Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

Šarani, jame i boljkovčeština

Akademik Josip Pečarić: „Koliko u Hrvatskoj ima onih koji Hrvate mrze više nego što se to moglo očekivati od balkanskog krvnika Slobodana Miloševića uzimajući u obzir njegovu usporedbu Vukovara i Oluje?"

Za vrijeme Prvog hrvatskog Predsjednika bilo ih je 25 do 30 posto. U svim anketama. Danas kad nema hrvatskog, kohezijskog čimbenika, u ljudi bez kućnog odgoja, bez vjere u istinu i pravdu, u ljudima koji ne žive etiku i moral uz temeljnu odrednicu - rodoljublje, polutana je svakim danom sve više. Zaglupljivanjem i protu-obiteljskim nastojanjem, mediji su najizravnije Josip Pečarićuključeni u taj posao. Danas se u tih baš kao i nekada - diše novčanikom - jer on ispunja ta astenična pluća.

To nisu samo bivši Jugosloveni kojima je državaDokazati istinuSve ono što se javno govori, kuka po medijima, što se tiska po tiskovinama i knjigama te se multiplicira i fabricira laži o Šaranovoj jami – to treba pobijati argumentima i dokazati istinu. Uopće ne sumnjam da će hrvatski ljudi u tome uspjeti propala. To su kojekakvi hemisferni ( jer to je sada lukrativno ), kojekakvi koji nas razvlače po regioonu, baš kao što je to mnogima bio jedini kriterij po kojemu su se opredijelili biti Hrvatima ( u devedesetima ). Bila je to sanaderština u prošloj dekadi, ili danas s ovom nesposobnom ali zato nenarodnom vlašću tobožnji liberalizam i ljevičarenje. U stvari, otvorena šteta na svakom koraku. Nekada se u tih biljaka bez korijena dobro živjelo od Šugoslavije i tzv. bratstva i jedinstva ( kroz magazine sa stranom robom za žene oficira i ostale partijski podobne ), zatim su mnogi dobro oglodali hrvatstvo u devedesetima, pa smo tako preko Račana i Sanadera stigli do Kosorove i tzv. Zapadnog Balkana ( koji joj nikada nije zasmetao ). Taj je vlastodržački niz projektiran, a ne slučajan. Nije drugačije ni s predsjednicima, daleko je demokracija. A brojnim polutanima je svejedno ( sette bandiere ) - važno je ili da su na vlasti ili medijipod repom iste. Svakako masni.

Sve ono što se javno govori, kuka po medijima, što se tiska po tiskovinama i knjigama te se multiplicira i fabricira laži o Šaranovoj jami – to treba pobijati argumentima i dokazati istinu. Uopće ne sumnjam da će hrvatski ljudi u tome uspjeti.

Zašto sam u to siguran? Kada sam u „Hrvatskom slovu" objavio opširan tekst ilustriran krupnim fotografijama, na čak tri stranice prepune činjenica, a pod naslovom „Bleiburg prije Bleiburga" ( HS veljača 1998. ) vrlo dugo primao sam tihe pohvale. U Društvu hrvatskih političkih zatvorenika kazali su mi otvoreno, citiram: "Hvala vam gospodine! Nikada nitko do sada nije objavio ovako velik članak o partizanskim zločinima. Kako vam je to uspjelo?" Ne trebam reći da je „Hrvatsko slovo" zbog toga bilo razgrabljeno i u Sloveniji, da su razne udruge također širile istinu... da su mi prilazili ljudi i govorili o svojim očevima o kojima do tada nisu znali gdje su to oni bili zauvijek i neljudski nestali još u ljeto 1945., a poslije završetka Drugog svjetskog rata... Lucidnost i spremnost da me pošalje na put u Mislinju treba pripisati nezaboravljenom hrvatskom književniku i rodoljubu Dubravku Horvatiću. Pod njegovom uredničkom rukom tiskano je mnogo briljantnih tekstova ( ne ubrajam svoje ). Isto tako, zahvaljujući Damiru Borovčaku kao izdavaču, tiskao sam svoju prvu knjigu „Da sam imao Hrvatsku" u koju je uvršten izbor tekstova objavljenih tijekom nekoliko godina u „Hrvatskome Slovu". Kruna knjige upravo je taj tekst. On je jako veselio i velikog Horvatića.

Mnogi su naravno, prije mene, učinili mnogo više na otkrivanju partizanskih zločina, osobno sam bio samo prvi koji je u hrvatskom novinstvu izašao s neoborivim činjenicama i fotografijama. Barbarin rov i sve njegove strahote o kojima sam tada pisao, mogle su ugledati svjetlo dana tek punih dvanaest godina kasnije. Tek je tada ta istina mogla izaći i u 'redovitoj' dnevnoj novini ( „Večernji list" ). Milorad PupovacKasnije sam pisao i o partizanskom ubojstvu načelnika na otoku Rabu 1944... Zašto ovo pišem? Zagledamo li se u tih trinaestak-četrnaestak godina od veljače 1998-me, gdje smo danas?

Partizanski su zločini neoboriva činjenica,

O njima se može i stvarno se i piše u dnevnim ne više specijaliziranim i nisko-nakladnim listovima,

U Sloveniji i Hrvatskoj osnovana su brojna društva za otkrivanje antifašističkih zločina,

Otvoreno je nebrojeno masovnih stratišta s desetcima tisuća ljudskih kostiju,

Iskopavalo se prvo po Sloveniji, pa u Hrvatskoj po selima.

A onda se MacBethu stala približavati Dunsinanska šuma: kraj njegove vladavine je na vidiku ( kraj vladavine komunističkih laži ) – i sve je više grobišta koja se otvaraju u okolici i po samome Zagrebu. Privremeno i revolucionarno boljševičko ukidanje odbora za istraživanje grobišta ne će im pomoći. I u glavnome gradu Hrvatske tobožnja socio-liberalna vlast prisiljena je suočiti se s gorkom pilulom vlastite laži, laži svojih očeva i djedova od koje su tako udobno i lagodno živjeli... a ta laž danas propada kao u žitko blato jer istina vrišti u nebo: Da, Tito i partizani, zločinački su ubijali na stotine tisuća ljudi po cijeloj Jugoslaviji: ponajviše Hrvata, ali i Židova, i Srba, i Roma, i svih koji nisu bili po volji njihovim krvolocima dubajićima i Žarko Puhovskine samo njima.

Proces započet stvaranjem hrvatske države, a on se zove stvaranje kisika za istinu, danas je nezaustavljiv.

Pitanje je mjeseca kada će se u Savskoj, kod Pedagoške akademije, otvoriti zemlja i iz nje izaći najveća optužnica protiv Tita, antifašista, partizana, SUBNOR-ovaca, ljevičara, komunista, srbomilicije i jugoslavenskih oznaša, boljševika, knojevaca, protiv svih jugo-nacionalista i jugo-nostalgičara ili samo protiv tobože neopredeljenih.

Kardinal je Bozanić, u briljantnoj propovjedi na Bleiburškom polju ( dne 13. svibnja 2007.) povodom „zločinaca koji još uvijek slobodno šeću među nama" održao jedan od pet najboljih i najsnažnijih govora u političkoj povijesti novije Hrvatske,

Ukupno, mi naravno možemo biti nezadovoljni tempom rada bilo koje komisije, mi možemo biti zabrinuti za biološki sat i nekažnjen odlazak poznatih zločinaca s lica zemlje, ali proces je buran, otvoren... Svako malo eksplodira neka nova istina o zločinačkoj Jugoslaviji i Titu. S tim se ne može biti zadovoljan ali niti nezadovoljan. Za istinu je bolje da izlazi postupno, bez histerije i krivih koraka, bez gladi za odmazdom ili osvetom.

Treba zatim naglašavati kako u hrvatskoj javnosti postoje medijski i politički lažljivci, manipulatori, kvazi-znanstvenici i kvazi-autoriteti, a čak glorificirani kao opinion makeri. To je sramota intelektualne sredine u kojoj je to moguće. Njih treba jednom zauvijek sveučilišno obraditi, skinuti im licencu i javno im reći da su ne-znanstvenici i para-znanstveni manipulatori te kao takvi javnosti neprihvatljivi i nekompetentni. Treba ih ismijavati, kao što je meni smiješno kad za Slavka Goldsteina kažu da je vodeći hrvatski intelektualac!? Obrtnik izdavač, vjerojatni nesvršeni gimnazijalac, čovjek koji u svakom intervjuu nastupa i istupa drugačije, ukratko je vrdalama. To je samoproglašeni arbitar koji se okreće kako vjetar puše i koji je do sada većIvo Goldsteindao najmanje pet različitih izjava o broju žrtava Jasenovca... o povijesnim činjenicama kojima uporno želi teretiti cijelu Hrvatsku. Sve građane, jer Hrvatska - to je nešto što ga baš kao i veliko-srbe i četnike - trajno iritira ( mada mazohistički ostaje živjeti upravo u njoj )!

Što se tiče manipulacija oko navodnih srpskih žrtava u Jadovnu, oko srbijanskih žrtava Domovinskog rata u jami koja je prazna, uvijek se sjetim kako je nedavno osumnjičeni Boljkovac prije toga objašnjavao svoj posao ( s ne skrivenim osmjehom na licu ). Uglavnom, kazao je slijedeće: Nije naše da istražujemo, utvrđujemo ili govorimo istinu. To nije bio naš policijski posao. Naš obavještajni rad sastojao se u tome da izmislimo takvu laž, tako dobar sklop, koji će... koji će tada... ubačen u neprijateljske redove... izazvati nama željene i potrebne reakcije i događaje... Priča o Jadovnu i Šaranovoj jami i srbijanskim žrtvama iz Domovinskog rata jedna je od upravo takvih nizova priča... još uvijek pomno hibernirane pa odmrznute Ozne, Kosa i Udbe. Prema potrebi.

S obzirom na nepobitne znanstvene činjenice i velik broj svjedoka istine te očit žandarski pritisak na medije u Hrvatskoj, koji povijesnu znanost rijetko kada žele, a istina im smeta ( kako oko Šaranove fatamorgane tako i u brojnim drugim protu-hrvatskim slučajevima) vrijeme je da netko protiv Pupovca, Puhovskog, Goldsteinovih i družine podigne kaznenu tužbu čim se prvi put pojave u medijima sa tom starom laži o ubijenim Srbima bačenima u Šaranovu jamu.

Javor Novak

Uto, 10-12-2019, 18:22:00

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.