Slavica Moslavac: Baština okom umjetnika, Kutina, 2019.

Slavica Moslavac je poznata moslavačka etnografkinja i folkloristica, te višegodišnja ravnateljica Muzeja Moslavine u Kutini. Tijekom proteklih godina priredila je velik broj izložaba, publikacija, kataloga i stručnih publikacija i članaka, održala mnoga predavanja o folklornoj baštini Moslavine, srednje Posavine i južnih sela zapadne Slavonije. Svaki od njezinih kataloga pisan je stručno, s obiljem foto – dokumentarne građe i stoga su svi oni nezaobilazno gradivo za proučavanje, shvaćanje i populariziranje narodne kulture u ovom dijelu Hrvatske.

Moslavina1 1

Katalog pod nazivom „Baština okom umjetnika“ objavila je Vokalna skupina Rusalke iz Kutine koju vodi Slavica Moslavac. Izdavanje je podržalo Ministarstvo kulture RH, Županija Sisačko – moslavačka, Zajednica kulturno umjetničkih udruga Sisačko – moslavačke županije, TZ Grada Popovače, Grad Kutina i Muzej Moslavine Kutina.

Iz naslova ovog kataloga vidljiva je kulturološka nakana autorice Slavice Moslavac. Potrebno je dodati kako je ovaj katalog objavljen u gotovo enciklopedijskom formatu, na kvalitetnom papiru zbog čega sve fotografije i likovne ilustracije sjaje punom ljepotom.

U uvodnom tekstu „Baština okom umjetnika“ autorica ističe kako su se „tradicijskim hrvatskim folklorom inspirirali mnogi umjetnici – pjesnici, književnici, kipari, a ponajviše slikari, stoga i ova izložba govori o njihovom radu i umjetničkom doprinosu očuvanju kulturne, osobito etnografske baštine. Likovno – etnografskom izložbom pod nazivom 'Baština okom umjetnika' predstavljeno je petnaestak slikovnih stvaratelja koji su u raznim tehnikama (ulje na platnu, pastel, tempera, treščica, olovka, tuš…) predstavili tradicijsko ruho Moslavine, Hrvatske Posavine, Pokuplja i Banovine“.

Od umjetnika koji su zadužili kulturnu baštinu Moslavine autorica je predstavila slijedeće likovne stvaratelje: Šandora Erdödya, Nikolu Arsenovića, Zorku Sever, te Ivana Milata, Želimira Šiška i Božidara Škofača. Moslavačke narodne nošnje u likovnom smislu koristili su umjetnici: Vlatka Vidiček Dam, Maximilijan Vanka, Predrag Lešić, Joso Bužan, Jadranka Del Ponte, Josip Zeman, Lidija Veliki – Vukas, Branka Vrbanić, Mirjana Pavetić, Ana Vecko, Mirica Srbotnjak, Petra Posavec, Nasta Rois i dr. Važno je istači, a to čini i autorica, činjenicu što u praksi kod brojnih umjetnika imamo dosta primjera „iscrtavanja, sakupljanja i promoviranja raznih motiva“, dok je cjelovitost nošnji mnogo rjeđe zastupljena“. U ovom kontekstu navedeni su radovi Šandora Erdödyja, Lidije Veliki Vukas, Mirjane Pavetić, Branke Vrbanić, rađeni u tehnici akvarela, ulja Josipa Zemana, tempere Jadranka Del Ponte i kombinirane tehnike Vlatke Vidiček Dam.

Na teoretskoj razini Slavica Moslavac naglašava kako „narodna umjetnost počiva na tradiciji, kao umjetnost koja je u dugom vremenskom razdoblju vezana uz određeno nasljeđe i koja se preobražavala i prilagođavala na specifičan način društvenim i običajnim mijenama i pri tome iskazuje veliku sposobnost otvorenosti različitim utjecajima, preoblikujući i kreirajući vlastiti svijet simbola i značenja. Narodno ruho i njihovo ukrašavanje, produžuje autorica, predstavljaju pučku likovnu umjetnost, pa kao takvu i značajan dio ukupne kulturne baštine“.

Slažemo se (na žalost“) s autoricom kada priznaje kako naša kulturna baština još uvijek „nije dovoljno istražena i znanstveno valorizirana niti su određeni njezini estetski i društveni 'dometi', ne samo u kulturnom nasljeđu, nego i u suvremenoj kulturi i umjetnosti“.

Slavica Moslavac s pravom ističe kako su neki od velikih hrvatskih slikara propagirali pučku umjetnost dotičući se i etnologije, te navodi kao primjer Ljubu Babića, Branka Frangeša Hegedušića, Danicu Biondić i Zdenku Sertić. Poglavito je u ovom nizu važna Zdenka Sertić jer je osobno sakupljala i bilježila etnografsku građu, zatim je crtala i slikala predmete iz muzejskih zbirki, tipove seoskih nošnji i kuća te momente pojedinih narodnih običaja. Slavica Moslavac s pravom podsjeća kako je ova pomalo zaboravljena umjetnica vrijedna pažnje, a njezino djelo je nezaobilazno u proučavanju hrvatske kulturne baštine. „Njezino vrsno crtačko slikarsko umijeće, naglašava S. Moslavac, pretvorilo je tako dokumentarnu građu iz muzejskog fundusa u njezinu drugu razinu postojanja, u tzv. drugu folklornu egzistenciju“. Zdenka Sertić „zorno pokazuje crtačke i slikarske (de)kompozicije tkalačkih i dekorativnih tehnika s pojedinih muzejskih tekstilija“.
Zanimljivo je i korisno autoričino predstavljanje likovnih umjetnika koji u svojim djelima afirmirali hrvatsku tradicijsku kulturnu baštinu.

Kronološki gledano, prvi likovnih umjetnik koji je svojim kistom i svojim bojama zadužio kulturnu baštinu moslavačkog kraja, prema istraživanjima S. Moslavac, je grof Šandor (Aleksandar) Erdödy, (Sándor Erdõdy de Monyorókerék et Monoszló (10. 8. 1802.-22. 1. 1881.), pripadnik čuvene hrvatske plemićke obitelji. (1)

Moslavina1 2


Alexander Ludwig V. grof Erdödy  de Monyorókerék et Moslavina -  autoportret iz 1835. (akvarel)

Grof Šandor Erdedi je boravio na obiteljskom imanju Moslavina u Popovači i slikao seljake u narodnom ruhu. Ostavio nam je u nasljeđe 31 akvarel, koji su pronađeni u ukrašenoj kožnoj mapi 1856. godine u mađarskom mjestu Vép gdje su grofovi Erdödy imali dvorac. Slikao je seljake koji su živjeli u jugozapadnom području Moslavine, od podnožja Moslavačke gore do rijeka Lonje i Česme, te zagorsku varijantu narodnih nošnji iz područja oko Velike i Male Erpenje. Njegova su djela nastala u razdoblju od 25. svibnja do 9. srpnja 1837. godine. Od moslavačkih sela prikazao je nošnju Kutinice, Osekova, Popovače, Moslavine, Potoka, Volodera, Okola i Gornje Jelenske. Vrijeme u kojem je slikao grof Erdödy vrijeme je buđenja hrvatske nacionalne svijesti i tada su slike s folklornim motivima imale veliku popularnost. Naravno, utjecaji mađarskih umjetnika toga vremena su vidljivi. No, bez obzira na tu činjenicu grof Šandor Erdödy je, kako ističe autorica, „obavio funkciju čuvara i prezentera narodnog blaga svoga vremena“.

 Moslavina1 3

Š. Erdödy: „Bara Mihalić iz Okola“

Moslavina1 4

Š. Erdödy: „Miško Pavlik iz Popovače“

Iz njegovih radova može se i danas rekonstruirati narodno ruho ovoga kraja. Autorica Moslavac na osnovu grofovih slika opisuje žensku nošnju toga vremena, mušku nošnju, te „mladenke Šandora Erdödyja“ čije ga je ruho posebno nadahnjivalo. Mnoge od njegovih slika, odnosno njegovih modela, nose puna imena i prezimena osoba koje su mu pozirale.

 Nikola Arsenović

Slijedeći umjetnik na čije djelo upozorava Slavica Moslavac je Nikola Arsenović (1823. – 1885.). (2) On je bio samouki etnograf i akvarelist, po zanimanju krojač. Nikola je tijekom 20 godina obišao Sloveniju, sjevernu Hrvatsku, Hrvatsko primorje, Dalmaciju, Istru, Srijem, Crnu Goru i Hercegovinu.

Moslavina1 5

Nikola Arsenović

Slavica Moslavac navodi indikativan detalj iz njegovoga života: „Svoju je zbirku, počevši od 1868. godine nudio različitim znanstvenim i stručnim udruženjima i institucijama u Beču, Budimpešti, Zagrebu i Beogradu, ali bez uspjeha. Tek ju je 1879. otkupila srpska vlada. Zbirka sadrži album s oko 300 akvarela narodnih nošnji XIX. st., atlas s 58 tabli akvarela starinskih nošnji koje su već tada nestale iz upotrebe, album s narodnim ornamentima i nekoliko crteža s prilozima iz narodnog života te tehnički kompendijum s redukcionom shemom za krojenje različitih seljačkih, građanskih, vojničkih, magnatskih i svećeničkih odijela“. Zbirka ovog etnografa i danas se čuva u Etnografskom muzeju u Beogradu.

Moslavina1 6

Nikola Arsenović: „Djevojka iz Ivanić-grada“

Zorka Sever

Treća po redu u nizu zaslužnih umjetnika je domaća kći, veliko ime moslavačkog kraja, Zorka Sever. Riječ je o svestranoj umjetnici: slikarici, etnografkinji, lingvistici, pjesnikinji, a nadasve zaljubljenici u svoju rodnu Moslavinu. Slavica Moslavac ističe kako je Zorka Sever „i kolekcionarka, dobra poznavateljica narodne rukotvorine baštine koja je nepravedno izostavljena s popisa slikarica plemkinja i valja ga ravnopravno postaviti uz imena Slave Raškaj, Vere Nikolić, Marije Novaković – ne radi slave, već radi kulturno povijesne istine!“

Moslavina1 7
Zorka Sever

Zorka Sever je rođena 29. ožujka 1894. u Popovači kao Zorka pl. Getz. (3) Tijekom života uspjela je oslikati stotinjak uzoraka moslavačkog tkanog i vezenog ukrasa. Iz nje je ostala vrlo značajna etnografska i književna ostavština.

Slavica Moslavac s pravom visoko ocjenjuje doprinos Zorke Sever hrvatskoj kulturi. No, potrebno je istaći i njezino domoljublje, koje je rabijatno kažnjeno 1946. godine. Na žalost, te je godine, zajedno s kćerkom Višnjicom bila osuđena na višegodišnju robiju u ženskom zatvoru u Slavonskoj Požegi. Danas se njezina zaostavština čuva u Popovači ondje i Osnovna škola nosi njezino cijenjeno ime.

 Moslavina1 8

Zorka Sever: „Prelja“

 Moslavina1 9

Zorka Sever: „Djevojka Janica Pavlić iz Popovale, 1922.“

Ivan Milat

Ivan Milat nije rođenjem Moslavac, već Korčulanin. (4) No, veći dio svoga života proveo je kao profesor umjetnosti u Kutini.

Moslavina1 10

Ivan Milat

Bio je akademski obrazovan slikar i to se osjeti u njegovim radovima. Oduševljavala ga je moslavačka tradicijska kultura, ne samo narodne nošnje već i graditeljsko nasljeđe. Mnoge od njegovih slika, poglavito onih koje prikazuju narodno graditeljstvo, danas su dragocjeni svjedoci, budući je tih starih kuća nestalo. Bio je i sjajan dječji portretist. Zbog toga su njegove zasluge na ovom području vrlo značajne.

 Moslavina1 11

Ivan Milat: „Djevojka u narodnoj nošnji“

 Želimir Šiško

Želimir Šiško rođen je u Sisku 1949. godine. (5)

Moslavina1 12 

Želimir Šiško

Diplomirao je instrumentaciju na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu, odjel u Sisku. Međutim, likovnim radom počeo se baviti još u srednjoj školi, a kasnije je ozbiljne poduke iz crtanja i slikanja dobio u likovnoj radionici prof. Želimira Janeša. Njegovi likovni radovi s folklorističkim motivima odišu visokom estetskom razinom i unutarnjom ekspresijom. Za potrebe raznih etnografskih izložbi slikao je predmete, scene iz tradicijskog života Moslavaca i Posavaca najčešće u tehnici ulja, pastela i akvarela.

Moslavina1 13

Želimir Šiško: „Djevojka u moslavačkom zobunu“

 Božidar Škofač

Slijedeći u nizu zaslužnih umjetnika, po mišljenju S. Moslavac, je Božidar Škofač. (6)

Moslavina1 14

Božidar Škofač

Rodni Letovanić i lijepo Pokuplje trajno su obilježili ovog umjetnika. Cijeli je život posvetio tradicijskoj kulturnoj baštini. On je etnograf, likovni stvaratelj, voditelj i sakupljač etnografsko – dokumentarne građe. Posjeduje vlastitu etnografsku zbirku u tri drvene kuće koje imaju karakter muzeja odnosno etno zbirke. U njima je sakupljeno preko 2000 eksponata.

Moslavina1 15

Božidar Škofač: „Prizor sa sela“

Joso Bužan

Sljedeći i nizu je veliki slikar, Joso Bužan. (7)

 Moslavina1 16

Joso Bužan: “Autoportret“

Radio je slike u ulju i akvarelu, crteže ugljenom i kredom, tonske skice u ulju. Slikao je folklorne motive iz svih naših krajeva, najčešće iz Slavonije, Posavine, Pokuplja i zagrebačke okolice. Bužan je bio vrlo popularan slikar u prvim desetljećima 19. stoljeća. Muzej Moslavine ima nažalost samo jedno njegovo djelo.

Moslavina1 17

Joso Bužan: „Portret starice“

 Vlatka Vidiček Dam

Posljednja u nizu je slikarica Vlatka Vidiček Dam.

Moslavina1 18


Vlatka Vidiček Dam.

Rođena je u Kutini 1966. godine. Po struci je profesorica geografije. Dugi niz godina izrađuje kostime i osmišljava scenografiju za različite kulturne manifestacije.

Posebno poglavlje Slavica Moslavac je posvetila „oslikanim halbicama ivanićgradsko – kloštranske Moslavine“. „Upravo njihov izgled, ističe autorica bogatstvo ukrasa, ornamentika i boja odredili su kroz povijesna razdoblja status i životnu dob nositelja“. Ovaj dio ženske narodne odjeće odnosno pokrivala ili ukrasa za glavu izuzetno je atraktivan, bogat koloritom i prepoznatljiv. „Pojedine žene ivanićgradsko – kloštranskog kraja razvile su osobitu vještinu u ukrašavanju velikih svilenih vrpci koje se uobličuju u mašnu i ušivaju na donji dio kapice udatih žena ovog dijela centralne Moslavine, hrvatske Posavine i dijela Turopolja … Danas su ova tradicijska oglavlja nestala iz svakodnevnog života Moslavac, Posavaca i Turopoljaca i oblače se samo za folklorne priredbe, muzejske prezentacije, snimanja, te etnografske izložbe“.

Posebno poglavlje Slavica Moslavac je posvetila narodnim nošnjama kao temi na razglednicama. Ona je ovim razglednicima pristupila stručno kao muzealac. Upozorila je kako među najznačajnijim i najbrojnijim crtežima koji su korišteni kao razglednice nalazimo radove Vladimira Kirina, Zdenke Sertić, Slavka Tomerlina i dr. I u ovom kontekstu posebno mjesto pripada Zdenki Sertić.

Moslavina1 19

Djevojka iz Sunje (razglednica)

Na kraju knjige koju smo predstavili autorica donosi notni i tekstualni materijal pjesme „Sejala sam lenek“. Ovu pjesmu zapisala je Slavica Moslavac a transkribirala Lana Moslavac.

Na kraju knjige nalaze se popis literature, te sažetak na engleskom jeziku.

Katalog koji smo predstavili nadilazi dosege većine publikacija ovoga tipa. Riječ je vrijednoj i preglednoj knjizi o kulturnoj baštini Moslavine i Posavine, koja nadilazi dosege informativnog teksta jer je autorica nastojala iznijeti što više relevantnih, povijesno i stručno verificiranih spoznaja, tako da ovo djelo ima trajnu vrijednost u kulturnom inventaru Moslavine, ali i Hrvatske.

Đuro Vidmarović

Bilješke

[1] Aleksandar Šandor grof Erdödy je rođen 1802 na obiteljskom posjedu Vép nedaleko od Subotišća/Sambotela – Szombathelya u zapadnoj Mađarskoj. Majka mu je bila Marija grofica Festetić (Maria Festetics de Tolna), iz hrvatske obitelji koja se mađarizirala. Šandor Erdedi je bio slikar, kulturni djelatnik i političar mađaronske orijentacije. Vrlo uspješan jer je kao takav postao član Mađarske akademije znanosti i umjetnosti.

[2] Nikola Arsenović, etnograf amater i akvarelist (Retfala, predgrađe Osijeka, 1823. – Beograd, 1885). Autor značajne zbirke crteža narodnih nošnji, nastale pri njegovu 20-godišnjem obilasku Hrvatske, Slovenije, Hercegovine, Crne Gore i dijela Srbije. Zbirka sadrži album s oko 270 akvarela nošnji XIX. st., album ornamenata u naravnoj veličini, nekoliko crteža s prizorima iz pučkog života te tehnički kompendij s krojevima seljačkih, građanskih, vojničkih i svećeničkih odijela; nalazi se u Etnografskom muzeju u Beogradu. Crteži su nevješto izrađeni, ali imaju veliku dokumentarnu vrijednost.(Hrvatska enciklopedija)

[3] Zorka Sever (Popovača, 29. ožujka 1894.-Zagreb, 21. kolovoza, 1973.) bila je slikarica sakupljačica narodne umjetnosti, spisateljica, ilustratorica, kostimografkinja i učiteljica. Rodila se u kući Josipa Severa st. Sedam godina ranije u istoj se kući i u istoj sobi rodio se njezin budući suprug, Josip Sever ml. Krstila se je u crkvi u Voloderu, jer u Popovači još nije bilo crkve, pa joj u krsnom listu upisan Voloder kao mjesto rođenja. Potpisivala se je kao Zorka ili Zora Getz nakon 1906., a nakon udaje Zorka Sever. Zorkin otac, Đuro pl. Getz, bio je mjernik u Popovači. Tu je unajmio stan i u njemu živio sa suprugom Bertom. Bertina majka Amalija, rođena pl. Kušević, udala se za Gjuru Pilipića. Gjuro i Berta, upoznali su se u Kutini, a zatim su se preselili u Popovaču. Bertin je otac tada u Kutini bio katastarski ravnatelj. Getzovi borave u Popovači samo tri godine, a 1897. sele u Jastrebarsko. U obitelji pl. Kuševića, cijenila se ljepota i njegovala umjetnost pa nije čudo što trogodišnja Zorka želi da joj otac iz Zagreba donese na dar „farbice“. Slikanje je za nju bilo životna potreba.. Zorka iz Jastrebarskog pohađa školu u Jamnici. Godine 1905. Zorka odlazi u Zagreb gdje boravi u privatnom internatu u Mesničkoj ulici koji vodi jedna Švicarkinja. Ovaj joj boravak omogućuje upoznavanje nekih kasnije značajnih ljudi, te savladavanje njemačkog jezika koji je u internatu bio obvezatan. Upisuje se u višu djevojačku školu u Draškovićevoj ulici. Godine 1908. Zorka polaže malu maturu. Slijedeće godine nastavlja školovanje. Godine 1910.upisuje se u šesti razred više djevojačke škole, ali nakon nekoliko dana se ispisuje i upisuje u privatnu školu Tomislava Krizmana na Jelačićevome trgu br. 4. Kao izvrstan pedagog u višoj je djevojačkoj školi djelovala prof. Ankica Bestalli. Zorki je dala temeljno znanje o slikarstvu, osobito u tehnici pastela. Postignuvši u toj tehnici zamjernu vrsnoću, Zorka se je njome služila do smrti. Te godine Zorka donosi važnu odluku, prekida školovanje kod Krizmana i upisuje se u Učiteljsku školu sestara milosrdnica u Zagrebu. Tu joj je vrlo dobar nastavnik iz slikarstva prof. Maša Janković. Iz Zorkinog dnevnika doznajemo da je učiteljsko zvanje izabrala zbog materijalnih razloga. Studiju slikarstva namjeravala se je vratiti kada riješi pitanje egzistencije. U veljači 1946. god. nakon društvenog prevrata čitava je obitelj, poput mnogih veleposjedničkih obitelji, morala nasilno napustiti svoj dom u Popovači. Razlog: Josip Sever je nosio hranu domobranskom časniku Juci Ugarkoviću (zaručniku kćeri Višnjice), i njegovom prijatelju, obojica su bili u bijegu. OZNA je pronašla je časnike i ubila ih, zakopani su na tajnom mjestu. Njihova tijela su 2011. pronađena, i pokopana na groblju u Popovači. Josip je na odsluženje kazne odveden u logor u Lepoglavi, a Zorka i kćerka Višnjica u KPD u Slavonskoj Požegi. Kćerka Ružica odsjedila je mjesec dana u pritvoru u Bjelovaru (kamo je obitelj najprije privedena), a nakon ispitivanja puštena je na slobodu. Najveći dio imovine je konfisciran. Višnjica je bila osuđena na smrt, što preinačili u dugogodišnju robiju. U periodu od 1947. do 1948., nakon jednogodišnjeg teškog fizičkog rada Zorki je dopušteno voditi za političke robijašice likovnu sekciju. U svojim spisima kaže: "Tamo sam izradila tri stotine portreta kažnjenica, rukovoditelja i stražara." Nakon što je obitelj materijalno uništena i obilježena kao politički neprijatelj, Zorka je iz logora puštena na slobodu 1949. godine. Konačno se cijela obitelj našla na okupu u Popovači 1951. god. Zorka je zadržala životni optimizam i radost za ljepotu prirode, narodnog rukotvorstva i umjetnost.

[4] Ivan Milat (Blato na Korčuli, 7. siječnja 1922. – Kutina, 3. kolovoza 2009.), bio je slikar i srednjoškolski profesor (i piscu ovih redaka). U Dubrovniku završava Osnovnu i Građansku školu. Služio je u vojsci Kraljevine Jugoslavije, i u partizanima. Nakon Drugog svjetskog rata upisuje Likovnu akademiju, kiparski odsjek, u klasi profesora Vanje Radauša i Frana Kršinića. Na trećoj godini studija odlučuje se za studij slikarstva u klasi profesora Otona Postružnika, kod kojega i diplomira. Nakon Akademije profesorski je staž stjecao u Puli, Županji i Kutini, gdje nalazi i svoje stalno mjesto rada i nastanjuje se. Radi kao gimnazijski profesor, a jedno vrijeme i kao kustos Galerije Muzeja Moslavine. Ostavio je iza sebe mnogo radova na temu moslavačke tradicijske kulture.

[5] Rođen je u Sisku 1949. godine. Završio 1. stupanj Tehnološkog fakulteta. Slikanjem, odnosno crtanjem počeo se baviti još u Osnovnoj školi. Prave poduke iz slikarstva dao mu je prof. Želimir Janeš. Okušao se i u tehnici ulja na platnu i lesonitu, a potom u akrilu. Godine 1978. dolazi u Kutinu, gdje ostvaruje bogatu likovnu aktivnost..

[6]
Božidar Škofač rođen je 1950. godine u pokupskom selu Letovaniću, gdje i danas živi u intimi svoje tri drvene kuće (čardaka), baš na onom mjestu gdje Kupa u širokom luku dodiruje selo koje na tom mjestu ima kuće samo na jednoj strani ulice dok drugu čini Kupa. Sve njegove kuće su temeljito obnovljene, a u njima je ovaj marljivi sakupljač etno blaga sakupio i pohranio respektabilnu zbirku, jednu od najvećih u RH. Iako su sve njegove kuće prepune dragocjenih predmeta iz prošlih vremena pokupskog kraja, u jednu od njih je izdvojio najznačajnije eksponate i uobličio ih u etno zbirku koju rado pokazuje zainteresiranim posjetiocima. Sav preostali prostor u i oko kuća umjetnik je popunio brojnim eksponatima iz eko baštine svog kraja. A unutrašnjost kuća je doslovno od temelja do potkrovlja ispunjena brojnim umjetnikovim slikama rađenim u svim tehnikama, ponajviše u tehnici ulja na platnu.

[7] Joso Bužan, slikar (Sisak, 21. XI 1873 — Zagreb, 1. VIII 1936). Gimnaziju pohađao u Senju, slikarski odjel Obrtne škole u Zagrebu. Školovanje nastavlja privatno 1894. kod prof. Streblea u Beču, gdje boravi oko tri godine. Kao rani Bužanovi radovi spominju se sličice na pompejanskim zidnim dekoracijama koje su, prema zamisli I. Kršnjavog, izvedene u vestibulu palače Odjela za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu (1891/92). U Vinkovcima djeluje od 1898, radi portrete (Portret župana Đurkovića) i prve žanr-slike (Seljaci kod kuće, Kod đerma) te 1900. priređuje samostalnu izložbu u dvorani čitaonice. Nakon boravka u Rimu, Berlinu i Münchenu (osam mjeseci radi kod A. Ažbea) vraća se u Zagreb gdje ostaje do kraja života. — Radio je slike u ulju i akvarelu, crteže ugljenom i kredom, tonske skice u ulju. Bavio se i fotografiranjem. Njegova sklonost likovnoj tematici iz seljačkog života zamjećuje se na izložbi 1903. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Slikao je folklorne motive iz svih naših krajeva, najčešće iz Slavonije, Posavine, Pokuplja i zagrebačke okolice

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

Sri, 20-11-2019, 01:26:03

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.