Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

Šuma Dundo i park Komrčar

Živimo u vremenu vijesti, udarnih TV vijesti, vijesti dana, crne kronike. U toj situaciji o šumama se javlja, piše i govori samo kada gore. A i kada gore, tada tek kad opaki plameni jezici priprijete životu ili objektima. Kada oluja pohara šumu to je prilika za fotografe i medije da prenesu dramatične kadrove brojnog iščupanog korijenja, raspuklih debala, i ono što srce suvremenika najviše dira: lomljave u auto kampu (proljetos na Rabu) te bolne štete na limenim ljubimcima. Šume tako ostaju opravdana senzacija tek za posjetitelje, šetače i slučajno zalutale turiste, svakako tek za one koji se u njima neposredno zateknu.

Rapska prastara šuma Dundo zaštićena je i posebna po hrastu crnici, po alepskom boru i nedirnutoj prirodi. Tako bi to barem trebalo biti da nismo svjedočili jakoj Rabsječi u osamdesetima kada su trupci iz šume izlazili na velikim kamionima i punili trajekte cijelu ( ne jednu ) jesen. Nije drugačije ni bilo niti jest danas, u Lici, a niti na Velebitu... u Hrvatskoj se najradije izvoze trupci, a onda se uvoze sklopivi, dizajnerski, visoko-estetski i kojekakvi drugi kuhani namještaji, kao da sami nismo u stanju proizvesti upravo tu krajnju najskuplju robu, proizvod i oku ugodan i zanimljiv cjenovno. Šumi Dundo tepalo se da je rezervat, nacionalniDjelo prirodeVeliko je djelo prirode to što upravo taj zapadni i sjeverni dio otoka osim šume Dundo ima i najdublje i najljepše uvale na cijelome otoku ali bome i u Kvarneru i u Kvarneriću. Neki moreplovci smatraju, i u tome ih podržavam, kako od Savudrije do Sedmovraća južno od Molata, nema tako lijepih uvala kao što su rapske park, prašuma, šuma s najvećim otočkim hrastovima u Hrvatskoj, u stvari, ona je oduvijek bila rudnik koji se bezgranično crpilo. Ona je dakako sve to po vrijednosti i ljepoti, kao još posljednji dio otoka koji čovjek nije urbanizirao ako se agresivna apartmanizacija uopće može podvesti pod stručni pojam urbanizam, a čovjek pod (još donekle) humanu životinjicu.

Prema radu Rauša i Matića povijest šume Dundo donio je Miroslav Perinčić koji piše kako je Dundo prvo bio privatno vlasništvo slabo znanog rapskog patricija. On je šumu darovao Rabsvojoj nećakinji za miraz, ali ona je skončala u samostanu. Poslije naleta, stanovništvu otoka, pogubnih boleština, šumu pod svoju upravu preuzima šumska vlast, ali je šuma ostala vlasništvo Crkve, odnosno Fond Vjerske zaklade. Direkcija šuma u Klani postavila je prvoga lugara koji je ostao zabilježen po uzgoju sadnica alepskoga bora te po pošumljavanju. Bio je to J. Stella iz Goricije, koji je svoj posljednji kisik udahnuo upravo u šumi Dundo. Zatim, uprava za šumu iz Klane seli u Zadar.

Današnja općina Klana sa zapadne je strane naslonjena na općinu Matulji, a s istočne na općinu Jelenje. Ime Klana prvi put se spominje početkom 13. stoljeća kao raskrižje putova na sve četiri svjetske strane; mjesto je poznato i zbog svojih šuma, po brojnoj divljači i po izvorima pitke vode. Tako neki nalazi upućuju na postojanje života u Klani još u 6. i 5. stoljeću prije Krista. U srednjem vijeku Klana je trgovište, mitnica te područje odvijanja intenzivne poštanske službe između Kranjske i Rijeke. Godine 1852. U Klani je rođen Matko Laginja, narodni preporoditelj Istre i hrvatski ban, najveći sin ovoga kraja.

Od 1921. Šuma Dundo, logično, potpada pod Direkciju šuma Sarajevo, a privremena uprava bila je u Splitu. Kao i državne šume Paklenica i Mljet, i Dundo je imao svu administraciju, pismohranu na njemačkom jeziku, protokol, pečat (Šumsko nadzorna postaja „Dundo" Rab) i Rabpoštansku dostavnu knjigu za otpremu pošte. Pošumljavanje koje je na tlu sjeverozapadnog dijela otoka izvodio lugar Miroslav Perinčić trajalo je od 1933. do 1938., a sa svojim radnicima pošumio je čak dvjesto šezdeset i četiri hektara. Nakon kapitulacije Italije i Drugog svjetskog rata šumu ponovno preuzima crkvena vlast do oslobođenja Raba kada i tu šumu zatiče oslobođenje - poguban status općenarodne imovine. Sudbina svačije, a ničije čini mi se da je danas na djelu i u održavanju šume Komrčar, ma kako to imitiranje strašno zvučalo s pomakom od gotovo punih sedamdeset godina.

Veliko je djelo prirode to što upravo taj zapadni i sjeverni dio otoka osim šume Dundo ima i najdublje i najljepše uvale na cijelome otoku ali bome i u Kvarneru i u Kvarneriću. Neki moreplovci smatraju, i u tome ih podržavam, kako od Savudrije do Sedmovraća južno od Molata, nema tako lijepih uvala kao što su rapske. Jedina je prava konkurencija Lošinj, čije su uvale malobrojnije. Velikom brigom i stalnim motrenjem, šuma Dundo ostala je dragocjena „unutrašnjost" tih uvala od kojih su najpoznatije Sv. Mara, Kamporska draga i uvala Kalifront. I dok se po šumi Dundo Rab može mjeriti s mljetskim šumama, korčulanskim šumama ili onim creskima, mikrolokacija parka Komrčar malo je poznata iako daleko dostupnija.

U toj šumi svoje je neprolazne stihove pisao hrvatski književnik Dragutin Tadijanović, akademik. U njezinim su prosjecima mnogi ljetni akvarelisti našli Rabzabavu za kistove, prste i platno, a mladi su noću uz svijeću na obalama podno Komrčara svirali gitaru i kupali se u planktonima, „revolucionarno" goli.

Vratimo li se u prošlost vidjet ćemo da je su rapske šume nešto mnogo više od navedenog. Još u prvoj polovini 16. stoljeća njima je lutao, istraživao ih i o njima pisao Fuscus Park KomrčarKomrčar se ne pošumljuje, njega se doživljava kao goli trošak, pa nas danas ne treba čuditi ako pokoji gost zainteresiran za tu botaničku senzaciju primijeti da Komrčaru već nedostaje dobra trećina borovlja ako ne i polovina. Gradska je plaža sva u borovima koji su se nadvili i rastu još koju godinicu u gotovo vodoravnom položaju ili što je češće: pod oštrim kutom nad moremradove objavljivao u Rimu. Sredinom 16. stoljeća rapski pašnjaci, šume i botaničke ljepote privukle su Anguillara iz Padove, a zatim su uslijedile usputne bilješke istraživača tijekom 17. i 18 stoljeća među kojima su i Heusch ( objavljuje u Nuernbergu ), te glasoviti Fortis s kraja 18. stoljeća, koji se posebno zanimao za isplativost stabla crnoga duda. Nekoliko godina kasnije na rabsko će tlo kročiti i Xaver, pa zagrebački kanonik Host, Seenus, Friedrich Germar, zatim G. Bartling i tršćanski ljekarnik Biasoletto. Nije dokazano da je i šibenski botaničar Visiani istraživao bilje ovoga, kako ga hvale, najljepšeg kvarnerskog otoka. Niz stranih imena nastavlja tršćanski botaničar Tommasini i Sendtner iz Munchena. Nisu izostali ni Mađari pa tako Rab pohodi i Borbas. Frischauf je bio sveučilišni profesor u Grazu i pasionirani zaljubljenik, te aktivni promicatelj brojnih rapskih ljepota. Kod njega nalazimo pojedinačne opise rabskih šuma: Dundo, Kalifront, Sorinj. Danas je upravo ovaj posljednji hrbat tužno gledati zatrpanim pod ukupnim otočkim komunalnim smećem te već odavno iskrčenim, golim i tek ponegdje u rijetkoj makiji. Upravo za pošumljavanje ogoljelih područja Rabljani danas slave šumara Pravdoju Beliu čija se bista koči na najljepšem rapskome trgu, raskršću glavnih šumskih putova parka Komrčar. Parka tik do sjevernih zidina grada. Upravo je šumar Belia vodio nešumara ali velikoga zaljubljenika u Rab - Frischufa.

U 19. i 20. stoljeću s razvojem prometala, posjetitelji se umnažaju, a Rab kao otok, koji nikada ne će biti vezan mostom s kopnom, više nije bio takva silna avantura kao nekada. No, nažalost iako održavane, rapske šume se prorjeđuju, posebice park Komrčar, gradu najbliži i najzanimljiviji ne samo turistički. Kao da postoji stanovito prokletstvo slikovitog rapskog hrpta, jedinog u RabJadranu, a bit će i šire - s četiri visoka zvonika na poluotoku. U korijenu poluotoka pod borovima parka Komrčar, brojne su vijugave staze, ali sve je više krčevina, razvala i velikih panjeva. Ono u čemu se sastoji prokletstvo je pjeskovit i sipinast sastav tla ovoga parka na hrptu visinske razlike od mora i veće od trideset metara. Za obilnih kiša, tlo više ne može držati sva ona krasna teška debla i vjetru neotporna zelena jedra njihovih raskriljenih krošanja. Što je bura nagnula lani, prije tri godine ili u prošlom desetljeću past će možda upravo ove jeseni. Ta jako nagnuta stabla padaju prva i za sobom ostavljaju goleme kratere pustoši. Erozija je samo drugi čin havarije. Kad nakon obilne kiše udari senjska ili karlobaška jaka bura, nastaje pokolj u Komrčaru. Kažu da je prošlu jesen i ovoga proljeća palo i do četrdesetak borova. Nažalost, Beliu se slavi ali ga se ne slijedi - ništa novo u Hrvata.

Komrčar se ne pošumljuje, njega se doživljava kao goli trošak, pa nas danas ne treba čuditi ako pokoji gost zainteresiran za tu botaničku senzaciju primijeti da Komrčaru već nedostaje dobra trećina borovlja ako ne i polovina. Gradska je plaža sva u borovima koji su se nadvili i rastu još koju godinicu u gotovo vodoravnom položaju ili što je češće: pod oštrim kutom nad morem. To su kandidati za nestajanje, to su borovi koji ne će biti nadomješteni.

Belia je ipak samo jedan u nizu zaslužnika što je Komrčar opjevan i u stihovima... Samo jedan u nizu strukovnjaka koji su mijenjali i promijenili izgled otoka Raba – na bolje. Gdje su nama takvi ljudi danas?

Tekst i fotografije: Javor Novak

Sub, 14-12-2019, 04:27:28

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.