„Ako ne čitate etiketu, ne ćete ih ni osjetiti“

Europska komisija dopušta ličinke kukaca u kruhu, siru i džemovima: „Ako ne čitate etiketu, ne ćete ih ni osjetiti“

Crvi u prahu uskoro će biti dostupni u našim trgovinama kao sastojak hrane. Naime, prema novoj uredbi Europske komisije, proizvođači kruha, sireva i džemova mogu svojim proizvodima, između ostaloga, dodavati ličinke crva brašnara. Europska komisija izdala je uredbu kojom se dopušta dodavanje ličinki crva brašnara u prahu u brojne prehrambene proizvode. Riječ je o kruhu, kolačima, sirevima i džemovima.

Propisi EU određuju dopuštenu količinu takvog aditiva i također zahtijevaju da informacije o takvom aditivu budu prikazane na pakiranju ili etiketi proizvoda. No, kako tvrdi RMF FM, ako kupac ne pročita informacije o sastavu proizvoda, „možda ne će ni znati da je jeo hranu s dodanim proteinima kukaca“. Entuzijasti te ideje ističu namjernu prirodu takve strategije. Uvođenje cijelih ličinki u optjecaj sprječava „društvene predrasude“.

„Jestivi kukci sigurno se ne će odmah plasirati na tržište kao cijeli kukci za jelo jer zapravo mogu postojati društvene predrasude. Radije će to biti u obliku brašna, prehrambenih aditiva, gdje zapravo ne ćemo osjetiti ‘nazočnost’ ovih insekata u prehrambenim proizvodima“, objašnjava Adam Grdeń, dijetetičar s Medicinskog sveučilišta u Lublinu

Bjelančevine insekata reklamiraju se kao „zdravije od životinjskih“. Prema promicateljima rješenja, proizvodnja proteina iz ličinki ne predstavlja toliko opterećenje za okoliš kao industrijski uzgoj npr. govedine. Međutim, ljubitelji bjelančevina insekata ne spominju kalorijski sadržaj proizvoda i količinu ličinki koja se mora konzumirati kako bi se zamijenili sastojci zastupljeni u tradicionalnim jelima od mesa.

Svjetski ekonomski forum – kao što vrlo jasno stoji na njihovoj stranici – kao hranu budućnosti nudi nam upravo insekte, a sve zato da bi se spasila klima. Iako je Svjetski ekonomski forum vrlo, vrlo jasno najavio da su kukci hrana budućnosti legendarni Faktograf nas je nedavno uvjeravao da su to laži teoretičara zavjere. Kad je odlučeno da brašno od zrikavca ide u prodaju, isti „provjeritelj činjenica“ tvrdio je da to nije brašno od kukca, nego samo brašno od jedne vrste kukaca. Ni manje ni više! Danas je reklamiranje kukaca kao hrane postalo učestalo i u Republici Hrvatskoj.

Za one kojima kukci nisu neki izbor, zeleni su fundamentalisti pripremili drugi specijalitet. Meso, jaja i žitarice sve više postaju suspektni. Njihova proizvodnja uključuje pretjeranu emisiju različitih štetnih supstanci. Zato proizvodnju mesa i žitarica treba smanjiti, što je plan u koji su već uključene Kanada i Nizozemska. Pa, koje je onda rješenje?

Bihevioralni znanstvenik i marketinški stručnjak Magnus Söderlund iz škole Stockholm School of Economics još pred koju godinu iznio je ideju „jedenja ljudskog mesa u budućnosti, unatoč gotovo univerzalnom kulturnom tabuu protiv kanibalizma”. Ovaj „znanstvenik” i „stručnjak” smatra da bi se ovaj „konzervativni“ tabu „mogao savladati, malo pomalo, počevši s nagovaranjem ljudi da samo okuse ljudsko meso“. Jedan švedski startup već je zasukao rukave i napravio veganski burger s okusom ljudskog mesa. Za sada to nije ljudsko meso, nego je samo okus ljudskog mesa. Žaba se kuha na duge staze. Za klimatske jurišne odrede budućnost je očito u kanibalizmu?

Pred koju je godinu i u Jutarnjem listu objavljen članak pod naslovom „Biste li pojeli ljudsko meso?“. Tvorac ideje o konzumaciji ljudskog mesa, dr. Erik Karlsson, smatra da je način borbe protiv klimatskih promjena i stvaranje održive proizvodnje hrane moguće samo ako konzumiramo ljudsko meso! Na početku videa dr. Karlsson se šali kako „jede ljudsko meso već neko vrijeme…“ i još nije poludio. Karlsson tvrdi da bi se od ljudskih stanica moglo stvarati meso, a već spomenuti Söderlund tvrdi da je potrebno promicati „industriju ljudskog mesa“.

Jedenje kukaca do nedavno je predstavljalo „teoriju zavjere“ pa je tako sada i kanibalizam u tome području. No razlika između teorije i prakse zavjere u pravilu je samo u proteku određenog vremena…

Davor Dijanović