Mostarsko proljeće – dvadeset godina

Djelo koje predstavljam opisuje slikom i riječju dvadeset godina kulturne manifestacije Mostarsko proljeće. U uvodu Dragan Marijanović ističe: „Ljubav hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj napokon je postala javna. Zagreb i Mostar u tih tjedan ili nešto više dana, postanu jedno biće, duša i tijelo, i sve najbolje čime i jedni i drugi raspolažu, eto, u čas se smjesti pod svodove raspoloživih mostarskih pozornica, bile one u katedrali, franjevačkoj crkvi ili u nekome od prostora Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače... Bilo gdje, gdje se ljudi vesele umjetnicima.“

Urednik je napomenuo kako su tekstovi u ovoj monografiji zapravo izbor između više od sedam stotina sličnih, a tijekom dvadeset godina festivala koji su objavljivani u oslobođenju i drugdje. Prvi članak u našem zborniku nosi naslov „Dražen i Zagrebački solisti“. Riječ je o Mostarcu Draženu Milasu, jednome od najboljih, valjda najboljem klarinetistu kojeg je ovaj grad ikad dao.“ On je prvi solist Mostarskog simfonijskog orkestra i nekadašnji stipendist francuske vlade u Orleansu.

Drugi prilog pod naslovom „Dunja među kajsijama“ posvećen je gostovanju Dunje Vejzović na Mostarskom proljeću. Autor ju naziva Žena – povijest. Hrvatska i svjetska. Svijet nema uglednu pozornicu s koje se nije naklonila publici.

Hrvatsko proljeće – dvadeset godina; Dani Matice hrvatske, Matica hrvatska ogranak u Mostaru, Mostar 2020.

Slijedi foto-dokumentarni prilog o gostovanju Vice Vukova u Mostaru. Slijedi tekst o Dubrovačkom simfonijskom orkestru: „Renesansa iza zidina povijesti. Autor u ovom orkestru zanosno piše, no ovaj orkestar sve do danas, vuče zvuke prohujalih stoljeća pod Srđem i zbori priče o dubrovačkim leutima, o čudnim glazbalima koja su stizala brodovima iz drugih dalekih kultura, a koja će Dubrovčani dobra sluha sebi prilagođavati i razvijati vlastite glazbene standarde.“

Slijedi prilog o Milki Podrug Kokotović, čuvenoj hrvatskoj glumici iz Dubrovnika. Njezino gostovanje u Mostaru ostavilo je duboki dojam. Dobila je naslovnu ulogu u Tužnoj Jele Ive Vojnovića.

Urednik je predstavio i Pola stoljeća stihova Vlade Pujića. Slijede naslovi: „Ricardo i prijatelji u Calamusu“ (Ricardo Luquee je Kubanac na doživotnom radu i sviranju u Hrvatskoj); „Klupko“ (čuvena drama Pere Budaka prikazana prvi puta 1953. godine) „Napokon istinski kazališni ugođaj! Prvi put otkako traje obnova interijera Kosače, pogorenog u ljeto 1996. uslijed preopterećenosti elektroinstalacija.“); „Koncert za blatinu i baklavu“ (nastup Simfonijskog orkestra hrvatske radiotelevizije i pokojnog maestra Miroslava Šuteja, s Lovrom Pogorelićem kao pijanistom); „Kulturno blago iz limenih kovčega“ (vrlo zanimljiv prilog o izložbi umjetničkog i povijesnog blaga iz riznice franjevačke galerije Široki Brijeg, prvi put pripravljene za izlaganje i dostupnost ljudskom oku izvan sjedišta matične galerije); „Kad Rusi sviraju“ (nastup Tria Čajkovski); „Lovro Pogorelić i kvartet Kartini“; „Simfonijski orkestar Mostar“ („Orkestar je ostao bez pola glazbenika, bez kuće i krova, bez išta. Djeluje u jednoj prostoriji Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače, nema stalni prostor za vježbanje. Financiranje na kap. No ako ovaj grad opet želi gradom postati, to bez obnove ovog orkestra neće moći.“); „Noć vječnih arija“ (kvalitetna obavijest o gala opernoj večeri ansambla sarajevske opere kojom je dirigirao Vjekoslav Šutej); „Amila, najmirisnija latica Mostarska“ (sjajna kratka monografija popularne mostarske umjetnice Amile Bakšić, operne pjevačice. Najsvježija uloga joj je u Horozovićevoj povijesnoj operi Hasanaginica.); „Bas iz Kraljeve sutiske“ (Ivica Šarić operni glazbeni umjetnik, član Sarajevske filharmonije, rođen u Kraljevoj sutisci); „Zagrepčani u kvartetu“ (obavijest o Zagrebačkom kvartetu, najpoznatijem kvartetu u ovom dijelu Europe. Stekli su svjetsku reputaciju); „Bečani i Šveđanka“ (Mostar nastoji sačuvati kulturnu razinu europskog grada. Primjer je i gostovanje bečke opere sa sopranisticom Anniki Fransson.); „Sarajlije za povijest“ (nikad dosad u Mostaru nije izvedena opereta. Ova će ostati upamćena – ne samo po tom podatku, nego i po iznimnoj razigranosti, raspjevanosti, kostimima i koreografiji, vrckavosti čak. Riječ je o opereti Vesela udovica Franca Lehara); „Čarobnjak Ivo“ (ushićeni opis gostovanja velikog umjetnika Ive Pogorelića.); „Kneginja čardaša i gost Kruno“ (sarajevska filharmoniju izvela je u Mostaru operu Kneginja Čardaša Imre Kalmana. Dirigirao je i režirao Ognjen Gomoštar); „Mala Floramye“ („Proljeće je pravo vrijeme za igranje Male Floramye, a u Mostaru je takvo kakvo jest, sedamnaestog dana svibnja, kada pomislih kako mi je baš nešto ovakvo nedostajalo...“); „Pjesnik stoljetnik“ (vrlo topao opis gostovanja pjesnika Dragutina Tadijanovića); „Posjet stare dame“ (bilo je veliko zanimanje za tu predstavu. Redatelj Ivic Kunčević, u glavnoj ulozi Milka Podrug Kokotović. Uz nju nastupili su legendarni glumci Pero Kvrgić, Miše Martinović i dr.); „Solisti i Salonski orkestar mađarske državne opere“ (autor piše: „Cviljele su violine i mogao sam dotaknuti duh čardaka i čerga.“); „Nabucco“ (čuvenu Verdijevu operu uprigodili su u Mostaru zbor Opere narodnog pozorišta Sarajevo i orkestar Sarajevske filharmonije); „On mitani“ (čuveni japanski pijanist gostovao je i u Mostaru); „Ivica i Edin“ (opis koncerta „jednog neobičnog dvojca, solista Ivice Šarića i Edina Karamazova, svjetskog majstora lutnje. Edin je rođen u Zenici.); „Bijeli balet za kulturnu povijest Mostara“ (središnja kazališna nacionalna kuća – HNK Zagreb i njezin ansambl baleta doprhnuli su nam amo s Labuđim jezerom, možda najizvođenijim u povijesti baleta); slijedi opis gostovanja poznatih, na žalost, pokojnih književnika Krešimira Šege, Tonka Maroevića i Luke Paljetka. Posebna pozornost posvećena je operi pod nazivom Ero s onoga svijeta koja je u Mostaru izvedena sa Sarajevskom filharmonijom pod dirigentskom palicom Vjekoslava Šuteja. Isto tako vrlo su inspirativni članci „Maksimalni mrvica“ o gostovanju čuvenog pijanista Maksima Mrvice, „Zbogom, Wojtyla, pjesniče i Poljače“. Riječ je o dostojanstvenom koncertu koji je obilježila skupna izvedba „Ave Maria“. Koncertom je ravnao Vjekoslav Šutej. Za cijelu atmosferu karakterističan je sljedeći tekst. Riječ je o 1992. godini: „Šokirao me prizor koji sam tada ugledao i koji je don Ivi i časnim sestrama bio razlogom dodatne molitve: na trosjedu ispred Papine slike ležalo je neeksplodirano zrno tenkovske granate – 155 mm!“

U Mostaru je izveden i balet „Đavo u selu“. Izveo ga je ansambl Baleta zagrebačkog HNK.

Vrlo je dojmljiva obavijest o izvedbi Krležine drame Kraljevo pod naslovom „Kraljevo, ludilo vlastite kletve“.

Čuveni operni pjevač Tomislav Mužek oduševio je mostarsku publiku što je obilježeno u ovoj monografiji pod naslovom „Mužekove godine mlade slave“.

U monografiji je ovjekovječen nastup naše nacionalne vertikale u svijetu estrade, Olivera Dragojevića. Njegov nastup u Mostaru naslovljen je kao „Devet godina čekani STARI MORSKI VUK“. Mostar se odužio i poznatoj kazališnoj umjetnici Kseniji Prohaska iz Splita člankom „Ksenija iz Hollywooda“.

Ansambl Baleta splitskog HNK nastupao je na Mostarskom proljeću sa svojom najboljom izvedbom – Da Issa, istočno od raja.

Obradovala me je obavijest o gostovanju Kraljevskog pozorišta Zetski dom s Cetinja. Ono je gostovalo u Mostaru s Čehovljevom predstavom „Višnjik“.

Na Mostarskom proljeću izveden je i prvi domaći oratorij pod nazivom Mesija čiji je autor don Dragan Filipović.
Sve nas raduje i članak izvedbe baleta Silfida znamenitog djela Hermana Severina Lovensklojda, rođenog u Norveškoj.
Vrlo je dragocjena suradnja Mostara s Hrvatima u Boki kotorskoj. Tome svjedoči članak „Gradska muzika Kotor“.

U zborniku su zabilježena gostovanja akademika Pavla Pavličića i njegove žene Julijane Matanović. Oduševljava nas i prikaz nastupa obitelji Dedić, Arsena, Gabi i Matije. Na Mostarskom proljeću pjevala je i Tereza Kesovija uz pratnju Đele i Ibrice Jusića.

Mostarsko Proljeće nastoji ostvariti regionalnu širinu. O tome svjedoči članak „Kao da ju je Nušić jutro napisao“ o gostovanju narodnog pozorišta Republike Srpske s poznatom Nušićevom komedijom Gospođa Ministarka. Vjerujem da je doživljaj za sve u Mostaru bila i opera „Nikola Šubić Zrinski“.

Najbolja komedija Slavka Kolara „Svoga tela gospodar“ prikazana je i u Mostaru. U ovoj monografiji o njoj svjedoči članak „Svoga tela gospodar (ili niđe žene!)“.

Jedna od najpoznatijih opereta „Šišmiš“, J. Straussa prikazana je u Mostaru u režiji Vlade Štefančića. Naslov prikaza je Šišmiš i 2 tegljača za 3 čina. Zagrebačka filharmonija je pod ravnanjem Vjekoslava Šuteja gostovala u Mostaru 2003. Kao gost nastupao je Stefan Milenković.

Krležina Leda u izvedbi Beogradskog kazališta „Atelje 212“ prikazana je i u Mostaru. Režirao ju je Dejan Mijač, jedan od najuglednijih srpskih redatelja.

Zanimljivo je bilo gostovanje zbora „Veliki donski kozaci“. Taj zbor jedini je u svijetu kojemu su svi, ama baš svi članovi operni pjevači, svi solisti, glazbenici, plesači, imaju svoje stalne angažmane u pripadajućim kućama Moskve, st. Peterburga, Minska, Brna...

Veliki pokojni glumac Pero Kvrgić ostavio je traga i u Mostaru. Tome svjedoči članak „Nemreš pobjeć od nedjelje“.

Naravno, najpopularnija hrvatski mjuzikl „Jalta, Jalta“ oduševio je i mostarsku publiku. Miroslav Šutej također je oduševljavao mostarsku publiku. O tome svjedoči oduševljeni članak „Carmina Burana“, opera-kantata u izvedbi Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem pokojnog maestra. Mostarci vole glazbu. Navodim prikaze u ovoj monografiji, koji o tome svjedoče: „Rigoletto“, „Cipolinno“, „Balet o povratku čistoći“, „Komediji i filharmonijin mjuzikl o mjuziklima“; „Shlomo na putu za Ankaru“ (riječ je o Nitzu Shlomi), „Salcburški komorni orkestar“; „Staklena menažerija“, „Tanec-led Šar-planine i vatra mastike“, „Carmen“, „Koncert bez Maestra“, „Monika, Lovro i Dejan“, „Četrdeset godina bajke Blaženke Cigić“, „Kaliopi i Karamazov“, „Virtuoz Garcija“ (Ricardo Jesus Gallen Carcia), „Čudo od Petrita Cekua“, „Brahms trio“, „Kotor art trio“, „Maškarate ispod kuprija“, „Željka Mandarić – glazbena bajka o Schubertu i Schumannu“, „Splitski akvarel“, „Lovrine glazbene slike“, „U slavu Arsena“, „Mamma mia!“, „Mare nostrum“, „Kneginja čardaša“, „Velika kao Palčica“, „Jesus Christ Superstar“. Osim navedenih članaka i prikaza, ima još mnogo po nastupu poznatih estradnih umjetnika iz kulturnih društava i znamenitih književnika. Cijela monografija ispunjena je brojnim fotografijama i foto-dokumentarnom građom.

Na kraju potrebno je predstaviti i autora Dragana Marjanovića. Rođen je u Metkoviću 1958. Prozni je pisac premda mu ni pjesništvo nije strano. Dobitnik je nekoliko književnih i novinarskih nacionalnih, državnih i međunarodnih nagrada, te nekoliko odličja Republike Hrvatske, Grada Mostara i Matice hrvatske. Ova monografija jedan je od plodova njegova rada tijekom zadnjih 20 godina.

Monografija Mostarsko proljeće – dvadeset godina nadilazi povijest djelatnosti jedne kulturne manifestacije Matice hrvatske. To je dokaz kulturnih potreba hrvatskog pučanstva Mostara i Hercegovine, što može poslužiti kao ogledan primjerak. Istinu govoreći, ova monografija služi na slavu Grada Mostara i na čast cijelome hrvatskom narodu.

Đuro Vidmarović