udaljavati od Unije. Prilaziti tako ozbiljnim temama na kabaretski način insuficijentno je i štetno. Ali tipske šiške pariškoga kluba rade svoje.

Republika Istočna Berlusconia

KorupcijaTreba li reći kako je glavni hrvatski problem spoj politike, korupcije i pravosuđa? Godine 2010. imali smo 55 općinskih Državnih Odvjetništava te još 21 županijskih DO. Kada bi tih 76 ureda mjesečno obradilo samo po jedan nov slučaj korupcije (a u svo preostalo vrijeme bavilo se obradom već otvorenih slučajeva) na godišnjoj razini to bi značilo imati više od 900 novih slučajeva. Osobnog sam uvjerenja kako je tih 900 slučajeva u tih 76 ureda puno premalo za stupanj korupcijske hobotnice u RH, ali 900 slučajeva godišnje, ipak bi stvaralo nekakav privid i nekakvu nadu da će barem političke korupcije (u dogledno vrijeme) biti znatno manje.Izgleda, što se brže raspada, EU postaje sve zahtjevnija i opreznija prema proširenju. Očito ih je stupanj korupcije u RH (tako nalik na susjednu Berlusconiu) uvjerio kako postoji Zapadna i Istočna država toga imena. Stvarna borba protiv korupcije u Hrvatskoj nije ni započela. Da jest, bila bi to prirodna činjenica i ne bi Berlucsonimediji svaki drugi dan dokazivali silinu te borbe. Hobotnica je u svim segmentima društva, a ne tek u redovima sveučilišnih profesora i HDZ-a. To i vrapci znaju, ali naši su nas vrli euro-pregovarači nastojali prevesti žedne preko vode, a to su pokušali i s EU. Niti korupcija niti pravosuđe nisu zatvorena poglavlja. Zato im to sada i pada. Pa nisu Nijemci kekeci. Daj Bože da dogodine zbog toga ili zbog Slovenije – ne uđemo u Uniju.

Treba li reći kako je glavni hrvatski problem spoj politike, korupcije i pravosuđa? Godine 2010. imali smo 55 općinskih Državnih Odvjetništava te još 21 županijskih DO. Kada bi tih 76 ureda mjesečno obradilo samo po jedan nov slučaj korupcije (a u svo preostalo vrijeme bavilo se obradom već otvorenih slučajeva) na godišnjoj razini to bi značilo imati više od 900 novih slučajeva. Osobnog sam uvjerenja kako je tih 900 slučajeva u tih 76 ureda puno premalo za stupanj korupcijske hobotnice u RH, ali 900 slučajeva godišnje, ipak bi stvaralo nekakav privid i nekakvu nadu da će barem političke korupcije (u dogledno vrijeme) biti znatno manje. Ovako, s tek deset-dvadeset HDZ ili profesorskih slučajeva, mi imamo na sceni tek skidanje prašine s prvih greda okna pred dubokim rudnikom odavno ukorijenjenog i razgranatog hrvatskog organiziranog kriminala. Zbog te muljaže s monitoringom i tobože zatvorenim poglavljima pa dodanim zadaćama ne vjerujem ni ministrici, niti ovakvoj Hrvatskoj kao državi, jer se ministrica pokazala u najmanjem - barski površnom, a javnosti isporučuje pogrješne podatke. Da je Hrvatska kvalificirana država, država koja ima medijsku javnost, slatko-šiškasta ministrica na ovome bi pala. Ne bi joj pomogla ni sva moguća klubska lobiranja. Jednostavno bi tresnula ostavka i amen!

Popisi za okupatora

Ne ulazim u to je li Predrag Matić - Fred knjigu „Ništa lažno" pisao autobiografski, uz nečiju pomoć ili prema onome što su mu hrvatski dragovoljci ispričali. To je Matićvrlo dobra, dojmljiva knjiga o Domovinskom ratu, iako sadrži neke optužujuće teze koje su plod rada okupatorovih obavještajnih službi. Knjiga ratnih impresija je jedno, savjetnik predsjednika Josipovića drugo, a zatim je biti ministar branitelja - Predrag Matić - treće. Naime, otkako je odlučio objaviti popis svih hrvatskih branitelja ne bi li se tako brzo razotkrilo sve one koji jesu lažni branitelji, u javnosti se stalo operirati s nekoliko tvrdnji: PMF nije vukovarski, a niti ikoji drugi dragovoljac, njega je mobiliziralo iz podruma u kojem se skrivao, njega se kao vukovarskog zapovjednika nitko ne sjeća, još manje ga je kao takvog netko i vidio.

To su teške optužbe, ali demantij je bio vrlo slabašan. Osnovno je to da popis branitelja (ako ga objave) izlaže hrvatske ljude okupatoru, a on će ga (što je provjereno) nedvojbeno - vrlo detaljno proučiti.

Od jedne je bruke - druga bruka veća

PitanjeTko ima pravo stavljati braniteljski ratni put na mrežu? Kojim pravom raspolažete tuđim imenima, ministre? Tuđim sudbinama? Tko vam priječi da lažnjake pronađete vlastitim trudom? Zašto zazivate linč? Postoje li zakoni za vas? Ima li Hrvatska legitimne organe istrage i gonjenja ili vi uvodite usporedan (diletantski) sustav? Neka se branitelji međusobno izoptužuju pa će te vi taj čvor, gungulu, mržnju i raskol gledajući sa strane, presjeći moćnim ministarskim mačem? Kako hrabro od vas, neka netko drugi ustanovljava istinu, vi ćete samo cinkati. To smrdi na opštenarodnu odbranu, druže. Na prevaziđeno i pregaženo. Na pobijeđeno još u herojskome Vukovaru.Netko je napisao, povodom okupljanja najtežih hrvatskih vojnih invalida Domovinskoga rata, u Domu Hrvatske Vojske u Zvonimirovoj u Zagrebu, kako su branitelji roba koja se Vukovaruzima po potrebi, baš kao u (političkoj) trgovini! U tome, žalosno je, ima vrlo mnogo istine. Više je nego jasno da hrvatska vlast, koja se do sada već tijekom toliko godina i u toliko stotina pa i tisuća slučajeva branitelja obrukala, ne bi smjela sramotiti i uništavati egzistencije još i popisom branitelja. Tvrdnja kako je vrlo, vrlo čudno što su neki branitelji riješili svoj ratni status tek nekoliko godina poslije rata - naivna je i neodrživa: znam ih četvoricu koji ga nisu zbog birokracije i stigme koja se lijepi braniteljima- dragovoljcima riješili ni do dan danas. I nikada i ne će. Ne treba im ni takva država, niti takvo ministarstvo. Ako je nas primjerice dvadeset, u istome auto salonu, prosinca 2008-me, kupilo nov automobil, tko ima pravo taj popis i naša imena tiskati, javno žvakati, iznositi, opisivati druge pojedinosti, procjenjivati naše izvore financiranja?

Tko to ima pravo u tako banalnoj stvari, a da nema naša dopuštenja? Tko ima pravo stavljati braniteljski ratni put na mrežu? Kojim pravom raspolažete tuđim imenima, ministre? Tuđim sudbinama? Tko vam priječi da lažnjake pronađete vlastitim trudom? Zašto zazivate linč? Postoje li zakoni za vas? Ima li Hrvatska legitimne organe istrage i gonjenja ili vi uvodite usporedan (diletantski) sustav? Neka se branitelji međusobno izoptužuju pa će te vi taj čvor, gungulu, mržnju i raskol gledajući sa strane, presjeći moćnim ministarskim mačem? Kako hrabro od vas, neka netko drugi ustanovljava istinu, vi ćete samo cinkati. To smrdi na opštenarodnu odbranu, druže. Na prevaziđeno i pregaženo. Na pobijeđeno još u herojskome Vukovaru.

Rat nakon rata

Što ćete učiniti kad vaš popis metastazira, kad započnu uhićenja, novi valovi proganjanja i maltretiranja dragovoljaca, invalida, branitelja, najboljih ljudi koje je Hrvatska dala? Jeste li to mogli spriječiti? Ili ćete grmjeti tek kad ljudi budu otimani? I pokazivati svima svoju nemoć da ih iščupate iz okupatorskih kanđi. Ili ćete sve Vukovarizložiti zbog onih koji su u manjini? Je li to vaša partija šaha: neke žrtvujete, druge ostavite da se sami koprcaju s problemom, a treće gurate u nove prve redove. Na novu frontu protiv okupatora. U rat nakon rata, koji ste vi i osmislili i izazvali. Zadivljuje vaša hladnokrvnost s kojom najavljujete objavu popisa branitelja. Kao da je riječ o objavi popisa predmeta, a ne ljudi, ne njihovih obitelji.

Što vas sprječava da osobno provodite istragu u tišini ministarstva? Zašto se potcjenjujete, zašto unaprijed mislite da bi rezultat tada bio manji, nepotpuniji? Da svrha ne bi bila dosegnuta. Koja je vaša svrha vodilja? Zagorčati život svima, da bi država napokon dobila pojedinačne lažnjake, koje je sama bila dužna locirati, uhititi, transferirati... Koliko će fatalnih pogrješaka biti na vašoj više nego četvrt milijunskoj listi? Kakvu ćete osobnu odgovornost za te sudbine preuzeti i kakvom ćete se tada savješću ispirati?

Iznimno je neukusno kad ministar Matić na okupljanju najtežih vojnih i ratnih invalida politizira i koristi skup da bi kazao kako popis (on to zove spiskom) ne će nikome učiniti zla. Kako on to zna? Da nije vidovit? Koliko je dragocjenih hrvatskih branitelja, među nama najhrabrijih ljudi, već stradalo zbog birokratskih manevara takvih tipova, takvih ministrica, takvih ministara, ispolitiziranih, koristoljubivih, karijerističkih?

Vi tvrdite ministre drugačije, ali vaša je svrha vodilja obična ratna odmazda: kazniti sve dok sami ne izađu na svjetlo - pojedinci. Tipično komunjarski. Tako su kažnjavali u tzv. JNA. Na potpuno su isti način tražili krivca, a vi iz te košuljice jednostavno niste izašli. Ma kako se hvalili da ste izliječeni, ja mislim da niste. Vas još truje jnaovska logika, i njihov način ratnog 'uvođenja reda'. Nije li vam žao nevinih ljudi?

Javor Novak

Pet, 18-10-2019, 10:08:06

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.