Od ideje o povratku u staru domovinu do etnocentrističke moćne Države Izrael (IV.)

Zločin stranke Hamas i židovsko razaranje Gaze

Gaza al Nakba

Godine 1993. ekstremistička stranka Hamas koja je upravljala Gazom kojoj je Tel Aviv dao autonomiju, a zapravo ju pretvorio u svojevrsni konc-logor, odlučuje se 7. rujna na suicidalni, ali i podmukli napad na Židove: njezini pripadnici provaljuju u susjedne kibuce, vrše ubojstva i nasilje nad civilima i zarobljavaju Židove kao taoce. Zločinački čin za svaku osudu. Samo ih je Sotona mogao nagovoriti na ovu akciju. Desničarska Vlada Izraela odlučuje se na krvavu odmazdu starozavjetnog oblika, s maksimalnom brahijalnom učinkovitošću koja uključuje razaranje svih objekata, kompletnih naselja i gradova, masovnu likvidaciju pučanstva bez obzira na dob i spol, i njihovo konačno protjerivanje iz Gaze kako nikada više ne bi ugrožavali Izrael. Svijet je bio zgranut Hamasovim zločinom, ali nakon toga i krvoločnom odmazdom Židova. Između Hamasovog zločina i izraelske odmazde javlja se kvantitativna asimetričnost u tolikoj mjeri da se može govoriti o Gaza Nakbi. Mržnja je nadvladala svaku etiku, humanizam i svaki oblik mogućeg suživota u budućnosti. Pročitao sam izjavu jednog Palestinca iz Gaze koji je na pitanje: Zbog čega idete u sukob sa Židovima iako vas on vodi u sigurnu smrt?, odgovorio: Mi se bojimo više života, nego smrti.

Navodim izjave nekih od članova Vlade Države Izrael i njezinih vojnih časnika, vjerskih uglednika i parlamentarnih zastupnika u Knessetu koji održavaju mržnju i osvetu kao aksiome u međunacionalnim odnosima. Od palestinskog predsjednika Abasa i njegovih ministara, od vrhovnog muftije nisam čitao u ovome trenutku krvožedne poruke.

BENJAMIN NETANYAHU, premijer u Vladi Države Izrael

Dana sedmog listopada 2023., premijer Benjamin Netanyahu rekao je da će stanovnici Gaze platiti "veliku cijenu" za napad Hamasa, te da će IDF pretvoriti dijelove gusto naseljenih urbanih središta Gaze "u ruševine". Dana 28. listopada je najavio mogući genocid: "Morate se sjetiti što vam je Amalek učinio."

Netanyahu je poslao Palestincima stravičnu poruku. Kao što mnogi Izraelci znaju, kao osvetu za napad Amaleka, Biblija poziva da se “ubijaju jednako muškarci i žene i dojenčad”.

Pojašnjenje čitateljima koji slabije poznaju Toru, odnosno Stari zavjet: U 1. Samuelovoj 15:1-9, Samuel identificira Amaleka kao neprijatelja Izraelaca, govoreći: "Ovako govori Jahve nad vojskama: Kaznit ću Amaleka za ono što je učinio Izraelu, kako ga je postavio u zasjedu na putu kad je došao iz Egipat." Bog zatim zapovijeda Šaulu da uništi Amalečane, ubijanjem muškaraca, žena i dojenčeta. Vjeruje se da je ovaj masakr prepričavanje pohoda u 1, Samuelovoj 14:48 iako dodatno precizira da se dogodio u "gradu Amaleka", za koji se vjerovalo da je "glavno mjesto oružja" ili "metropola" Amaleka. U 1. Samuelovoj 15:33 , Samuel identificira kralja Agaga iz Amaleka kao neprijatelja i ubojicu, govoreći: "Kao što je tvoj mač ostavio žene bez djece, tako će tvoja majka ostati bez djece među ženama."

U 1. Samuelovoj 27:8-9, David i njegovi ljudi izvode pohode protiv Amalečana i njihovih gešuritskih i geziritskih saveznika. Ubio je sve muškarce i žene, ali je uzeo ovce, goveda, magarce, deve i odjeću. Teoretiziralo se da su ovi Amalečani bili izbjeglice koji su pobjegli od Šaula ili zasebne frakcije Amalečana koja je živjela na jugu Izraela.

Prema 1. Samuelovoj 30;1-2 , Amalečani su napali Negev i Ziklag u judejsko-filistejskom graničnom području pred kraj vladavine kralja Šaula, spalivši Ziklag i odvodeći njegove građane u zarobljeništvo. David je vodio uspješnu misiju protiv Amalečana kako bi povratio "sve što su Amalečani odnijeli".

Premijer Netanyahu daje znati kako će se osveta temeljiti na starozavjetnim ratnim pravilima, jer ona su od Boga. Time osveta kao genocid dobiva teološko opravdanje. Sebe, očito, vidi u ulozi osvetnika, kralja Davida. Ovom ratu Premijer je dao vjersku dimenziju. Premijer će Palestince usporediti s Amalećanima, dok će neki njegovi Ministri ići još dalje i usporediti ih s nacistima. Spirala mržnje ide tako daleko da su neki židovski generali Palestincima oduzeli čak i humanitet, smatrajući kako zaslužuju da ih se tretira kao životinje.

YITZAK HERZOG, predsjednik Izraela

Izraelski predsjednik Yitzhak Herzog osudio je sve Palestince u Gazi. Poput Staljina cijeli je etnos proglasio zločincem:

“Tamo je cijela nacija odgovorna. Nije točna ta retorika o nesvjesnosti civila, neuključenosti. Apsolutno nije istina.”

YOAV GALLANT, izraelski ministar obrane:

-Palestinci su ljudske životinje i tako se postupa s njima.

Nakon što je upozoren kako ova izjava ukazuje na dehumanizaciju ljudi i ima odjeke genocida, kasnije je objavio kako je "uklonio sva ograničenja" izraelskim snagama i da se "Gaza neće vratiti na ono što je bila prije. Sve ćemo eliminirati.”

- 9. listopada 2023. ministar obrane, Gallant, je najavio kako će Pojas Gaze biti pod punom opsadom i da će struja, hrana i gorivo biti uskraćeni. Narednih dana izraelske snage blokirale su ulazak humanitarne pomoći u Gazu i prekinule dotok struje, hrane i goriva.

Bilo bi zanimljivo čuti što o ovoj izjavi misli izraelsko društvo za zaštitu životinja, jer kada bi se s životinjama, recimo sa štencima, mačićima, jarićima ili ždrebićima, postupalo kao s malim Palestincima u Gazi, sigurno bi digli glas protimbe i ogorčenja.

ISRAEL KATZ, ministar energetike i infrastrukture

 "Nijedan električni prekidač neće biti uključen, nijedan hidrant za vodu neće biti otvoren niti će ući kamion s gorivom, sve dok se oteti ne vrate kući."

AMICHAI ELIYAHU, ministar nacionalne baštine:

5. studenoga 2023.:

-Palestinci su čudovišta koja ne zaslužuju humanitarnu pomoć.

-Korištenje nuklearne bombe u Gazi je „opcija“.

GALIT DISTEL ATBARYAN, ministrica u Vladi Izraela i zastupnica vladajuće stranke Likud:

-Cijelu Gazu treba izbrisati sa zemlje, a njeno stanovništvo protjerati u Egipat.

GHASSAN ALIAN, general-major izraelske vojske i šef Koordinatora vladinih aktivnosti u teritorijima (COGAT) koje je okupirala izraelska vojska.

Idući dan,10. listopada 2023., general-major GGASSAN ALIAN, obratio se stanovništvu Gaze na arapskom jeziku, rekavši: “Ljudske životinje moraju se tretirati kao takve. Neće biti struje i vode, bit će samo razaranja. Željeli ste pakao, pakao ćete i dobiti.”

-Isti dan, glasnogovornik izraelske vojske DANIJEL HAGARI obznanjuje kako je u kampanji bombardiranja u Gazi "naglasak na šteti, a ne na točnosti.

-Također, istoga dana,10. listopada 2023., general-majorka GIORA EILAND napisala je u tiražnom dnevniku Yedioth Ahronoth genocidnu poruku Palestincima:

"Država Izrael nema drugog izbora nego pretvoriti Gazu u mjesto u kojem je privremeno ili trajno nemoguće živjeti", dodajući da je "stvaranje ozbiljne humanitarne kriza u Gazi nužno sredstvo za postizanje cilja”, te da će “Gaza postati mjesto gdje nijedno ljudsko biće ne može postojati”. U drugom članku u istim novinama, 19. studenoga 2023. Eiland je napisala: “Izrael se ne bori protiv terorističke organizacije nego protiv države Gaze. Hamas je, kazala je, “uspio mobilizirati... podršku većine stanovnika svoje države... uz punu podršku svoje ideologije. U tom smislu, Gaza je vrlo slična nacističkoj Njemačkoj.” To ju je navelo na zaključak da se "borba treba voditi u skladu s tim". Po njenom mišljenju, “način da dobijemo ovaj rat brže i uz nižu cijenu za nas zahtijeva kolaps sistema s druge strane, a ne ubijanje više Hamasovih boraca. Međunarodna zajednica nas upozorava na humanitarnu katastrofu u Gazi i teške epidemije. To nas ne smije spriječiti.”

ONMER BARTOV, poznati povjesničar nakon ovih stravičnih izjava napisao je: „Opet, nijedan vojni glasnogovornik ili političar nije osudio ove genocidne izjave. Mogao bih citirati još mnogo toga. Na pitanje Sky Newsa: 'Što je s onim Palestincima u bolnici koji su na uređajima za održavanje života i bebama u inkubatorima čiji će uređaji za održavanje života i inkubator morati biti isključeni jer su Izraelci isključili struju Gazi?', bivši izraelski premijer NAFTALI BENETT uzvratio je: 'Ozbiljno me... pitate o palestinskim civilima? Što nije u redu s tobom? Zar nisi vidio što se dogodilo? Borimo se protiv nacista.'

Ukratko, izraelska retorika i akcije pripremaju teren za ono što bi moglo postati masovno ubijanje, etničko čišćenje i genocid, nakon čega slijedi aneksija i naseljavanje teritorija. U tom duhu, Kohelet Policy Forum, arhikonzervativni think-tank s dubokim korijenima u Sjedinjenim Državama, koji je bio blisko uključen u planove reforme pravosuđa koje je pokrenula Netanyahuova vlada u veljači 2023. godine, sada se preoblikuje kao dio navodnog humanitarnog napora da se palestinske izbjeglice iz Gaze "presele" u druge zemlje diljem svijeta gdje će, kako se sugerira, živjeti puno boljim životom, čime će Pojas Gaze prepustiti jevrejskim doseljenicima.“ (IZRAELSKI HISTORIČAR ONMER BARTOV: Izraelom vlada kliše o palestinskom, arapskom i muslimanskom barbarstvu).

Na žalost, u međuvremenu, izraelski političari i armijski generali pojačavaju retoričko ludilo. Čak su doveli izraelskog ratnog zločinca, čovjeka koji je bio dio masakra 1948. u Deir Yassinu da podiže moral vojnicima. On im je rekao: “Izbrišite i sjećanje na njih… Izbrišite ih, njihove porodice, majke i djecu. Te životinje više ne mogu živjeti”.

ITAMAR BE-GVIR, ministar nacionalne sigurnosti: “Odbijam prihvatiti palestinsku državu”, rekao je Ben-Gvir. “Uvijek!”

NISSIM VATURI, potpredsjednik izraelskog Knesseta i član vladajuće stranke Likud

Ponovio je svoj poziv na spaljivanje Gaze samo dan prije nego što će se Izrael suočiti sa saslušanjem u Haagu zbog optužbi za genocid u Gazi, piše The Times of Israel (10. 1. 2024.). Govoreći za radio Hakol Baramah, Vaturi je naveo kako ne žali zbog objave na X-u iz studenome u kojoj je poručio: "Spalite Gazu odmah.". - Stojim iza svojih riječi. Bolje je spaliti zgrade nego žrtvovati vojnike. Tamo nema nevinih, kazao je sada Vaturi, koji obnaša i dužnost potpredsjednika Knesseta.

MEIRAV BEN-ARI, zastupnica u Knessetu:

-Djeca Gaze sama su kriva za ovu situaciju.

Rabin EITAN CAHN (49) i ugledni i utjecajni vjerski vođa ima svoju viziju grada Gaze. Prema njegovu mišljenju, u budućnosti bi glavni grad palestinskog teritorija trebao biti visokotehnološka zelena oaza u kojoj će živjeti Židovi, a masovno će je posjećivati i turisti. Zvao bi se, predlaže, Nova Gaza. U njemu ne bi bilo mjesta za Palestince

ARIE KALLNER, zastupnik u Knessetu:

-Nakba! Nakba koja će zasjeniti onu iz 1948. Nakba u Gazi i nakba svima koji se usude sudjelovati.

Al-Nakba na arapskome znači katastrofa, propadanje, istrjebljenje, etničko čišćenje naroda. Povijest raspadanja Palestine i etničkog čišćenja većine Palestinaca iz njihove domovine u palestinskoj historiografiji poznata je kao Nakba. Pojam ima za Arape težinu kao holokaust za Židove. Trauma od Nakbe iz 1948. godine, kada je oko 750.000 Palestinaca za stalno protjerano iz domova, nikada nije napustila Palestince. Ovaj osjećaj je naročito prisutan među Palestincima u Gazi, jer većina njih potiče od porodica prognanih 1948.godine. To Vlada Izraela zna. Također zna kako je premještaj 1,1 milijuna ljudi u prostoru kao što je Gaza, za nekoliko sati, logistički nemoguće izvesti. No naredba o evakuaciji ispunjava svoju svrhu – pruža opravdanje izraelskoj Vladi da čine masovne zločine korištenjem prastare zablude da Hamas koristi žive štitove. Poruka "Sada uvodimo Gaza Nakbu" je stravična.

AVI DICHTER, član kabineta za sigurnost i ministar poljoprivrede ponovio je riječi Arie Kallnera i 11. studenoga 2023. i, urbi et orbi, ponovio izjavu: "Sada uvodimo Gaza Nakbu". To znači uništenje i ljudi i dobara u Gazi.

Naravno, zbog pogrešaka svoga vodstva, opet će stradati palestinski narod. Dok nastaju ovi redovi, snimke pokazuju kako je većina Gaze sravnjena sa zemljom, poput Hirošime nakon bacanja atomske bombe. Polovica Gaze je već etnički očišćena i u ruševinama. El Nakba se ostvaruje. Iz Gaze će Palestinci biti protjerani, a gdje će naći utočište kao prognanici – vidjet će se. Vjerojatno u Europi, jer milijunska masa sigurno bi destabilizirala egipatsku Vladu, a to dovelo do novih i većih sučeljavanja na Bliskom istoku.

Drugo lice Izraela

Vodeća izraelska nevladina organizacija za ljudska prava, B'Tselem, objavila je prijelomni izvještaj u kojem zauzima stav da Izrael nije demokratska država, nego prvi put eksplicitno koristi riječ aparthejd. Na području Izraela, pripojenog istočnog Jeruzalema, okupirane Zapadne obale i u Pojasu Gaze živi približno 14 milijuna ljudi, no oni ne uživaju jednaka prava.

"Iako postoji demografski paritet dva naroda, život je organiziran tako da samo jedna polovina uživa golemu većinu političke moći, prirodnih resursa, prava, sloboda i zaštite. Jedna vlada upravlja nad svima i svime između rijeke Jordan i Sredozemnog mora, slijedeći isti organizacijski princip na čitavom području pod svojim nadzorom, nastojeći promovirati i održavati prevlast jedne grupe ljudi nad drugom, odnosno Židova nad Palestincima. To je apartheid", napisao je za britanski list Guardian izvršni direktor organizacije HAGAI EL-AD.

B'Tselem ističe da se u svrhu održavanja te prevlasti koriste zakoni, raširene prakse i organizirano nasilje. Židovi na čitavom području, isključujući Pojas Gaze, uživaju sva prava bez obzira prebivali unutar priznatih granica Izraela ili u naseljima na Zapadnoj obali, gdje ih živi oko 400.000. Palestinci su, ovisno o prebivalištu, podijeljeni u četiri različita režima. U svakom imaju različitu razinu prava – "ali uvijek ispod Židova", ističe se. Na dnu se nalazi otprilike dva milijuna Palestinaca u Pojasu Gaze. Iako se Izrael iz Gaze službeno povukao – tamo od 2007. vlada Hamas – zahvaljujući uspostavljenoj blokadi Tel-Aviv "tijekom svih ovih godina kontrolira gotovo svaki aspekt života".

Na Zapadnoj obali živi oko 2,7 milijuna palestinskih "podanika" u "desecima diskontinuiranih enklava, pod rigidnom vojnom upravom i bez političkih prava". Palestinci ovdje od 1990-ih uživaju ograničenu samoupravu, no ona "svoje ograničene ovlasti može koristiti samo s izraelskim odobrenjem". U istočnom Jeruzalemu živi oko 350.000 Palestinaca. Iako u Izraelu mogu živjeti i raditi, njihov status "stalnih rezidenata" ovisi o volji izraelskih institucija. Na vrhu su palestinski građani, ili arapski Izraelci, koji čine oko petine stanovništva Izraela. Iako imaju izraelsko državljanstvo, B'Tselem ističe da su po pravima ispod Židova te diskriminirani zakonima o upotrebi zemljišta i imigracijskim zakonima.
Među događajima koji su B'Tselem naveli da zauzme ovakav stav je donošenje Zakona o Izraelu kao naciji-državi židovskog naroda iz 2018., kao i javni plan premijera BENJAMINA NETANYAHUA da formalno pripoji dijelove Zapadne obale. Spomenuti zakon omogućava "institucionaliziranu diskriminaciju u korist Židova po pitanju naseljavanja, smještaja, razvoja, državljanstva, upotrebe jezika i kulture". Ističući sličnosti izraelske vladavine nad Palestincima i bjelačke nad crncima u Južnoafričkoj Republici, B'Tselem navodi da, iako Izrael za razliku od JAR-a nije službeno proglasio apartheid, ono što ga definira "nisu izjave nego prakse". "Koliko god bilo bolno suočiti se s realnošću, još je bolnije živjeti pod čizmom. Postoje različiti načini za pravednu budućnost, ali prije svega svi moramo reći 'ne' aparthejdu", zaključuje izvještaj.

Među osnivačima B'Tselema su cijenjeni izraelski novinari i sveučilišni profesori. Donatori organizacije su, primjerice, Europska komisija, norveška ambasada i zaklada Otvoreno društvo GEORGEA SOROSA.

Izraelski diplomati, poput glasnogovornika ambasade u Velikoj Britaniji OHADA ZEMETA, izvještaj su otpisali kao dio propagande, tvrdeći da "takozvani izvještaj nije zasnovan na stvarnosti, nego na iskrivljenom ideološkom pogledu".(Optužbe za aparthejd).

DROR ETKES, istraživač iz Kerema Navota, organizacije koja se bavi naseljavanjem na Zapadnu obalu, smatra da zahtjeve izraelskih radikala treba shvatiti ozbiljno s obzirom na zastupljenost u vladi i dosadašnje postupanje na Zapadnoj obali. "Ekstremističke ideje, poput one o prisilnom iseljenju Palestinaca iz Gaze, snažnije su unutar izraelskog društva sada nego ikad prije zbog pokolja koji se dogodio 7. listopada", smatra Etkes.

PROF. DR. ONMER BARTOV je kopredsjedavajući Vijeća za globalnu suradnju međunarodnog nestranačkog foruma čiji je cilj rješavanje suvremenih globalnih pitanja koja oblikuju naš moderni svijet kroz nezavisno istraživanje, analizu i otvoreni dijalog.

„Dana sedmog listpada potisnuta stvarnost Palestinaca pod izravnom ili neizravnom izraelskom vlašću doslovno je eksplodirala u lice zemlje. Iz ove perspektive, iako sam bio šokiran i užasnut brutalnošću napada Hamasa, uopće me nije iznenadilo što se to dogodilo. Ovo je bio događaj koji je čekao da se dogodi. Ako držite više od dva milijuna ljudi pod opsadom 16 godina, skučeni na uskom pojasu zemlje, bez dovoljno posla, odgovarajućih sanitarnih uvjeta, hrane, vode, energije, obrazovanja, bez nade ili izgleda za budućnost, ne možete, a da ne očekujete izbijanje zaraze ikada očajnije i brutalnije nasilje“.

Na kraju, Onmer Bartov, zaključuje: „Unatoč zastrašujućem nasilju i destruktivnoj nepopustljivosti obiju strana i njihovih pristaša, cilj mora biti mirovno rješenje. Na području između Jordana i mora živi jednak broj Židova i Palestinaca. Niti jedna grupa ne odlazi. Mogu ili nastaviti ubijati jedni druge ili pronaći način da žive zajedno. To mora biti cilj. Svi snovi o tome da druga strana nestane ili se podvrgne ugnjetavanju iz jedne generacije u drugu samo će proizvesti više nasilja i rastuću brutalizaciju obje skupine. Sama tvrdnja o volji za postizanjem dogovora ima potencijal transformirati paradigmu. Ubijanje koje je u tijeku samo će pogoršati stanje. Nikakav unutrašnji državni udar, niti vanjski politički dogovor – poput odnosa sa zaljevskim državama ili mira sa Saudijskom Arabijom – neće uspjeti gurnuti potrebu za političkim rješenjem između Palestinaca i Izraelaca pod tepih.

Za sada, sve što možemo učiniti je moliti vlastite vlade da iskoriste ovaj trenutak duboke krize i užasavajućeg krvoprolića kao polugu da natjeraju Izrael da prekine svoju politiku okupacije i ugnjetavanja drugog naroda i da traži kreativna rješenja za suživot, u dvije države, jednoj državi, odnosno federativnoj strukturi, koja će osigurati ljudsko dostojanstvo, jednakost i slobodu za sve.“

Onmer Bartov rođen je 1954. godine u Ein HaHoreshu u Izraelu. Njegov otac, Hanoch Bartov, bio je pisac i novinar čiji su roditelji emigrirali u mandatnu Palestinu iz Poljske prije nego što je Hanoch rođen. Bartovljeva majka emigrirala je u mandatnu Palestinu iz Buchacha u Ukrajini sredinom 1930-ih. To mjesto su 2022. godine ruske vojne snage do temelja razorile, a pučanstvo strijeljale. Bartov je povjesničar holokausta i smatra se jednim od vodećih svjetskih autoriteta za genocid.

U kolovozu 2023. Bartov je bio jedan od više od 1500 američkih, izraelskih, židovskih i palestinskih akademika i javnih osoba koji su potpisali otvoreno pismo u kojem se navodi da Izrael vodi " režim apartheida "i pozivaju židovske skupine u SAD-u da progovore protiv okupacije u Palestini. Rekao je da je izraelska 37. vlada donijela "vrlo radikalnu promjenu", dodajući: "Ja sam povjesničar 20. stoljeća i ne radim olako analogije", prije nego što je prepričao kako je kretanje marginalne politike u mainstream u Europi dovelo do fašizma, i naglašavajući: "Ovo je sadašnji trenutak u Izraelu. Zastrašujuće je vidjeti da se to događa."

Kako je javno kazao premijer Netanyahu, Vlada Države Izrael vraća se Tori i pravu koji je svome narodu dao Adonai, ali i kao aksiom veliki političar David Ben-Gurion: „U našoj zemlji ima mjesta samo za Židove. Reći ćemo Arapima: 'Mičite se!' Ne budu li pristali na to, budu li se opirali, izbacit ćemo ih silom“.

Aksiom (grč. aksios - bez) ili postulat je temeljna istina koja se ne dokazuje.

Đuro Vidmarović