Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

O knjizi dr. Dinka Čuture „Stjepan Sarkotić, posljednji zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine“

Trećega studenog 1918. Stjepan Sarkotić, zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine i Hitreczapovijedajući general u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji, predao je vlast Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba. Dokumente je dao spaliti. Ostao je još nekoliko dana u Sarajevu, koračao po trima povijesnim sobama u Konaku. „U mojoj radnoj sobi je 1910. radio dobri stari car, u istoj je sobi 28. lipnja 1914. odlučni nadvojvoda ispustio dušu; staklena ploča na zidu štitila je njegovu zadnju kap krvi. U pokrajnjoj sobi podlegla je nadvojvotkinja Sofija, a moju spavaću sobu je u istu svrhu koristio stari car tijekom boravka u Sarajevu.“

Monarhija je na umoru. Sarkotić odlazi čiste savjesti držeći da se razdoblje njegova upravljanja može nazvati bosansko-hercegovačkim „vremenom mira“ u Svjetskom ratu. „Svatko ko je u godinama 1915. do 1918. boravio u Bosni i Hercegovini, to će potvrditi“.

Do Bosanskoga Broda stigao je vlakom nakon 24-satne vožnje, s dugim prekidom putovanja u Zenici gdje su mu zaprijetili domaći Srbi i srbijanski ratni zarobljenici „ s lošim namjerama“, ali je netko iz Sarajeva intervenirao i oni se „urazumili“. U Zagrebu su ga nove SHS vlasti uhitile, vjerojatno po Pribičevićevom nalogu, poslije je pušten i odlazi u Beč.

Tako je aktivnu vojnu i političku karijeru završio general i podmaršal, posljednji zemaljski poglavar, strateg i iznimno cijenjena osoba na bečkom dvoru, hrvatski domoljub i jedan od onih koji su prije i u vrijeme Prvoga svjetskog rata imali odgovore na južnoslavensko pitanje, ali ga u Beču, a posebno u Budimpešti nisu željeli razumjeti.

Povjesnik i aktualni ravnatelj Hrvatskoga državnog arhiva, Dinko Čutura, u opsežnoj knjizi (oko 500 stranica) u izdanju SarkotAGM-a, na najbolji mogući način, dokumentima potkrijepljen, otvara čitatelju prozor u više no zanimljivu epohu i djelovanje u njoj Stjepana Sarkotića , kojega su u drugoj polovici 20. stoljeća nastojali baciti u bunar zaborava i prekriti ljubimcima jugoslavenske historiografije.

Pa tko je bio taj čovjek? U prvom poglavlju knjige kaže se da je rođen 1858. u Sincu, u Lici, kao prvi sin Matije Sarkotića i Amalije, rođene Prpić. Obitelj graničarska, hrvatska, rimokatolička. Školovao se u Senju i Otočcu, završio Vojnu akademiju u Bečkom Novom Gradu, brzo je napredovao, a kada se oženio Giselom pl. Bartolović od Tenja već je bio potpukovnik. Kao načelnik štaba jedne osječke pješačke divizije došao je u kontakt sa Strossmayerom, čije jugoslavstvo nije prihvaćao ali je biskupa poštovao. „Sarkotić je osjećao i razmišljao kao Hrvat, no dušom i srcem bio je pobornik Dunavske monarhije“, piše Dinko Čutura, „te ga se može označiti kao tipičnoga carskog generala.“ Kada izbija rat, Sarkotić prelazi Drinu u prvom, neuspješnom pohodu na Srbiju, a u vojnom smislu angažirat će se još samo u okupaciji Crne Gore kada je osvojio Lovćen, pa tituli baruna dodao „od Lovćena“. Od početka 1915. upravlja Bosnom i Hercegovinom hodajući po tankom ledu razmirica triju konfesija, uspijeva uspostaviti barem prividnu ravnotežu, svjestan koliko je duboko pogrešna mađarska politika u Bosni prije rata stvorila ogromne probleme forsirajući Srbe na račun Hrvata i muslimana. Glede južnoslavenskog pitanja i Sarkotić je s vremenom evoluirao, sve do ljeta 1918. kada je preporučio potpuno i trenutačno ujedinjenje Bosne i Hercegovine i Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom u okvirima zemalja krune sv. Stjepana, uz reviziju Nagodbe iz 1868. Tada je već bilo podosta kasno, ali još uvijek izgledno, Austro-Ugarska je više-manje solidno stajala na frontama. Rješenja koja su se do tada nudila dolazila su s raznih strana: tzv. majska deklaracija „južnoslavenskog kluba“ u Carevinskom vijeću iz svibnja 1917. predviđala je sjedinjenje svih zemalja u kojima žive Slovenci, Hrvati i Srbi (izvan Srbije) u samostalnu državnu tvorevinu pod upravom habsburškolotarinške dinastije. U Hrvatskoj je Stranka prava tražila ujedinjenje svih zemalja u kojima žive Hrvati (BiH uključena, naravno), u neovisnu državu, jednakopravnu s Mađarskom, u sklopu Monarhije.

Sarkotić je imao pouzdanog sugovornika i sumišljenika u biskupu Stadleru koji je već desetljećima stolovao u Sarajevu. Stadler je u jesen 1917. dao izjavu u kojoj se zahtijeva ujedinjenje svih zemalja na koje se prostire hrvatsko državno pravo: Hrvatske-Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, te „hrvatskih dijelova Istre“ u autonomnu državu, povezanu s Habsburškom Monarhijom. Djelovao je u to doba i znameniti Ivo Pilar, čija će knjiga „Južnoslavensko pitanje“ imati velik utjecaj.

Stjepan Sarkotić se i nadalje sukobljavao s tvrdoglavom mađarskom politikom i njezinim predstavnicima. Burian je Cutura Sarkoticbio samo poslušni đak grofa Istvana Tisze koji se udostojio posjetiti Sarajevo tek u rujnu 1918. i doživio hladan tuš, spoznao pravo stanje u BiH, posebno u razgovoru sa srpskim vođom Vojislavom Šolom, ali je i dalje vjerovao svojim srpskim savjetnicima u Budimpešti. Grofa Tiszu ubrzo su ubili revolucionari u Pešti, Mađarska se odvojila od Austrije, gdje je osnovana provizorna narodna skupština samostalne njemačko-austrijske države. Monarhija je u stvari prestala postojati.“ Još je samo jedan čovjek ostao vjeran caru i monarhiji. Bio je to posljednji zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine, Stjepan Sarkotić“, zaključuje Dinko Čutura, s pravom. Sarković je čuvar krune u Sarajevu sve do 6. studenoga. Iz Beča mu se nitko nije javljao telefonom.

Autoru Dinku Čuturi, povjesničaru specijaliziranom za Prvi svjetski rat, uvelike je pomogao pri pisanju knjige upravo Sarkotić koji je bio jedan od onih hrvatskih visokih časnika u austrijskoj službi vičnih peru. Nije bio literat poput Jelačića ili Preradovića, ali je pomno i vrlo dobrim stilom zapisivao što se događalo, posebno detaljno razgovore s mnogim suvremenicima, među kojima su bili i stari car Franjo i novi Karlo, primali ga u zasebne audijencije i pozorno slušali njegova razmišljanja, u vojnim pitanjima ali i u političkim. Upravo u tim razgovorima bjelodano se otkriva čvrst značaj toga našeg Ličanina, on izlaže svoje misli bez dlake na jeziku, bez podilaženja „autoritetima“, uvjeren u ono što govori.

Kada se Monarhija raspala, kratkotrajna SHS pala u velikosrpske beogradske ruke a Hrvatska rasparana na banovine, bezimena, Sarkotiću je bila gorka satisfakcija da je desetljećima prije sve oko sebe uvjeravao u kakav ponor vodi jugoslavenska ideja, dotično da će Srbija, Srbi i njihova grabež za hrvatskim teritorijima i dobrima baciti Hrvatsku u ponor. Nije stavio mač u korice, sve do smrti borio se, okupljao emigraciju u Beču, poglavito stare austrougarske časnike, Hrvate, pisao u raznim novinama i časopisima, pretvorio se u uglednoga vođu oporbe jugoslavenskoj kraljevini i diktaturi, u nekoliko navrata izbjegao atentate. Pratio je uspon Stjepana Radića, hvalio ga kada se opirao beogradskoj sili i napadao kada se u kratkim trenutcima „prilagodio vremenu“, a kada je vođa Hrvatske seljačke stranke (odnosno HRSS-a) i hrvatskoga naroda ubijen u Beogradu, Sarkotić piše nekrolog, s tugom i poštovanjem.

U svemu: knjiga Dinka Čuture postaje neizostavnim dijelom povijesne literature, pisana zrelo, briljantnim stilom, s odmakom koji priliči znanstveniku, ali i osjećajem za doba u kojemu se lomila povijest, u čijim smo posljedicama „uživali“ kroz cijelo 20. stoljeće, a podmukle natruhe prelile su se i u ovo naše vrijeme kao virus od kojega boluje nevelik ali glasan i nametljiv dio hrvatskoga društva.

Hrvoje Hitrec

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

Ned, 7-06-2020, 00:24:26

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.