Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Kolovoz 2017. vozi dalje

Ljeto pokazuje tek manje znake slabosti nakon što je divljalo u najgorim oblicima puna dva Ljetomjeseca i još ne misli prestati. Uobičajena sezona kiselih krastavaca pretvorila se u sezonu gorkih pilula, vatrenih stihija, suše i prekomjernog granatiranja Hrvatske neodrživom turističkom najezdom. Glede požara, i opet vatrogasni zapovjednici javno i otvoreno govore o podmetanjima, a onda se naglo izgube s ekrana i više o podmetačima nema ni riječi ili ih se sve svodi na neuravnotežene osobe. A radi se, više no očito, o organiziranom teroru, koji policija i Ministarstvo unutarnjih poslova izbjegavaju nazvati pravim imenom, njih više zanima uhićivanje hrvatskih branitelja koji su se devedesetih TerorizamKrvavoga terorizma u Hrvatskoj još nema, Bogu budi hvala, i nadajmo se da će tako ostati. No ta je nada tanka i ne smije nikoga uspavati. Ima nešto što govori u korist nadi: naime, Hrvati nikoga nisu kolonizirali, pa u nas otpada teza o osveti ljudi iz bivših kolonija u kojima su europski kolonizatori činili zla.suprotstavili teroru. Ne zanimaju ih ni komemoracije kninske i glinske, o Slavoniji da ne govorim, ne traže zločince koji su mučili i ubijali Hrvate u srpskim logorima na tlu Hrvatske, javnosti mažu oči povremenom potragom za „nedostupnima“, a dostupni im se šeću pred očima. O logorima u Srbiji gdje je kosti ostavilo mnogo Hrvata, a desetci tisuća na sve moguće načine zlostavljani – tek tu i tamo netko progovori, ali službena vlast i prije i sada ne poduzima ništa određeno jer joj izvana sugeriraju da ne „talasa“. Bilo pa prošlo. Preživjeli su već skloni crnom humoru, oprostite što ste nas ubijali, mučili i silovali, kažu. A da im jedino to preostaje toliko godina nakon stradanja, e, to je strašno i mučno.

Krvavoga terorizma u Hrvatskoj još nema, Bogu budi hvala, i nadajmo se da će tako ostati. No ta je nada tanka i ne Barcelona napadsmije nikoga uspavati. Ima nešto što govori u korist nadi: naime, Hrvati nikoga nisu kolonizirali, pa u nas otpada teza o osveti ljudi iz bivših kolonija u kojima su europski kolonizatori činili zla. Ni ta teza nije uvijek obranjiva. Pokolj u Barceloni nameće pitanje tko je koga prvi kolonizirao na tlu današnje Španjolske (i Katalonije). Muslimani iz sjeverne Afrike prebacili su se na Pirenejski poluotok i 711. (doba uspona hrvatskih kneževina) porazili vizigotskoga kralja Roderika, te u samo deset godina osvojili cijeli poluotok koji je postao provincijom Omejadskog Kalifata sa središtem u Damasku. Islamizacija je bila gotovo potpuna.

Ni Karlo Veliki nije uspio naškoditi Maurima, njegova je vojna propala, a zalaznica poklana – jedini rezultat bila je besmrtna Pjesan o Rolandu koji je zaglavio štiteći odstupnicu... Ostatci kršćana na sjeveru postali su poslije okosnicom rekonkviste koja je trajala, nejednakim intenzitetom, do 1492. godine, upravo one kada se Kolumbo otisnuo u Novi svijet. Tada su muslimani već dobrano bili islamizirali velik dio Europe dolazeći s druge strane, s istoka, u turskom, ali i arapskom ruhu i potom u sljedećem stoljeću zaustavljeni u zemlji Hrvata, to jest u stamenim ostatcima ostataka. Istjerani su svršetkom sedamnaestog, u sljedeća dva stoljeća uglavnom nestali iz Europe ako se ne računa Bosna u kojoj je hrvatsko pučanstvo – odnosno nezanemariv njegov dio – bio temeljito islamiziran, ali se zahvaljujući upravo svijesti o davnim korijenima i jeziku održao na europskom tlu jer je turska krv bila tanka.

Veći se dio prisjetio hrvatskoga porijekla, manji je dio doživio amneziju, lavirao nestabilan sve do Izetbegovićeve Izetbegovićislamske deklaracije koja ga je bacila u zagrljaj one političke varijante vjerskoga fanatizma i prikrivenog a zatim i stvarnog imperijalizma koji propovijeda nesnošljivost. I sada smo tu gdje jesmo i s čime su suočeni Hrvati u Bosni i Hercegovini – oči u oči s islamskom puzajućom kolonizacijom koju im je omogućio Dayton formulom tri u dva, pod krinkom straha od stvaranja islamske države u Europi, straha tako podmuklo realiziranog da su muslimanskom entitetu pridodani Hrvati kao ukras, te se, kao, ne može reći da je u muslimanskim rukama, nego, eto, ima i „podstanare“ kršćane, štoviše katolike. A to što su i u Sarajevu, kao i Beogradu, izgubili tekst Daytonskih sporazuma, ionako ništa ne znači - ti su sporazumi mijenjani u hodu kako je odgovaralo europskim slijepcima, sve nadalje na štetu Hrvata, a ni u Washigtonu nisu progledali potpuno, čak ni nakon 11. rujna kada se ustanovilo da pipci vire iz bosanskih, mudžahedinskih i drugih mjesta, pa ni onda kada su ratnici s dugim bradama pohrlili u Siriju da se ondje bore za „kalifat“ - naj oživjeli kalifat koji je već jednom uspio pokoriti Pirinejski poluotok u osmom stoljeću, a zemljopisne karte suvremenoga kalifata u usponu (koji po očekivanjima završava porazom) dosegnule su bile i do Hrvatske.

U međuvremenu se stara Europa postarala da bude nagrižena iznutra, da uveze što više muslimana, a njezini multi-kulti ideolozi proglasili tu ekstenziju vrlo modernom, naprednom i kakvom sve ne, dok nisu počele odjekivati bombe, sijevati sablje i noževi po cijeloj Europi, islamistički napadi postali europskom svakodnevicom i doslovce razorili život IslamizamOpasnostiStari dio Europske unije dao se nasanjkati, novi i noviji dio reagirao je razumnije i nije (ni u toj stvari) podlegnuo zapadnim floskulama koje su – odbacujući kršćansku tradiciju kao temelj Europe – otplovile u opasne magle njegovanja džihadista u svome naručju.Europljana, to jest njihov način života. Htjeli to u Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj itd. priznali ili ne, junačili se da ih ništa ne može uplašiti ili ne. Stari dio Europske unije dao se nasanjkati, novi i noviji dio reagirao je razumnije i nije (ni u toj stvari) podlegnuo zapadnim floskulama koje su – odbacujući kršćansku tradiciju kao temelj Europe – otplovile u opasne magle njegovanja džihadista u svome naručju.

Na terenu nama najbližem: uništenje hrvatske političke i vojne (HVO) zajednice, to jest republike Herceg-Bosne – bez obzira na okolnosti i pritiske koje su takav potez naoko opravdavale – bio je čin nedopustiv a posljedice strašne. Izetbegovićevu deklaraciju realizira njegov sin i protuhe poput Halida Genjca čije su veze s mudžahedinima i dekapitacijama Hrvata i Srba u vrijeme ratova bjelodane . Taj novi muslimanski imperijalizam kao i svi ostali ima, naravno, u vidu i hrvatsko more. Bilo je to jasno i devedeset treće, jasno je i sada kada razni genjci i ostali koji se s njime rimuju dižu buku oko Pelješkoga mosta, a pozornim čitanjem daje se naslutiti da bi i opet (kao i onda) vrlo rado dobili Ploče i tako popločali put svojim dobrim namjerama, jer je Neum ionako – znaju to oni – nepogodan za luku. I inače, hrvatsko je more nevjerojatno privlačno. Svi bi na more.Zajednička im je ideja da „Hrvatska ima previše mora“ a oni jadni zakinuti.

Mauri i Maori

Mauri su u dugoj vladavini Španjolskom imali i ljepših strana, ostavili predivne artefakte, palače i ine proizvode Maorivisoke maurske umjetnosti, kojima se i danas dive turisti, skreću im pozornost od ubilačkih automobila i kombija pa postaju neopreznima. Na drugom dijelu Kugle i prije i nakon nestanka Maura iz Španjolske (ili prekrštavanja) živjeli su i žive u manjem broju i danas Maori na Novom Zelandu. Nisu podizali palače, ostali su bliski prirodi, njegovali ratničke plesove koje je imala priliku vidjeti i Kolinda GK, ponešto konsternirana, ali ne previše. Maori nisu, kao ni Hrvati, nikoga kolonizirali, ali njih jesu posebno otkako je 1840. V. Britanija anektirala Novi Zeland na isti način kao i Rusija nedavno Krim. Maori su se pobunili, ali izgubili. S Hrvatima se dobro slažu. Nazivaju ih Tarara, što na maorskom jeziku navodno znači „ljudi koji puno pričaju“, bez obzira što su Hrvati i puno delali. A riječ Maor (čitam) znači normalan čovjek. Pa nije čudo da su se s Hrvatima lijepo slagali, a ima i mješovitih brakova.

Tako je hrvatska predsjednica došla na kraj svijeta, nakon posjeta predzadnjoj točki, to jest Australiji gdje se sastala KolindaKolindaSuptilno je zaobišla prostorije hrvatskoga društva koje još ima neka sjećanja na NDH, ali posve nepotrebno izbjegla slikara Charlesa Bilića, koji prikazuje (između ostaloga) Tita kao krvožedni lik. No, u svemu je posjet uspio, hrvatski ju iseljenici nisu bojkotirali kao Milanovića, dočekivana je, kažu, kao kraljica, što britanskoj kraljici sigurno nije promaknulo pa je popila koktel više nego inače.sa svim glavnim i običnim guvernerima, političkim vrhom i hrvatskim iseljenicima, ne propustivši u jednom govoru naglasiti da je hrvatski u Australiji priznat kao službeni jezik (jedan od) prije nego u Hrvatskoj. Suptilno je zaobišla prostorije hrvatskoga društva koje još ima neka sjećanja na NDH, ali posve nepotrebno izbjegla slikara Charlesa Bilića, koji prikazuje (između ostaloga) Tita kao krvožedni lik. No, u svemu je posjet uspio, hrvatski ju iseljenici nisu bojkotirali kao Milanovića, dočekivana je, kažu, kao kraljica, što britanskoj kraljici sigurno nije promaknulo pa je popila koktel više nego inače.

Za to vrijeme je u Hrvatskoj obilježena polovica predsjedničina mandata, što sam saznao iz Dnevnika HTV-a budući da se ne bavim matematikom. U stilu Dnevnika koji po staroj špranci robuje od „pluralističkih“ nagnuća, o polovici mandata govorili su Davor Ivanković i meni nepoznati komentator. Ne vidim dobro, slova su sitna a televizor star, no učinilo mi se da piše kako je nepoznati - komentator HTV-a. Ako sam krivo vidio, imam ispriku. U svakom slučaju, Ivanković je relativno dobro analizirao Kolindinih pedeset posto (mandata), a nepoznat netko u sivim i prepoznatljivim frazama nastojao umanjiti predsjedničine uspjehe, kao da dolazi iz staračkoga doma SDP-a. Tako HTV uspostavlja ravnotežu.

State Department

Moćne riječi, ili su barem bile. „Ameriku“ držimo prijateljskom zemljom i jest na stanovit način, partneri smo u NATO-State Departmentu, itd., mnogo Hrvata živi ondje. Pa bi zato i SAD trebale biti opreznije kada u izvješću State Departmenta govore o Hrvatskoj, odnosno provjeriti tko ih to brifira iz Hrvatske. Očito da imaju kao informatore uhodanu skupinu klateži kojoj Hrvatska nije po volji, očito je da bez provjeravanja gutaju servirane nebuloze pa ih plasiraju u obliku izvješća koje je rasrdilo hrvatsku javnost. Ako se stave na stranu sve dvosmislenosti izvješća, ostaje gola istina da State Department s velikom pomnjom prati nepostojeću ustašizaciju Hrvatske i usput dijeli neizravne lekcije.

Spominju se i imena poput Hasanbegovića koji se opire lažnom (komunističkom, jugoslavenskom) antifašizmu, ali mu glorifikacija ustaškoga režima nikada nije pala na pamet, nazvao je štoviše politiku toga režima najvećim posrnućem u hrvatskoj povijesti. Ni to nije posve točno, najveće posrnuće bilo je ulazak Hrvatske u Kraljevinu SHS, poslije nazvanu Jugoslavijom, a iz toga je posrnuća proizašlo drugo, kojega bez prvoga ne bi ni bilo. No dobro, ne ćemo cjepidlačiti. Znači, glede Zlatka izvješće je promašilo. Zatim se spominje Jasenovac istinadokumentarni film „Jasenovac – istina“ i tu su pisci izvješća pokazali da nemaju pojma o čemu pišu. Navode da se u filmu umanjuju brojke žrtava u Jasenovcu za vrijeme NDH, štoviše pisci spominju brojke koje film „utvrđuje“, što je prijesna laž: u tekstu je izvan svake sumnje rečeno upravo da o brojkama (ljudima) ne će biti govora jer jednostvano nema uporišta ni za jednu „konačnu“ tvrdnju, nema uporišta budući da znanstvena istraživanja nisu provedena. I točka.

Prema tome, pisci izvješća su upravo diletantski nasjeli na podmetnutu neistinu, što im ne služi na čast. Ministarstvo vanjskih poslova RH očito nije htjelo ili se nije usudilo staviti primjedbe, nego je izvješće „primilo na znanje“, to jest neznanje je primilo na znanje. Po stoti put ponavljam: cilj filma bio je razotkriti da Jasenovac nije bio samo ustaški logor nego i komunistički, znači jedna od postaja Križnih puteva, i da je postojao praktički sve do svečanog otvorenja Golog Pupovacotoka. Ta će istina biti u budućnost dokazana, ukoliko se Izvješćepisci izvješća su upravo diletantski nasjeli na podmetnutu neistinu, što im ne služi na čast. Ministarstvo vanjskih poslova RH očito nije htjelo ili se nije usudilo staviti primjedbe, nego je izvješće „primilo na znanje“, to jest neznanje je primilo na znanje. Po stoti put ponavljam: cilj filma bio je razotkriti da Jasenovac nije bio samo ustaški logor nego i komunistički, znači jedna od postaja Križnih puteva, i da je postojao praktički sve do svečanog otvorenja Golog otoka. Ta će istina biti u budućnost dokazana, ukoliko se znanstvenicima koji na tome rade omogući da nesmetano djeluju.znanstvenicima koji na tome rade omogući da nesmetano djeluju. O tome u izvješću SD nema ni riječi, nema ni o „proslavama“ poput Srba, glede „proustaške“ kolone u Zagrebu nema podatka da je to bila demonstracija protiv gašenja (makar na nekoliko dana) jedne komercijalne televizije, gašenja u demokraciji nedopustiva. Nema spomena da u Hrvatskoj nema ni jedne proustaške stranke u Hrvatskom saboru niti blizu ulaska u nj, odnosno da takve stranke koja bi otvoreno slavila ustaštvo uopće nema, za razliku od pročetničkog SDSS-a iz čijega krila su vjerojatno i neki informatori, a koja stranka drma političkom scenom u Hrvatskoj. Zaključno o izvješću: radi se o 2016. godini i pisci su očito iz bivše administracije. Novi hrvatski veleposlanik u SAD i Ministarstvo vanjskih poslova RH imat će do sljedećeg izvješća dosta posla.

Slučajno ili ne, izvješće SD poklopilo se s Pupovčevim (gdje su kosti dr. Šretera,?) intervjuom danom srbijanskim Zuppanovinama, u kojemu beogradski politički agent postavlja hrvatskim vlastima (u koje je spletom okolnosti inkorporiran) pet zahtjeva, a nema dvojbe da će s njima izići i službeno u javnost i ucjenjivati koliko može, a može. Da nisu svi Srbi koji kao manjina žive u Hrvatskoj na istoj liniji, pokazuje revolt mnogih od njih, koji se distanciraju – i to vrlo odlučno – od SDSS-a i Pupovca, a njegovu potvoru o asimilaciji drže neistinitom. Naravno.

Zainteresirana ljevica

Spomenuo sam u tekstu Kolumba, onoga pravog, to jest Kristofora. Poslije njega je Ameriku još jednom otkrio Amerigo Vespucci, a treći je bio Vjeran Zuppa. Potonji je, naime, ustvrdio da ljevica više nije zainteresiran za radnička prava, nego za kulturu (i obrazovanje). Eto, nismo znali. Znali smo i znamo puno više, to jest da SDP (i bivši HNS poglavito) ZadarNovi podatak za mene bio je nazočnost Engleza na zadarskom tlu (nakon što su prethodno masakrirali grad iz zraka), koji su ipak razumjeli da tu ima blaga svakojakih, pa ih pokupili i odnijeli sa sobom. Do zlata i srebra Zadra nisu došli zahvaljujući benediktinkama. Usput: emisija potvrđuje da je Miroslav Krleža odigrao ključnu ulogu u spašavanju Zadra od potpune devastacije.nisu samo zainteresirani za kulturu, nego su odavno sve – doduše skromne ali drske – snage bacili na to najvažnije područje, infiltrirali se, umrežili, zagospodarili, zasjeli i ne miču se. Stvorili su betonski zid koji umjetnici ne mogu probiti,a ako koji pokuša preskočiti preko zida, jednostavno ga odstrijele.

O Nazoru još jednom

Posve slučajno naletio sam u nedjelju na dokumentarnu emsiju HTV-a o Zadru. Emisija je već bila krenula, a ja sam Nazorupao baš u trenutku kada se na ekranu pojavila fotografija Vladimir Nazora u vrijeme njegova bijesnoga govora da već razrušeni, bombardirani Zadar treba do kraja razoriti. Pomalo obzirno, ali svakako potvrđujući da je Nazor rekao što je rekao, prisnažila je povjesničarka umjetnosti. Tako da moje pisanje o Nazoru u prethodnoj rubrici – a koje je naišlo na ambivalentne reakcije – dobiva nove potvrde. To jest: čovjek po kojemu se zove najviša državna nagrada u kulturi, zagovarao je kulturocid. Tanka obrana da se tako htio promijeniti „talijanski štih Zadra“, nema uporišta. Ono što je u Zadru bilo i jest najdragocjenije, pripada hrvatskoj graditeljskoj baštini.

Vrlo dobra spomenuta emisija HTV-a govori o vandaliziranju Zadra u režiji komunističke bagre, potaknute Nazorovim govorom (jer ako pjesnik Hrvatskih kraljeva tako kaže, hajdmo rušiti). Novi podatak za mene bio je nazočnost Engleza na zadarskom tlu (nakon što su prethodno masakrirali grad iz zraka), koji su ipak razumjeli da tu ima blaga svakojakih, pa ih pokupili i odnijeli sa sobom. Do zlata i srebra Zadra nisu došli zahvaljujući benediktinkama. Usput: emisija potvrđuje da je Miroslav Krleža odigrao ključnu ulogu u spašavanju Zadra od potpune devastacije.

Hrvoje Hitrec

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pet, 27-11-2020, 09:03:20

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.