Slovenski premijer Janez Janša komentirao je u utorak navečer najave o primjeni hrvatskog ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP) u Jadranu na članice Europske unije, ocijenivši da to treba gledati u sklopu predizborne kampanje u Hrvatskoj, iako bi takva primjena ugrozila kredibilitet Hrvatske u odnosu na Europsku uniju. "Ukoliko želi ostati vjerodostojna unutar europskog procesa, Hrvatska ne može primijeniti ZERP na članice Europske unije". Janša je dodao da Hrvatska ne može primijeniti ZERP na članice Europske unije na temelju obveze koju je sama dala Europskoj komisiji, odnosno da ne će poduzimati jednostrane korake u tom smislu. Razmotrimo spomenutu situaciju s pravnog aspekta. Pravo razglasiti epikontinentski pojas imaju sve obalne države svijeta prema Povelji UN iz 1982. godine (uz preduvjet da imaju dodir teritorijalnog mora i međunarodnih voda), što je RH i učinila godine 2003. potaknuta stravičnim slikama obale Galicije gdje je napukli tanker zagadio kilometre i kilometre prelijepe tamošnje obale. No s druge strane, dobro nam poznata, nazovimo je «prestrašena» hrvatska politička elita i ovog puta radi kompromis – računajući kako nas relativno dobro očuvane telijanske i slovenske flote u tom smislu mogućeg ekološkog zagađenja zapravo i ne ugrožavaju, pa zašto bi se onda «nepotrebno» dovodili u situaciju da na bilo koji način ugrozimo i usporimo pregovore ze primanje u EU. Kroz vrlo kratko vrijeme takav se način razmišljanja pokazuje potpuno pogrešnim i kratkovidnim. Jer što se dalje događa? Susjedne države u međuvremenu proglašavaju svoje epi-pojaseve, Italija harači po ribljem fondu sredinom Jadrana, a Slovenija koristi gužvu kako bi ostvarila svoje interese razgraničenja na moru!(mmb)

 

 

U ljubavi i politici izgleda, sve je dopušteno. Cilj ponekad i opravdava sredstvo, ali što je previše – previše je. Uzmimo samo najeksplicitniji primjer skandala bivšeg bračnog para Pokos- Radeljak, koji svoje prljavo rublje bez imalo srama već mjesecima razvlače po svim medijima, vođeni pritom svaki svojim interesima, a pozadina svega su moć, novac i naravno – slava. Pa smo tako bili svjedoci kako je jadna Vlatka bez ičeg izbačena na ulicu, njegovom privođenju od strane policije, navodnom ne vraćanju njene garderobe što je dobilo i svoj epilog na sudu. Većina Hrvata možda i ne zna pouzdano čime se Vlatka bavi. No jedna joj se stvar ipak mora priznati – od sebe je, ničim izazvana uspjela napraviti proizvod ili kako to ona voli istaknuti «brand» koji osim malo ambalaže i hrpe tračeva ne sadrži ništa.. Njenim kredom – neka se piše pa makar i dobro, počele služiti i malo veće face u Hrvata. O kom pričamo? Koji se hrvatski političar daleko najviše od svih drugih bavi i "hrani" tračevima i malo čim drugim? Da li je potrebno posebno napominjati da je riječ o predsjedniku Mesiću, ili ste ga iz gore navedenog sami uspjeli prepoznati?  Jedan od njegovih bisera, koji bi po formi i sadržaju svakako mogao ući u top 10 svih vremena jest izjava kako je počeo dobivati anonimna pisma i prijetnje od – ni manje ni više nego Rusa, te upozorenje da pusti Zagorca na miru, jer da je on veliki hrvatski patriot. Ali i Mesić sebe smatra velikim domoljubom pa kako su ta dva domoljuba došla u «sukob interesa» i jesu li uopće? U svojim izjavama nije naveo ni od koga su poslana (jer ih navodno ima više), ni kome još točno. Predsjednik je izjavio da Bajić istražuje detalje, no istovremeno rusko veleposlanstvo o svemu tome ne zna ama baš ništa, i tvrde da im se po tom pitanju nitko nije ni obratio. Stječe se dojam da se radi o običnom predizbornom prodavanju magle, jer ne postoji nikakav konkretan dokaz koji bi potvrdio njegove tvrdnje. Tu opet dolazimo do Pokos, jer ona je jadna bar na televiziji javno pokazala Dikanove prijeteće sms poruke, a Stipe nije pokazao ništa. A očekuje da mu vjerujemo, čak je i djelovao prilično uznemireno – možda se ipak radilo o noćnoj mori?(mmb)

 

 

Prošli tjedan bilo je upravo gadljivo gledati prizemno natezanje između predsjednika Vlade Ive Sanadera i predsjednika Republike Stjepana Mesića oko toga tko će se od njih dvojice šepuriti u Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda "braneći istinu o Vukovaru". Sanader, Mesić, Milanović, svi su oni uvidjeli kako bi "hrabri" govor u UN-u mogao biti idealna poluga za skupljanje bodova na hrvatskoj unutarnjopolitičkoj sceni neposredno prije izbora, pa su se podigle strasti. Nakon silnih natezanja Sanader i Mesić su se na kraju dogovorili da ovaj prvi ipak ode u New York. Dogovor je pao jučer na Dan nezavisnosti, valjda između polaganja vijenaca. U cijeloj halabuci, ono što će se reći ili napraviti ozbiljnog u svezi Haaškog suda nikada nije ni došlo u prvi plan. To nikoga ne brine, kao što nije ni do sada. Izbori su pred vratima, a bolji smokvin list od ovih malih trzavica s Haaškim sudom hrvatski političari zasigurno nisu mogli ni sanjati.(mm)

 

 

U trenucima kada se farsa zvani Haaški sud više ne da braniti ni po kojem osnovu, osim bivših dužnosnika Haaškog tužiteljstva ovih dana krivnju između sebe prebacuju i bivši članovi hrvatske Vlade izabrane 2000. godine. Goran Granić otkrio je sadržaj dvaju pisama koje je uputio haaškom tužiteljstvu prije nego što su podignute prve optužnice protiv hrvatskih generala, a Dražen Budiša je podsjetio na trenutke kada je Granić između njega i Račana izabrao ovog drugoga koji je bio za bezuvjetnu suradnju s Haaškim sudom. No, Budiša je istovremeno ustvrdio nešto što još nismo čuli, pa ni od Račanovih  najvjernijih suradnika. Dakle, po Budiši saborska Deklaracije o proširenju nadležnosti Haaga na Bljesak i Oluju nije bila to,  "nego je bila riječ o usuglašavanju Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom tako da se izjednače sve akcije HV-a u pravnom statusu pred Haagom".(mm)

 

 

Presuda je sramotna i sud nije ispunio svoju zadaću, no Hrvatska bi prekidom suradnje s tim istim sudom samoj sebi zabila autogol – tako bi se nekako otprilike mogle sažeti izjave premijera Sanadera posljednjih nekoliko dana, vezano uz problematiku nastavka ili eventualnog prekida suradnje s Haagom. Što se iz ove izjave konkretno može izvući? Poruka je jasna, dopustit ćemo da nam Europa dijeli i najniže moguće udarce, ustvrdit ćemo kako, eto, to što nam rade nije u redu, ali ćemo svejedno spremno skinuti gaće da još dobijemo po goloj... A na prijedlog o mogućnosti prekida svih odnosa s tom farsom pravde, ustvrdit ćemo kako bi nam tada svim zajedno bilo još i gore. Na koji način gore? Hrvatski političari do sad su svojim ponašanjem svima nama zabili već toliko autogolova, da smo se do sad već na njih trebali i naviknuti. Nakon ovakvih sramotnih presuda i višestrukih potvrda da «ta» institucija u Haagu, koja više ne zavređuje naziv suda bilo kakve pravde, a kamoli međunarodne - služi za isključivo i samo prekrajanje i politiziranje istine o Domovinskom ratu i uloge hrvatske države u istom. Sanader bi pred Općom skupštinom UN-a 15. listopada trebao uložiti prosvjed i «opasno zaprijetiti», da ako presuda ostane ista, Hrvatska će ...što? Tu priča prestaje. Jer i Sanader i njegova vlada vrlo dobro znaju da oni međunarodnoj zajednici ne znače ništa, i da će biti na vlasti onoliko dugo koliko se to nekim veleposlanicima i njihovim vladama bude sviđalo. Da ne bi bilo zabune, nije narod zbog toga kriv. Kriv je Sanader koji je s tim narodom raskrstio čim se dočepao vlasti.(mmb)

 

 

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić svojim postupcima u posljednje vrijeme više nalikuje nekakvom seoskom šerifu, nego osobi koja bi trebala voditi glavni grad jedne europske države. Posljednjih tjedana istaknuo se posebno svojim šetnjama od šahta do šahta, ispijajući jednu za drugom čaše vode «dokazujući» pritom opravdano uzrujanim građanima, stanovnicima Vrbana, kako je zagrebačka voda odlična i kako su priče o zagađenosti samo zločesta naklapanja njegovih političkih neistomišljenika. E pa gradonačelniče, kako vi volite reći - kaj god! Ovom predstavom jedino ste zaštitili investitore koji su isporučili ključeve kupcima novoizgrađenih stanova, i netragom nestali. No, nije Bandić jedini šerif u Zagrebu. Tu je i nesuđeni Bill Gates, Zdravko Mamić, koji je svojim ekscesnim ponašanjem već mnogo puta šokirao javnost. Ipak, njegovo ophođenje s novinarima na Dinamovom stadionu prošli petak predstavlja vrhunac primitivizma i bezobraštine. Kako je potvrđeno iz PUZ-a, zbog ovog "remećenja javnog reda i mira" Zdravko Mamić će biti prijavljen prekršajnom sucu. To ga dakako nije ničim impresioniralo. A zašto i bi? Već je odmah poslije kao gost Dubravka Merlića dobio priliku maltretirati i remetiti duhovni mir svih gledatelja HRT-a - na nacionalnoj razini, pa nek' svi puknu od zavisti.(mmb)

 

 

U šest obnovljenih i još neuseljenih srpskih kuća u mjestima Donje Ceranje i Pristeg u noći sa subote na nedjelju demoliran je sav inventar, razbijeni prozori i ulazna vrata. Riječ je o objektima na kojima je obnova dovršena koncem prošle godine, a čiji vlasnici trenutno ne borave u Republici Hrvatskoj, nego u Srbiji, SAD-u, Švicarskoj i Italiji. Srbijanski predsjednik Boris Tadić odmah je izrazio zabrinutost zbog uništavanja imovine Srba povratnika u okolici Zadra i istaknuo da hrvatska vlast mora pružiti sigurnost svim Srbima koji su se vratili i onima koji se tek trebaju vratiti svojim kućama. Zanimljivo je kako se srbijanski politički vrh istog trena našao pozvanim iskazati brigu o Srbima povratnicima, bez obzira na činjenicu što SDSS predvođen Miloradom Pupovcem u ovoj državi sudjeluje u vlasti pa bi se moglo reći da je on već sasvim dovoljan za sve potrebite reakcije. Usput budi rečeno, hrvatska država obnovila je hrvatskim državljanima pripadnicima srpske nacionalne manjine tisuće kuća koje su bile oštećene ili srušene tijekom Domovinskog rata. Ipak, ne može se ni u ovakvim okolnostima prigovarati Tadiću što drži do pripadnika srpske manjine. Možemo se samo čuditi što je hrvatska vlast u brojnim gorim situacijama kad nije stradala samo imovina već i životi Hrvata povratnika - ostala nijema. Primjerice, kada je u svibnju u etnički gotovo potpuno "očišćenoj" Banja Luci pretučen do smrti jedan od rijetkih povratnika Ivan Bartulović, hrvatski službeni predstavnici nisu se oglasili nikakvim priopćenjem. Ni iz vladinog, niti iz predsjednikovog ureda.(mmb)

 

 

Već smo pisali o svim putešestvijama kroz koje je prolazilo izglasavanje ZERP-a (zaštićeno ekološko ribolovnog pojasa) u Hrvatskom saboru. Prvo se spominjao isključivi gospodarski pojas, no nakon što je zbog same mogućnosti da bi se na tako nešto Hrvati sa svojim morem i obalom usudili učiniti, Račanova je vlada dobila «packe» od Europe i promijenila ploču. Tad nam se pokušala uvaliti priča o tome kako između gospodarskog pojasa i ZERP-a i ne postoji neka velika razlika. Da to nije i ne može biti tako znaju već i ptice na grani pa razlike u smislu mogućnosti suverenog raspolaganja morskim dobrima, na ovom mjestu ne ćemo ponovno obrazlagati. Nakon toga, na scenu stupa vlada Ive Sanadera, koji je, dok je bio u opoziciji oštro kritizirao politiku vlasti po tom pitanju, da bi svoje stavove nakon pobjede na izborima promijenio za 180 stupnjeva. Pa su tako pregovori vođeni u strogoj tajnosti, informacije su curile na kapaljku, spominjao se pojas koji će se zvati gospodarski, ali s drastičnim ustupcima Italiji i Sloveniji koji predstavljaju teški presedan u Međunarodnom pravu. No, hrvatska je politička elita na takve devijacije koje se odnose na načela međunarodne «pravde» kad je o Lijepoj Našoj riječ, već navikla slegnuti ramenima. Tko zna, možda bi se, samo za primjenu na ovim našim prostorima trebala ustanoviti neka druga pravila koja će vrijediti samo za ovaj mali dio svemira. Knjiga bi se ionako već mogla sastaviti od nevjerojatnih presuda Haaškog suda koje teško da se mogu temeljiti na standardnim i uvriježenim institutima međunarodne pravde. No izgleda, da Europi po pitanju pritisaka prema Hrvatskoj - nikad nije dosta. Najnoviji primjer, iako je u zadnje vrijeme teško uopće držati korak sa šokovima koje nam međunarodna zajednica priređuje - jest izjava predstavnika Europske komisije u ponedjeljak u Bruxellesu da bi aktiviranje ZERP-a koji je Hrvatska napokon proglasila u Jadranu od 1. siječnja 2008. godine mogao imati negativan utjecaj na hrvatsko pristupanje EU.(mmb)