Osvrt na zbriku pjesama „Abeceda cvijeća“ 

Ante Šestić rođen je 1965. godine u Derventi (BiH). Djetinjstvo je proveo u Stanićima, selu unutar nadaleko poznate župe Plehan. Osnovnu je školu završio u susjednom Bunaru, srednju tehničku u Derventi, a diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu.

Još od ranog djetinjstva pokazivao je sklonost prema pisanoj riječi, ne samo čitajući tuđa djela, nego i pišući samostalne uratke. Tijekom osnovnoškolskog obrazovanja njegovi su radovi objavljivani u dječjim časopisima Dječje novine i Tik-tak, a dobivao je nagrade i za likovne uratke.

Zbog pragmatičnih razloga Ante je kasnije uplovio u tehničke vode, pritom se ne odričući neuništive ljubavi prema umjetnosti. Ona se ponovo razbuktala 1993. godine kada je u Orašju pokrenut tjednik Posavski glasnik. Tamo je radio kao novinar, ilustrator i karikaturist. Njegovi uradci o stradanjima Posavljaka objavljeni su i u zagrebačkom obiteljskom tjedniku Arena. Nekoliko godina kasnije objavio je 2023. godine ratni roman Dnevnik Plehanske satnije u kojemu je, na pomalo satiričan način, opisao ratne dogodovštine skupine plehanskih mladića. Od 1995. godine radi u Tehničkoj školi Kutina kao nastavnik strojarske grupe predmeta, a rad s djecom potaknuo ga je da se u novije vrijeme više posveti stvaralaštvu za djecu, čiji je plod zbirka pjesama Malene tajne polja i luga. Ogranak Matice hrvatske u Kutini 2022. godine izdao mu je tu zbirku „Malene tajne polja i luga“.

Zbirka „Abeceda cvijeća“ zaslužuje posebnu pozornost i zbog literarnog dosega pjesama, ali i zbog biofilnosti kojom odiše cijela zbirka. Pisati o cvijeću (autor je već objavio knjigu o životinjama) zahtjevan je posao, jer se očekuje od njega da mu tekst bude prihvatljiv svim uzrastima čitatelja. Po mome mišljenju ova je zbirka namijenjena prvenstveno mlađem uzrastu, poglavito djeci, jer joj je nakana da otkriju ljepotu svakoga cvijeta i da taj cvijet zavole. Autor je objavio 49 pjesma o 49 različitih cvjetova što je pothvat vrijedan pažnje. Za nas u Moslavini to je vrlo važno jer slične knjige nismo imali. Zapravo, Božica Brkan je na kajkavskom govoru svoga rodnog sela Okešinec objavila zbirku stihova pod naslovom „Breberika“ zajedno s istarskim pjesnikom Borisom Biletićem (Breberika & eklektika, Zagreb, 2022.) Vrlo je korisno usporediti jednu i drugu zbirku jer ih povezuje ljubav prema cvijeću odnosno flori našega kraja, a zanimljivo je usporediti i nazive na kajkavskom narječju i na književnom standardu. Razlika je u poetskom rukopisu. Brkanova je pisala svojim prepoznatljivim visoko artikuliranim i estetiziranim rukopisom, dok se Šestić obraća mlađem naraštaju isto tako bogatim rječnikom, ali metrikom koja je prilagođena njegovom senzibilitetu i ljubavi prema prirodi. Cvjetove je složio u svoj cvjetnjak abecednim redom, što je pedagoški sasvim opravdano. Mnoga gradska djeca niti ne znaju nazive pojedinog cvijeća. Ova će im knjiga pomoći u tome. Navodim stoga sve dražesne biljke koje je Šestić opjevao:

Agacija (bagrem), Bazga, Bršljan, Cikorije, Čičak, Divlja ruža, Djetelina, Đurđica, Fuksije, Gerberi, Gospina trava, Hajdučka trava (stolisnik), Ivančica, Jaglaci, Jorgovan, Kamilica, Karanfili, Komorač, Kopriva, Krizantema, Kukurijek, Lavanda, Lopoč, Ljiljani, Ljubičice, Maćuhica, Makovi, Maslačci, Narcisi, Neven, Oleandar, Orhideja, Perunika, Potočnice, Različak, Runolist, Smilje, Suncokret, Šafrani, Šeboj, Šumarice, Tratinčice, Trešnje, Tulipani, Uljana repica, Visibabe, Zumbul, Zvončić, Žabnjak ljutić.

Autor je opisujući pojedine cvjetove nije krio i autobiografske sadržaje od kojih su cvjetovi neodvojiv dio. Primjer je vrlo uspješna pjesma posvećena nevenu.

Neven

Stari plot uz prašnjav put
pored plota buket žut
sto godina tamo raste
iz travice baršunaste.
Pa kad dođu vrela ljeta
ispuni mi dušu sjeta
žuto cvijeće u sokaku
miriše na moju baku.

Pisati za mlađi naraštaj je posebno zahtjevno jer djeca vrlo brzo odbace tekst, odnosno knjigu čiji ih sadržaj ne privuče. U ovom slučaju autor se potrudio u svoje stihove priložiti i vrlo lijepe, pomalo romantične i dokumentarne slike većine cvjetova o kojima piše. Bilo bi pedagoški gledano, uputno da autor pojedine pojmove kojima se služio, a koji imaju lokalni kolorit, u podrubniku detaljnije objasni, kako bi naši mali urbani čitatelji bili dobro obaviješteni.

Prvi cvijet s kojim počinje ova zbirka posvećen je agaciji odnosno bagremu. Agacija je biblijsko, štoviše, starozavjetno drvo. Od toga drveta Gospodin je naredio sagraditi Zavjetni kovčeg. Osobno, agaciju su nekada naši vinogradari koristili i za stvaranje stupova (kolaca) u svojim vinogradima, pored svakog čokota. Kao prilog predlažem pročitati cijelu pjesmu kako bismo osjetili autorovu biofilnost, ali i miris bagremovog cvijeta. Taj je miris čaroban i ne bez razloga jedna starogradska pjesma nosi naslov „Kada procvate bagrem bijeli (... kad na ljubav zamiriše, vrati mi se, moja dušo da ne odeš nikad više....“).

Agacija (bagrem)

Na čistini blizu gaja
gdje se nekoć čula graja
čudan neki grašak pao
ko u bajci izrastao.
Meko lišće i grančice
nježni kao perje ptice
a sve ih je dobra vila
grozdovima ukrasila.
Iako svud bodlje strše
po djetinjstvu još miriše
na pupoljke sočne bijele
neumorno slijeću pčele.

A kako ga ljudi zovu
razlika je tek u slovu
grašak, drača, robinija
bagrem ili akacija
mahune će moći brati
tek papkari dugovrati.

Autor se služi rimom i stopama koji podsjećaju na hrvatsku književnu tradiciju, pa i na narodnu književnu baštinu. Autoru moramo odati priznanje poznavanju akcenata i vrijednosti pjesničkih stopa jer su mu stihovi melodiozni i prirodni te će ih djeca će lako pamtiti.

Kao primjer dobre ilustracije kojom se obogaćuju stihovi pojedine pjesme prilažem sliku koja prati pjesmu posvećenu bršljanu. Za djecu će biti vrlo atraktivno stavljanje u kontekst bršljana njima poznatog lika iz filma i crtića – Spidermana. Na taj je način ova biljka dobila novu dimenziju, a autor je vješto povezao ljubav prema dotičnom cvijetu sa suvremenim likovnim i tehnološkim izrazom kao što su crtani film i igrani film.

Šteta što svi cvjetovi nisu dobili svoj likovni izraz jer bi tada u cijelosti mogli govoriti o slikarsko-pjesničkoj knjizi. No i bez toga knjiga je izuzetno dojmljiva i siguran sam kako će naići na dobar prijam kod čitatelja.

Đuro Vidmarović