Osvrt na knjigu „Dozivi i odzivi pisane riječi“

OStjepanu Banasu kao književniku, književnom teoretičaru i kulturno-prosvjetnom djelatniku premalo se znalo izvan Garešnice i Hercegovca. Na žalost, kako to kod nas često biva, priznanja dolaze tek nakon smrti. Tako i ovoga puta. Nakon što sam prikazao zbirku pjesama Stjepana Banasa kao ugodno književno iznenađenje, sada to činim s knjigom njegovih članaka odnosno osvrta, predgovora, pogovora i članaka složenih u knjigu pod vrlo efektnim naslovom „Dozivi i odzivi pisane riječi“.

Autor je umjesto predgovora objavio pismo čitateljima. U njemu ističe: "Riječ je uvijek bila i uvijek će biti čarobnica i moćnica i nikada nećemo doznati je li ona vladarica, a mi njeni podanici, ili smo mi njeni vladari, a ona podanica, jedino valja razlikovati izgovorene riječi od riječi koje smo zapisali. Davno sam shvatio da izgovorene riječi vjetar odnese u nepovrat i te čarobnice i moćnice odlaze u zaborav pa sam s tom spoznajom odavno počeo zapisivati i pisati."

"Za ovu knjigu bijaše mi poticaj da ponešto od ovoga što sam objavljivao ukoričim u jednu knjigu i da ti moji zapisi ne ostanu razbacani po različitim časopisima, novinama, zbornicima knjigama... jer u ovom ludom vremenu diktature novca koja uništava svako zrnce ljubavi, stvarateljske kreativnosti, iskrenosti, poštenja, dobrote, a i znanja, u vremenu kada je suvremena elektronička tehnologija ovladala ljudima te uz sva dobra učinila i to da se zapisane riječi na računalima pišu i brišu i na kraju nestanu zauvijek. Odlučio sam stoga postaviti svoj pisani trag koji će odoljeti svim vremenima."

Stjepan Banas: Dozivi i odzivi pisane riječi (članci, osvrti, ogledi, predgovori i pogovori), Hercegovac, 2018.

Navodim redom naslove članaka i osnovnoga što je autor objavio u ovoj knjizi: Hrvatska čitaonica; Kulturno žarište Hercegovca; Dani hrvatskog pučkog teatra u Hercegovcu; Sto pedeset godina školstva u Hercegovcu; Osnivanje i djelatnost Šahovskog društva Braslav Rabar iz Hercegovca; Hrvatska čitaonica Hercegovac od 1920. do 1940.; Deseta obljetnica Dana Hrvatskog pučkog teatra; Literarno-novinarska radionica: Sunce, voda život i maslačak; Potpunija slika o životu i književnom stvaralaštvu Đure Sudete; Izvori bogate nakladničke djelatnosti i dječjeg stvaralaštva OŠ „Mate Lovrak“ iz Velikog Grđevca; Susreti pjesnika Bjelovarsko-bilogorske županije; I Garešnica dobila svoju osobnu iskaznicu; Susret osnovnih škola Hercegovca i Martinaca iz Mađarske; Lovrakovi dani kulture; Ilija Pejić: Prožimanja – književnopovijesne studije i ogledi; Ivan Nepomuk Jemeršić – „Zmaj slobodne Hrvatske“; Povijesna razglednica velikog Grđevca pisana srcem; Sto šezdeseta obljetnica školstva u Hercegovcu; Jesen u Dončevićevom zavičaju; Estetika stilske, strukturne i jezične jednostavnosti u Lovrakovim romanima Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice; Iz reforme u reformu, iz kurikula u kurikul ili „Pala kuja s mosta da mostu bude lakše“; Literarno stvaralaštvo; Poezija Ljubavi, Svjetlosti i Erosa; Tuđe poštuj a svojim se diči; Poezija čistog odraza duha i magije punoznačnoga poetskog smisla; Isrkenolika i istinolika pisana riječ Željka Stubičana; Poljski amfiteatar zavičajne riječi Željka Stubičana; Sloboda stvaranja i povjerenje; Kud bi ja došla kad bi mis'la kak pričam?!; Kišević je sjena Svjetlosti svojega stihotvorja; Dvije nove knjige Željka Stubičana; Svečano obilježeno 190 godina škole u Bereku; Što valja imati u vidu pri pripremi recitacije (krasnoslovlja) i recitala; O knjizi Zvonka Glagojića, Na šahovskom ekranu; Zlatogovor i svjetlokaz hrvatske riječi na Danima hrvatskog pučkog teatra u Hercegovcu; Proputovanje kroz povijest kulturno-umjetničkog društva „Slavko kolar iz Palešnika“; Središnja županijska svetkovina povodom 175. godina osnutka Matice hrvatske; Osvrt na knjigu Anite Sertić Kurtušić Žena, majka i nečija kraljica; O romanu Željka Stubičana Sedmi barjak.

U poglavlju Predgovori autor je objavio sljedeće priloge: Biserje srca – svjetionik riječi i svjetlosti stvarateljske duše; Sazviježđe snova i slova; Kreacija je iskra božanskoga u svakom od nas; Čarolije dječjeg srca; Svjetlost riječi; Iz Predgovora knjizi Povjesnica Hrvatske čitaonice Hercegovac; Djelotvornost i ljepota književne riječi; Zlatovez Lijepe Naše na dječjim slikama i u pisanim riječima; Dobroljublje u čarolijama dječjeg pisanog i likovnog stvaralaštva; Predgovor antologiji dječjeg pisanog stvaralaštva Stjepana Banasa svjetionik pisane riječi; Djeca se raduju radovati druge; Sa scene pučkog glumišta treba odjekivati riječ zavičajna, svijest i savjest naroda; Važnije objavljene knjige i neobjavljena djela.; Neobjavljene pučke komedije i dramski tekstovi.

Na kraju ove vrijedne knjige, a zapravo zbornika Banasovih radova objavljena je Riječ urednice Gordane Ščrbačić. U njemu ona piše: "Vijesti, članke, osvrte, prikaze, kozerije, pjesme, humoreske, predgovore, pogovore i kritike objavljivao je u bjelovarskom listu Našem vremenu, Moslavačkom zborniku, bjelovarskom Učitelji, pučkom kalendaru Bjelovarsko-bilogorske županije, zbornicima Lovrakovi dani kulture, Zagovoru riječi hrvatske, kao i recenzije, predgovore i pogovore u većem broju knjiga različitih autora."

U nastavku prof. Ščrbačić ističe: "Za svoj prosvjetni i kulturni rad dobitnik je više od 50 priznanja, plaketa, nagrada na općinskoj, županijskoj i državnoj razini, a 28. svibnja 1996. primio je i Odličje Reda Danice Republike Hrvatske s likom Antuna Radića koje mu je tada dodijelio predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman."

Ne bez ogorčenja autorica ističe: "O zanemarivanju prof. Banasa i njegovoga djela: o njegovom pisanom stvaralaštvu, profesorskoj i kulturološkoj djelatnosti više se zna u svim dijelovima Lijepe Naše negoli što to znaju Hercegovčani, njegovi sumještani. Više o ovom neumornom i svestrano kreativnom stvaratelju doznat ćete iz njegove biografije uvrštene u ovu knjigu. (...) Iz riznice svojeg bogatog pisanog stvaralaštva Banas je u ovu knjigu uvrstio 40 članaka, osvrta, ogleda, predgovora i 12 pogovora s nakanom da u jednoj knjizi objedini svoje dozive i odzive pisane riječi koji su bili tiskani u različitim časopisima i knjigama (...)"

Vrijednost i ljepota ove Banasove knjige vidljiva je i u različitim tematskim izvorima pa će svaki čitatelj zasigurno pronaći poneki prilog koji će pobuditi interese te će se tako moći uvjeriti u kakvoću odabranog priloga ali i prepoznati mar, rad i dar ovog izuzetnog marljivog, poštovanog učitelja i umjetnika.

Čitajući ovu knjigu Banasovih sabranih tzv. malih priloga, želio bih istaći kako je svaki od njih pisan s velikom akribijom, znalački i vrlo lijepim hrvatskim jezikom, jer mu je dotjeran i gotovo aristokratski čist. Osim toga, s jednakom pažnjom pisao je predgovore i pogovore radovima svojih učenika, kao i prikaze knjiga i romana te važnih kulturnih i povijesnih događaja. Naprosto, Stjepan Banas nije bio dovoljno prodoran u svoje vrijeme, ili nije imao snage napustiti malu sredinu i iskazati svoj talent u Zagrebu.

Osim literarne i publicističke vrijednosti, ova zbirka ima i svoju povijesnu dimenziju. Svaki od članaka i tekstova Stjepana Banasa svjedok je svoga vremena.

Kao primjer istakao bih Banasov esej o hrvatskome jeziku. U poglavlju pod nazivom Jezični vandalizam on kao profesor i kroatist snažno upozorava: "Slušajući, gledajući i čitajući, počeo sam zapisivati 'pravogovorno i 'pravopisno' biserje. Ispisao sam 4 bilježnice takva 'biserja' koje bi se moglo objaviti pod naslovom 'Kojim to jezikom govorimo i prema kojem pravopisu pišemo.' Iz svega nekoliko primjera koje ću navest, mogla bi vam se dići kosa na glavi. Lako ćete zaključiti da se u javnu uporabu nastanio jezik preplavljen tuđicama, jezik ulice, sokaka i ćorsokaka, žargonizama s različitim govornim devijacijama i nepravilnostima. Najkraće rečeno, u javnoj uporabi caruje jezični vandalizam. Zamislite samo kako je narod razumio kada je Vlada obznanila projekt pod nazivom 'outsourcing' koji se odnosio na prelazak spremačica, kuharica, domara, vozača iz pojedinih državnih ustanova (bolnica, škola, i sl.) u neku novu agenciju ili tvrtku. Populaciji spomenutih djelatnika, kao i svi građanima 'sigurno je bilo jasno' značenje riječi 'outsourcing'! No tu nije kraj, kako ta projektna varijanta nije prošla pristupilo se varijanti B pod hrvatskim nazivom 'spin off', a kad nije prošla ni varijanta B, obznanjena je varijanta C s još hrvatskijim nazivom 'in house'. Spremačica i kuharica iz jedne škole obratile su mi se s pitanjem: 'Profesore, hoćete li nam objasniti što će na kraju biti s nama? Gazde Torcing i Spinof odustali su da pripadnemo njihovoj firmi, a sada nas hoće preuzeti neki gazda Hoze?' Bilo bi smiješno da nije za plakanje. Objasnio sam im u čemu je zapravo riječ, u onolikoj mjeri koju sam mogao razumjeti o tim Vladinim projektima.

Pogledamo li sadržaj televizijskih emisija, nema ponuđena programa državne ili komercijalne televizije u kojima nema po nekoliko naziva emisija na stranom jeziku. Koju biste tv-emisiju pogledali u ovakvoj sadržajnoj ponudi: Retro, Fade in, City folk, Fio show, Summer mix, Love weekend, 19. prix Marulić, Celebrity show, Big Brother, Ultra fit, Astro show, Shopping kraljica, Masterchef?

Od poplava vode možemo se spasiti izgradnjom nasipa, ali tko će izgraditi nasip koji će nas spasiti od poplave tuđica koje su bez ikakvih brana preplavile naš govorni i pisani jezični prostor na kojem se svi javno kuliraju, lajkaju i superiraju?

Što je s člankom 12. Ustava Republike Hrvatske koji se svakodnevno krši na svim razinama javne uporabe hrvatskoga jezika, a svakodnevno ga krše i oni koji se na taj članak pozivaju kada je u pitanju jezična politika i javna uporaba hrvatskog jezika."

Još ću citirati samo ulomak u kojem prof. Banas govori o medijskom hrvatskom jeziku: "Naglasci (akcenti) u javnoj uporabi priča su za sebe, kao i pravopisna norma u tiskovnim medijima. Sve vrvi pravopisnim i slovničkim pogreškama, od pisanja velikoga i maloga slova, afrikata, aliteracija, je/ije, uporabe glagolskih vremena i oblika, sintakse, do leksika koji obiluje tuđicama i žargonizmima ali i logičkim pogreškama."

Na kraju, htio bih kazati kako je knjiga koju sam predstavio doista vrijedna pažnje i trebala bi ju je imati svaka školska knjižnica, ali i svi intelektualci širom naše Moslavine.

Đuro Vidmarović