Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Hrvatska početkom veljače

Nakon divljački ekstremnih hladnoća u siječnju, kada je Hrvatska doslovce promrzla do kostiju, Zimaveljača je započela iznad nule. Ekstremni bijahu i virusi koji su VukčićŠišić je, inače, u neko doba svoga života bio prilično naklonjen jugoslavenskoj ideji, ali ta ga zabluda nije odnijela u neznanstvene vode niti je vodu mutio nepovijesnim tlapnjama. Spomenutu knjigu o vojvodi Hrvoju Vukčiću završava ovom rečenicom: “No ako i nije bio čovjek salonskih manira, ime mu je slavno i trajno najviše s razloga, što je bio u potpunom smislu pravi i vjerni predstavnik moćne i neslomljive otporne snage onoga naroda čiji je sin bio, a to je mukotrpni i prostodušni narod hrvatski.“dohvatili dobar dio Hrvatica i Hrvata, a došlo je i do posve novih medicinskih fenomena (barem u mojem slučaju), naime prvih zabilježenih prijelaza računalnih virusa u ljudski organizam. Uopće, ekstreman početak godine 2017. i potpuna dezorijentacija u svijetu koji ne zna što bi i kako bi, ni kako mu se moglo dogoditi što mu se dogodilo doista preko noći – ono što se činilo čvrstim i pouzdanim, najednom je popucalo kao led u proljeće, stameni savezi se zatresli, vječna prijateljstva postala relativnim, ne zna se više tko je s kim i tko je protiv koga. Čak je i uvijek samostalna i odlučna hrvatska vanjska politika pomalo zbunjena.

Iz nekoga razloga dohvatio sam knjigu Ferde Šišića „Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić“ iz 1902., čitao sam jer pisati nisam mogao, kadli mi već na prvoj stranici jedan citat zazvuči vrlo aktualno. Pišu Dubrovčani 8.kolovoza 1405. u vrijeme velikih smutnja posebno u Bosni:“ Koliko mi nahodimo u knjigah, jer od potopa svijeta nije se toliko svijet smel i vrtjel, Hrvatinickoliko sade.“ Glede Bosne doista je tih tridesetak godina na prijelazu četrnaestog u petnaesto stoljeće bilo dramatično – nekoliko „entiteta“ pa i nekoliko kraljeva, od suparničkih domaćih (hrvatske krvi) do Žigmunda koji navaljuje sa sjevera i Napuljskog s juga, Mlečani pakosno čekaju, a ni Turci više nisu daleko. Zatečena je i majstorska dubrovačka diplomacija: tek što pošalje poslanike jednome kralju i obeća mu vječnu ljubav, već saznaje da se situacija na terenu posve promijenila i brzo treba uskočiti u drugu lađu, no ni tada nema mira jer se ustaše pojavljuju na svim stranama. (Naime, Ferdo Šišić naziva ustanike, ma s koje strane, upravo ustašama, pa tako i Ivaniša Horvata i Ivana od Paližne protiv kojih je Žigmund ispisao proglas, „no taj se proglas veoma slabo dojmio ustaša, šta više, potaknuo ih je na još življu akciju.“)

Šišić je, inače, u neko doba svoga života bio prilično naklonjen jugoslavenskoj ideji, ali ta ga zabluda nije odnijela u neznanstvene vode niti je vodu mutio nepovijesnim tlapnjama. Spomenutu knjigu o vojvodi Hrvoju Vukčiću završava ovom rečenicom: “No ako i nije bio čovjek salonskih manira, ime mu je slavno i trajno najviše s razloga, što je bio u potpunom smislu pravi i vjerni predstavnik moćne i neslomljive otporne snage onoga naroda čiji je sin bio, a to je mukotrpni i prostodušni narod hrvatski.“

Otporna snaga

Otporna snaga. Ključna riječ. Pa ma koliko povijest nakon Hrvoja (jedinoga pravog kralja, premda bez kraljevske Hrvoje Vukcickrune) išla kako je išla, ma koliko je točno da je baš Hrvoje u krajnjem očaju protiv ugarske sile u jednom trenutku pomiješao svoje vojnike sa čalmama (premda je desetak godina prije razbio Turke), ma koliko se u sljedećim stoljećima mnogi hrvatski plemić i „dobri Bošnjan“ prometnuo u muslimanskog vjernika, koliko god se vlaških martologa uvuklo u Bosnu ,tek potom zagrijanih u pećkoj mitomaniji - ostaje činjenicom da je srednjovjekovna Bosna bila isključivo hrvatska i da je hrvatstvo potom, u novom vijeku, živjelo kao otporna snaga i među Hrvatima islamske – a ne samo katoličke - vjere sve do u duboko dvadeseto stoljeće, a konačno se počelo rastakati tek u komunističkoj Jugoslaviji kada je nagnuće prema hrvatstvu značilo robiju i smrt, te je pronađen izlaz u laganom fundamentalizmu i orijentalnoj orijentaciji – suvremenom osmaniziranju koje na različite načine, pa i sirovim krivotvorinama – nalazi svoje podloge, pomiče vremenske granice unutrag, do ljiljana i drugoga cvijeća, konstruirajući nepostojeću „pradomovinu“ u svrhu težnja erdoganovske turske države koja ponovno osvaja Bosnu drugim sredstvima. IslamTočno piše Noel Malcolm u svojoj kratkoj (ne baš kratkoj) povijesti Bosne, da Alija Izetbegović nije bio fundamentalist fanatičnoga kova u vrijeme kada je pisao Islamsku deklaraciju jer „on kaže da se islamska vlast ne može uspostaviti ako već ne postoji islamsko društvo, a islamsko društvo postoji samo kada apsolutnu većinu naroda čine istinski muslimanski vjernici.“

Je li sada prijeđena kritična točka, to jest je li islamsko društvo u Bosni oblikovano i zato spremno za islamsku vlast?Tlo na kojemu sije sada je već dovoljno plodno: „najsvjetovniji muslimani na svijetu“, kakvi su bosanski donedavno bili, doživjeli su od devedesetih do danas ogromnu preobrazbu.

Točno piše Noel Malcolm u svojoj kratkoj (ne baš kratkoj) povijesti Bosne, da Alija Izetbegović nije bio fundamentalist BiHfanatičnoga kova u vrijeme kada je pisao Islamsku deklaraciju jer „on kaže da se islamska vlast ne može uspostaviti ako već ne postoji islamsko društvo, a islamsko društvo postoji samo kada apsolutnu većinu naroda čine istinski muslimanski vjernici.“

Je li sada prijeđena kritična točka, to jest je li islamsko društvo u Bosni oblikovano i zato spremno za islamsku vlast? Ako jest, a jest, onda se prirodom stvari mora naći u sukobu sa svima s kojima dijeli „zajedničku BiH“, a prije svega s onima koji ga ometaju u „vlastitom entitetu“ (Federacija BiH), to jest s Hrvatima. Smicalice što ih muslimani-bošnjaci priređuju Hrvatima, vrlo često uz pomoć tzv. međunarodne zajednice, postale su nepodnošljive i krajnje je vrijeme da Hrvati pokažu onu otpornu snagu o kojoj piše Šišić – a kako se stvari razvijaju u zadnje doba, oni tu snagu već dobrano i pokazuju u okrilju Hrvatskoga narodnog vijeća koje je odlučilo riješiti se hemunga iz ere zlostavljanja Hrvata, iz ere drugorazrednoga naroda (ere koja traje) za koji vrijede neki drugi zakoni i neka druga „pravda“, naroda kojemu se lijepe „zločinački pothvati“ kao marke na pismima, kriminaliziraju njegovi najbolji ljudi, a po potrebi i ubijaju – kao što su ubijani u ratu, što je s „nevine“ muslimanske strane prešućivano i skrivano, a čini se to i danas.

Izlaz je u federalnoj jedinici

Postoji samo jedan izlaz – hrvatska federalna jedinica sa svojim teritorijem i institucijama. Preobrazba ustroja Bosne i BiHHercegovine je višeznačna i složena, federalizacija zahvaća široko, zahtijeva mirnu, staloženu ruku. Glede Federacije BiH (koja se, gle čuda, tako i zove pa bi čovjek pretpostavljao da je barem tu federalizacija već obavljena): inzistirati da se županije s hrvatskom većinom oblikuju kao (kon)federalna jedinica, to jest hrvatski entitet, republika, sa svim jamstvima manjinama itd. Teritorij hrvatskog entiteta time nije zaokružen, jer sljedeća faza zamišljene federalizacije treba obuhvatiti, u hrvatsku korist, Posavinu koju su Srbi zaposjeli genocidom, a poveznica bi mogli biti krajevi u srednjoj Bosni i nadalje (ipak) podosta napučeni Hrvatima.

Je li riječ o fikciji? Ne, ako Hrvati u Bosni i Hercegovini mogu napokon reći „Imamo Hrvatsku“ (mogu li?) u smislu „imamo Hrvatsku na koju se možemo osloniti, koja nas ne će ostaviti na cjedilu kao toliko puta u zadnjih dvadeset godina.“ S takvom Hrvatskom koja i u okviru EU već dobrano senzibilizira bruxelleske Formuladiotska formula „tri naroda, dva entiteta“ pokazala se iluzijom, a potpisnike amnestira jedino trik o kojemu se više i ne govori, naime (zapisana!) konfederacija Federacije BiH i Republike Hrvatske, što sada već spada u područje fantastike. A da je slučajno i ostvarena, ne bi donijela ništa dobroga.hodnike pa u europskom krugovima krilatica o federalizaciji BiH više nije zazorna, s Hrvatskom koja će približavanje BiH Europskoj uniji uvjetovati rješavanjem hrvatskog pitanja, fikcija bi mogla prijeći u oblast zbilje.

Idiotska formula „tri naroda, dva entiteta“ pokazala se iluzijom, a potpisnike amnestira jedino trik o kojemu se više i ne govori, naime (zapisana!) konfederacija Federacije BiH i Republike Hrvatske, što sada već spada u područje fantastike. A da je slučajno i ostvarena, ne bi donijela ništa dobroga.

Sljedeće je pitanje – je li sada pravi trenutak za temeljitu (i riskantnu) preobrazbu Bosne i Hercegovine, dakle u vrijeme kada se „od potopa svijeta nije toliko svijet smel i vrtjel“? Ma naravno da jest. Visoka razina nestabilnosti u susjedstvu RH jednostavno ne dopušta održavanje sadašnjega stanja jer je stalni izvor opasnosti po mir u jugoistočnoj Europi. I mir u Europi koja ništa nije naučila. Upravo je nevjerojatno kako mnogi u Hrvatskoj, pa i oni od kojih se to ne bi očekivalo, podcjenjuju nove (stare) ugroze, izjavljujući štoviše da ih uopće nema. Prave se gluhima na zveckanje oružjem, na vrlo glasne ratne talambase (Nikolić, Dudaković), nespremni priznati da Srbi, Srbija, tzv. rs i peta kolona u Hrvatskoj nastavljaju ondje gdje su prije dvadesetak godina prekinuti, da nezahvalni Bakirovi muslimani upravo vode mutnu pravosudnu ofanzivu protiv Hrvata koji su formiranjem Herceg-Bosne spasili i sebe i njih, da je taj agresivni naoko sudsko-policajni pohod na hrvatske branitelje odgovor na hrvatsku težnju za svojim teritorijem i institucijama - težnju koju muslimani namjeravaju i silom spriječiti jer je FBIH „samo njihova“ pa su valjda sva sredstva dopuštena.

Cilj im je „čista“ FBiH

Cilj im je „čista“ FBiH. I koliko su protiv hrvatskog entiteta koji ne narušava nego pojačava opstojnost BIH, toliko su i Hrvatska BIHPresude„Međunarodna zajednica“ svojim haaškim (nepravomoćnim) presudama ide na ruku jednima i drugima jer je i jedne i druge amnestirala a Hrvate u BiH (i Hrvatsku zajedno s njima) proglasila agresorima, zločincima i nitkovima koji su htjeli razbiti tu ljupku tvorevinu BiH.protiv srpskoga separatizma koji radi o glavi BiH – muslimani-bošnjaci imaju na umu dalekosežne misli o potpunoj svojoj dominaciji ne samo u FBIH, nego na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine u možda dalekoj ali izglednoj budućnosti. No, prvo se moraju obračunati s Hrvatima, a u tome nije na odmet surađivati i sa Srbima (Orašje). „Međunarodna zajednica“ svojim haaškim (nepravomoćnim) presudama ide na ruku jednima i drugima jer je i jedne i druge amnestirala a Hrvate u BiH (i Hrvatsku zajedno s njima) proglasila agresorima, zločincima i nitkovima koji su htjeli razbiti tu ljupku tvorevinu BiH.

Opasne su to situacije i ne može se sjediti prekriženih ruku (i nogu), hrvatska diplomacija treba biti znatno aktivnija i ne nasjedati na floskule o „miješanju u unutarnje stvari druge države“ nego dati do znanja da stoji iza svakog poteza Hrvatskoga narodnog vijeća, kao što treba dati do znanja (ukoliko presuda vojnom i političkom vodstvu Herceg-Bosne bude nepovoljna) da takvu presudu ne priznaje jer je zasnovana na lažima i podmetanjima, usmjerena protiv hrvatske opstojnosti u BiH, ali i opstojnosti hrvatske države. Upravo u ovo vrijeme velikih smutnja, kada se Europska unija zatresla i opet govori o „Europi s više brzina“ (a zna se gdje smo mi), kada nepredvidljivi Trump trese temeljima sjevernoatlantskog saveza, kada se Rusi „pozicioniraju“ na jugoistoku Europe, a Turci i Arapi nastanjuju Bosnu - baš sada se Hrvatska treba osoviti i Hrvati (ma gdje bili) pokazati onu spomenutu i toliko puta posvjedočenu „otpornu snagu“. Opet smo na neki način sami. A onda smo najjači.

Hrvoje Hitrec

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pon, 14-10-2019, 01:53:24

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.