Domosnovlje u verigama. Pjesme u spomen na Zvonka Bušića Taika (1946. – 2013.), „Ogranak Matice hrvatske u Grudama i Ogranak Matice hrvatske u Imotskom“, Grude – Imotski, 2023.

U čast desete obljetnice smrti istaknutog hrvatskog domoljuba i uznika, Zvonka Bušića Taika, Ogranci Matice hrvatske u Grudama (BiH) i Imotskome (RH), objavili su zajedničkim snagama antologiju pjesama suvremenih hrvatskih pjesnika, posvećenu velikom rodoljubu. Zbirku je kvalitetnim pogovorom popratio književnik Damir Pešorda. Njegov prikaz nosi naslov „Pjesmarica o Taiku“. U njoj Pešorda, između ostaloga piše: „U knjigu pomalo kićena naslova Domosnovlje u verigama uvršteno je sedamdesetak pjesama autora od 1923. do 1991. godišta, ne računamo li AI (umjetnu inteligenciju) pod imenom Chat GPT koja je generirala završnu pjesmu u zbirci, a po dobi je još gotovo novorođenče. (…) Pjesme uvrštene u zbirku raznolike su po izrazu i poetskoj vrsnoći. Proteže se ta različitost od epskih pjesama u duhu narodne etike do postmodernih pjesmotvora zasnovanih u prvom redu na zvučnom dojmu, a tek potom na semantici; od diletantskih izraza srčanog domoljublja do istinskih umjetnina u stihu“.

S kolegom Pešordom se u cijelosti slažem, kao i s njegovom podjelom pjesama u ovoj zbirci: „Ako bismo pokušali nekako klasificirati pjesme zastupljene u knjizi, provizorno bismo ih mogli podijeliti na nekoliko koliko-toliko koherentnih skupina: a) epske pjesme u kojima se opjevava Zvonkov život i djela; b) patetične laude Zvonku Bušiću i njegovoj žrtvi za domovinu, najčešće pisane vezanim stihom; c) pjesme posvećene u prvom redu odnosu Zvonka Bušića i njegove hrabre supruge i suborkinje Julie; d) pjesme potaknute Zvonkovom smrću, svojevrsni In memoriami; e) pjesme u kojima se evociraju dojmovi iz osobnih susreta sa Zvonkom Bušićem; f) pjesme u kojima je Taikova sudbina povod za poetsko filozofiranje o Hrvatskoj, slobodi i životu općenito; g) pjesme koje su posvećene Zvonku Bušiću premda ne govore izravno o njemu.

Postoje pjesme, čega je svjestan i Damir Pešorda koje je teško uvrstiti u jednu od gore navedenih skupina. Navodi kao primjer splet distiha o Zvonku Bušiću, Mladena Vukovića po uzoru na narodne gange, te poetski efektnu, ali semantički prilično neproničnu pjesmu Lidije Bajuk.

Zvonko i Julianne Bušić

Mladen Vuković je želio dati priliku svakome autoru koji je nadahnut sudbinom Zvonka Bušića da to i iskaže svojim stihovima. Zbog toga među uvrštenim pjesnicima imamo onih koje smatramo vrhuncem hrvatske književnosti kao i one koji stvaraju u duhu epskog deseterca. On ih naziva pučkim pjesnicima. U knjigu je uvršten i lijepi broj nepoznatih pjesnika kojima je „pjesnikovanje svojevrsni hobi“, ali su fascinirani osobom Zvonka Bušića. Naravno, ova razlika o kojoj je bilo riječi uočljiva je svakome koji pročita ovu knjigu. Npr. u njoj su stihovi visoke estetske razine Borisa Domagoja Biletića, Mije Tokića, Petra Majića, Danice Bartulović, Tomislava Marijana Bilosnića, Miljenka Buljca, Damira Pešorde, ali ne bih dao negativnu ocjenu niti jednoj uvrštenoj pjesmi ostalih autora. Štoviše, po emocionalnoj napetosti, i moralnoj nadgradnji sve one zaslužuju visoku ocjenu.

Pokojni Zvonko Bušić je bio intelektualac koji je volio književnost i filozofiju. Damir Pešorda vrlo ispravno zaključuje svoj pogovor: „Po mom skromnom mišljenju ova će pjesmarica tu funkciju uspješno obavljati upravo kroz čuvanje uspomene na Zvonka Bušića. (…) Samo to je dostatno da ova knjiga ima opravdan razlog za objavljivanje, ako se tomu doda pregršt uistinu dojmljivih pjesama, njezino objavljivanje treba prozvati važnim društvenim događajem“.

Osobno bih istaknuo pjesme Tomislava Marijana Bilosnića „Uskršnja molitva za Zvonka“ i Borisa Domagoja Biletića „Noć u Kleku“. Nađan Dumanić, malo poznati pjesnik napisao je vrlo dojmljivu pjesmu posvećenu Z. Bušiću pod naslovom „Božji čovjek“. Meni osobno ostala je u sjećanju pjesma Adolfa Polegubića „Ja imam tebe“:

Cohen je imao Marienne,
a Zvonko Julienne

negdje duboko
Tvoj lik u stihovima
i Tvoj osmijeh
korake ove pokreće
(…)

Knjiga koju smo predstavili dostojna je žrtve Zvonka Bušića, ali svojim literarnim dosezima predstavlja i doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji domoljubnog i rodoljubnog usmjerenja.

Nakladnici su dostojni imena Matice hrvatske. Knjiga je tehnički i grafički dobro opremljena s primjerenom i dobro odabranom fotodokumentarnom građom. Izbjegnuta je patetika i politizacija, premda je žrtva Zvonka Bušića za slobodu Hrvatske jedinstvena i gotovo neponovljiva u svjetskim razmjerima. Teško je ne osjetiti sućut i poštovanje prema toj žrtvi kao i prema Zvonku Bušiću i njegovoj supruzi Julienne Bušić.

Đuro Vidmarović