Na pragu mogućega opasnog novog totalitarizma

Godina crnih labudova. Tako bi se najbolje moglo opisati prethodnu, 2020. godinu, što zbog 2021korona-virusa, kao globalne pojave, što zbog potresa u Zagrebu i na području Banovine kao elementarnih nepogoda koje su pogodile Hrvatsku. Već smo se pomalo navikli da živimo u „novome normalnom“ koje podrazumijeva ograničenje određenih prava i sloboda, ali i život u strahu. To što smo se navikli na takvo stanje ne znači da i to da je ono normalno.

Početak 2021. ne ulijeva nadu da ćemo odjednom skočiti na stare tračnice i vratiti se u staro normalno. Ograničenja prava i sloboda zbog korona-virusa potrajat će još neko vrijeme, a morat ćemo se naučiti živjeti i s (nadamo se manjim) podrhtavanjima tla koja će se još mjesecima osjetiti na područjima pogođenima potresom.

Početak 21. st.

Svijest o vulnerabilnosti (ranjivosti) sve više postaje dio svijesti ljudi. Briga za zdravlje podrazumijevat će i razvijanje rezilijentnosti (otpornosti) na različite ugroze, što će značiti i razvijanje tehnika suočavanja sa stresom i očuvanje Koronapsihičkoga zdravlja koje je kod mnogih ljudi ozbiljno narušeno nakon protekle godine, posebno u Hrvatskoj koju su pogodili razorni potresi.

Iako dio mjera koje su se uvodile zbog korona-virusa ima opravdanje u epidemiološkoj situaciji, zabrinjavajuće su pojave koje više nego jasno svjedoče kako određeni krugovi krizu nastoje koristiti za provođenje društvenih eksperimenata. Čini se da se globalističkim krugovima na Zapadu sve više dopada kineski sustav društvenog kredita koji podrazumijeva bigbrotherovsku kontrolu ljudi putem sustava umjetne inteligencije. Moguće zloporabe umjetne inteligencije predstavljat će jedan od najvećih izazova 21. st.

Čini se da je upravo početak korona-krize ona prijelomna točka. Ako je dugo devetnaesto stoljeće trajalo od 1789. godine, godina Francuske revolucije, do 1914. ili 1918. (početak i kraj Prvoga svjetskog rata) onda bismo mogli reći da je 2020. godina kraja dugoga dvadesetog stoljeća i godina početka 21. stoljeća.

Do sada neviđeni monopoli

Već smo spomenuli ograničavanje ljudskih prava i sloboda i novoprobuđenu ljubav za kineski autoritarni model. MrezeOdređene totalitarne tendencije toga tipa vidimo i ovih dana.

Unatoč tome što se ne može davati legitimitet nasilnim prosvjedima na Capitol Hillu (za razliku od prosvjednika unutar BLM pokreta i različitih antifa grupacija ovi nisu nikoga ubili niti je stupanj materijalne štete iole usporediv s divljanjima koja smo u SAD-u vidjeli prošlo proljeće), činjenica da su najmoćniji tehnološki divovi koji stoje iza popularnih društvenih mreža svi redom blokirali američkog predsjednika Donalda Trumpa, a neki od njih i trajno, svjedoči o opasnim totalitarnim tendencijama.

Vlasnici društvenih mreža, istina, jesu privatne kompanije i tko krši njihova pravila može biti ostraciran s tih mreža. No javna je tajna kako su vlasnici društvenih mreža na Zapadu skopčani s onime što se popularno naziva „dubokom državom“. Njihova objektivnost i nepristranost već se odavno dovode u pitanje. K tome, riječ je o nekoliko kompanija koje su de facto privatizirale cijeli digitalni svijet. Monopol te vrste do sada je rijetko u čemu postojao i kada bi se dosljedno provodili antimonopolistički zakoni nije izgledno kako bismo imali baš ovakvu situaciju.

Digitalna željezna zavjesa

Nad Trumpom i njegovim pristašama ovih je dana de facto spuštena digitalna željezna zavjesa pod krinkom kako je Crnoamerički predsjednik na odlasku huškao i pozivao na nasilje. Tko je, međutim, taj koji će objektivno utvrditi što je pozivanje na nasilje, a što sloboda govora zajamčena amandmanom američkog ustava? Proljetos demokrati su šutnjom de facto davali legitimitet vandalizmu ljevičarsko-anarhističkih prosvjednih zuluma. Kad je Nensi Pelosi upad prosvjednika u parlament Hong Konga okarakterizirala kao „prekrasne prizore“, koji valjda šire demokraciju, onda su vrijedila sasvim druga pravila.

Ako danas privatne kompanije mogu ušutkati i cenzurirati američkog predsjednika (u današnjem, naime, svijetu digitalije ako te kao političara nema na društvenim mrežama de facto ne postojiš) onda će to sutra moći učiniti baš svakome tko bi se suprotstavio globalističkim agendama i njihovim autorima. Nalazimo se na pragu mogućega opasnog novog totalitarizma. Digitalni vrli novi svijet mogao bi ostvariti najcrnje distopijske prognoze književnih „profeta“ kao što su George Orwell i Aldous Huxlex.

S obzirom na monopole koji postoje na društvenim mrežama, sve se više razmišlja i o kreiranju alternativnih komunikacijskih kanala te vrste, pa tako već danas umjesto Whatsappa i Vibera imamo Telegram i Signal. Hoće li Trump i krugovi koji ga podupiru realizirati neku vrstu alternative za Twitter, kao što Trump najavljuje ovih dana, ostaje nam vidjeti.

Davor Dijanović

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.