Od Karla Marxa do austrijske katoličke zaklade „Pro Oriente“ – postojanost nepravdi prema Hrvatskoj i Hrvatima (5. dio)

Mišljenje istaknutih političara: Dr. Otto von Habsburg-Lotaringen

Za nas je od koristi čuti i ono što misli iskusni dr. Otto Habsburški, o navedenom problemu. Njegovo je mišljenje sljedeće:

HAbsburg

"Mišljenja o Hrvatskoj kao dijelu Balkana uglavnom dolaze od Amerikanaca. Američko je mišljenje pod jakim utjecajem perioda kad je tu vladao maršal Tito, kad je u vanjskopolitičkom konceptu Georgea Kennana postojala ideja da se tu izgradi alternativa staljinističkom režimu, da Jugoslavija bude središnji dio cijele strukture politike zadržavanja. To je propalo, iako to Amerikanci ne priznaju i svi nasljednici Georgea Kennana obrazovani su na istoj ideologiji. A upravo to vodi pogrešnom razmišljanju da je Jugoslavija, sada Beograd, protuteža ruskom utjecaju. Upravo je suprotno točno. U pitanju je gotovo semireligiozni pristup Rusiji, koja je još uvijek Rim nekih elemenata pravoslavlja."

Prof. dr. Zdravko Tomac

Zbog ravnovjesja navodim i riječi dr. Zdravka Tomca, iz 1995. g.:

"Odnos je svjetske politike - piše prof. Tomac - prema Hrvatskoj proturječan. Ona, s jedne strane, jamči opstojnost i suverenost Hrvatske, ali, s druge, poduzima niz destabilizacijskih mjera kako Hrvatska ne bi bila jaka, stabilna i neovisna. (...) Hrvatska se bez svoje krivice našla u raljama nove međunarodne aristokracije koja na različite načine želi destabilizirati Hrvatsku kako ona ne bi bila pozitivan primjer za druge. Postoji, naime, strah da će i mnogi narodi na zapadu koji nisu ostvarili svoju nacionalnu državu krenuti putem Hrvatske, da će nas slijediti Katalonci, Flamanci, Baski, Irci, Škoti, a osobito narodi bivšeg SSSR-a. Zato je Hrvatska pod mikroskopom i zato se preuveličavaju ekscesi. Zato nas optužuju za fašizam jer se boje da bi stvaranje novih nacionalnih država ugrozilo projekt ujedinjene Europe kao federacije, kojoj je u interesu slobodno kretanje kapitala, globalizacija života i održavanje postojeće strukture moći. (...) Zbog svega toga treba očekivati velike pritiske prema obnovi nekakve konfederalne zajednice na Balkanu. Opasnosti su mnogo veće nego što nam se čine, ne samo zbog interesa svjetske politike nego i zbog određenih procesa na Balkanu."

Tomac

Eto, sada imamo izjave vrlo zanimljivih osoba. Poslije njih ostaju vrlo mučna pitanja:

Zbog čega "Pro orijente" u zajedništvu sa SPC ima potrebu pisati novu povijest Hrvata?

Zbog čega dr. Busek, ako nam je, bar je takva percepcija, prijatelj, ne organizira "znanstveni simpozij" istovjetan onome koji je organizirao u čast "Belog Grada", naravno. Nisu li u kreativnoj svezi Busekov "Institut za Podunavlje i srednju Europu" i Königova zaklada "Pro oriente"?

Ne upozorava li nas dr. Bogner na postojanje planova glede ustrojstva neke nove jugoslavenske državne zajednice koja ne bi bila "komunistička ili bilo kakva druga diktatura."?

Vratimo se na trenutak dr. Otonu Habsburškome i njegovome članku koji smo već citirali. On potvrđuje ono što dr. Bogner daje naslutiti.

"Na Zapadu - piše dr .O. Habsburški - ima mnogo publicista i političara koji, unatoč tome što Daytonski sporazum jednoznačno daje prednost Srbima u Bosni, danas razmišljaju o rješenjima koja nadmašuju snove velikosrpskih imperijalista.

Propagandi je pošlo za rukom da Hrvatsku i Srbiju strpaju u isti lonac, dakle da izjednače ubojicu i žrtvu. Govori se o sličnosti režima u Zagrebu i Beogradu" - ispravno zaključuje ovaj doajen europske politike».

Sve što je navedeno, svjedoči o stanju svijesti nekih europskih intelektualaca, poglavito onih lijeve provenijencije (uključujući i rkt. Crkvu), a ona je, što se tiče Hrvata, debelo i duboko indoktrinirana Marxovom etiketom o Hrvatima kao "kontrarevolucionarnom narodu" koju je njegov sljedbenik Ernst Bloch obogatio tvrdnjom da su Hrvati "fašistički narod", a Srbi propagandno dopunili teorijom o "genocidnosti Hrvata" i jasenovačkim mitom. Dakako, tu je i povijesna odgovornost hrvatskih ustaša i hrvatskih komunista. Da nisu nosili u sebi ideološku zatucanost i sluganski mentalitet, lijepili se kao čičci uz imperijalne sile i dudekovski im bili podložni, svega bi ovoga bilo u manjoj mjeri. Tome dodajmo i nisko opće obrazovanje europskih političara na područjima historiografije, zemljopisa, lingvistike, sociologije, etike...U tom duhu, ma koliko nam se to činilo nevjerojatnim zbog našeg sentimenta prema Europi kao kući Pravde, pisana je naša povijest, odgajane brojni naraštaji. Ne čudi stoga da je ovakav šovinizam, kombiniran s nepismenošću i tupošću, ušao i u neke crkvene krugove, tako da svi oni zajedno još uvijek teško mogu prihvatiti činjenicu srpskog genocida i ratnih užasa. Njima bi bilo "normalnije", jer su ih tako odgajali, da su ove strahote počinili Hrvati. To bi se uklopilo u crno - bijelu sliku o Hrvatima, u neki od brojnih filmova kakve su dobivali iz bivše Jugoslavije, "bez nijansi." Zbog toga, sebe radi, nastoje umanjiti srpske zločine, ako ih već naprosto ne mogu prešutjeti i zanijekati, a to mogu jedino tako da i Hrvate kriminaliziraju, da krivnju podijele, jer nije moguće da bi ti zli fašisti i kontrarevolucionari bili žrtve? Pa ako i jesu, to im se ne smije priznati, a zbog budućih odnosa, kombinacija i planova. Zbog neprijatnosti da se prizna povijesna zabluda o Hrvatima, utemeljena na laži i obmanama, potrebno je Srbima smanjiti krivicu koliko je više moguće. Citirani tekstovi dovoljno uvjerljivo o tome svjedoče, a osvjetljavaju i činjenicu da se sve to događa i u Austriji, što nas boli, ponovo zbog našeg sentimenta prema ovoj zemlji, bez obzira na krvavo povijesno iskustvo, ali nas sve to mora prisiliti na oslobađanje od strahota zabluda.

Prljavi trik u Beču: "Hrvatosrbosloven - kade je problem?"

Gradišćanski Hrvati u Austriji dobili su, očito, poseban zadatak u omalovažavanju Hrvatske: dokazati da Hrvati i Srbi mogu surađivati, da su bliski, slični, mili jedni drugima, da ne mogu jedni bez drugih i da jugoslavensko "bratstvo-jedinstvo" nije bila komunistička utopija i velikosrpska podvala, već realna činjenica bogata plemenitim sadržajima koju su uništili Milošević, i poglavito Tuđman. Sada kada je rat završen, obojicu treba otkloniti, kako bi se ta utopija oživjela i svojom smislenošću obasjala zapadnoeuropsku ljevičarsku močvaru. To što se radi o monstrumu koji se može oživjeti jedino kao vampir, ljevičare nije briga.

Jedan slučaj koji se desio u vrijeme pisanja ovoga teksta, dobro ilustrira ulogu koja je dana gradišćanskim Hrvatima. U "Hrvatskim novi nama" br. 50.,od 13. XII. 1996. pojavio se članak slijedećeg naslova: "Plakatna akcija po cijelom Beču: Hrvatosrbosloven - kade je problem". Članak je napisao urednik Tyran. U njemu čitamo:

"Mi nimamo problemov" je plakatna - akcija, ku predviđaju afiširati po cijelom Beču (tko je to Tyranu otkrio i zašto. op. a.).Tri mladi muži se ne brinu za poznate etničke i političke granice i objavljuje plakat tolerancije i otvorenosti prema svitu, ka je za nje po sebi razumljiva. 'Drugačije nego vridnovanje i razlućivanje, kako je to uobičajeno u javnosti, ov plakat stoji za podupiranje, slobodu i povezanost', veli Cindrofac Štefan Šaja, glavni organizator te akcije. (!!! Gradišćanski Hrvat! Firma "Robak & sinovi" radi, a blagoslov daje Pro Oriente!, op. a.)

Kako Šaja (očito neka "Ljupičica Pela"!,op. a.) opisuje ov projekt, ide za situaciju u bivšoj Jugoslaviji, kade su 'ljudi s istim jezikom (teško je zamisliti da se radi o neznanju, jer ovo nadilazi svako neznanje, op. a.) živili zajedno u jednoj državi i kade je ipak do toga došlo, da je ukinuta svaka komunikacija (kako znate je za vrime boja bila prekinuta telefonska i poštanska veza med Beogradom i Zagrebom, tako da je jedina mogućnost komunikacije bila Internetmailbox Zagromir putem Beča) nas je jako potreslo. (Toliko da su poželjeli obnoviti Jugoslaviju, bez koje su kao ludi! op. a.) Ov problem po sklapanju mira sigurno još nije riješen a mi mislimo, da ima jaču potrebu za komunikacijom u gradu, u kom zajedno živu Turki, Srbi, Slovenci, Hrvati, Poljaki itd. Kao i Austrijanci. Ov plakat simbolično stoji za komunikaciju a zato valja i za sve nacionalnosti i grupe stanovničtva."

(...)

Gradišćanskohrvatski centar i Inicijativa manjina podupiraju ovu akciju i su izjavili, da podupiraju ov projekt, jer 'se i mi zalažemo za toleranciju med manjinami i većinskim narodom.»

Posljednje riječi ili su ordinarni cinizam, ili ordinarna glupost. Osim što daje naslutiti u naslovu o čemu se radi, urednik u članku niti jednom riječju ne spominje sadržaj tog plakata i hoće li u njemu biti nazočno i ime gradišćanskih Hrvata. No, o ovom teatru u blizini kolodvora, napisao je informaciju Karl Gustav Ströhm u "Vjesniku" od 27. prosinca 1996. g. U obavijesti stoji sljedeće:

"Odavno je poznato da u Beču postoji aktivan i prilično uspješan velikosrpski lobi, a uz to u nekim političkim i društvenim krugovima još jedna barem za taj grad - čudna jugonostalgija. Poslije skandaloznog nastupa prosrpskog austrijskog književnika Petera Handkea u austrijskom parlamentu, srpski, odnosno jugonostalgičarski bečki lobi iskoristio je ovogodišnje božićne blagdane za nov i - što se sadržaja tiče - ne manje skandalozan nastup.

S podrškom socijaldemokratskih vlasti Beča i austrijske državne (uz to, monopolne!) televizije ORF, dosad nepoznata austrijska Inicijativa za manjine objavila je plakat s fotografijom troje mladih ljudi. Natpis na nemačkom jeziku glasi: 'Hrvat, Srbin, Slovenac - nema problema!' (Svakako, ako se radi o homoseksualcima!,op. a.)

U austrijskom TV-dnevniku pojavljivanje tog plakata dobilo je veliki publicitet. ORF je izjavio da su mladi ljudi na fotografiji Srbin, Hrvat i Slovenac koji su međusobno prijatelji i koji se suprotstavljaju "nacionalizmu" njihovih vladara u domovini. (...)

Na kraju, austrijskim jugonostalgičarima treba objasniti i to da u Austriji postoji priznata hrvatska manjina (gradišćanski Hrvati),kao i priznata slovenska manjina u Koruškoj. Ali o srpskoj "manjini" u Austriji nema govora - Srbi žive u Beču i drugim gradovima kao gastarbajteri ili emigranti. Osim toga, ako se već spominju tri naroda, zašto su austrijski jugonostalgičari izostavili ostale narode bivše Jugoslavije. Zašto na njihovu plakatu nema mladića iz Makedonije. Gdje su mladi Albanci s Kosova (svakako ih ima u Beču), koji bi se javno sa srpskim vršnjacima družili pod parolom "nema problema". I zašto nisu prisutni muslimani iz Bosne.

Odgovor je jednostavan i što se tiče austrijske strane ne baš laskav: ovaj plakat je, nažalost, prljavi trik. Namjere inicijatora nisu tako nedužne i "humanitarne" kako to oni tvrde."- zaključuje dr. Ströhm.

Đuro Vidmarović

Pet, 3-07-2020, 18:28:52

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.