Osvrt na monografiju 100 HNŠK Moslavina Kutina

Stjepan Balog: 100 HNŠK Moslavina Kutina, Kutina 2022.

Nogomet smatraju najvažnijom sporednom stvari na svijetu. Tako i kod nas. Stoga je povijest nogometa i nogometnih kluba sastavni dio naše lokalne i nacionalne povijesti. U konkretnom slučaju želim čitatelje upoznati s vrlo vrijednom knjigom Stjepana Baloga o 100. obljetnici HNŠK „Moslavina“ iz Kutine.

Stjepan Balog-Stiv

Uvodno slovo napisao je predsjednik ovoga kluba, Nebojša Čović. On s pravom naglašava: „U ovoj monografiji je pregled najznačajnijih događaja iz povijesti HNŠK Moslavina, koju je bilo jako teško sažeti jer u sto godina postojanja kluba puno toga zaslužuje biti napisano i istrgnuto iz zaborava“.

Grb GNŠK Moslavina 1937.

Doista nogometni klub „Moslavina“ je preživio tri rata, brojne ekonomske krize, ali i industrijski rast i napredak. Čović s pravom piše: „Kroz povijest klub su stvarali i vodili mnogi uspješni sportski, privredni, društveno – politički građani Kutine“.

Ono što je zapravo najvažnije i u čemu se slažem s Čovićem jest činjenica da „čitajući ovu monografiju u mnogima će proraditi emocije, sjećanja na lijepe i nezaboravne trenutke provedene u klubu“.

Nebojša Čović, predsjednik HNŠK Moslavina

Kao jedan od starijih kutinskih školaraca sjećam se ovoga kluba od prije 60 godina, kao i atmosfere koja je vladala oko njega. Za nas, dječake iz susjednih sela „Moslavina“ je bila veliko ime.

Stjepan Balog: 85 HNŠK „Moslavina-Kutina

Autor monografije koju predstavljamo je poznati Kutinčan Stjepan Balog-Stiv. On se obratio čitateljima svojim uvodnim tekstom pod naslovom „Riječ autora“. U tom emocionalno pisanom prologu Balog ističe: „Imao sam zadovoljstvo prije više od 40 godina razgovarati s gospodinom Imbrom Rechnitzerom, jednim od osnivača Moslavine iz 1919. godine i dugogodišnjim predsjednikom kluba, kao i s igračima i članovima uprave koji su u tim ranim periodima Moslavine bili glavni sudionici zbivanja u klubu, gospoda Dinter, Žigrović, Bižić, Ivančić, Hafner, Mrmoš, Gelešić i dr“. I za pisca ovih redaka vrlo je zanimljiva obavijest o najranijoj povijesti Moslavine. S nostalgijom se sjećam gospodina Rechnitzera koji je imao krojačku radionu na početku Crkvene ulice, i kod kojega smo mi, siromašna seoska djeca kupovali hlače od najprostijeg materijala kojega su zvali „cajg“ (eng. zast. vrsta jeftine pamučne tkanine za radne hlače i odijela; hlačevina, trliš).

Prvu nogometnu loptu u Kutinu donijeli su studenti iz Zagreba 1919. godine. Potom je grupa uglednih mještana osnovala hrvatski nogometni športski klub Moslavina. Prvi predsjednik kluba bio je Milan Marcijuš, a potom Zlatko Golner. Te iste 1919. „Moslavina“ je odigrala i prvu utakmicu protiv „Građanskog“ iz Pakraca koji je kasnije preimenovan u „Hajduk“. Nogometno igralište nalazilo se na ondašnjem sajmištu u Kolodvorskoj ulici.

Autor vrlo historiografski ispravno donosi popis i svih igrača. Dne 1. rujna 1920. Povjereništvo za unutarnje poslove u Zagrebu odobrilo je pravila kluba. Balog donosi glavne točke tog dokumenta.

HNŠK MOSLAVINA 1930. godine: Gotvald, Sotler, Pauše, Šturik,
Ložar, Kelenc, Marković, Pazdera, Žigrović, Slekovac, Rebić i Petrak

Nakon odigranih utakmica održavale su se zabave na kojima su sudjelovali nogometaši s obje strane. Na taj način klub je postao i čimbenik kulturnog života u Kutini.

Politika se oduvijek miješala i u šport. Tako je i HNŠK Moslavina 1929. bio zabranjen rad, ali su igrači radili ilegalno, „da bi posije šest mjeseci zabrane nastavili s redovitim radom“.

S današnjeg aspekta vrlo romantično zvuči obavijest kako su igrači sami kupovali dresove, kopačke i štucne, te organizirali zabave, prikupljali članarinu, a pomagali su im i kutinski obrtnici i trgovci.

Imbro Rechnitzer, jedan od osnivača kluba

Nakon Drugog svjetskog rata i dolaska komunista na vlast u Kutini se formiraju dva sportska društva: „Radnik“ i „Obnovljena Moslavina“. Bio je to suvišan pokušaj tzv. omasovljavanja športa zbog čega se već 1946. ovi klubovi ujedinjuju pod nazivom „Radnik – Moslavina“.

Poznati kutinski obrtnik Sigfrid Feldbauer daruje klubu na korištenje zemljište iza šumske pruge prema Husainu, oko kilometar od Plinarske ulice (Lj. Posavskog) na kome je uređen teren. Igralište se koristilo kratko vrijeme zbog nezgodnog pristupa kako za gledatelje tako i za igrače. O uređenju igrališta brinula se gospođa Gobac čija se kuća nalazila preko puta igrališta i služila je kao svlačionica za suce i igrače.

Balog s ponosom ističe kako „godine 1951. kutinski nogomet doživljava svoju kulminaciju, jer tada nogometaši „Radnika – Moslavine“ postaju prvaci Zagrebačke oblasne lige i osiguravaju plasman u Hrvatsku nogometnu ligu. Te iste godine u natjecanju za KUP, Moslavina se plasirala među 64 najbolje momčadi Jugoslavije“. Krajem 1951. pokroviteljstvo nad klubom preuzima tvornica „Metan“ iz Kutine i nameće mu svoje ime. Kao „Metan“ klub nastupa sve do 1959. godine kada ponovno preuzima svoje prvotno ime Moslavina.

I tako dalje slijede vrijedni podaci s bogatom foto – dokumentarnom građom. Za žitelje Kutine ljubitelje nogometa sve su te fotografije dragocjeno vrelo sjećanja.

Slijede poglavlja „U zagrebačkoj oblasnoj ligi“; „Prvaci oblasne lige“; „Kvalifikacije za međupodsavez“; „Kvalifikacije za zagrebačku zonu“; „U zoni“; „Sezona 1979./80.“; „Sezona 1980./81.“; itd. sve do „Sezone 2019.“

Posebno su zanimljiva poglavlja „U kupu“; „Susreti s poznatima“; „Mladež kluba“; „Veterani Moslavine“. Drugi dio monografije nosi naslov „Portreti i sjećanja“. Autor se potrudio i stvorio mali leksikon istaknutih ljudi koji su zadužili HNŠK Moslavinu.

Posljednje poglavlje sadrži foto – dokumentarnu građu. Svaka od priloženih fotografija važan je svjedok povijesti ovoga kluba.

Na kraju monografije autor je donio popis svih igrača koji su igrali za Moslavinu, zatim popis članova Uprave kluba, te popis trenera za odrasle i trenera za mladež.

Monografija „Sto godina HNŠK Moslavine Kutina“ vrlo je vrijedno publicističko, ali i historiografsko djelo iz područja povijesti športa Kutine i okolice. Zbog toga treba odati priznanje Stjepanu Balogu, ali i predsjedniku kluba Nebojši Čoviću na uloženom trudu, a on nije malen, jer je bilo riječ o višegodišnjem istraživanju arhivske građe i obiteljskih pismohrana.

Monografija je grafički, tehnički, a poglavito estetski vrlo dobro uređena.

Đuro Vidmarović