Sotonski pozdravi i simboli

Na stranicama e-izdanja jednog zagrebačkog dnevnog lista već nekoliko dana nameće se čitateljima reklama na kojoj jednu međunarodnu trgovačku globalizatorsku firmu, što ima velik broj veletrgovina u Hrvatskoj, reklamira dama u trećoj životnoj dobi s gitarom u lijevoj ruci, dok s desnom pozdravlja sotonističkim pozdravom. Jučer sam ovu reklamu uočio kao veliki tzv. džambo-plakat na vrlo prometnoj Aveniji Većeslava Holjevca. Prilažem presliku fotografije i teksta ispod nje.

Reklame govore više od proizvoda koji reklamiraju. Tako je i s ovom. U Europi se dovršava proces dekristijanizacije, ali ne i proces sotonizacije. Oni su obrnuto proporcionalni. O tome svjedoči i ova reklama, ali i mnogo toga jačeg od ove reklame, što je već prije više desetljeća posredstvom glazbe, filma, tzv. industrije zabave, moćnih medija, ali i književnosti ušlo u naš civilizacijski i duhovni prostor.

Zbog neobaviještenih čitatelja, posebno mladih kojima se ova fotografija može svidjeti, donosim osnovne obavijesti o sotonskom pozdravu.

Obavijest donosim prema e-portalu „O Fuxico Evanđelje“, koji prati živote poznatih ljudi. Profil nazvan „Kobra Okkultismus 666“, koji se predstavlja kao "Religijska organizacija", predstavio je zidnu kolekciju sotonističkih simbola: Križ okrenut s glavom na dolje, a na nekima je lik samoga Krista. U sredini kolekcije sotonističkih križeva nalazi se glava rogatoga jarca, također važnoga sotonističkog simbola.

Izokrenuti pentagram, s likom rogatoga jarca, ali i bez tog lika, čest je simbol sotonizma

Smatra se kako je luciferijanska biblija knjiga „Rock-glazba i sotonizam", Ante Bobaša. Autor je svećenik dominikanac, i sam roker, a u knjizi dokumentirano i taksativno pobrojava vodeće zvijezde svjetske rock glazbene scene pripadnike sotonističkih crkava, te opisuje njihovo uništavajuće djelovanje.

Pozdrav „manekenke“ s našeg plakata poznat je pod nazivom ‘Devil’s horns’, ‘Rogata ruka’, ili ‘Mano cornuto’. Ovaj je pozdrav znak međusobnog raspoznavanja i odanosti „rogatome bogu“, pripadnika sotonističkog kulta, odnosno pozdrav sotoni. Postoji i „Sotonina crkva“. Utemeljitelj „Sotonine crkve“ i autor „Sotonske Biblije“ je Anton Szandor LaVey (Howard Stanton Levey; (Chicago, 11. travnja, 1930.-San Francisco, 29. listopada, 1997.), američki pisac i okultist (na slici).

Anton LaVey, vođa i utemeljitelj Sotonine crkve

Znak 'Devil’s horns’ koriste i pojedinci glazbenog smjera, pristalice heavy metala. Kao pozdrav ‘Devil’s horns’ je afirmirao Ronnie James Dio, američki heavy metal pjevač i tekstopisac, frontman poznatih bandova, Rainbow i Black Sabbath. U tom značenju ovaj se znak-pozdrav naziva i ‘metalni rogovi’ kao signum heavy metal kulture.

Ronnie James Dio

'Devil’s horns’ je simbol antikršćanstva, Antikrist i sotonizam pojavljuju se i u death metalu. Za razliku od izvođača, obožavatelji u pravilu nisu sotonisti, a cilj pjevača je u prvom redu stvaranje provokacije, često s komercijalnom namjerom.

Gene Simmons iz KISS-a pozdravlja znakom ‘Mano cornuto’ s ispruženim palcem, baš kao u „Sotoninoj Bibliji“. Isto to ponavlja na svojoj Facebook stranici. Vidi fotografiju:

This is the official page for Gene Simmons.
Website: http://www.genesimmons.com

Gene Simmons (Haifa, Izrael, 25. kolovoza, 1949.) je basist, pjevač i glumac rodom iz Izraela. Najpoznatiji je kao "Demon" u hard rock/glam metal grupi Kiss, čiji je osnivač uz gitarista i pjevača Paula Stanleya. Gene Simmons rođen je pod imenom Chaim Weitz u mediteranskome gradu Haifi / Hajfi, ali je u osmoj godini sa svojom majkom Flórom "Florence" Klein (Kovács) emigrirao u Jackson Heights, Queens u New Yorku. U SAD-u, Simmons je promijenio ime u Eugene Klein (kasnije Gene Klein), preuzevši majčino djevojačko prezime.

Sotonistički simboli na albumima velikana rock-glazbe:

Iznad lijevo: izvorna naslovnica albuma Rolling Stonesa iz 1973., pod naslovom: The Rolling Stones - A Second Helping of Goats Head Soup - Various Songs (1973.-1974.) – „Juha od jareće glave“. Kozja i ovnova glava uvelike su cijenjeni simboli u sotonizmu kao oblik ruganja Jaganjcu Božjem, Isusu Kristu. Druga fotografija prikazuje privjesak na luciferijanskoj ogrlici, koja prikazuje jarčevu glavu-Bafometa, i rogove s pobjedničkim plamenom-svjetlom. Na trećoj fotografiji vidimo čuvenoga Paula McCartneya na njegovome solo albumu „RAM“, iz 1971. godine.

Bafomet je također poznat kao Judin jarac, Mendesov čovjek i crni jarac. Simbol je prikazan kao čovjek s rogatom glavom i kozjom nogom i predstavlja gnostičko ili pogansko božanstvo. Vitezovi templari bili su optuženi za štovanje ovog demonskog božanstva, a odatle je Baphomet uključen u brojne okultne i mistične tradicije. Za vrijeme obreda ovaj se simbol vješa na zapadni zid oltara. Naposljetku, razna okultna društva koriste Baphometa za predstavljanje palog anđela Sotone.

Iz „Juhe od jarčeve glave“ (1973) čuvenog glazbenog sastava The Rolling Stones
Ples s gospodinom D. (Jagger / Richards) - 4:53

Dolje na groblju gdje smo probali
Zrak miriše slatko, zrak smrdi
Nikad se ne smiješi, usta mu se samo izvijaju
Dah u mojim plućima osjećam pripijeno i gusto.
Ali znam kako se zove, zvao je gospodin D.
Jednoga od ovih dana on će vas osloboditi.
Ljudske lubanje vise mu točno oko vrata
Dlanovi mojih ruku su ljepljivi i vlažni
Gospode, plesao sam, plesao, plesao tako besplatno
Dancin', plesao, tako plesao
Dancin', Gospode, drži ruku dalje od mene
Dancin' s gospodinom D., s gospodinom D., s gospodinom D.
Hoće li to biti otrov za moju čašu
Hoće li biti sporo ili će biti brzo?
Ugriz zmije, ubod pauka
Piće Belladonne u Toussaintovoj noći
skrivajući se u kutu u New Yorku,
gledajući četrdeset i četiri u zapadnoj Virginiji,
plesao sam, plesao, plesao "tako slobodan
Dancin', dancin' , dancin' tako besplatan
Dancin' Gospode, ne, miči ruku s mene. 
Plešem s gospodinom D., s gospodinom D.,
s gospodinom D.
Jedne sam noći plesao s damom u crnom 
Nosila je crne svilene rukavice i crni svileni šešir
Gledala je na mene čeznutljivo s crnim baršunastim očima.
Pogledala me neobično, lukavo i mudro.
Tada sam vidio kako joj je meso samo otpadalo
Oči u lubanji gorjele su poput ugljena.
Gospode, smiluj se, vatra i sumpor
. D.
Gospode, plesao sam, plesao, plesao tako slobodno, plesao
sam, plesao, plesao, tako slobodan
Dancin, plesala, plesala tako besplatna
Dancin, plesala
NB

Atropa belladonna, poznata kao belladonna ili smrtonosni noćni snijeg, jedna je od najotrovnijih biljaka koje su poznate, a njezina upotreba putem usta povećava rizik u brojnim kliničkim stanjima, poput komplikacija trudnoće, kardiovaskularnih bolesti, gastrointestinalnih poremećaja i psihijatrijskih poremećaja, između ostalog. Svi dijelovi biljke sadrže alkaloide tropana. 

U ovoj se pjesmi spominje i jedna cijenjena povijesna ličnost iz dalekog Haitija: François-Dominique Toussaint Louverture, poznat i kao Toussaint L'Ouverture ili Toussaint Bréda; (1743. - 1803.), haićanski general i najistaknutiji vođa Haićanske revolucije. Tijekom svog života Louverture se prvo borio protiv Francuza, zatim za njih, a na kraju opet protiv Francuske, a za stvar neovisnosti Haitija. Kao revolucionarni vođa, Louvertureova vojna i politička oštroumnost pomogla je transformirati novonastalu pobunu robova u revolucionarni pokret. Louverture je danas poznat kao "otac Haitija".

Louverture je rođen kao rob u francuskoj koloniji Saint-Dominigue, danas poznatoj kao Haiti. Postao je slobodan čovjek i jakobinac, a svoju vojnu karijeru započeo je kao vođa pobune robova 1791. u Saint-Domingueu. U početku povezan sa Španjolcima iz susjednog  Santo Dominga, Louverture je svoju odanost prebacio na Francuze kada je nova republikanska Vlada ukinula ropstvo. Louverture je postupno uspostavio kontrolu nad cijelim otokom i koristio je svoj politički i vojni utjecaj kako bi stekao dominaciju nad svojim suparnicima. Tijekom svih godina na vlasti radio je na poboljšanju gospodarstva i sigurnosti Saint-Dominguea. Zabrinut zbog nazadovanja gospodarstva do kojega je došlo, obnovio je plantažni sustav koristeći plaćeni rad; pregovarao o trgovinskim ugovorima s UK i SAD-om i održavao veliku i dobro uvježbanu vojsku. Iako Louverture 1800. godine nije prekinuo veze s Francuskom nakon poraza vođa među haićanskim mulatima, objavio je 1801. autonomni Ustav za koloniju koja ga je imenovala doživotnim generalnim guvernerom, čak i protiv želje Napoleona Bonapartea. Zbog toga Pariz kreće u obračun. Godine 1802. godine francuski general Jean-Baptiste Brunet pozvao ga je u svoj stan, da bi ga po dolasku dao uhititi. Louverture je deportiran u Francusku i zatvoren u tvrđavi Fort de Joux. Ondje je ubijen na brutalan način. Lišen hrane i vode, umro je 1803. godine. Iako je Louverture umro prije posljednje i najnasilnije faze Haićanske revolucije, njegova postignuća postavila su osnovu za konačnu pobjedu haićanske vojske. Trpeći velike gubitke u više povijesnih bitaka od vojske Haitija i izgubivši tisuće ljudi od žute groznice, Francuzi su iste godine kapitulirali i trajno se povukli iz Saint-Dominguea. Haićanska revolucija nastavila se pod vodstvom Louvertureova poručnika Jean-Jacquesa Dessalinesa, koji je proglasilo neovisnost od 1. siječnja 1804. godine i tako uspostavio suverenu državu Haiti.

Rock sastav „Dio“

Ovo je naslovnica albuma rock sastava Dio. Album se zove Holy Diver. Dioov pjevač je bivši frontmen grupe Black Sabbath, Ronnie James. Sotonin lik jasno pokazuje pozdrav 'Mano cornuto’. 

 Ronald James Padavona (Portsmouth, New Hampshire, 10. srpnja, 1942. – Houston, Teksas, 16. svibnja, 2010.) bio je talijansko-američki heavy metal, pjevač i tekstopisac. U svojoj glazbenoj karijeri dugoj gotovo pet desetljeća, najpoznatiji je po radu u sastavima Black Sabbath, Rainbow, Heaven & Hell, Elf te vlastitom Dio. Smatra ga se jednim od najutjecajnijih heavy metal glazbenika, te također i zaslužnim za populariziranjem pozdrava "đavoljih rogova". Preminuo je u 67. godini života, šest mjeseci nakon što mu je dijagnosticiran rak želuca.

‘Mano cornuto’ se u Italiji javno prodaje kao zlatni nakit, uz obrazloženje: „Bilo da je napravljen kao apotropejska gesta ili nošen kao amulet, Mano cornuto se koristi za magičnu zaštitu protiv urokljivog oka (Malocchio).

Ne samo kao ukras, sotonski si pozdrav mnogi tetoviraju na rukama ili nogama, čineći ga time sastavnim dijelom svoje samobitnosti (ili gluposti).

„Mano cornuto“ kao tetovaža. To je obilježje sljedbenika sotonizma (okultista). Također ga koriste (ne uvijek namjerno) ljudi koji idu na heavy metal koncerte, kao element koji ih definira kao pripadnost poruci negativnosti sadržanoj u ovoj glazbi. Izvanredno, oni u biti koriste svoju lijevu ruku. Prije svega - za razliku od desne ruke (što znači pošteno, ljubazno; usp. "Sjedi na desnoj ruci"). Drugo, tako da desna ruka bude spremna za bitku. Ova oznaka je također prikazana na naslovnici Sotonine Biblije, gdje se pojavljuje na slici ASLaVey. Ova ruka se može naći na naslovnicama mnogih albuma.

Na žalost, neki američki predsjednici pridonijeli su afirmaciji „sotonskih rogova“ kao pozdrava i znaka. Oni su lideri demokratskog svijeta, ali i zapadne hemisfere čiju duhovnost određuje judeo-kršćanstvo. Ovakav pozdrav, npr. u Indiji, značio bi nešto drugo. Navedene fotografije navode na brojne zaključke. Jedan od njih je tvrdnja kako ovakvo „pozdravljanje“ američkih predsjednika nije slučajna gesta, već promišljen čin. Oni (i njihovi savjetnici) odlično su znali o čemu je riječ.

                       Ronald Wilson Reagan (1911.- 2004.)                              William Jefferson Bill Clinton (r. 1946.)

                        Hillary Diane Rodham Clinton (r. 1947.)                           George Walker Bush  (r. 1946.)

Barack Hussein Obama II (r. 1961.)

”Sotonistički pozdrav” Dalibora Matanića nakon nagrade za film ”Zvizdan”

Dalibor Matanić, hrvatski filmski redatelj i scenarist rođen je u Zagrebu, 21. siječnja 1975. godine, ljevičarska je ikona. Njegovi filmovi pretežito se temelje na mržnji. Sukladno ovom pozdravu. 

Bivši hrvatski predsjednik, dr. sc. Ivan Josipović, služio se sotonskim pozdravom. Govoreći o ovoj fotografiji Josipović je kazao da se samo šalio jer je bio u društvu rokera i mladi su to od njega, tobože, očekivali. Tanak izgovor. Ili je bio pijan ili vjeruje u snagu ovog pozdrava.

Đuro Vidmarović