Hrvatski tjednik
 

Sretan sam što sam postao dio slavne povijesti, skinuo srpski i podigao hrvatski barjak na kninskoj tvrđavi

Toga povijesnog 5. kolovoza 1995. na kninsku tvrđavu prvi su stigli pripadnici 1. voda 1. satnije 2. bojne 7. gardijske brigade Hrvatske vojske. Među njima bio je i tada 18-godišnji Jasmin Hadžić iz baranjskoga sela Kozarca, koji je s dvojicom prijatelja i pripadnika 7. gardijske brigade - Marijom Bilaćem i Edvardom Baltićem – skinuo srpsku zastavu s kninske tvrđave i postavio hrvatski stijeg.

"Već u osam sati ujutro bili smo na kninskoj tvrđavi. Imao sam tada 18 godina, a svega koji dan kasnije, u Vrbniku napunio sam 19. Podizanje zastave Knin1Skidanje srpske zastave bio je silan osjećaj, vodio nas je nevjerojatan naboj, nismo uopće previše razmišljali. Bili smo svjesni toga da smo odabrani, da to moramo obaviti. Mi smo bili ti koji su skinuli zastavu koja ondje nije ni bilo mjesto. Nas nekoliko popelo se na tvrđavu, zadatak je bio da se makne ta zastava, koju ni po čemu tu ne pripada, i da se postavi veliki hrvatski stijeg. Popeo sam se na taj jarbol, počeo se boriti s tom zastavom, vući lanac, njihao se… Stajao sam na ramenima svoga prijatelja.

Naš zapovjednik Ivan Korade htio je da se srpska zastava skine što prije i stavi naša. Trajalo je to neko vrijeme, jednom rukom sam vukao, pokušavao, to je bila neka sajla, lanac koji je tu stajao, objesio sam se na to i vrtio kao zastava…", prisjetio se Jasmin Hadžić toga dana kad je stigao na kninsku tvrđavu i skinuo srpsku zastavu. Kaže da nije bilo straha nimalo. Njih trojica (uz njega i Mario Bilać i Edvard Baltić) naizmjence su se penjali i na kraju su ju uspjeli skinuli, a kad su vidjeli da je lanac pokidan, razvukli su hrvatsku zastavu i okrenuli ju prema gradu.

Hadžić priznaje kako situacija tada nije bila najsjajnija. Knin je vrvio od sporadičnih džepova, a nitko nije znao da su oni, pripadnici HV-a gore i moglo se pucati po njima.

Prije pet godina, na 20. obljetnicu Oluje Jasmin Hadžić opet je dobio priliku ponovno postaviti jarbol na kninsku tvrđavu.

"Na 20. obljetnicu nas trojica ponovno smo bili u Kninu – ja sam podizao, Bilać i Baltić su pridržavali i dogovor je da ćemo se svakih pet godina izmjenjivati. hrvatska zastava 1Meni je taj dan bio neopisiv osjećaj – kruna svega. Nakon 20 godina na istome mjestu, isti posao, samo ja 20 godina stariji. Na 25. obljetnicu opet nam je pružena prilika da nas trojica idemo u Knin i budemo nazočni tijekom dizanja hrvatske zastave", govori Hadžić o tomu kako se osjećao prije nekoliko godina kada je ponovno bio u Kninu. Ističe kako je onomu tko Hrvatsku osjeća svojom zemljom, tko živi i diše domoljublje, teško opisati emocije koje su ga tada prožimale i osjećaj ponosa koji je imao, te se samo smješkao.

Govoreći o tomu zašto je krenuo u rat, Hadžić kaže kako je znao da to mora učiniti jer je htio dati svoj obol u obrani domovine.

"Imao sam dosta razloga da se uključim u obranu domovine. Ubili su mi oca i brata 1991. godine. Brat je bio u policiji. Kad je ubijen, imao je 18 godina. Nije bio kriv ni za što, a ubili su ga metkom u potiljak i bacili u Dunav. Kad sam otišao u rat, nisam imao poriv da se nekomu osvećujem, ovo je moja domovina i jedini poriv koji sam imao bio je da ju branim. Svakome od nas, tko god imalo osjećao svoju domovinu, bila je sveta dužnost obući odoru i braniti svoju grudu", govori Hadžić o svojim početcima odlaska u rat. Kaže kako je njegova majka već ostala bez sina i muža i kad joj je rekao da će obući odoru i ići u rat, preklinjala ga je da ostane. Nastavlja kako joj je samo rekao da "zna što mora".

Brata su mu 2003. godine ekshumirali u Novome Sadu i tek tada je, kaže, njegovoj majci nekako sve to sjelo, dok za očeve kosti ni danas ne znaju i još uvijek za njima tragaju. Hadžić kaže kako je brat bio među prvim policajcima, otac je odlazio na mjesne straže i njihova kuća odmah je obilježena kao ustaška, tako da za njih nije bilo milosti, likvidirani su odmah.

Drugi brat također je bio u vojsci pa kad se i Jasmin odlučio uključiti, majci je to najteže palo. Kaže kako ju razumije, za njega je ona najveća junakinja jer je podnijela i najteži teret, ali i on i stariji brat, koji je bio na terenu u Slavoniji, vratili su se iz rata živi.

Priznaje kako mu je najgore razdoblje u životu bilo ono kada je izišao iz vojske i završetka rata jer je imao jako tešku prilagodbu na civilni život i priznaje kako se jako teško mogao priviknuti na svakodnevicu. tisuce olujaSmatra kako je to posljedica rata jer je u tom razdoblju života živio u čudnim uvjetima i povratak u svakodnevni život bio mu je zaista težak.

Danas je Jasmin Hadžić ponosni otac dvoje djece, još uvijek je aktivan i radi, školuje se i, kako sam kaže, bori se za pravdu…

"Volio bih da danas naša vlast, bez obzira na to tko nas vodi, proba doživjeti Oluju koju smo mi tada imali. Volio bih da najprije mi kao ljudi počnemo gledati malo ljepše na sve. Situacija je, na žalost, takva kakva jest, ali mislim da smo mi ti koji svojim stavom i mišljenjima trebamo mijenjati i utjecati na situaciju u državi i iznad svega vjerovati. Prisjetimo se samo tih ratnih godina, te veličanstvene 1995. godine... Nitko u svijetu nije vjerovao u nas, bili smo sami, vjerovali i znali da to možemo i samo smo uz pomoć te silne vjere i ostvarili tu svoju veličanstvenu pobjedu. Tako bi trebalo biti i danas. Branitelji su ti koji su stvarali povijest, državu, na svima nama je da ju sada čuvamo. Nas trojica dobili smo priliku biti dio povijesti i Bogu hvala na tomu", zaključuje Jasmin Hadžić koji će i ove godine sa svojim suborcima put Knina.

Andrea Černivec
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Sub, 26-09-2020, 11:52:37

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.