„Povijest lipovljanske župe“

Vinko Proštenik: Povijest lipovljanske župe. Prva knjiga: Župa sa sjedištem u Kraljevoj Velikoj (1334. – 1768.). Rukopisno izdanje. Priredio, te uvodom i dodatnim bilješkama opremio Stjepan Razum, izdalo: „Družtvo za povjestnicu Zagrebačke nadbiskupije 'Tkalčić“ Zagreb, Zagreb, 2022.

U nakladi vrlo cijenjenog Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“ i sunakladništvu Župe sv. Josipa u Lipovljanima, objavljeno je rukopisno djelo poznatog lipovljanskog uglednika, te zagrebačkog profesora latinskoga jezika i povjesničara Vinka Proštenika pod naslovom „Povijest lipovljanske župe“. Budući da sam osobno imao priliku koristiti rukopis, želim na početku prikaza iskazati zahvalnost župniku Župe sv. Josipa u Lipovljanima, vlč. Tomislavu Pavloviću što je smogao snage i sredstava i konačno omogućio objavljivanje ovog djela nakon koje je čamilo u rukopisu više od osam desetljeća. Isto tako, treba odati priznanje povjesničaru dr. sc. Stjepanu Razumu koji je Proštenikovo djelo priredio i popratio uvodnim bilješkama. Bez tog napora rukopis bi ostao neprohodan i ograničen na dosege hrvatske historiografije iz vremena kada je Proštenik živio. Poznata je činjenica kako je ovaj rukopis dugo vremena bio negdje zagubljen, ali pri tome mnogi koji su pisali o ovom kraju koristili su se njime.

Župnik Pavlović je u uvodnoj riječi naglasio kako je ovaj rukopis objavljen prigodom 250. obljetnice izgradnje župne crkve sv. Josipa u Lipovljanima, te povodom 25. obljetnice osnutka i uspostave Požeške biskupije i ređenja prvoga požeškog biskupa, mons. Antuna Škvorčevića.

Vinko Proštenik je svoje djelo završio 1939. godine, ali je ratni vihor, a nakon rata i komunistički režim spriječio njegovo objavljivanje. Župnik s pravom ističe: „Kroz sve povijesne, ratne i političke mijene dade se čitati, kako snaga Duha Božjega, koji je ukorijenjen u svakom naraštaju naših predaka, nalazi način, da preko svih onih, koji grade svoje živote na riječi Evanđelja, promiče život“.

Dr. sc. Stjepan Razum, prireditelj rukopisa za tisak, u svojoj uvodnoj riječi donosi životopisne podatke Vinka Proštenika. Rođen je 4. travnja 1884. u Lipovljanima. Njegov stariji brat Matija (1871. – 1948.) bio je poznati kanonik Zbornoga kaptola čazmanskoga, sa sjedištem u Varaždinu.

Vinko je pučku školu polazio u Lipovljanima. U Požegi je završio Kraljevsku veliku gimnaziju. Nakon toga upisao je studij staroklasične filologije i hrvatski jezik na Kraljevskom hrvatskom sveučilištu u Zagrebu. Diplomirao je 1907. godine. Prvo namještenje bilo mu je u realnoj gimnaziji u Vukovaru (1907. – 1909.). Nakon toga je odlukom Kraljevske zemaljske vlade postavljen za namjesnoga učitelja u Vukovaru. Godine 1909. osposobljen je za profesora latinskog i grčkog jezika u cijeloj gimnaziji (tada osam razreda), a hrvatskoga jezika u nižim razredima gimnazije. Nakon dvije godine provedene u Vukovaru Proštenik je doživio napredovanje i premješten je u Kraljevsku veliku gimnaziju u Zagrebu, tada najugledniju gimnaziju u zemlji. Kasnije je ova gimnazija preimenovana u Državnu prvu mušku realnu gimnaziju. U njoj je proveo najveći dio svoga radnoga vijeka, tj. od 1909. do umirovljenja 1941. godine. U Zagreb je premješten na vlastitu molbu.

Vinko Proštenik je bio vrlo obrazovani srednjoškolski profesor. Pored latinskoga i grčkoga, govorio je njemački, francuski i talijanski jezik.

Vrijedno je spomenuti kako je Vinkov sin, dr. sc. Mihovil Proštenik (Zagreb 1916. – Zagreb 1994.) bio poznati kemičar, a to je i njegov unuk, također kemičar, dr. sc. Mladen Proštenik, rođen 1943. u Zagrebu.

Vinko Proštenik je umro u Zagrebu 13. ožujka 1956. u 72. godini života. Nije dočekao objavljivanje svojih dviju povjestnica slavonskih župa Kraljeve Velike (danas župa Lipovljani) i župe Jazavica, danas župa Rajić.

prof. Vinko Proštenik

Ogranak Matice hrvatske u Novskoj objavio je 2009. Proštenikovu povjestnicu župe Jazavica. Ovo je značajno djelo jer se tiče i početaka župe sa sjedištem u Novskoj. Isto tako, Proštenikov rukopis poslužio je vlč. Antunu Hermanu u pisanju povijesti župe Međurić (2006.).

Nakon poslijeratnog skrivanja jedan preslik Proštenikovog rukopisa o povijesti župe Kraljeva Velika pohranjen je u Biskupijskom arhivu u Zagrebu. Preslik toga rukopisa posjeduje i piščev unuk, a njime se i koristio pisac ovih redaka.

Prema svjedočenju vlč. Antuna Hermana, on je 1981. u rukama imao izvornik rukopisa, a godine 1998. njegov prijepis. Dakle, u tom se razdoblju izgubio izvornik.

Osim navedenih povjestnica, Vinko Proštenik je bio vrlo djelatni suradnik „Hrvatske enciklopedije“ koju je uredio Mate Ujević. Za lokalnu povijest vrlo je zanimljiv podatak kako je Ujević do zamisli stvaranja Hrvatske enciklopedije došao tijekom prijateljskog posjeta Vinku Prošteniku u njegovoj klijeti u Gojilu. Proštenik je bio i član Središnjeg uredništva Hrvatske enciklopedije. Stjepan Razum prilaže popis svih enciklopedijskih jedinica koje je napisao Vinko Proštenik.

Izvornik Proštenikovog rukopisa sačuvan je u ovoj knjizi s jezične i stilske strane, a iznimke su navedene. Stjepan Razum ističe kako su „dopune ili izmjene jezične naravi učinjene u skladu s blagim priklonom korienskom pravopisu“.

Rukopis Vinka Proštenika koji predstavljamo prilog je povijesti zapadne Slavonije, ali u nekim segmentima i cijeloga hrvatskoga naroda. Proštenik je vrlo pomno čitao i prepisao sve obavijesti do kojih je došao u kanonskim vizitacijama lipovljanske župe počevši od 1730. godine. Vizitatori su vrlo često iscrpno opisivali situaciju u župi, a poglavito stanje crkve, njezinog namještaja, slika, crkvenog ruha, župnog dvora itd. Osim samih Lipovljana kao središta župe, kanonske vizitacije su obuhvaćale i širi prostor pa ovdje nalazimo dragocjene obavijesti i o drugim župama u Slavoniji. Kraljeva Velika je u srednjem vijeku bila važan feud. Njezini posjednici su bile istaknute feudalne ličnosti kao što su npr. obitelj Svetački, ali i Nadaždi. Proštenik je dao povijest ovoga feuda koristeći se literaturom koja mu je tada bila dostupna. Turci su okupirali cijeli ovaj posjed 1538. godine. Tako je ostalo sve do njihovog istjerivanja 1687. godine. Cijela Slavonija je oslobođena tek 1691. godine.

Zahtijevalo bi poseban historiografski pristup analizirati sve dijelove ove knjige. Ona to i zaslužuje i vjerujem kako će jednog dana doći do organiziranja znanstvenog simpozija o ovoj knjizi, ali i o cjelokupnoj povijesti zapadne Slavonije od Daruvara do Jasenovca.

Proštenik se služio isključivo kanonskim vizitacijama, koje jesu primarno povijesno vrelo, ali nisu jedine. Za cjelovitu povijest ovoga kraja potrebno je proučiti širu arhivsku građu, a ona se nalazi u Istanbulu, Budimpešti, Grazu, Vatikanu i dakako, u Zagrebu. Poglavito bi trebalo istražiti predtursko razdoblje, dakle nakon Bitke na Gvozdu do osmanlijske najezde. Kako sam u mlađim danima imao ambicije napisati historiografski rad o feudu Svetačkih (nobiles de Zempche), radio sam u Mađarskom državnom arhivu (National Archives of Hungary Building (Magyar Nemzeti Levéltár Országos Levéltára) u Budimpešti i suočio se s vrlo obimnom građom. Turska okupacija je registrirana obilnom arhivskom građom u Muzeju Top-kapi u Istanbulu. O njoj mi je pričao pokojni profesor Ive Mažuran. Vrlo je važno istražiti građu u Grazu: Die österreichische Militärgrenze in Kroatien. 1522 bis 1881.

Nakon istjerivanja Turaka obnovljenom župom u Kraljevoj Velikoj upravljali su franjevci provincije Bosne Srebrne, 65 godina, od 1691. do 1756. godine. Prvi svjetovni svećenik u Kraljevoj Velikoj zvao se Nikola Stiščak. On je bio i prvi upravitelj župe nakon što je ona premještena 1768. u Lipovljane.

Priređivač knjige dr. sc. Stjepan Razum na kraju objavljenog rukopisa objavio je „popis svjetlopisa“ odnosno fotodokumentarnu građu. Iza nje slijedi vrlo značajan prilog, a to je kazalo osoba, mjesta i pojmova. Kazalo je sastavio osobno Stjepan Razum i treba mu zahvaliti na uloženom trudu.

Knjiga koju smo predstavili vrlo je grafički i tehnički kvalitetna. Na naslovnoj stranici nalazi se crtež lipovljanske župe. Ona je tijekom proteklih nekoliko godina vrlo kvalitetno obnovljena, zajedno s oltarima, slikama i freskama tako da u cijelosti gledano može biti ponos svim vjernicima, ali i Crkvi u Hrvata. Ovu bi knjigu trebao imati svaki župljanin u svome vlasništvu, ali i sve biblioteke u Hrvatskoj.

Đuro Vidmarović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.