Prilog suvremenoj povijesti gradišćanskohrvatsko-hrvatskih odnosa (II.)

IDS - Burgenland - Gradišćanski Hrvati - "zatvorena vrata"

Godina je 1995. U Hrvatskoj još traje Domovinski rat. Gradišćanski Hrvati udomili su veći broj hrvatskih prognanika i stekli zaslužene simpatije u Hrvatskoj. Međutim, i pored međunarodnog priznanja (Dana 15. siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo svih 12 tadašnjih članica Europske unije te još i Austrija, Kanada, Mađarska, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska. Sljedećeg dana uslijedilo je priznanje još zemalja, a do kraja siječnja Hrvatsku su priznale 44 države.) teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske mnogima je još uvijek upitna. Možemo pratiti razna zbivanja i razne planove glede toga, na međunarodnoj političkoj sceni.

U Italiji djeluju snažni iredentistički lobiji. Vjeruju kako je sada prilika ostvariti dio njihovih ambicija. Naravno, u pitanju su Istra i Dalmacija. Zanimljivo je podsjetiti, s današnje povijesne distance, kako i neke hrvatske političke stranke i grupacije tada prakticiraju politiku: ništa još nije dovršeno! Ističem jednu od njih, Istarski demokratski savez, odnosno tadašnje vodstvo ove stranke, zbog toga što je pokušalo staviti gradišćanske Hrvate u svoju orbitu. IDS je vrlo utjecajna regionalna stranka, ali i nacionalna parlamentarna stranka sa specifičnom vanjskom politikom.

Luciano Delbianco

Na poziv austrijskog Crvenog križa, odnosno njegovoga čelnika za saveznu pokrajinu Burgenland/Gradišće, u Gradišću je od 21. do 23. kolovoza 1995. godine boravila peteročlana delegacija Istarske županije, na čelu sa županom Lučanom Delbiancom. Pored razgovora s vodstvom ove humanitarne organizacije, gosti iz Republike Hrvatske vodili su i političke razgovore s vodećim dužnosnicima Savezne zemlje Burgenland, te uglednicima iz redova hrvatske narodne manjine. Primio ih je predsjednik pokrajinskog Parlamenta Karl Stix, nekoliko zastupnika, te ljudi iz gospodarstva i turizma. Gostima je upriličen posjet selima u kojima žive pripadnici hrvatske narodnosti, Pandrofu, Uzlopu, Velikom Borištofu, Čajti, Vincjentu i Pinkovcu. Istarska županijska delegacija sastala se s predsjednikom Savjeta za narodnu grupu, gospodinom Martinom Ivančićem (SPO), predsjednikom Djelatne zajednice hrvatskih komunalnih političarov, Nikijem Berlakovićem (VPO), predsjednicom Hrvatskog kulturnog društva, Zlatkom Gieler, načelnikom Velikog Borištofa, Štefanom Šolićem i donačelnikom Fileža, P. Artnerom. No u igru se ubacio i vodeći asimilant, Walter Prior [1] koji je "oštro" napao župana Istre i rekao mu:

"... da on u Istru neće poslati ni jednoga gradišćanskoga turista, dokle Istra svojimi prinosi podupira boj u Hrvatskoj."

Walter Prior

Teško je povjerovati da je ovakve riječi mogao izgovoriti čovjek koji se predstavlja kao Hrvat, u isto vrijeme dok je njegov matični narod krvario u neravnopravnoj borbi za vlastitu slobodu, a trećina zemlje bila pod okupacijom! No ove su grube riječi izgovorene. To potvrđuje dobro obaviješten Peter Tyran, izvještavajući o navedenom susretu u "Hrvatskim novinama". [2]

U tom glasilu od 6. listopada iste godine objavljen je članak: "Istrijanci pohodili Vincjent", u kojem stoji da je "koncem augusta župan Istre (Hrvatska) skupa s delegacijom istarskih političarov i stručnjakov pohodio Gradišće. Prilikom završetka ovoga službenoga pohoda su Istrijanci bili u Vincjetu (Dürnbach) u južnom Gradišću. Načelnik... je predstavio veleopćinu Čajta-Čemba-Vincjet. On je rekao, da se u dvojezični hištvi ZGUBLJA HRVATSKA RIČ, ali pak da se uz tamburicu pomina po hrvatsku,(?!) što pred 20 ljet nije bilo moguće... Župan Istre gosp. Delbianco je predstavio svoj kraj i je izrazio želju, da bi Hrvati u Gradišću i nadalje očuvali svoj hrvatski jezik pak da se gradišćanska sela i na kulturnom polju povežu s Istrom i da bi se posebno i veleopćina Čajta-Čemba-Vincjet uže povezala s Istrom." [3]

Iz navedenog je teksta vidljivo kako je reagirao gospodin Delbianco, što je važno u ovoj priči, kako bismo znali tko je igrao koju ulogu. Možda ove riječi pomažu shvatiti razloge zbog kojih je Delbianco bio kasnije izbačen iz IDS-a.

Prema izvješću zagrebačkoga "Vjesnika" uslijedio je uzvratni posjet čelništva Burgenlanda, Županiji istarskoj. Novinar Mirko Urošević o tomu piše:

"U trodnevni uzvratni posjet Županiji istarskoj doputovalo je izaslanstvo Gradišća, na čelu s predsjednikom Zemaljske vlade, dr. Wolfgangom Daxom, koje su u ponedjeljak u pulskoj Gradskoj vijećnici primili župan istarski, mr. Luciano Delbianco i pulski gradonačelnik, dr. Igor Štoković. U razgovoru održanom iza zatvorenih vrata sudjelovali su županijski pročelnik za gospodarstvo dr. Lenko Uravić i pročelnik za lokalnu samoupravu Nenad Paić. Izaslanstvo Gradišća razgovaralo je i s čelnicima Županijskog odbora za međuregionalnu suradnju Mariom Blečićem i Lorenom Šverko. U utorak prije podne razgovarat će s istarskim privrednicima u Županijskoj komori, a zatim će u Poreču delegaciju iz Gradišća primiti predsjednik Županijske skupštine Damir Kajin, predsjednik IDS-a IVAN JAKOVČIĆ i podžupan Stevo Žufić. Trećega dana, u srijedu, gosti iz Gradišća boravit će u Rovinju, a u Međuvremenu predviđeno je i više KULINARSKIH PROGRAMA, uključujući i obilazak vinske staze na Bujštini, uz degustaciju u tamošnjim podrumima, koji su uvršteni i u najkvalitetniju istarsku turističku ponudu." [4]

Vrlo je znakovito ono što isti novinar piše u nastavku, ali kao posebnu obavijest:

"Iako je o uzvratnom gostovanju gradišćanskoga izaslanstva, pulske redakcije telefaksom obavijestio županijski savjetnik za odnose s Republikom Austrijom, Mate Kranjčević, što je ujedno bio i poziv na praćenje susreta i razgovora, novinarima koji su u ponedjeljak prije podne došli u Gradsku vijećnicu ipak nisu dopustili da rade svoj posao! Zeleno svijetlo za ulazak u ionako teško dostupnu palaču nije dala županova tajnica, pa portir na ulazu nije imao izbora. Ni polusatno čekanje u holu nije dalo rezultata pa su se razljućeni novinari razišli po tko zna koji put. Ipak, nekoliko sati kasnije, iz ureda pulskoga gradonačelnika stiglo je priopćenje o dolasku delegacije Gradišća i održanim razgovorima, uz naznaku da novinari mogu pratiti boravak gostiju prema već dostavljenom programu. Uistinu je lijepo znati da Županija istarska ima posebnog savjetnika za odnose s Republikom Austrijom, ali ovoj poduzetnoj županiji trebao bi i - savjetnik za odnose s javnošću" - zaključio je novinar.

Ostaje za razmišljanje koji su razlozi ove tajnovitosti, o čemu je vodstvo IDS-a razgovaralo s gostima iz Burgenlanda i je li vođa Robakovaca, Walter Prior, ostvario prijetnju rečenu županu Delbiancu (bilo bi dobro znati, kako je hrvatski visoki državni dužnosnik reagirao na Priorove riječi!).

Rezultati ove pomalo tajnovite veze (je li zbog politike "specijalnog statusa?) doprinijeli su boljem razumijevanju sadašnjeg političkog vodstva Županije istarske i političkog vodstva austrijske Savezne zemlje Burgenland.

Uslijedio je za Italiju neugodan i znakovit problem Padanije, a potom sukob u IDS-u koji je završio grubim izbacivanjem Delbianca. Budući da osvjetljavamo suradnju Županije istarske s Burgenlandom, nije na odmet citirati "Istarski glas" [5] o svečanosti povodom obilježavanja obljetnice priključenja Istre matici-zemlji, radi „dojma“, kako bi rekla T. Stoisits, o "zagrebačkom narodu":

"Drugarice i drugovi!" Ne, nisam se zabunio. Tim je riječima župan Luciano Delbianco pozdravio nazočne na svečanoj sjednici Skupštine Županije istarske i županijskog SAB-a za nedavna prigodnog obilježavanja 53. obljetnice sjedinjenja Istre s maticom zemljom i dakako dobio pljesak! Hoću li i ja, ne znam.

"No, kakvog li paradoksa, obilježavalo se sjedinjenje Istre s maticom zemljom, a sve se vrijeme, uostalom kao i svih posljednjih godina od propasti Jugoslavije, sustavno kritiziralo aktualnu vlast u Hrvatskoj, bez osjećaja i mjere za realnost u kojoj živimo, a niti dovoljno sluha za ono što se obilježavalo. Tu je za sve kriv netko drugi" - piše novinarka.

Ma koliko novinarski tekstovi bili osobno obojeni, ove riječi ipak pomažu bolje razumjeti suradnju IDS-a s kolegama iz Burgenlanda.

Pogodite u čemu su se apsolutno slagali?

I evo još jednog opipljivog rezultata, osim, dakako, razgovora "iza zatvorenih vrata".

Kako izvještava zagrebački "Vjesnik", navedeni posjet, a vjerojatno i onako sadržajni razgovori, nisu mogli ostati bez rezultata. Austrija je odobrila kredit za "ISTARSKE ŠKOLE." [6] U kontekstu ovoga rada biva shvatljivo zbog čega je korištena politička sintagma: «istarske škole», a ne «škole u Istarskoj županiji». Ovom sintagmom htjela se istaći posebnost Istre, njena odvojenost od Republike Hrvatske, ali navedena sintagma otvara i pitanje: o kojim «istarskim školama» je riječ: hrvatskim, ili talijanskim?

Obavijest u navedenom broju «Vjesnika» glasi:

"Austrijska banka BBB iz Graza spremna je u posebnom aranžmanu kreditirati s 10 milijuna maraka obnovu dijela istarskih osnovnih i srednjih škola te gradnju novih... (Nije navedeno radi li se o školama za talijansku manjinu ili i o školama za djecu Hrvata, op. a.) Austrijska banka spremna je Istarskoj županiji dati povoljan kredit na četiri godine uz 10 % kamata..."

Tijekom svih ovih zbivanja vođeni su pregovori između Republike Hrvatske i talijanske Republike koji su završili 5. studenoga 1996. g. potpisivanjem "Ugovora o pravima manjina" kojim je talijanskoj narodnoj manjini u RH dan status o kakvom, na moju veliku i iskrenu žalost, gradišćanski Hrvati mogu jedino maštati. Istine radi, Talijanska unija, nakon što je ovim dokumentom dobila patronat nad svim pripadnicima manjine, kao prvi politički potez koji je učinila, bilo je sklapanje stranačkog saveza s lokalnom strankom IDS.

Đuro Vidmarović

[1] "U 1988. ljetu Walter Prior je od Frica Robaka preuzeo peljačtvo socijalističkoga Prezidija mandatarov iz hrvatskih i mišovitojezičnih općin Gradišća i je postepeno 'zakapao' Robakovu asimilatorsku politiku. Prezidij je pred Priorom bio zapravo protiv svega ča je bilo hrvatsko, tako i protiv hrvatskih emisijov u Orf-studiju Gradišće, protiv dvojezičnih seoskih tablic a svakako i protiv hrvatskoga kao dodatnoga službenoga jezika. 'Kod nas u Gradišću s manjinami nije problemov a to je važno i pokazati' naglašava W. Prior, ki je u mladi ljeti bio dugo i menedžer Tamburice Cindrof. Od 1993. l. predsjednik je Socijaldemokratske stranke Željezanskoga kotara..."

[2] «Hrvatske novine-tajednik Gradišćanskih Hrvatov», Eisenstadt, 15. IX. 1995.

[3] «Hrvatske novine-tajednik Gradišćanskih Hrvatov», Eisenstadt, 6. X. 1995.

[4] «Vjesnik», Zagreb, 5. ožujka 1996.

[5] Vidi: «Vjesnik», Zagreb, 9. listopada 1996.,13.

[6] «Vjesnik», Zagreb, 31. XII. 1996.