Hinko Blumschen: Lovčevi zapisi 1918.-1940. Odabrao i priredio Marijan Kiš, "Tivatiskara", Varaždin, 2004.

Svake godine obilježava se u Zagrebu Dan holokausta. Ove godine to se zbilo 25. siječnja 2019. na komemorativnome skupu ispred zagrebačke Prvostolnice. Posebno značenje skupu dao je metropolit Zagrebačke biskupije, kardinal Josip Bozanić. U tom kontekstu želio bih upozoriti na knjigu „Lovčevi zapisi“ Hinka Blmscheina, uglednog pripadnika židovske konfesionalno-etničke manjine u Ivancu kojega je, zajedno s obitelji, od deportiranja u Jasenovac spasio kardinal Stepinac

Godine 1941. Zlatko Blumschein, sin uglednoga društvenog djelatnika, lovca lokalnoga pisca, Hinka Blumscheina iz Ivanca, odveden je u logor Jasenovac. Žena mu Ana (Slovenka rkt. vjere) u toj dramatičnoj situaciji, očito upoznata sa zaštitom koju je do tada Nadbiskup pružio Židovima i prognanim slovenskim svećenicima, obraća mu se za pomoć. Nadbiskup odmah intervenira kod Vrhovništva NDH kako bi se uglednog ivanečkog građanina židovske vjeroispovijesti pustilo kući. Još u to vrijeme ustaške su vlasti uvažavale njegov autoritet, tako da Nadbiskupova intervencija prihvaćena i Zlatko Blumschein se vraća svojoj kući u Ivanec. Nije stradao ni slijedećih ratnih godina, što bi zahtijevalo poseban osvrt i istraživanje, jer baca drugačije svjetlo na odnos ustaških vlasti prema Židovima, bar što sr tiče Ivanca. Zlatko jer umro 1983. u dobi od 81 godine, koliko mi je poznato, bez pisanog svjedočenja o ovom događaju.

Međutim, nakon što su, zahvaljujući Stepinčevoj intervenciji ustaške vlasti pustile Zlatka, iduće, 1942. godine, domaće ustaše uhićuju njegove roditelje, Herminu i Hinka Blunscheina i odvode na transportni vlak koji ih je trebao odvesti u Jasenovac. Snaha Ana, ponovo se u velikoj hitnji obraća Kaptolu i, kako piše prof. Kiš, "intervencijom kod nadbiskupa Stepinca izvadila ih iz vlaka. Vratili su se u Iavnec gdje su živjeli do 1950. godine, kada je Hinko Blumschein umro." Nadbiskup je čuvši o čemu je riječ odmah zatražio da ih se skine s vlaka. Bilo bi dobro saznati detalje iz ove priče, radi obogaćivanja životopisa blaženog Pokojnika. To znači, o čemu autor ne piše dovoljno obavijesno, da je intervencija bila doista brza, ali i trajna, jer ovu obitelj ustaške vlasti više ne diraju. Nameću se pitanja: je li ova obitelj svjedočila tijekom političkog sudskog progona njihovog spasioca? Je li ostavila pisano svjedočenje o ovome za njih presudnom životnom događaju? No, bilo kako bilo, ugledna je obitelj spašena. Bračni par Blumschein i djeca im preživjeli su rat. Hinko je umro 1950. u Ivancu, u dobi od 80 godina, a milostiva Hermina 1962., u dobi od 82. godine.

Obiteljsku pismohranu koja se čuvala kod Hinkovog unuka, dr. Andrije Georgijevića (ranije Spiller) – ukoliko je sačuvana - trebalo bi historiografski proučiti, radi kompletiranja obiteljske povijesti koja je, zbog naglašene društvene i stručne djelatnosti članova, utkana u širu gradsku, pa i nacionalnu hrvatsku povijest. Zbog čega to nije učinio nitko iz ove obitelji?

Blumshein

Pri pisanju ovoga članka služio sam se radom ivanečkog povjesničara Marijana Kiša: Hinko Blumschen: Lovčevi zapisi 1918.-1940. Odabrao i priredio Marijan Kiš, "Tivatiskara", Varaždin, 2004. Ugledni ivanečki kulturni djelatnik iz povijesnog je zaborava izvukao djelo i čovjeka čije zasluge i vizije nadilaze okvire lijepog nam Ivanca. Riječ je o Hinku Blumscheinu (Začretje,1870. - Ivanec, 1950.) lovcu, ljubitelju prirode i lokalnom kroničaru, koji je cijelo razdoblje između dva svjetska rata marno objavljivao tekstove u mnogim tadašnjim časopisima, među kojima najviše u Lovačko-ribarskom vjesniku; Jutarnjem listu i Varaždinskim novostima. Marijan Kiš je izvršio izbor iz ovih članaka i objavio ih u knjizi karakterističnog naslova "Lovčevi zapisi 1918.-1940." U nadahnutom predgovoru autor knjige piše: "U još za sada neistraženoj povijesti hrvatskog lovačkog sporta malo je lovaca - pisaca sa tako širokim poznavanjem lova i prirode kako je to slučaj kod Hinka Blumscheina. (...) Njegova opažanja prirode, životinja ili ptica ostaju zabilježena ravnopravno s velikim piscima tematike prirode, ali s kritičkim pitanjima koja su ostala aktualna i u našem vremenu. (...) Ivanečki kraj i šire Hrvatsko zagorje imali su u Hinku Blumscheinu ne samo svestranog poznavatelja lova, životinja i prirodnih pojava, štovatelj prirode već i preteču suvremenog ekološkog pokreta. (...) Odlikovao se širokom naobrazbom, a tekstovi o prirodi, životinjama i pticama odaju enciklopedijsko znanje. Njegove su ocjene o intervencijama čovjeka u sustav prirode, naročito šuma bile proročke i vrijede dandanas. (...) Hinko Blumschein pripada istaknutoj generaciji Ivančana između dva svjetska rata koju si činili Božidar Kukuljević-Sakcinski, svećenici Milan Kučenjak, Jure Čvek i Antun Mlinar, dr. Mavro Spiller (U ivanečki kraj dolazi iz Kostajnice na dužnost kraljevskog kotarskog liječnika 1909. godine. Bio je požrtvovan, štovan i cijenjen za svoj neumorni rad u Ivancu gdje je djelovao 35 godina, a 30 godina bio je liječnik Ivanečke rudarske bratovštine (Bratimske rudarske blagajne), institucije koja se brinula za zdravlje rudara i njihovih obitelji. Uz redovan posao kotarskog liječnika, njegova ambulanta je obuhvaćala mjesne bratimske blagajne u Ivancu i Golubovcu sa više od 1000 rudara, a s njihovim obiteljima zdravstveno je zbrinjavao 4000 ljudi. Sudjelovao je u društvenom i političkom životu Ivanca: bio je predsjednik odbora narodne čitaonice, predsjednik Crvenog križa, a pred rad ugledan član Hrvatske seljačke stranke. Na kraju karijere imenovan je višim sanitetskim inspektorom.

Umro je za vrijeme posjete sinu Emilu, šumarskom inženjeru u Jajcu 1940. godine. Njegovi sinovi su 1941. godine preuzeli prezime Georgijević po majci). U poznate ivanečke ljude spadaju Mavrovi sinovi Adalbert, Pavao i Emil (kasnije Georgijević), Franjo i Ivan Bukovec, Otokar i Pavica Hrazdira, dr. Bruno Steiner-Županić, Stjepan Vuković, Milan Gobec, Rudolf Partlić i mnogi drugi."

Knjiga "Lovčevi zapisi 1918-l940" sastoji se od tri tematske cjeline. To su: "Lovčevi zapisi"; "Četiri godišnja doba poleg velke gore Ivančice"; "Vijesti iz ivanečke povijesti 1930.-1940". Na kraju knjige nalazi se kazalo osoba, toponima i naziva životinja koji se spominju u knjizi.

Pisac ovih redaka mišljenja je da dio tekstova H. Blumscheina treba prihvatiti kao uspješna književna ostvarenja, dojmljiva s literarnog aspekta, a atraktivna na predmetno-tematskoj razini. Evo primjera:

I opet je došlo proljeće! Na toplom proljetnom sunašcu budi se novim životom naša priroda. Zuji i cvrkuće, cvate i opaja mirisom, skakuće i odiše. Pa tko da joj se ne veseli? Zar nije naša priroda u proljeće veličanstveno lijepa? Zar nije ona pravi hram božji, napose za toplo lovačko srce koje u njoj beskrajno može promatrati kako svako zemaljsko biće na svoj način slavi svoga tvorca. (Iz priče "Pravi se lovac mora roditi")

Gospodin Kiš donio je i kratku biografiju H. Blumscheina. Rođen je u Začretju (ništa ne piše o roditeljima) 1870. g. "U Ivanec dolazi oko 1890. godine i zapošljava se kao bankovni činovnik". Tada se oženio Herminom Woitz (1880.-1962.). Ima uspješnu karijeru jer 1907. postaje upravitelj "Ivanečke štedionice d.d." U braku mu se rađa dvoje djece: Zlatka (1902.-1983.) i Almu (1904.-1984.). Kći se udala za "obnovitelja ivanečkog planinarstva", "liječnika i prosvjetitelja u Ivancu, Maruševcu, Radovanu i Vidovcu, dr. Adalberta Spillera (kasnije Georgijević) (Opaska: Georgijević, Adalbert (Spiller, Špiler; Albert), liječnik /Čerević kraj Iloka, 18. VI. 1899.- Samobor, 17. XI. 1991./. Klasičnu gimnaziju pohađao u Zagrebu i Varaždinu gdje je maturirao 1918, a medicinu studirao u Grazu, Würzburgu i Krakovu, završivši studij 1926. u Zagrebu. God. 1927–39. radio kao općinski liječnik u Maruševcu, 1939.–41. u Ivancu te 1941.–45. u Velikom Trgovišću. Od kolovoza 1945. liječnik je u Samoboru, gdje 1952. osniva Dom narodnog zdravlja, kojemu je bio ravnateljem do umirovljenja 1966. Na području Doma uzorno je organizirao integriranu primarnu zdravstvenu zaštitu, a u Rudama, u organizaciji Škole narodnog zdravlja zagrebačkoga Medicinskog fakulteta, Centar za terensku izobrazbu studenata medicine (1953–65). Centar je provodio opsežne zdravstvene akcije, sanitaciju, mjere zdravstvenog odgoja i sistematske preglede. Među prvima je osnovao centar patronažnih medicinskih sestara i zauzimao se za stvaranje profila obiteljskog liječnika. Kao stipendist WHO usavršavao se u Finskoj, Norveškoj i Nizozemskoj (1955/56). Popularizirao je zdravstveni odgoj brojnim predavanjima, a članke iz organizacije zdravstvene službe i zdravstveno-socijalne problematike sela objavljivao u časopisima: Zaštita zdravlja (1954), Narodno zdravlje (Beograd 1955, 1959), Osiguranik (1955), Primaljski vjesnik (1956), Review of Eastern Medical Sciences (München 1957, 1965, 1968, 1970), Samoborske novine (1959, 1964), Zdravstvene novine (1959), Medicinar (1960), Vjesnik medicinskih sestara (1961). U Samoboru je bio utemeljitelj i predsjednik organizacije Crvenoga križa. God. 1971. dodijeljena mu je Nagrada za životno djelo općine Samobor. — Bavio se športom i planinarstvom. Za studija u Krakovu bio je čelnik tamošnjega Slovenskoga akademskog kluba »Triglav«, u Zagrebu se bavio lakoatletikom u HAŠK-u te bio predsjednik Atletskoga sportskoga kluba, a u Ivancu je osnovao i vodio Ivanečki sportski klub. God. 1923. obnovio je rad PD »Ivanščica« u Ivancu i bio mu dugogodišnji predsjednik. Njegovom je zaslugom na vrhu Ivančice sagrađen Planinarski dom »Josip Pasarić« i postavljena željezna piramida. Planinario je na Triglav, bosanske i crnogorske planine, Velebit, Visoke Tatre i Grossglockner. God. 1931. izabran je za začasnog člana HPD. U Samoboru je bio potpredsjednik PD »Japetić« te utemeljitelj i prvi pročelnik Gorske službe spašavanja (1953). Članke iz planinarstva objavljivao u časopisima: Hrvatski planinar (1923, 1925, 1929, 1932, 1934–35), Zagorski kalendar (1958, 1961, 1967), Naše planine (1963, 1965), Zagorski godišnjak (1975), Osa (1977–80). U vlastitoj je nakladi objavio pjesnički prvijenac M. Bogdanovića iz 1894. Na Sljeme (Samobor 1969).

Blumsein2

Dr. Adalbert Georgijević

Dr. A. Georgijević bio je osobno vezan uz Ivančane, Ivanec i planinu Ivančicu koju je posjećivao do duboke starosti. Planinarima Ivanca namijenio je svoju vrijednu ostavštinu koja potvrđuje njegovu neizmjernu odanost ovom kraju. Posjedovao je spisateljski dar kojim je duboko ponirao u ljepotu prirode, posebno Ivančice. Napisao je povijesne članke: Ivančica (Hrvatski planinar 1929. i Naše planine 1959; Sedamdeset godina planinarstva u Ivancu, Samobor, 1968; Ivančica. Četiri memoarske refleksije (Naše planine 1963); Preporod planinarstva u Ivancu (Zagorski godišnjak 1975.).

(Vidi: Ljiljana Dobrovčak: Židovi u Hrvatskom zagorju, Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«, Studia Lexikographica- časopis za leksikografiju i enciklopedistiku, Vol. 10/11, br. 19/20, Zagreb, 2017.)

Hinkov sin Zlatko Blumschein oženio je Anu, za koju autor kaže samo da je bila Slovenka i katolkinja. Zlatko Blumschein je od oca naslijedio lovačku strast. Bio je prvi predsjednik Lovačkog društva u Ivancu, izabran u kolovozu 1945. g. U obitelji je važnu ulogu odigrala snaha Ana. Zahvaljujući njoj i nadbiskupu Stepincu obitelj je spašena o progona i moguće smrti.

Knjiga "Lovčevi zapisi 1918.-1940." dokument je o jednoj plemenitoj židovskoj obitelji, o jednom čovjeku koji je svojim stručnim, književnim i društvenim radom zadužio svoj kraj i hrvatski narod. Rad ovog čovjeka, kao i povijest njegove obitelji dokaz su i sretnog suživota pripadnika židovske manjine i većinskog naroda, ali i snažne integracije i međusobnog prožimanja. Iznad svega ovo je knjiga o zaljubljeniku u prirodu i ekološkom vizionaru. Zbog čega se zaboravilo na bl. kardinala Stepinca, ostaje otvoreno.

Blusein4

Hinko Blumschein u lovu sl.

Blumsein3

Sin Zlatko B. – u sredini sl.

Blumsein4

Zet: dr. Adalbert Georgijević

 

 

Đuro Vidmarović

Sub, 16-11-2019, 01:22:08

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.