Detalji

Objavljeno: 21. srpnja 2010.

U biblioteci „Suvremena književna obzorja" aktivan riječki ogranak Društva hrvatskih književnika objavio je dvije zanimljive knjige u hrvatsko-talijanskom, odnosno talijansko-hrvatskom prijevodu: zbirku Giacoma Scottija „Nasukani brod" i Diane Rosandić pod naslovom „Golubica mira". Posljednju su preveli na talijanski Giacomo Scotti i Vanesa Begić. Diana Rosandić je poznata hrvatska pjesnikinja koja živi u Rijeci gdje je rođena 1964. godine. Tajnica je tamošnjeg ogranka Društva hrvatskih književnika. Do sada je objavila više pjesničkih zbirki. Između ostaloga to su: „Kamen pjesnika", 1994.; „Svjedok i raskrižje", 1997.; „Antiratne i jedna ljubavna", 2004., u prijevodu na engleski jezik, te „Sabrane pjesme" 2006. Od proznih djela ističemo romane: „Lanterna", 1995.; „Puži slobodo", 1996.; „Cirkus plave ptice", 2001. i „Moj moza(i)k", 2003. Objavila je i sljedeću zbirku kratkih priča „Zlatni paun" 2002. Za mlade je 2005. godine objavila roman „Što se dogodilo s Dinom Jailon", a za djecu zbirku pripovjedaka „Ćelavi jež i druge bajke". (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 19. srpnja 2010.

Ljubica Kolarić-Dumić je ugled u suvremenoj hrvatskoj književnosti zaslužila pjesmama za djecu. Međutim, 2005. godine, u izdanju Hrvatskog filološkog društva u Rijeci, objavljena je zbirka njezinih stihova za «odrasle», u kojima se predstavlja kao književnica naglašene senzualnosti i senzibilnosti, sklona lirici uzvišenog doživljaja. Gospođa Kolarić-Dumić je podrijetlom iz Srijema, a život ju je «smjestio» u našu lijepu Rijeku, na obale Jadranskoga mora, daleko od rodnih krajolika. Rođena je 1942. u srijemskom mjestu Kukujevci, nažalost, danas poznatom po stradanju domicilnih Hrvata. Naime, tamošnje je hrvatsko pučanstvo tijekom velikosrpske agresije protjerano iz pradjedovskih domova. Od studenskih dana, odnosno od završetka studija, gospođa Kolarić-Dumić živi u Rijeci, gdje je stekla obitelj, rodila djecu, gdje se afirmirala kao intelektualka i ostvarila profesionalni životni san – biti učiteljica. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 18. srpnja 2010.

Pod izlikom zaštite stabala u zagrebačkoj Varšavskoj ulici na djelu je pokušaj destabilizacije Republike Hrvatske, rušenje ustavnog poretka i promjena demokratski ustrojene vlasti. Iza pripadnika političkih stranaka, grupa i skupina koji sebi nadijevaju ime «zeleni» najčešće se kriju anarhisti i ultraljevičari koji nisu u stanju na parlamentarnim izborima ostvariti svoje ciljeve. Briga za okoliš i ekološki sustav služi im kao plašt u nedemokratskoj političkoj borbi. Europska iskustva to potvrđuju. Stoga, ne bez razloga, u političkome žargonu postoji izreka: zeleni su poput jabuke. Kada sazriju, pocrvene. Kod nas se ponavlja ista priča. Pod izgovorom tobožnje skrbi za stabla u zagrebačkoj Varšavskoj ulici zeleni su krenuli u snažnu političku ofenzivu protiv ustavnopravnoga poretka Republike Hrvatske. Ono što u svemu tome užasava, jest činjenica što neke zagrebačke novine otvoreno koriste sintagmu Slobodana Miloševića o «događanju naroda». Ako je tako, a izgleda da jest, tada o toj činjenici treba razmisliti, no ne čekati dugo kako ne bi bilo prekasno. Ne dramatizirati, ali niti zavlačiti glavu u pijesak.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 14. srpnja 2010.

Eminentni hrvatski književnik i intelektualac iz Istre, mr. sci. Boris Domagoj Biletić predstavio se krajem 2007. godine knjigom tekstova nastalih u rasponu od 1988. do 2002. godine. Riječ je publicističkim radovima: člancima, zapisima, književnim prikazima, putopisima i intervjuima. Skupljeni unutar korica pozamašne knjige, ovi su tekstovi bljesnuli novom snagom, progovorili mudro i dalekovidno, a ujedno se nametnuli kao svjedoci vremena najnovije hrvatske povijesti, a unutar nje i drame istarskog hrvatstva. Knjiga je to što se danas, s potrebnom vremenskom distancom čita kao povijesno vrelo, ukoliko se složimo da je povijest učiteljica života. Biletićeva je knjiga svojevrsni pomoćni udžbenik za proučavanje povijesti žustrih i organiziranih akcija pobornika regionalističkih i autonomaških, proiredentističkih i projugoslavenskih (titoističkih) političkih opcija protiv narodnosnog identiteta Hrvata u Istri. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 12. srpnja 2010.

Autor čiju knjigu danas predstavljamo spada u najuži krug muževa koje smijemo nazvati časnim imenom vrhovi hrvatske intelektualne, znanstvene i duhovne elite, pa čak i moralnom vertikalom našega naroda u vremenu sadašnjem. Ovakvo uvažavanje zaslužio je svojim znanstvenim, književnim, društvenim, prosvjetnim i političkim djelovanjem. Pisac ovih redaka svaki susret s akademikom Jelčićem doživljava kao susret s čovjekom kojega treba pomno slušati. Pored bibliografije i životopis akademika Jelčića zaslužuje pozornost. Rođen je 6. studenoga 1930. u slavonskoj Ateni, Požegi. Gimnaziju je polazio u Slav. Brodu, Novoj Gradiški, Požegi i ponovo u Slav. Brodu, gdje je i maturirao. Slijedi podatak koji svjedoči i dramatičnim godinama njegova života, ali i o žestini represije koju je uspostavio partizanski režim 1945. godine. Premda petnaestogodišnjak Jelčić je 1945. osuđen na 18 mjeseci zatvora zbog širenja antikomunističkih letaka. Komunisti su maloljetnike tretirali kao punoljetne osobe, suprotno međunarodnome pravu.  (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 07. srpnja 2010.

Davor Velnić (r. 1953.) sve je snažnije nazočan u hrvatskoj književnosti. Živi i stvara u Rijeci. Za njega urednici knjige Nije namjerno... (skice i crteži), pišu da je „nepokorena narav i nepomirljiva misao, zagledan u dolinu prkosa i molitvi, u mutne krajolike ljudske slabosti...", te da „njegovi tekstovi hrabro zahvaćaju neistražene prostore općeprihvaćenih predrasuda; svjedoče nagost svijeta jer narcisoidnost preambicioznih, bijedu razmetljiva intelektualizma i čvrsto savezništvo umišljenosti i ustrašenosti." Davor Velnić je skrenuo pozornost na sebe 1998. godine, prvom knjigom pripovjedaka „Otoci i sjećanja". Već druga knjiga bila je roman „Sveti prah" objavljena u Zagrebu 2000. Treće Velnićevo djelo uzvitlalo je prašinu u književnim krugovima jer je pod naslovom „Čitajući Krležu" iskazao svoj osobni i kritičarski stav prema djelu ovog nekda nedodirljivog književnika, leksikografa i političara, na način koji je razljutio njegove apologete. Velnić je imao hrabrosti otvoreno i autonomno razmišljati o temama koje su bile izvan dosega ideološke neupitnosti. Nakon ove intrigantne knjige objavio je raspravu „U iskonu glagoljice", Rijeka 2002., a 2007. roman „Pola suze" koji je dobro primljen od književne kritike, ali i od čitatelja.(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 05. srpnja 2010.

Kristina Semenjuk cijenjena je pjesnikinja iz Novske. Ondje je rođena 1964. godine, provevši sretno djetinjstvo i mladost. Prezime joj otkriva ukrajinsko etničko podrijetlo. Na žalost, s 18 godina razboljela se i izgubila vid. Ta činjenica nije, na sreću, utjecala na Kristinin životni optimizam, a poglavito ne na njezinu potrebu za lirskim izražavanjem. Stoga knjiga koju predstavljamo nosi karakterističan naslov „I mogu srcem vidjeti", iz kojeg je evidentno da je mlada autorica očinji vid zamijenila vidom srca. U nadahnutom pogovoru ovoj knjizi novljanski književnik Duško Lončar skrenuo je pozornost na sintagmu navedenu u naslovu. On je ispravno zaključio da je srce u Kristininoj poeziji snažna metafora, te da je ono središte individualnosti i mjesto Božanskog djelovanja. Za svakog kršćanina je potpuno jasno što se misli ovom sintagmom. Srce je središte našeg bića i našeg susreta sa Stvoriteljem. Upravo ova činjenica objašnjava optimizam i radovanje svjetlu koji prožimaju pjesme ove mlade autorice. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 30. lipnja 2010.

Ogranak Matice hrvatske u Novskoj u suradnji sa Župom sv. Tome u Rijiću, objavio je dugo godina zanemaren rukopis «Župa Jazavica i počeci župe sa sjedištem u Novskoj», profesora Vinka Proštenika uz Zagreba. Sve do prije nekoliko godina od javnosti su se krili njegovi rukopisi, nastali još u vrijeme prije Drugog svjetskog rata. Prof. Vinko Proštenik, kao i cijela obitelj Proštenik koja je dala nekoliko snažnih osobnosti u znanstvenom, intelektualnom i crkvenom životu Hrvatske, pao je u svome zavičaju u potpuni zaborav. Rođen je 4. travnja 1884. u Lipovljanima. Gimnaziju je završio u Požegi, a studij staroklasične filologije na Kraljevskom hrvatskom sveučilištu u Zagrebu. Diplomirao je 1907. godine grčki, latinski i hrvatski jezik. Od 1909. pa do umirovljenja 1941. godine radi kao profesor na Kraljevskoj velikoj realnoj gimnaziji, odnosno Prvoj muškoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Kao honorarni nastavnik predavao je latinski jezik na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 1956. godine.(Đ. Vidmarović)