Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

Stivanski poučak

 

Kada se nedavno pronijela vijest da bračka općina Sutivan daje pet tisuća kuna mladencima a znatno više svote za prvo, drugo i treće dijete, te dvadeset tisuća kuna za četvrto – pozornost javnosti se nakratko svrnula na čarobni maleni grad, koji često nezasluženo ostaje u sjeni mondenskoga Bola i mnogoljudnijeg Supetra. Povijest Sutivana (odnosno Stivana kako se odvajkada zvao) paradigma je sudbine mnogih dalmatinskih gradova, postupnog naseljavanja i rasta koji traju stoljećima, te nagloga iseljavanja, stagnacije ili nazadovanja – posebno na prijelazu devetnaestog u dvadeseto stoljeće, ali i kroz cijelo prošlo stoljeće. Mnogi su Stivanjani napustili rodnu luku i nastavili život u Južnoj Americi, osobito u Čileu , gdje je od 30 000 Hrvata najviše Bračana. Demografsku sliku Stivana u prošlosti može se pratiti po starim zapisima. U vrijeme kada su ondje imali posjede plemići Ivanovići (l6. st.) bilo je oko 300 stanovnika, a svršetkom stoljeća, kada Juraj Lenković nudi papi Stivan kao luku za papinsko brodovlje, čini se da je broj nešto manji, ali slikovito naselje i tada živi prilično burno, ako je zaključiti iz vizitacija biskupa Cedulina.

U l7. stoljeću kada se obnavlja crkva sv. Ivana i gradi crkva sv. Roka, Stivan nema više od 250 stanovnika, kao i na rubu stoljeća kada pjesnik Jerolim Kavanjin gradi ljetnikovac i dolazi u sukob ne samo sa susjedom Marijanovićem, nego i sa mnogim Stivanjanima o kojima u «Bogatstvu i uboštvu» ne govori lijepo, ali ih ni ne imenuje, kao što mu je inače običaj. Pučanstvo se ne povećava ne samo zbog toga što mnoga djeca umiru u prvim tjednima ili mjesecima po rođenju, nego i zbog kuge, te nije neobično da Stivanjani toliko poštuju sv. Roka, zaštitnika oboljelih od te strašne pošasti. U 18. stoljeću koje će proširiti crkvu Uznesenja Marijina što danas dominira Stivanom, broj stanovnika raste od 500 sredinom do l000 svršetkom, a l806. bit će ih ll95 . Stivan ima u to vrijeme, uz liječnika, i dvije primalje. Usprkos epidemijama koje haraju i u l9. stoljeću ( crne kozice), godine l890. zabilježeno je da Stivan ima l875 stanovnika . Nikada ih poslije ne će biti ni približan broj, jer dvije godine poslije peronospora napada i bračke vinograde, pa se od te l892. do Prvoga svjetskog rata iz Sutivana iseljava nešto manje od polovice stanovnika – odlaze u Čile, Boliviju, Argentinu, Urugvaj i SAD.Ostaju i bez liječnika svoga, hrvatskog jezika, pa novoga traže čak iz Češke, a kada dolazi, ustanovi se da je - liječnica.

Svršetkom rata u ljekovitoj mikroklimi Stivana zdravlje će potražiti i (tada još) hrvatski pisac Ivo Andrić te postati počasni «Grmar», to jest član športskoga društva koje je utemeljio njegov prijatelj, Stivanjanin Nebodar Jutronić. No, epidemije ne posustaju i znatno utječu na demografsku sliku. Dvadesetih godina bori se protiv malarije dr. Ante Tresić-Pavičić, koji će u Drugom svjetskom ratu postati upraviteljem bolnice u Stivanu, a zatim s mnogima koje nisu poubijali talijanski i njemački fašisti – otići i u El Shat, te se poslije s njima i vratiti, obilazeći bolesne pješke i na konju i nikada ne naplaćujući sirotinji. I sam je umro kao siromah, l953. u Sutivanu. U drugoj polovici 20. stoljeća jedan Stivnjanin, prof. dr. Duško Katunarić, postat će poznati onkolog u zagrebačkoj bolnici «Sestara milosrdnica».Po usmenom kazivanju, u njegovoj ordinaciji su se u olovnim vremenima sastajali disidenti, među njima i dr. Franjo Tuđman. Uz Stivan je vezano i ime Amerikanca Briana Benneta, koji j l974. objavio knjigu antropološkoga karaktera o Sutivanu . Isti taj neobični Amerikanac koji je očito zaljubio u Sutivan, ostavlja dragocjene podatke o vremenu kada su Srbijanci gotovo dominirali mjestom, a jednu od gostionica držao milicioner iz Beograda. Bennetu gotovo nestvarna predviđanja da će doći do rata – predviđanja uglednih ljudi na Braču – vrlo brzo su se ostvarila. Mlađi ljudi odlaze na kopno u obranu domovine, među njima i sadašnji donačelnik Nikola Pajić.

U obratnom smjeru, s kopna na otok stižu prognanici, najviše iz Bosne i Hercegovine, te je zabilježeno da ih je u jednom trenutku bilo gotovo više od Stivanjana – oko osam stotina izbjeglica. Kada smo poslije rata, u drugoj polovici devedesetih u Hrvatskom saboru licitirali oko broja i mogućnosti budućih općina, inzistiranje potpisnika ovih redaka na samostalnoj općini Sutivan izazvalo je vrlo slabu pozornost, ali je prijedlog ipak prihvaćen, poduprt vjerojatno i s drugih strana. Tako je l997. osnovana Općina Sutivan, a načelnik je postao Petar Vladislavić i ostao do dana današnjeg. Stivan je opet procvao. Odhrvao se grandomanskim zdanjima koja bi narušila ljepotu mjesta i okolice, a mađarsku najezdu kanalizirao u granicama održivosti. Taj i takav Stivan, svjestan svoje bogate prošlosti, svojih uspona i padova, sada se na najbolji mogući način bori protiv kuge – ne one l7. stoljeća, nego novovjeke bijele kuge, koja je prvorazredno nacionalno pitanje i koja prijeti opstanku hrvatskoga naroda. Potezi na državnoj razini nisu dovoljni. Svaki grad i svaka općina kojoj je moguće izdvojiti slične svote, treba i mora učiniti isto jer se na koncu konca ne radi se o astronomskim ciframa. Pustite mercedese, pustite gošćenja i pijanke, «reprezentacije» i slične troškove jer ako ne bude djece nestat ćemo iz povijesti.

Toliko o «Stivanskom poučku», uz priznanje duga što ga imam otkako se lani pojavila monografija Sutivana s točnim nadnaslovom «Kulturna povijest» - naime, do danas nisam uspio napisati recenziju toga divot-izdanja, a trebao sam. Malo koji grad u Hrvatskoj ima tako pomno, tako studiozno ispisanu svoju kulturnu povijest, malo koje mjesto je zapisalo na takav način svoje pamćenje. Dramaturški sjajno koncipirana knjiga, grafički vrhunski oblikovana, autorski pregnantna. Urednici Dražen Katunarić i Franjo Mlinac, a među dvadesetak autora pojavljuju se i Pavao Pavličić, Ivan Čizmić, Petar Šimunović, Zoran Kravar i Slobodan Prosperov Novak.

Hrvoje Hitrec

{mxc}

Sri, 5-08-2020, 09:41:55

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.