Prilog suvremenoj povijesti gradišćanskohrvatsko-hrvatskih odnosa (XI.)

Patrijarh Srpske pravoslavne Crkve, gospodin Pavle, sredinom krvave 1992. godine izjavio je:

"Kao patrijarh Srpske pravoslavne Crkve u oblastima Pećke patrijaršije uvek sam za jedinstvo našeg naroda u njegovim matičnim zemljama i krajinama."

Za povjesničare je ova izjava izazov: je li kardinal König znao što sadrži sintagma „granice Pećke patrijaršije“? Nameće se kao logičan odgovor kako je kardinal König kao stručnjak za istočne Crkve sigurno znao za „granice Pećke patrijaršije“, a time i za činjenicu da te granice znače okupaciju Hrvatske do crte Virovitica - Karlovac – Karlobag, odnosno da to znači pripajanje svih hrvatskih krajeva istočno od te crte velikoj Srbiji. Zapravo je time legitimirao stvaranje srpske paradržave, tzv. „Republike srpska krajina“, te dao legitimitet agresiji na Hrvatsku. Tu granicu su željeli učiniti trajnom JNA i pobunjeni Srbi, uz maksimalnu podršku Slobodana Miloševića, a potom pregovarati o sudbini ostataka Hrvatske. A taj preostatak Hrvatske sav bi se mogao vidjeti sa zvonika zagrebačke Katedrale. Jednostavno, Hrvatska na tako ograničenom prostoru nije mogla opstojati kao država. Važan politički moćnik bio je tada u Republici Srbiji i dr. Vojislav Šešelj kao obnovitelj četničkog pokreta u Srbiji, čovjek kojeg je imenovao četničkim vojvodom osobno Momčilo Đujić, jedan od velikih ratnih zločinaca, bivši svećenik SPC-a koji je tijekom Drugog svjetskog rata postao zapovjednikom četničkih vojnih formacija koje su ratovale u Hrvatskoj, gdje je palio i žario uz podršku talijanske okupacijske vojske.

kardinal Franz König

Naši gradišćanskohrvatski sunarodnjaci nisu mogli znati kako je taj isti Momčilo Đujić poslao 1991. godine preko beogradskog Radija "B - 92" (čiju slobodoljubivost su isticali kao uzor, zapadni demokrati u najnovije vrijeme) poruku srpskom narodu, a tu je poruku potom objavila beogradska "Borba" od 28. svibnja 1991. godine. U Đujićevoj poruci stoji:

"... Pred nama je borba za slobodu i obnovu Srpske države na Balkanu, države u kojoj će biti ujedinjeno sve srpsko, sve srpske zemlje... To je naš nacionalni program i životni zadatak našeg pokolenja. Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora, pregovora ili nagađanja - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju tko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi.... Na jugoistoku srpskih zemalja to je naša srpska Krajina, tu smo na straži i predstraži srpstva... Srbija, naša matica, treba da zna da su joj najbolji sinovi na straži u Krajini... Držite se hrabro, složno i ujedinjeno, Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje... Nek se Hrvati ispreče pred nas, pa da vidimo kom obojci kom opanci. Srbija se rađa, živeli!"

Šteta što se nitko od hrvatskih sugovornika uvaženoga kardinala nije sjetio pa mu poklonio knjižicu "Nacionalizam Svetoga Save" koja je tiskana u Beogradu 1935. godine.

Osnivanje Komisije za južnoslavensku povijest

Kardinal König niti riječju nije spomenuo da je sa srpskim prijateljima osnovao "Komisiju za južnoslavensku povijest". Da se Vlasi ne dosjete dao joj je navedeno štrosmajerovsko ime, premda u njoj neće sjediti nitko iz redova bugarskih, makedonskih, crnogorskih, bosanskohercegovačkih i slovenskih povjesničara i crkvenih dostojanstvenika. Možda sve to baca više svjetla na kardinalovu "zauzetost" glede predavanja o kardinalu Stepincu. A osim toga, što bi govorio u predavanju, ako znademo da je već tada bio zauzet planiranjem pisanja nove "južnoslavenske povijesti", a u njoj, sasvim je sigurno, Stepincu nije dano historiografski verificirano mjesto, jer je on za Srbe, kao čelnik Crkve u Hrvata, automatski ratni zločinac i fašist. U tom pravcu ide i informacija koju je objavio zagrebački "Vjesnik" od 27. svibnja 1996. godine. U njoj stoji:

"Prvi ruski episkop za pastoral vojnika, Saa Volkov, prilikom nedavnog susreta s austrijskim biskupom za vojnike, Christianom Wernerom i apostolskim nuncijem u Austriji, nadbiskupom Donatom Squicciarinijem, u Beču, istaknuo je da pri izgradnji vojničkog dušobrižništva u Rusiji namjerava kao uzor uzeti Austriju.... Volkov je osim toga pozvao biskupa Wernera na uzvratni posjet u Moskvu."

Diplomacija je rijeka s vrlo mnogo vidljivih i nevidljivih rukavaca i meandra. U tom smislu i pisanje "Malog lista" iz Graza protiv Hrvatske ima svoju „ekumensku pozadinu“. Mogu se razumjeti politički stavovi, teološka razmišljanja i crkvene težnje, ali zlo nikako. U raj se ne stiže lošim djelima.

Gradišćanskohrvatske "Hrvatske novine-tajednik Gradišćanskih Hrvatov", na koje se uporno pozivamo, jer oblikuju gradišćanskohrvatsko javno mnijenje u onom skromnom dijelu koji je još preostao, značajnu pažnju posvećuju rimokatoličkoj Crkvi i rimokatoličkim vjerskim temama. Navodim nekoliko naslova:

"Lutorska Crikva h. p.: Homoseksualnost nije grih - tepli i lesbe na ol tar" [35]

"Gradišćanski biškup Pavao Iby išao na distancu Groeru" [36]

"Celibat jedan je od najvećih problemov crikvenih zvanj" [37]

"Kondomi nadalje prouzrokuju vruće diskusije unutar Crikve" [38]

"Biškup Iby si želji i skušene oženjene muže za duhovnike" [39]

"U Alaski je oženjeni muž s troju dicu posvećen za duhovnika"

"Unutar katoličanske Crikve nima blagoslavljanja homoseksualcev" [40]

"Rim izričito odbija posvećenje duhovnic ali ne i dijakonic"

"Nagon homoseksualnosti ne isključuje iz Crikve" [41]

U svezi s kardinalom Königom, spomenuta je zaklada "Pro oriente", jer joj je dana važna uloga u ovim procesima, odnosno, uloga u sugeriranju oblika srpsko-hrvatskih odnosa. "Hrvatske novine" br. 9, od 1. ožujka 1996. godine donose važno povijesno svjedočanstvo, nepotpisani članak pod naslovom: "Pro Oriente" za predjelanje je južnoslavenske povijesti", u kojem, između ostaloga, stoji:

"Ekumenska zaklada 'Pro Oriente', ku je utemeljio kardinal Franz König, pripravlja stvaranje visokostručne komisije povjesničarov. Cilj je predjelanje južnoslavenske povijesti a u to neka budu uvezane i katoličanske crikve u Bosni. Pred kratkim je tom prilikom dijecezentski biškup dr. Pavao Iby pozvao inicijativnu grupu u Dom susreta u Željezno. Sudjelovali su srpsko-pravoslavni biškup Šapca i Valjeva, Lavrentije, (pogledajmo retke o posjetu Königa Beogradu, op.a.), bivši generalni sekretar Srpske akademije nauka, Dejan Medaković (predsjednik Jugoslavensko-austrijskog društva prijateljstva iz Beograda, prijatelj Heinza Fischera, predsjednika Austrijsko-jugoslavenskog društva prijateljstva iz Beča i predsjednika Parlamenta Republike Austrije, prijatelja Petera Handkea, a osporavatelja HDZ-a - kako su se svi našli na okupu pod mitrom uglednog prelata! To čini jasnijim mnoga pitanja koja se nameću u ovome članku!, op. a.), kao i s katoličanske strane biškup Srećko Badurina i docent Jure Zečević. Austriju su zastupali biškup Iby i predsjednik 'Pro Oriente' Alfred Stirnemann. Ubuduće u razgovore i u dijalog kanu uključiti i jednoga zastupnika katoličanske Crikve u Bosni. Prilikom razgovorov su potvrdili svi sudioniki, koliko je važno se baviti skupnom poviješću (?!). Diskutirali su komisiju povjesničarov, ka neka se ustanovi 24. i 25. IV. o.lj. Znanstveni glavni odgovorni je prof. Alois Mosser, ordinarij za gospodarsku i socijalnu povijest na Bečkom sveučilištu čija je zadaća da kontaktira kompetentne ličnosti."

U idućem broju "Hrvatske novine" objavljuju novi članak pod naslovom: "Pro Oriente osniva komisiju za južnoslavensku povijest". Članak donosi neke vrijedne povijesne činjenice:

"... U djelu inicijativne grupe sudjeluje i biškup Željezna dr. Pavao Iby, član Austrijske biškupske konferencije za kontakte s istočnimi državami (što znači da König i oni koji su ga ovlastili za ovo, crkvu u Hrvata, a time i RH, smatra 'istočnom državom'!, op. a.), ki je bio domaćin prvih dvih sjednic, održanih u 'Domu susreta' u Željeznom. Po prvoj konstituirajućoj sjednici 22. i 23. studenoga - novembra 1995. lj. na ovoj su sjednici biškupi i znanstveniki vodili razgovore i razminili aktualne informacije o sadašnjem stanju u država, ke su nastale po raspadu Jugoslavije.

Rasprava je pridonijela svake pojedine Crikve u sadašnji okolnosti, ter omogućila realniju prosudbu budućih načina djelovanja.

Člani Inicijativne grupa su razmatrali znanstvene grane i područja ka bi tribala biti zahvaćena djelom, ter znanstvene institucije i osobe čije bi sudjelovanje bilo potribno radi stručne i kvalitetne obrade delikatne povijesne tematike. Dogovoreno je da prof. dr. Alois Mosser u ožujku-marcu i travnju-aprilu 1996. ljeta pohodi Zagreb i Beograd ter uspostavi neposredne kontakte sa znanstveniki pojedinih struk radi dogovora o suradnji i formiranja komisije 24. i 25. lipnja-junija 1996. Predviđeno je da se od 1. do 4. srpnja-julija 1996. u Celovcu održi znanstveni simpozij o temi: 'Slika o neprijatelju i propaganda u poslijetitovskoj Jugoslaviji. O konstrukciji nacionalnih autostereotipa i heterostreotipa.' Razmatrane su i razne druge inicijative, med kimi mogućnost utvrđivanja egzaktno provjerenih razaranja i oštećenja sakralnih objektov na bojem zahvaćeni područji, (što znači da dr. König i 'Pro Oriente' otklanjaju vjerodostojnost hrvatskih podataka, obrađenih, objavljenih i predanih na uvid javnosti, op. a.) ča bi se moglo realizirati u suradnji sa zavodima za čuvanje spomenikov kulture i drugi nadležni institucija. Takaj je bilo riječi o pastoralnom djelovanju u onim područji iz kih su vjerniki i svećeniki morali izbjeći. (...)"

Što se u međuvremenu dešavalo s ovom "ekumenskom" inicijativom koja se bavi "predjelavanjem" hrvatske i srpske povijesti, saznajemo zahvaljujući novinaru Draženu Ćuriću, koji je u "Vjesniku" od 19. srpnja 1996. godine objavio o tome članak: "U Austriji se piše zajednička povijest Hrvata i Srba". Naslov je izazvao strepnje i negodovanje u Hrvatskoj. U članku autor piše:

"Rimsko-katolička i Srpsko-pravoslavna Crkva u bivšoj surađuju na projektu kojemu je cilj pisanje zajedničke recentne povijesti Hrvata i Srba, koja će svojom objektivnošću zadovoljiti obje strane, pisao je nedavno o inicijativi austrijske ekumenske zaklade Pro Oriente, nizozemski list 'Truw' (moglo se očekivati da ovo nije samo inicijativa Austrijanaca, a čim su u to uključeni Nizozemci, tu su i Englezi, op. a.) također piše da su beogradski patrijarh Pavle i zagrebački kardinal Kuharić povoljno ocijenili inicijativu, te žele biti informirani o rezultatima, ali se, što se ostalog tiče, drže na odstojanju".

Radi upozorenja na nisko poznavanje stvarnog stanja u Hrvatskoj, donosim izvješće drugog nizozemskog lista koji se zove "Nieuwe Rewue". Ovo glasilo uvjeravalo je svoje čitatelje da Hrvatska osim katolika, broji pola milijuna muslimana, pola milijuna žitelja pravoslavne vjere te "oko pola milijuna protestanata", Roma je "oko tristo tisuća", dok je Talijana i Slovenaca oko dvjesto tisuća. Ako ovo zbrojimo postaje jasno kako su Hrvati zapravo etnička manjina u Hrvatskoj. Tu manjinu, kako se kasnije izjavljivalo, treba regionalno disciplinirati. Zato je neophodno napisati i novu povijest ovoga naroda. Hrvati to ne mogu napisati sami, jer, kako je kazao dr. Walter Maria Stojan, ona mora biti "crno-bijela bez nijansi"!!! Nova povijest Hrvata koju bi napisao "Pro Oriente" i SPC, imala bi, ipak i nijanse! Da nije tužno, bilo bi komično. Zamislite, da je kardinal Kuharić poduzeo akciju za pisanje nove austrijske povijesti na isti način i s istim ciljevima, kako su to učinili König i njegov Pro Oriente! Mi to ne možemo zamisliti, jer shvaćamo da bi takav pokušaj s pravom bio označen kao miješanje u tuđe poslove. König je citirao Krista i kazao : "Bogu Božje, a caru carevo". Zar ne vrijedi slično i u znanosti. Teologija teolozima, a povijest, povjesničarima. Kakove veze ima neki šabački vladika s hrvatskom historiografijom? HBK nije u tim godinama imala snage otkloniti ovakve inicijative, premda je hrvatskim prelatima, a poglavito crkvenim povjesničarima, bila zazorna ideja da hrvatsku povijest pišu srpski akademici, jer je upravo iz SANU potekao tzv. „Memorandum o ugroženosti srpskog naroda“ koji je postao Miloševićeva programatska osnova za nastupajuću agresiju. Inicijatori rečene Komisije u startu s krenuli pogrešno. Teza o izjednačavanju agresora i žrtve nije mogla dovesti do pomirenja. Kardinal König nije, očito, shvaćao suštinu svetosavlja, dok mu je cezaropapizam ipak morao biti poznat.

Dovoditi za isti stol hrvatskog biskupa Badurinu koji dolazi iz Biskupije u kojoj se četnička svirepost iskazala na strašan način, s ljudima koji su duhovna i politička logistika svih tih stradanja i razaranja, značilo je ne poštivati čovjeka kao građanina, ali to otkriva i defenzivan položaj HBK koja se nije usudila proturječiti. Poštovanom kardinalu trebalo je najljubaznije kazati: Kao što nikada više neće biti Austro-Ugarske Monarhije, tako nikada više Hrvati neće ući u neku novu jugoslavensku političku zajednicu.

U nastavku Vjesnikov novinar priopćava da je "iz pouzdanih izvora dobio potvrdu (čudna formulacija, kao da se radilo o nekoj posebno tajnovitoj akciji, op. a) da se takav projekt doista sprema pod pokroviteljstvom austrijske zaklade "Pro Oriente". Zakladu je utemeljio još 1965. godine, nastavlja novinar, nakon Drugog vatikanskog sabora, tadašnji bečki nadbiskup i predsjednik Austrijske biskupske konferencije, kardinal Frantz Köning. (...) Njezini osnivači su na poluslužben način uspostavljali veze između, do tada posvađanih, kršćana, a sve u cilju približavanja zapadnog i istočnog kršćanstva. Zanimljiv je razlog kojeg je za sjedište te udruge izabran Beč umjesto Rima. Beč se, naime, kao nekadašnje sjedište K u K Monarhije, pokazao prikladan jer je neprekidno imao vezu s istočnim kršćanima. (...)

Članovi zaklade "Pro Oriente" su teolozi, crkveni velikodostojnici, ali i ugledne osobe iz javnog i političkog života (uglavnom iz Austrijske pučke stranke), što zakladi osigurava značajnu novčanu potporu.

Ta je zaklada pokrenula koncem 1995. godine i inicijativu za konstituiranje "Komisije povjesničara za južnoslavensku povijest". Prije toga se konzultirala s patrijarhom Pavlom i kardinalom Kuharićem koji su se povoljno izjasnili o projektu. Tek tada se pristupilo izradi projekta. Kako Vjesnik saznaje, hrvatska strana nije "oduševljena" projektom, ali je zbog mogućih optužbi (sjetimo se Königovih riječi upućenih "lokalnoj crkvi" u RH, op. a) da nije ekumenski orijentirana, ipak pristala sudjelovati.

U inicijativnu grupu za utemeljenje komisije pozvani su po jedan biskup i po jedan znanstvenik iz Austrije, Hrvatske i Srbije (a sve to ima naziv "južnoslavenska komisija"!!, op. a): iz Hrvatske biskup šibenski Srećko Badurina i dr. Jure Zečević, iz Srbije episkop šabački Lavrentije Trifunović i dr. Dejan Medaković (ovaj je izgleda dobio specijalan zadatak!, op. a.), a s austrijske strane kardinal Frantz Köning, povjesničar dr. Alois Mosser i predsjednik društva "Pro Oriente", dr. Alfred Stiremann. "Prema našim izvorima srpska strana je jako zainteresira na za sudjelovanje u projektu, dok su hrvatski povjesničari prilično rezervirani. Strahuje se da bi se zbog svojevrsnog bojkota naših povjesničara u budućim radovima mogao značajnije osjetiti utjecaj druge (srpske) strane (stupica je postavljena, s time da se Srbe unaprijed zaštitilo od mogućih gubitaka, a Hrvati neće biti na dobitku sudjelovali, ili ne sudjelovali, jer je sinopsis napisan i potpisan. Stvar može neutralizirati samo hrvatska diplomacija. (op. a)"

"Kako zagrebački Vjesnik saznaje - nastavlja novinar - već su okvirno predložene i teme o kojima će se raspravljati. Tako se govori o projektu koji bi istraživao 'Hrvanje Hrvata, Srba i Slovenaca oko zajedničke države 1915. do 1929. godine', zatim 'O žrtvama totalitarnih zahtjeva za vlašću: komunizma, fašizma i nacionalizma'. Predviđena su i istraživanja na projektu 'Slika neprijatelja i propaganda u poslijetitovskoj Jugoslaviji.' U programu je, također, i studija o obrazovanju, svjetonazoru i političkim stavovima katoličkoga i pravoslavnoga klera. (...)"

Tajni susreti

Rekao sam već kako je politika kao rijeka s mnogo vidljivih i nevidljivih rukavaca i meandra, ali i sprudova, grebena, plićaka i opasne močvarne delte.

Paralelno s akcijom kardinala Königa i njegove zaklade "Pro Oriente" na "predjelavanju" hrvatske i srpske povijesti, odvijao se i drugi značajan posao. O tome svjedoči naslov članka: "Što se događalo na 'tajnom sastanku' njemačkih, hrvatskih i srpskih teologa i povjesničara", koji je objavljen u zagrebačkom "Vjesniku" od 11. prosinca 1996. godine, iz pera Branka Madunića. Citiram najzanimljivije dijelove članka:

"Hrvatski i srpski teolozi i povjesničari imali su krajem studenoga ove godine tajni susret u Njemačkoj na kojem su se osjetile 'dobre vibracije'! Tako, naime, piše beogradski 'NIN' u broju od 29. studenoga 1996., u tekstu pod naslovom 'Dobre vibracije', u kojem analizira 'tajni susret' održan od 24. do 27. listopada u Vlothu pokraj Hannovera, u organizaciji Njemačke biskupske konferencije.

Što se, zapravo, tamo događalo i kakve su se to vibracije osjećale?

"NIN" objašnjava kako je riječ o inicijativi koju su svojedobno pokrenuli episkop bački Irinej, pokojni šibenski biskup Srećko Badurina i njemački katolički biskup Hometer iz Hildesleima. Ideja je bila uspostaviti kontakte i pokrenuti razgovor o problemima koji opterećuju međusobne odnose triju vjerskih zajednica na području bivše Jugoslavije.

"Nakon pripremnih susreta 1994. godine (dakle, kardinal König i 'Pro Oriente' ubacili su se u igru, ili zbog konkurentskih razloga, ili kao dodatni ešalon, treća bi mogućnost bila nezavisnost inicijativa, a nju isključuje ličnost pokojnog biskupa Badurine koji je bio prisutan i ovdje i ondje, op. a), prvi su sastanci održani u Freizingu kod Münchena na temu utjecaja crkava i vjerskih zajednica na formiranje hrvatske, srpske i muslimanske nacije. Komunikacija je, tvrdi 'NIN', sada u Vlothu bila 'burna i na rubu prekida', ali se sve manje-više okončalo uz ocjenu da u raspravi nitko nije uspio ništa dokazati."

Na skupu u Vlothu pokraj Hannovera (poslije normalizacije odnosa Zagreba i Beograda) sudjelovalo je pet stručnjaka sa svake strane. Iz Njemačke su bili: dr. Edgar Hosch (profesor političkih znanosti u Münchenu), dr. Heinz-Gunther Stobbe (Münster-Singen), dr. Zbigniew Wilkiewicz i dr. Thomas Bermer (teolog i stručnjak za Srpsku pravoslavnu Crkvu i ekumensku teologiju u Berlinu); iz Srbije: dr. Predrag Puzović (profesor povijesti na Teološkom fakultetu u Beogradu), dr. Dimitrije Kalezić (također prof. na beogradskom Teološkom fakultetu), akademik Milorad Ekmečić (Beograd),dr. Mijaljko Vojvodić (prof. na beogradskom Filozofskom fakultetu) i akademik Slaven Terzić (Beograd). Iz Hrvatske su stigli: dr. Zvonimir Kurečić (svećenik Zagrebačke nadbiskupije), dr. Jure Krišto (glavni urednik "Časopisa za suvremenu povijest" u Zagrebu), mr. Franjo Prcela (svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije) i dr. Jure Zečević (profesor ekumenske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu).

Novinar potom podsjeća na pisanje "Glasa koncila":

"Glas koncila" piše i o pojedinostima (koje "NIN" ne spominje) s ovog susreta:

"U neformalnim razgovorima između plenarnih očekivanja, rečeno je da će dovršenjem procesa reintegracije istočne Slavonije i zapadnog Srijema u hrvatsku državu, kada se odnosi između dviju država još više poboljšaju i intenziviraju, biti moguća komunikacija i opsežnija suradnja na crkvenom području.

Prema 'Glasu koncila' - kao i prema 'NIN-u' - hrvatska je delegacija insistirala da se razgovori svedu na razgovore teologa i religijske teme, bez nazočnosti svjetovnih povjesničara. Ponajviše zbog jednoga svjetovnog povjesničara, akademika Milorada Ekmečića, muslimanska delegacija nije ni došla na prvi susret. Sarajevo pamti da je akademik Ekmečić tvorac ratnohuškačke parole, formulirane uoči agresije na Hrvatsku i BiH: 'Spremni smo žrtvovati stotine tisuća Srba da bi Muslimani i Hrvati bili zatrti.'"

Đuro Vidmarović

[35] "Hrvatske novine-tajednik Gradišćanskih Hrvatov", br. 18/ 95.

[36] "Hrvatske novine-tajednik Gradišćanskih Hrvatov", br. 21/ 95.

[37] "Hrvatske novine-tajednik Gradišćanskih Hrvatov", br. 6/ 96. 

[38] "Hrvatske novine-tajednik Gradišćanskih Hrvatov", br.8/ 96.

[39] “Hrvatske novine-tajednik Gradišćanskih Hrvatov", br.12/ 96.

[40] "Hrvatske novine-tajednik Gradišćanskih Hrvatov", br. 38/ 96 

[41] "Hrvatske novine-tajednik Gradišćanskih Hrvatov", br. 45/ 96.