Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Prema svršetku siječnja

U Hrvatskoj opažena neobična prirodna pojava koja je uznemirila građane: iz oblaka su padali sitni bijeli kristali i zadržavali se na tlu. Misleći da je riječ o Snijeg 800šećeru, neki su lizali neobičnu pojavu, no stručnjaci su ubrzo ustanovili da se radi o snijegu, fenomenu koji je već zabilježen u povijesti.

Nacija se podigla na noge i zgrabila lopate, što je u Banskim dvorima krivo protumačeno pa su neki viđeni u zračnoj luci s velikim kovčezima. Neki su se uspjeli utrpati u isti zrakoplov kojim je letio i Perković. Jednomu od njih prije ulaska u avion oduzet je pištolj na vodu. S Perkovićem ih vežu karijere njihovih otaca, ali i strah od letenja, pojačan najavama izvanrednih izbora.

Snijeg i u Ukrajini

Samo neznalice pišu o Ukrajini oksimoronski je nazivajući U-krajinom i podmeću navodno sveopću ukrajinsku suradnju s nacistima u Drugom svjetskom ratu, pokušavajući opravdati Ruse što su tu zemlju terorizirali u vrijeme sovjeta kao i prije u doba careva, pa na druge načine i danas. Najveći broj izvjestitelja i komentatora ipak piše objektivno, da ne velim nesvrstano.

Sudbina te ogromne zemlje od gotovo pedeset milijuna ljudi doista je vrijedna pozornosti jer, bez obzira na mnoge pokušaje u povijesti i kozačke samosvijesti, Ukrajina se tek u zadnjih dvadesetak godina doista formira kao nacija svjesna svog identiteta, tradicije i jezika, svoje posebnosti koja je dugo zatirana i u gradovima nestala ili svedena u privatnost, ali je ukrajinsko selo ostalo vjerno sebi jer nije bilo toliko izloženo rusifikaciji.

Novi naraštaji u urbanim središtima vraćaju se sada svojim izvorima i sve više govore i pišu ukrajinskim jezikom koji je po ljepoti nenadmašan (kažu jezikoslovci) i koji Rusi uglavnom ne razumiju. Ujedno se okreću naravno prema Europi, kakva bila da bila, osjećajući da Janukovičeva strahovlada izrazito proruskoga karaktera stremi prema uspostavi onoga položaja Ukrajine u novom Putinovom carstvu kakav je bio u vrijeme careva i sovjeta, ćuteći da je u tijeku remisija politike i odnosa koju treba zaustaviti makar i silom.

MladiNovi naraštaji u urbanim središtima vraćaju se sada svojim izvorima i sve više govore i pišu ukrajinskim jezikom koji je po ljepoti nenadmašan (kažu jezikoslovci) i koji Rusi uglavnom ne razumiju. Ujedno se okreću naravno prema Europi, kakva bila da bila, osjećajući da Janukovičeva strahovlada izrazito proruskoga karaktera stremi prema uspostavi onoga položaja Ukrajine u novom Putinovom carstvu kakav je bio u vrijeme careva i sovjeta, ćuteći da je u tijeku remisija politike i odnosa koju treba zaustaviti makar i silom.Otud tolika upornost prosvjednika na niskim temperaturama i smjelost koja nadilazi sve viđeno u narančastoj revoluciji, otud otpor koji nije usmjeren samo prema zbacivanju nenarodne garniture nego i konačnom pozicioniranju Ukrajine kao Eu Ukrajinaugledne europske države. Najveće europske države, ako se ne računa Rusija koja je dijelom europska a dijelom azijska, a to što je azijska osigurali su joj upravo Kozaci koji su za nju osvajali Sibir.

Ponašanje Europske unije u ovom slučaju potpuno je promašeno, kao i obično kada se u europskim okvirima počinju događati procesi koje nitko u Bruxellesu baš dobro ne razumije, što je već viđeno u doba srpske agresije na Hrvatsku i BiH. K tomu, EU nije bila spremna razriješiti kesu i za nekih dvadesetak milijardi eura dobiti amoralnoga bivšeg komunista Janukoviča na svoju stranu, što je Putin učinio bez oklijevanja jer zna da za malo novaca dobiva mnogo prvenstveno u geostrateškom smislu.

Uzdanica su mu deset milijuna Rusa i još toliko milijuna rusofila koji nikako ne mogu bez Rusije, kao i hrvatski srbofili bez Srbije. Ta je Putinova strategija uostalom neizravno povezana i sa Srbijom, bez obzira što ona - iz predvidljivih balkanskih razloga i vizije buduće dominacije nad regijom - sada formalno naginje prema EU. Rusija gradi sa Srbijom čvrste gospodarske, a s tim i političke veze, gradi stanovito uporište koje za sada nije teritorijalno povezano, ali bi moglo biti ako se dogode nestabilnosti u Europskoj uniji čiji će prvi znak biti otpadanje periferije (Rumunjska, Bugarska), pa će te rubne zemlje razočarane šikaniranjem u EU tražiti oslonac u Rusiji jer novi naraštaj više nema one hemunge koji je imao stariji.

Vidljivo je to već sada i iz promjene ponašanja Mađarske prema Rusiji, koja uspostavlja nove odnose noseći u Moskvu kao zalog novoga prijateljstva glavu – hrvatske firme, dotično Ine.

Tako se stvara nova istočna i jugoistočna transverzala, politički "južni tok" koji se na razne puzajuće načine preko Srbije i tzv. republike srpske (rafinerija Bosanski Brod) pokušava uvući i u Hrvatsku – puzanje prema toplome moru koje je vječna opsesija već je podosta realizirano velikom nazočnošću ruskoga kapitala u Crnoj Gori koji je osvojio staru hrvatsku obalu Boke, a širi se i pod raznim izravnim i mješovitim oblicima na hrvatsku obalu i otoke u cjelini.

Snijeg i u Srbiji

Ne znam doduše je li i ondje pao snijeg. Možda i nije. Da jest, to bi bila udarna vijest Hrvatske radiotelevizije koja ukida dopisništva u Hrvatskoj i Herceg Bosni, ali ono u Beogradu ne će nikada jer ne smije propustiti ni jedan ma koliko neznatan događaj u susjedstvu prema kojemu sadašnje vodstvo HRT-a (a i prije) ima više simpatija nego prema zemlji u kojoj djeluje. Kao i sadašnja vlast u Hrvatskoj, isto tako izrazito projugoslavenska i prosrpska.

Izrazi velike radosti koju je aktualna hrvatska vlast pokazala kada je ovih dana Srbija pristupila pregovorima s EU, bili su više nego simptomatični. Da nije imala posla s raskolom u svojoj stranci, hrvatska ministrica vanjskih poslova priredila bi vatromet i svečani koncert na Trgu bana Jelačića, Josipović bi javno čitao Micića i možda odsvirao koji takt Ode radosti, Milanovićeva Vlada sa četrdeset posto Srba u sastavu plesala bi kozaračko kolo, dok bi Jovanović i Jozić dijelili novi novosadski pravopis, a ministar unutarnjih poslova tukao zalutale hrvatske nacionaliste.

Što je cilj Srbije, u kojoj su na vlasti Šešeljevi i Miloševićevi đaci i đačići, vukovi i vučići. Da nije Hrvatska već ušla u Europsku uniju, njihov bi žar za pristupnim pregovorima bio mnogo manji. No vidjevši da se Hrvatska pokušava izvući i da joj naoko uspijeva, odlučili su slijediti ju kud god ona pošla. Kud Hrvatska, tud i ja, veli Srbija. S onu stranu schengenske granice, u sendviču između europske Hrvatske i Bugarske, bilo bi vrlo teško razmišljati o realizaciji drugoga Memoranduma – što dalje, to teže.

IrinejSrbija je pustila patrijarha Irineja da se istrči, nije se od njega ogradila ni jednom rečenicom nego šutnjom poručila Hrvatskoj da se ništa nije promijenilo niti ne će, samo se prilagođava vremenu i usput promatra kako ti Hrvati trpe u svojoj zemlji vlast toliko priglupu i zaraženu srbofilstvom na ne vidi dalje od nosa, ili vidi – što je još bolje i za budućnost izglednije.Zato je intelektualno zrela Srbija dobro promislila i zaključila da nema alternative. Hrvatsku treba držati na oku, ostati u okviru iste unije kako god se zvala, jer se samo tako može spasiti nježna veza koja nas spaja, a kada prođemo pregovaračku kalvariju i nađemo se u ravnopravnom položaju – misle oni – onda će se naši stari ciljevi lakše ostvariti.

Srbija je pustila patrijarha Irineja da se istrči, nije se od njega ogradila ni jednom rečenicom nego šutnjom poručila Hrvatskoj da se ništa nije promijenilo niti ne će, samo se prilagođava vremenu i usput promatra kako ti Hrvati trpe u svojoj zemlji vlast toliko priglupu i zaraženu srbofilstvom na ne vidi dalje od nosa, ili vidi – što je još bolje i za budućnost izglednije.

Voda na mlin takvoj dugoročnoj strategiji je i inzistiranje same te Europske unije da se već sada, prije ulaska Srbije, njeguju čvrste veze u jugoistočnoj Europi, dotično na Balkanu, po uputama engleske politike koja kontrolira sadašnju hrvatsku vlast (a i prije je). Tako da u trenutku ulaska Srbije, kada bude da bude, sve već bude kuhano i pečeno toliko dobro da ona, Srbija, može istoga trena preuzeti svoju staru ulogu.

A i NATO nije daleko, vrlo brzo se može formirati zajednička regionalna vojska kao pomoćna snaga, nešto nalik na onu jugoslavensku armiju. Eto, Hrvatska već šalje u Srbiju svoje vojnike da sudjeluju u zajedničkim vježbama sa srbijanskim. Možda će biti smješteni u nešto popravljene kasarne koje su početkom devedesetih služile kao logori za hrvatske branitelje, logori iz kojih se mnogi od njih nisu vratili.

Natalitetna politika

U okviru nove natalitetne politike, nenarodna vlast u Hrvatskoj smanjuje ili ukida "subvenciju" za rođeno dijete, a slijede ju općine i gradovi koji i jesu i nisu u pandžama crvenih, ali su shvatili poruku: ne dajte da se rađaju prokleti Hrvati. Oni koštaju već kada se rode, opterećuju državnu, gradske i općinske blagajne. Zatim ide u vrtiće, a to košta! Onda idu u školu, praktički se školuju zabadava u svakom smislu riječi, idu na fakultete i tako oštećuju državni proračun, a poslije se ne mogu zaposliti pa koga će se vraga i rađati. Treba ih zaustaviti odmah, najbolje promicanjem legalnog pobačaja – da uopće ne ugledaju svijet, a i što će gledati, djeca će biti nesretna kada vide kamo su dospjela.

Protunatalitetna politika neizravno se vodi i iz ministarstva financija koje neizravno kaže: neka se djeca ne rađaju jer će kad-tad postati umirovljenici, a za mirovine nema novaca. Neka ne misle na drugi stup ili takve gluposti, neku privatnu štednju takoreći, jer kad se tamo skupi novaca država će im ga uzeti. Neka ne misle da će stanovati u kućama jer ćemo mi uvesti porez na nekretnine koje ljudi ne će moći plaćati, pa ćemo im uzeti kuće i imanja.

Neka ne računaju na štednju jer čim nešto zaštede, mi ćemo uvesti poreze na štednju, a ako se budu pravili pametnima pa novac prenijeli drugdje – mi ćemo i tome doskočiti. Neka ne računaju na socijalnu pomoć jer ovo nije socijalna država, nije država Caritas. Eto, već smo ukinuli socijalnu pomoć svima koji imaju neku nekretninu, kulaci jedni koji muzu državu. Ako nemaju nikakva primanja, neka pojedu kuću počam od crijepa koji se može usitniti pa izgleda kao đumbir. A đumbir je ljekovit.

Ljudi u oluji

Da je Nezavisna Država Hrvatska u jednom mandatu od četiri godine napravila iznenađujuće mnogo u kulturi i prosvjeti, poznato je i postaje sve poznatije jer kako vrijeme prolazi sve više se znanstvenika bavi ovim razdobljem koje je nepravedno i tendenciozno svedeno isključivo u nabrajanje nepodopština tadanjega režima. Pojavljuju se knjige o teatru, o književnosti, o filmu – KolaroviRoman i scenarij u zadnjem dijelu ("In finite") opisuju događaje u vrijeme srpske agresije, u doba koje zovemo Domovinskim ratom. Čini se da je upravo taj dio bio sporan, ne za Dramski program HTV-a nego nevidljive cenzore ondje djelujuće i prije sadašnje graniture koja je ispuzala iz komunističkih vremena kao hibernirana žaba iz isušene močvare.neki je dan u "Europi" prikazan bunkerirani film "Ljudi u oluji", djelomično snimljen u Hrvatskoj, a prikazana i knjiga Daniela Rafaelića "Kinematografija u NDH." Spominje se naravno i KolaroviMarijan Mikac koji je bio "zadužen za film".

Podsjećam: u mojem romanu "Kolarovi" koji obuhvaća hrvatsku sudbinu od atentata na Radića do Oluje 1995., u dijelu trilogije koji ima za podlogu zbivanja u Drugom svjetskom ratu nekoliko poglavlja odnose se na Hrvatski slikopis u kojemu radi jedan od protagonista romana i kao scenarist sudjeluje u stvaranju filma "Lisinski". Podsjećam isto tako da je scenarij za televizijsku seriju pisan na podlozi romana "Kolarovi" pet godina bio pod ugovorom Hrvatske televizije koja ga ni do danas nije realizirala premda ga je sama naručila i čak u jednome trenutku naoko krenula u pripremu snimanja.

Roman i scenarij u zadnjem dijelu ("In finite") opisuju događaje u vrijeme srpske agresije, u doba koje zovemo Domovinskim ratom. Čini se da je upravo taj dio bio sporan, ne za Dramski program HTV-a nego nevidljive cenzore ondje djelujuće i prije sadašnje graniture koja je ispuzala iz komunističkih vremena kao hibernirana žaba iz isušene močvare.

(Opaska: dok oni meni tako to u mojoj domovini i na televiziji kojoj sam, nota bene, bio prvim ravnateljem pod imenom Hrvatske radiotelevizije ali – što je važnije - i autor i prije i poslije toga razdoblja, dok oni mene iz znanih političkih razloga tako "tretiraju", dotle se daleko od Hrvatske, u New Yorku, na Broadwayu, izvodi uskoro moja drama o Juliji Timošenko.)

Hrvatski sabor opet postoji

U siječnju, padao snijeg ili ne padao, Hrvatska se užasno teško budi iz teškoga sna u koji pada negdje znatno prije svršetka prosinca prošaste godine, pa više-manje normalno (ako je moguće u Hrvatskoj) počinje funkcionirati tek polovicom siječnja kada se i tajnice vraćaju na posao. Zastupnici u Hrvatskom saboru bude se zadnji, pitaju ukućane što se događa u Hrvatskoj i koji je datum, je li pala Vlada ili moraju i dalje slušati kako se na njih izderava neuki, drski deran koji se naziva premijerom.

Zasjedanje Sabora počinje pitanjima izvršnoj vlasti koja sjedi u klupi nasuprot zastupnicima i pita se kakvi su to ljudi u amfiteatru i koga vraga tu rade, što oni imaju pitati. Uostalom, neka pitaju, mi ne ćemo odgovarati, nije ovo sud Partije, kažu oni. Pa ako tko od zastupnika pita za mrave, oni govore o slonovima i dobro se zabavljaju.

Tako je jedan zastupnik u nekoliko minuta nabrojao sve grijehe ministra unutarnjih poslova (uhićenje novinara, zatvaranje u umobolnicu političkog neistomišljenika, odgovornost za teško ranjavanje branitelja koji je u Vukovaru skidao ploču, itd.), a Milanović odgovorio da je jako srdit što su propale ustavne promjene. To što Hrvatska propada, nije toliko bitno, što tone u crveni teror – nije tako strašno.

Neki su zastupnici doduše tražili ostavke nekih ministara, jedan je tražio i ostavku premijera, no sve je to još pospano i neuvjerljivo. Ako dio oporbe i pojačava retoriku, i to je još nedostatno. Oklijeva se s prijedlogom izglasavanja nepovjerenja Vladi, s razlogom – jer se klatež u odsudnim trenutcima drži zajedno pa prijedlog ne će biti prihvaćen. No u ovako teškim danima za Hrvatsku i sva se oporba mora držati zajedno i okupiti oko proglasa kojim se zahtijevaju izvanredni izbori, te na njima inzistirati svakodnevnim akcijama i prosvjedima. Inače će se Trg bana Jelačića pretvoriti u Majdan ovih dana.

Drugim sredstvima

Rat se ne nastavlja uvijek drugim sredstvima, nego istim. Genocidna tvorevina "republika srpska" i danas čini isto što i u ratu – pali kuće nesrba. Ako se smjeli povratnici drznu obnoviti kuću, bili oni Hrvati ili muslimani Bošnjaci, susjedi Srbi im zapale kuću i zauvijek ih obeshrabre u povratku na ognjišta. Jedan se povratnik drznuo podići kuću blizu Dodikovog imanja, i nestala je u plamenu. Dodikova genocidna tvorevina ima punu potporu Srbije, naravno, a Srbija ima punu potporu Hrvatske na "europskom putu" – uz radosno klicanje Vesne Pusić.

Tako svatko svakome drži štangu i izvodi se paklenska predstava licemjerja. Jer ako je za povlačenje hrvatske tužbe potrebno da Srbija (između ostaloga) dade odgovore o nestalim Hrvatima, kako to da za potporu Srbiji na "europskom putu" Hrvatska ne postavlja iste zahtjeve iz tužbe, nego daje oduševljenu potporu bez ikakvih uvjeta?

Gojko Šušak i svinje

Raspisalo se prošlih dana o udbašima i njihovim vezama domaćim i iseljenim, pa se spominjalo i Gojka Šuška čija uporaba Perkovića može zabrinjavati samo diletante i mutivode koji nemaju pojma o žabama koje smo gutali u strahovito teškim okolnostima početkom devedesetih. Spominjala se, kao anegdota, i navodno šetnja Gojka Šuška u kanadskom izbjeglištvu, kada ZagrebUz Rijeku i Pulu, Zagreb je barjaktar jugoslavenstva, a tek na periferiji počinje druga priča. Kada se prije otprilike mjesec i pol dana okupilo nešto nas ispred Gradske vijećnice da još jednom pitamo za ploče s Titovim imenom, vijećnici su prolazili pokraj nas s prezrivim pogledima, a jedna je ružna gospođa rekla: "Još ćete vi njega dozivati da vam sagradi staračke domove."je, kažu, nosio po Torontu svinju na kojoj je pisalo Tito.

Malo sam se raspitao i – nije baš sve tako. Jest da je postojala svinja na kojoj je pisalo Tito, ali je ta svinja puštena u publiku za vrijeme jedne nogometne utakmice, čemu su se svi radovali osim jugoslavenskih agenata zaposlenih po konzulatima. Mnogo je veća svinjarija što u Zagrebu još postoji Trg maršala Tita, kojim svakodnevno prolaze potomci ubijenih Hrvata, a Zagrepčani biraju vijećnike koji tu svinjariju od srca podržavaju.

Uz Rijeku i Pulu, Zagreb je barjaktar jugoslavenstva, a tek na periferiji počinje druga priča. Kada se prije otprilike mjesec i pol dana okupilo nešto nas ispred Gradske vijećnice da još jednom pitamo za ploče s Titovim imenom, vijećnici su prolazili pokraj nas s prezrivim pogledima, a jedna je ružna gospođa rekla: "Još ćete vi njega dozivati da vam sagradi staračke domove."

Takvo je stanje u Zagrebu godine Gospodnje 2014. No, da se vratim na početak – ako je boravak Hrvatske u Europskoj uniji u nečemu dobar, onda je to zbog inzistiranja EU da se raščisti sa zločinima komunista. Kako ne laje pas radi sela nego radi sebe, tako i tu ima logike: u Europama još tinja oprez koji nalaže da se spriječi infiltracija komunističke prtljage u europska tijela, prtljage na kojoj je sasušena krv žrtava.

Bez obzira što su iste Europe šurovale s Titovim zločinačkim režimom. Bez obzira što su europski intelektualci od formata bili ludo zaljubljeni u SSSR sve do Češke 1968., a zatim se malo ohladili i svu ljubav prenijeli na Jugoslaviju i Tita.

Spomenuo sam Rijeku: kažu mi da je na kongresu SDP-a ondje održanom izvedena Internacionala, ne samo instrumentalno, nego sa svim onim dražesnim porukama koje su na kraju stajale života pedeset milijuna ljudi.

Stožer

Stožerni politički organizam RH u ovim danima rasuća svakako je Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara. Njegovi su prijedlozi i zahtjevi politički korektni i promišljeni. Stožer još jedini podržava ideju zapisanu u Ustavu da je Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda, pa ako on nešto hoće – hoće, ako ne će – ne će. Kada je ova idiotska vlast krenula s ćirilicom u Vukovaru, nije u jugoslavenskom zanosu mogla predvidjeti kamo će ju to odvesti.

Pokazalo se da su vukovarski branitelji kudikamo inteligentniji od nje, da ne samo skidaju ploče i brane se nego prelaze u napad na širokoj fronti, otvarajući pitanja koje političke stranke dugo eskiviraju.

Francišković

Slučaj Francišković govori da je vlast u teškom sukobu s Ustavom koji kaže: "Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim i znanstvenim pokusima."

Jedna od ustavnih promjena trebala bi glasiti: "Nitko tko nije sposoban razborito vladati ne smije biti podvrgnut obnašanju vlasti ili sličnim oblicima zlostavljanja."

Vanjska politika

Ovu sam rubriku često završavao potporom nezavisnoj Škotskoj. Sada dodajem i potporu nezavisnoj Kataloniji. I cjelovitoj Irskoj. Službena vanjska politika RH ne daje potporu ni Kataloniji ni Škotskoj. Zašto? Jer je službena vanjska i ina politika u rukama onih koji nisu davali potporu ni nezavisnosti Republike Hrvatske. To znači da imamo dosljednu vanjsku politiku.

Hrvoje Hitrec

Čet, 25-02-2021, 14:49:28

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.